Svaki dan, ali to ima svoju cijenu - premorenost, rijetki trenuci odmora i uživanja... Ali tješim se da će brzo proći
 |
|||
|
|
|||
Svaki dan, ali to ima svoju cijenu - premorenost, rijetki trenuci odmora i uživanja... Ali tješim se da će brzo proći
s nekih 6-7 mjeseci, kad je poceo puzati i sjediti i nije trazio konstantno nosenje nego se znao zabaviti i sam. istina, od rodenja do 2.mjeseca sam mogla kuhati, prati kosu i slicno kad je spavao na krevetu jer je dugo i cvrsto spavao, onda se s navrsenih 2 mjeseca to promijenilo, vise nije htio spavati sam, a ako bi i zaspao probudio bi se za 5 minuta. sjediti u viperu, lezati ispod baby gym-a nije htio ni minute, ni sa mnom pored ni bez mene. mm je ili dlazio doma oko 8, ili bi bio po tjedan, dva na putu. pa sam prezivljavala na kruhu u putru. hranu iz dostave ne mogu jesti svaki dan, pa sam nakon mjesec dana ludila uzela zenu 3 sata dnevno da skuha, pospremi i pridrzi dijete dok ja rucam (dodijalo mi rucanje s njim na rukama).
iz danasnje perspektive naravno da imam dojam da sam mogla i drugacije, da sam mogla dijete naviknut na to da 3 minute dok stavim nesto kuhat bude u sjedalici ili lezi na podu. al moje dijete nije kenjkalo, nije plakalo, ono je vristalo iz sve snage ako nije na cici ili na rukama, a nekad je plakao i uz to dvoje. i obavezno kad sam ga presvlacila (tu divnu naviku nije napustio sve do kraja pelenaskog perioda s 2,5 god). nikakvo moje umirivanje, zabavljanje nije palilo. al zato kad mi je dosla svekrva u posjet, obavezno bi se smirio kad bi mu ona nesto govorila. a ne znam, valjda sam ja predosadna
nisam imala problema s kuhanjem ručka jer sam pretežno kuhala ono što se može kuhati "samo" tj. s minimalnim mojim stajanjem za štednjakom (saftići i sl. što se može dugo dinstati, a i podgrijati kad muž dođe doma).
jela sam stojećki, u hodu, i danas je tako (nažalost).
brzo sam pocela kuhati, i prvi puta, a jos brze sad drugi puta (9. dan nakon cr)...
mislim da je najveca stvar u percepciji, s vremenom sam vec naucila da od kad postanes mama nista vise ne radis u komadu i bez prekida pa mislim da je situacija vise-manje slicna, ali je nase poimanje skroz razlicito.
npr. sada kavu koju pijem sa jednim mijenanjenjem pelene, dodavanjem banane pa pranjem breskve te oblacenjem papucica smatram u miru popijenom kavom jer sam uspjela salicu isprazniti do kraja..
do Mašinog trećeg mjeseca kuhala je svekrva, onda sam rekla SAD JE DOSTA, PREUZIMAM STVAR U SVOJE RUKE i požalila
moram priznati da sam ja od početka dosta toga radila s njom uz sebe, spavala je u marami dok sam peglala, na Božić smo zajedno pekle kolače... i sada je tako
istina, MM je cijelo ljeto na godišnjem (prosvjetar) pa bude s njom dok kuham, ali ako smo same, sjedi u hranilici, ja joj na tacnu trpam povrće, voće... nek mulja, reže (dam joj tupi nož za mazanje), ako baš nešto pržim, odmaknem ju i tako
naravno, nakon nekog vremena poludi i onda nema druge nego vadi van, pa ju pustim neka puže, hoda, igra se u dnevnoj, no ubrzo dođe pa bi se nosila, onda u jednoj ruci nosi, drugom radi dok ona hoće uhvatiti baš onaj poklopac meni iza leđa...
kad usisavam, bude u gajbi gdje se zaigra, ali kad završim sa sobama, onda već negoduje, ali ju pustim...
