slamam djete da bi ga uspavala

[mikka]

moja bi probila zid da sam primjenjivala tu tehniku

[Sunshinee]

Sunshinee, moraš shvatiti da mnogim mamama (a i ja sam među njima), nije prihvatljiva opcija ostavljanja djeteta da plače i vraćanja u sobu i maz maz pa opet van, ne bi li ono shvatilo da mora sad solo zaspati.

To bi mi bilo prihvatljivo da on ima 2-3 godine. Al pričamo o djeci od xy mjeseci. Oni nemaju osjećaj ni za vrijeme niti mogu razumjeti zašto mama uporno odlazi i vraća se i nikako da ga digne. To o čemu ti pričaš je poprilično čisti trening, i mnogim mamama nije prihvatljiv...

prvo, krivo ste shvatile, ili se ja nisam detaljno dobro izjasnila. dijete se ne ostavlja da vristi i place, i nije sve tako strogo kao po nekoj spranci. i naravno da je drugacija prica kod novorodenceta ili djeteta od 8,9 mjeseci ili pak godine dana.

poanta je u tome da se dijete treba nauciti razlikovati budno stanje od stanja spavanja. npr, ako se novorodence uvijek kada je pospano stavlja u njegov krevetic, i dize cim se probudi, ono ce ga poceti povezivati sa spavanjem. dok ce ga zbunjivati ako recimo svaki put zaspi na drugom mjestu ili necijem narucju.
ako dijete zaspi u majcinom narucju, i u toku noci se malo probudi, vjerojatno ce sokirano i uplaseno poceti vristati i plakati i sasvim se razbuditi. ako ga se dok jos nije utonulo u san stavi u krevetic i pusti ga se da tamo zaspe, kad se probudi nece dozivjeti sok, i vjerojatno ce nastaviti spavati... kad se beba probudi u toku noci recimo, a trebalo bi spavati, treba ju cim prije umiriti prije nego se razbudi. kod mene recimo, je palilo samo to sto bih ga preokrenula na drugu stranu.

da sada ne prepricavam sve mozebitne situacije, postoji jos brdo stvari na koje treba paziti. dijete se ne trenira hladno i bescutno i ne pusta ga se da vristi, nego ga se njezno uci spavati, uci ga se da krevetic povezuje sa mirom, odmorom i spavanjem, a ne sa emocionalnom traumom...
nije sve tako crno bijelo kako se mozda dalo na prvu ruku iscitati i kako ste shvatile.

stojim pri tvrdnji da se dijete treba nauciti kako drugim stvarima, pa tako i spavanju kada je vrijeme za spavanje.
i sasvim mi je nevjerojatno kada netko tko ima dijete od godine i pol, dvije dana kaze da se jos nije uspio naspavati jer se dijete stalno budi nocu... mozda i postoje iznimke, i zivlja ili tvrdoglavija djeca, mozda nekome treba dulje vrijeme. ali ne mozete mi reci da je necije dijete glupo ili nevjerojatno tvrdoglavo da nesto ne moze prihvatiti nakon odredjenoga vremena.

[Sunshinee]

a sto sam napisala: "same ste si krive".

a tko je kriv?

da li je dijete krivo jer se nije naucilo spavati kad je vrijeme za spavanje? ili ipak roditelji? ili neka neobjasnjiva visa sila?

[Anemona]

Sunshinee, nemam pojma što bih ti rekla.
Moje dijete odlično spava od prvog dana (hvala Bogu).
Od prvog dana je bila jednaka rutina za spavanje. Spuštene rolete, sve pogašeno.
Kupanje, hranjenje, spavanje.
Spavanje uvijek u isto vrijeme na istom mjestu. Nije bilo problema s buđenjem ili nečim sličnim.

Druga strana medalje je da ja dan danas kad ima preko tri godine ne mogu reči da li je tu naš udio, ili je on jednostavno takvo dijete.
Ok, vjerujem i nadam se (za buduće potomstvo) da je ipak dio i do nas, možda u smislu da smo prepoznali da mu paše rutina i da smo mu to i pružili, ali opet vjerujem da je velik dio do karaktera djeteta.
Kad ću imati drugo dijete, ja bih bila najsretnija da se pokaže da je sve "do nas" i da i drugo dijete tako lijepo spava, ali realno kolike su nam za to šanse?