moram priznati da dok je bila skroz mala i kad se tek počela dizati ugajbi, nije mi bilo svejedno ostaviti ju jer sam se bojala da će pasti i udariti se (iako nije imala o čega...)
kad sam u bašči, ako nije jako sunce, povedem ju sa sobom, ona čeprka po zemlji, ja obavim što moram (sitnije poslove...)
prašinu brišemo isto zajedno - čitaj, ja brišem, ona razlijeva vodu po kući
zajedno vješamo veš - vadi ga iz mašine, na balkonu mi dodaje kvačice
sav taj posao na taj način jaaaako dugo traje, no bolje ikako nego nikako jer sam ju navikla na dnevno spavanje uz siku pa me ne pušta, no, tada se odmorim pa mogu noću bančit (hoćeš uz peglu, hoćeš uz net...)
ne znam, mislim da ne možeš očekivati od tako malog djeteta, a ni od sebe da će sve proći u miru
nisam pobornik onih koji kažu, mora pasti, mora se udariti, bit će toga... Maša nije puno puta u svom malom životu pala niti joj se, hvala Bogu, dogodilo nešto ružno, ali to je zato jer ja i kada radim, a ona u drugoj prostoriji, osluškujem, i kad nešto uzme što ne smije, ja čujem i opomenem ju, (uvijek znam kad drnda po MM-ovom pojačalu ili kad runi zid u spavaćoj ili kopa po kantici s kompostom u špajzi)
no, MM je totalno ustegnut po tom pitanju, kad je s njom, ni jede ni ne pije, ne ide na WC i onda ko sumanut kad ja dođem (još ako kasnim, ajme) trči sve obaviti, a meni to smiješno
eh da, kad ona doručkuje, i ja doručkujem i pijem kavu... ona brlja po mojoj šalici, ja joj trpam u usta...
samo se moraš opustiti, možda osjeti tvoju nervozu pa je zato i on nervozniji... neće mu ništa biti ako je s tobom dok ti prpriemaš namirnice za kuhanje, a baš u tom trenutku kad ih stavljaš na vrelo ulje ili ubacuješ ukipuću vodu, ostavi ga dalje...
djeca vole sudjelovati, pogotvo kad skuže da mogu nešto napraviti za tebe ili kad im daš nekakav zadatak...
sika pika - jako lijepo napisano ( rađeno ).
Kako i sama kasnije kažeš, prvo može zabavljati drugoCubana prvotno napisa
Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?
Ne pametujem
ja s time računam
Dok napravim drugo ovo prvo bi moglo i samo raditi doručak
Osim toga računam da će drugo biti mirnije jer se neće tako šokirati na porodu, jer neću dati da rade od mene što i prvi put (nadam se), niti da mi odnose dijete preko noći. Ja ću znati što me čeka i biti ću mirnija.
S prvom nisam mogla ništa, sveki mi je kuhala tako da to nije bio problem, ali htjela sam bar sama počisititi, nekad sam vukla metlu po hodniku i istovremeno nosila dijete koje je cijelo to vrijeme urlalo zbog grčeva, ili sam vješala robu s djetetom u marami i sva se izbogaljila, i mislite da je to dijete u marami bilo veselo? Ne, cijelo vrijeme je cendralo tako da sam vješajući pod teretom i u neudobnom položaju morala i skakutati gore dolje uz sušilo. A većinu vremena sam bila previše umorna - i to više psihički, da bih uopće poželjela raditi išta. Kad bih imala malo vremena, kad bi spavala, nisam imala volje i za što i jednostavno sam najčešće i ja spavala. Da ne govorim da je prošlo dobrih mjesec i pol do dva mjeseca dok sam prestala osjećati šavove. To se isto nadam da će drugi put proći bolje.
Tako da mi uopće ne treba isprika za neobavljanje kućanskih poslova, radit ću ono što stignem i koliko stignem (za pomoć starije generacije nisam sigurna kako ću proći idući put).
kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.
šefica spava do 7,30, nekad 8,00
mm i ja se budimo oko 6,30 u miru popijemo kavu a kad on ode raditi malo prošetam usisivač po stanu, pospremim i nešto prigricnem.
kad se ona probudi - presvučem ju i dam joj papati. Nakon toga jutarnja šetnja, čitaj: odlazak u pekaru i po namirnice do konzuma...
dok se vratimo šefici se spava, malo se mazimo, papamo i ona zaspe
nakon popodnevnog spavanja mm i ja ručamo, onda i ona papa pa se nosamo, mazimo, igramo, plačemo..u biti radimo što njoj odgovara i naravno, opet u šetnju.
nakon šetnje okupam ju, nahranim i stavim ju spavati oko 21.00 (imam sreću jer ju ne uspavljujem nego sama zaspi) i onda perem suđe jer nikad ne idem spavati a a da me ujutro dočeka prljavo suđe u sudoperu (skupljam ga tijekom dana), jednom tjedno peglam, očistim kupaonu i slične stvari. stignem i gledati tv, družiti se s mm
idemo spavati oko 23.30
Ono što sam htjela reći je to da nemam pomoći sa strane
svekrva je starija i bolesna i ne živi s nama a mama mi je 200 km daleko od mene. Doslovno sam prepuštena samoj sebi i zato sam sve morala staviti pod kontrolu jer se na nikoga ne mogu osloniti. MM je privatnik i radi od jutra do sutra, a ja sam sa šeficom skoro cijeli dan sama.
Smatram da kad bi imala nečiju pomoć bila bi opuštenija jer bi uvijek imao netko umjesto mene nešto napraviti a ovako nema nitko osim mene i sve stignem!!!
potpisujem.
isto i kod mene. muž i ja sami bez ikoga. u roku 2 tjedna (i pod bolovima) nakon poroda sve je bilo po starome. svaki dan skuhano. spelgano i spremljeno kao i uvijek do sada.
jest da nekad jesam premorena i nekad doista padam s nogu na večer jer ipak je sad tu i bebačica sa kojom se treba poigrati, pomaziti, popričati, pelenice mjenjati, uspavati, nositi, nahraniti, ali sve se stigne kad se hoće. isto je bilo i kad je malena bila tek 2 tjedna stara i sada sa 7 mj. kad već puže na veliko.
osim toga još idemo 2 x tjedno na bebx grupe i 1 x plivanje i svakodnevne šetnje i zajedničke shopinge.
Posljednje uređivanje od moia : 25.08.2010. at 21:52
pa ja ne bi rekla da je stvar organizacije nego imaš puno drugačije dijete. i ne, ne mislim da sam ja svoje 'naučila' da bude takvo.kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.
šefica spava do 7,30, nekad 8,00
mm i ja se budimo oko 6,30 u miru popijemo kavu a kad on ode raditi malo prošetam usisivač po stanu, pospremim i nešto prigricnem.
kad se ona probudi - presvučem ju i dam joj papati. Nakon toga jutarnja šetnja, čitaj: odlazak u pekaru i po namirnice do konzuma...
dok se vratimo šefici se spava, malo se mazimo, papamo i ona zaspe
nakon popodnevnog spavanja mm i ja ručamo, onda i ona papa pa se nosamo, mazimo, igramo, plačemo..u biti radimo što njoj odgovara i naravno, opet u šetnju.
nakon šetnje okupam ju, nahranim i stavim ju spavati oko 21.00 (imam sreću jer ju ne uspavljujem nego sama zaspi) i onda perem suđe jer nikad ne idem spavati a a da me ujutro dočeka prljavo suđe u sudoperu (skupljam ga tijekom dana), jednom tjedno peglam, očistim kupaonu i slične stvari. stignem i gledati tv, družiti se s mm
idemo spavati oko 23.30
Ono što sam htjela reći je to da nemam pomoći sa strane
svekrva je starija i bolesna i ne živi s nama a mama mi je 200 km daleko od mene. Doslovno sam prepuštena samoj sebi i zato sam sve morala staviti pod kontrolu jer se na nikoga ne mogu osloniti. MM je privatnik i radi od jutra do sutra, a ja sam sa šeficom skoro cijeli dan sama.