[tajuska]

sve je to u teoriji super. ali djeca nisu od plastelina, niti za svu djecu pale iste stvari.

meni je prije nego sam rodila bilo jako vazno da bubamara spava u svojem kreveticu i da bracni krevet ostane bracni. no onda se ispostavilo da to nece ici ako mislim barem nesto spavati i da ona ima sasvim drugacije ideje. a sve gore navedene stvari smo radili i radimo i dalje (rutina, krevetic kao ugodan prostor, promptno reagiranje,...). ali ako ne zelim da ona pola sata vristi ko sumanuta onda cu je uspavati nosanjem, a kad se probudi usred spavanja, podici iz krevetica na ruke i ponosati. dok ce po noci spavati sa mnom tako dugo dok cica (da, pokusali smo i dizanje na svako njeno budenje te je vratiti nazad u krevetic, ali nakon dva tjedna mi smo bili zombiji, a ona se i dalje budila svakih sat vremena - moguce da smo to prerano pokusali, imala je 6 mjeseci). i to je jedino sto pali. od prvog dana, bez obzira na sve moje planove i procitanu teoriju. to da ja nju budnu spustim u krevetic i smirim je bez podizanja kad zaplace, samom svojom prisutnoscu je SF. trenutno je veca vjerojatnost da ce mi Marsovac pokucati na vrata. a nije da nisam pokusala. pa nismo sve mi mame nespavajuce djece totalne nesposobnjakovicke ili mazohistkinje koje uzivaju u godinama nespavanja! i nije da ne znamo citati i da ne citamo kojekakve teorije i da ih ne pokusavamo primjeniti. samo kaj one s nekom djecom ne pale. ili bar ne pale dok su ovak mali. ili bar ne pale, a da se iskljuci bilo kakvo vriskanje i plakanje.

puno sam citala ovaj forum dok sam bila trudna i cesto sam mislila da ljudi pretjeruju i da ne moze malo dijete biti tak svojeglavo. a onda sam dobila bubamaru....tak da ja kuzim sunsheene da se tebi iz perspektive TVOG djeteta cini da postoji rijesenje, pa ti probaj shvatiti da postoje djeca s kojom to jednostavno ne sljaka. ili bar ne sljaka jednostavno.

[stray_cat]

koliko uspjevas tijekom dana fizicki potrositi tvojeg ne-spavaca?

da li je moguce da fizicki nije dovoljno aktivan i da u njemu cuci hrpa nepotrosene energije?

u nl klinci do 2 godine nemaju popodnevno spavanje jer tempo zivota izgleda tako. ideja je kao klince vec oko 7 imati u krevetu na cijelu noc

koliko ja znam (nama su tako objasnjavali za mojeg malog) da sjeca sa visokim iq vrlo cesto imaju manju potrebu za spavanjem

meni je u najkriticnijim fazama pomagalo da mu pustim laganu muziku pa smo kao plesali. frendica je morala bas svako uspavljivanje pjevati i nunati ga i hodati oklo i po sat vremena jer nije htio zaspati dok cica nego bi se otkopcao kad se nahrai i onda je kretalo pjevanjee i nunanje

mozda moze tata preuzeti uspalvljivanje?

cry out ce te jedino odvesti do otudjivanja djeteta i dajes mu poruku da nikog nije briga kako se on osjeca u tom trenu. kasnije isto ponasanje mozes ocekivati od njega, da bude neosjetljiv na tudje probleme

jos mi je palo na pamet da je mama od sebastianovog najboljeg frenda to radila tako da su se recimo u 7 povukli u njegovu sobu i onda bi se igrali sa njegovim lutkicama u krevetu. ona veli da je supavljivanje kad je bio tako mali trajalo satima. sad ima skoro 7 godina i zaspi u roku sat vremena kroz taj ritual igranja sa zivotinjicama i to skoro pa sam

kod nas raspored nikad nije prolazio nego smo isli u krevet kad bi vidili da je on napokon pospan. ako bi slucajno preskocili taj prvi znak i ako bi presao u fazu premorenosti onda je uspavljivanje prelazilo u mucenje i za njega i za nas

aktivnosti kojima se bavi prije spavanja moraju biti umirujuce. to znaci da se tv, kompjuter i slicno gasi bar sat vremena prije spavanja. mala djeca su jako vizualno orjentirana i takav podrazaj na njih moze biti uzrok dugom uspavljivanju jer im treba vremena da se prekopcaju. ista je stvar sa nekim super divljanjem po vani

[stray_cat]

p.s. prehrana saa puno secera moze uzrokovati problema sa uspavljivanjem. mojeg malog konzervans u hrani puca na hiperaktivnost.

vodi racuna da secera imas u svemu. oces vocni jogurt, cokolino, keksolino i sve to skupa. secera imas u kravljem mlijeku, ima ga u ugljikohidratima (kruh, tjestenina, riza)

secer ti je takodjer najveca ovisnost od svih, gori je od cigareta. znaci da ti je moguce ako klinac recimo jede dosta secera da mu pred uspavljivanje tijelo trazi jos i da je i zbog toga uznemiren

[Peterlin]

Slazem se s ovim sto je stray_cat napisala. To je sve tocno.

Dodatak (iz mog iskustva): Previse vremena provedenog pred televizorom (i racunalom, ali tv je 100x gori) isto uzrokuje takvo ponasanje.