Smatram da kad bi imala nečiju pomoć bila bi opuštenija jer bi uvijek imao netko umjesto mene nešto napraviti a ovako nema nitko osim mene i sve stignem!!!
dakle, moj se sin budi čim ja izađem iz kreveta tako da nema šanse da popijem kavu/nešto obavim dok on spavucka ujutro
kad se probudi možemo u dućan i u pekaru, ali on urla u kolicima iz petnih žila jer on baš jako mrzi kolica pa to završi da me ljudi u trgovini propuštaju preko reda i gledaju prilično sažalno . ja se šalim da je bar kupovina brza. i da, od svih dućana on najviše mrzi konzum (nemam pojma zašto)
kad se vratimo i njemu se spava, ali spava pol sata i onda 3 sata skače ko manijak iako ne zna baš ni stajati (dakle ja ga moram držati, nosati...) baby gym - to je kod nas palilo s nekih 4 mjeseca i to max 5 minuta. okej, lažem dvaput je zaspao u njemu
mogu ručati jedino tako da sjedim s njim na krevetu, a on se penje i pada po meni i pokušava izvući hranu iz mojih usta/grabi mi žlicu i baš jako želi popiti moju vodu ili oprati ruke u mojoj juhi... ili kad muž dođe s posla (oko 6). zajedno ručamo jedino kad odemo kod roditelja pa ga oni zabavljaju
nakon popodnevne šetenje koja je prilično aktivna slijedi kupanje (na stoječki naravno jer on to može pa ja pognuta iznad kade držim bebu dok stoji i šprica me svojim igračkama), zatim slijedi još par tura bacanja, skakanja i padanja i onda uspavljivanje koje traje oko pola sata. nosam i pjevam 50-ak puta zeku i potočić. i to samo ja, mm nikako ga ne smije uspavljivati jer onda od plača pucaju stakla
nakon toga sam sretna kad se od umora uspijem istuširati, a ne da perem suđe, no u mom slučaju suđa gotovo da i nema jer ili nema ručka ili je ručak tako jednostavan da postoje dvije posude za prati
a oni koji misle da je stvar organizacije pozivam ih da dođu pričuvati moje dijete
martinela, ne mislim ništa loše...samo hoću reći da postoje djeca različitih temperamenata i mislim da to nema veze s organizacijom
Slažem se da je sve to stvar organizacije, nekima to uspijeva bolje nekima lošije. Ali stvarno ima "zahtjevnijih" beba, skidam kapu mamama koje po cijeli dan nosaju bebače. Ja nekako imam sreću da je moj malac negdje u sredini, po danu ne spava puno, onak u intervalima po pola sata ali polako ga navikavam na samostalno ležanje na baby gymu ili u kolicima ili viperu, kuham dok je budan, kad postane nervozan malo ga pomazim, pjevam mu, radim face - nekad upali, nekad ne. Nekad je ručak skuhan već u 1, nekad nije ni u 5, ne brine me to puno, glavno da nas dvoje uživamo u svemu što zajedno radimo. Ovo će nam vrijeme tak brzo proći da mi nije ni najmanje važno jel obrisan pod i prašina i oprani prozori. Mojem zlatu to ne smeta
potpisujem
ali još nešto, vidim ja da si ti ista moj muž - previše se brineš
pokušaj pustiti Kostu da bude na puzlama ili dekici dok ti nešto okolo radiš... tako će se učiti biti malo sam, naravno, ako plače, uzmi ga
probaj ga nositi u marami - dolaze svježiji dani pa nije tolika tlaka kad ste si tako blizu (meni je bilo bed ovo ljeto M. stalno nosati jer znam da bi joj bilo vruće)
dok jedeš, stavi njega u hranilicu (ako samostalno sjedi) i daj mu da se nečime zabavi, pa makar to bio sadržaj tvog tanjura (većina naših obroka tako izgleda)
vjerujem da je uz takvo dijete zaista vrlo teško kuhati (neizvedivo) pa se time nemoj ni opterećivati
jednostavno imaš takvo dijete i to je to, doći će vrijeme kada ga nećeš ni čuti jer će biti zabavljen svojim stvarima pa ćeš moći kuhati i nakuhavati do mile volje
a možda i nećeš, ali baš te briga
kontam da si požalila što si uopće pokretala ovu temu jer ispada da 90 posto mama može i skuhati i opeglati i sve imati pod kontrolom, ali kao što si primjetila, većina njihove djece imaju ritam spavanja, samostalnog igranja... što tvoje dijete nema
nema ni moje, ali zato sam skužila da mi nema druge nego ju uključiti u sve svoje poslove pa makar imala duplo više posla
evo, ja sam danas kuhala i to u zadnji čas što znači da smo nervozne obje
očisitm krumpir, dam joj, ona ga gricka; očistim korabicu - gricka, očistim mrkvicu - gricka i hrani mene... dosadi joj grickanje, otvorim joj ladicu s escajgom i gomilom sitnica (gumice, čepovi, otvarači...), ona vadi, vadi, prevrće, onda jupitam što je što, ona mi pokazuje, pa na kraju poludi i sve razbaca, ali ja sam tu već sve izrezala, juhica se kuha... krenem praviti zapršku za paradajz sos, dam joj neotovreni tetrapak, prevrće ga, ispusti na pod, ja ga otvorim, nalijem u jednu malu posudicu i dam joj žličicu i zamolim ju lijepo da mi i zmješa, ona miješa, ubaci pokoju gumicu... onda umoči ruku u brašno, pa začepi ulje (ja jednom rukom držim bocu ulja, drugom miješam zapršku)...
za sve to treba puno koncentracije, ali nakon nekog vremena se navikneš
samo se opusti, to je najvažnije
meni je ova rečenica puno rekla i o tebi i o tvom djetetu i mislim da je ipak stvar organizacije i kako se čovjek postavi ne samo prema djetetu nego i u životu općenito.
ne ispada tako i na koncu ovo nije točno što zna i poznaje svatko tko je ikad imao malu bebu.
moja mijenja ritam stalno i ritam spavanja i ritam jedenja i raspoloženja, neke dane je sretna ko leptirić, samo se smije i cikće, neke je pak dane ozbiljno nervozna, sve je nešto mući i ništa joj ne paše, baš kao pravi mali čovjek sa svim svojim mjenama.
bebe nikad nisu konstantne, stalno se mjenjaju, stalno su u nekim fazama i stalno mjenaju ritomove i to je tako kod svih beba, bebe nisu roboti već živa bića o još kako živa. međutim ja osobno sa time nemam problema, za čas svoj/naš ritam prilagodim njenom i sve je opet napravljeno kao i uvijek, samo ne u isto vrijeme, pa tako nekad jedemo (radnim danom) u 6 popodne, a nekad u 10 navečer, razlika je jedino što nekad pristavim jelo u 3 ili 4 popodne, a nekad u 7 ili 8 uvečer, na primjer.
nekad operem podove odmah ujutro, nekad popodne, a nekad i oko 11 navečer da budu čisti za sutrašnje puzanje. nekad peglam ujutro, nekad i po tri puta dnevno sa pauzama, nekad vikendom, nekad u 10 navečer itd.. itd..
prije spavanja si uvijek zapišem u moju listu obaveze za sutrašnji dan i rasporedim ih ritmom u hodu kako mi malena dozvoli, ali u konačnici uglavnom uvijek sve bude napravljeno.
Jedna je tako mislila pa se za......Kako i sama kasnije kažeš, prvo može zabavljati drugo
ja s time računam
Dok napravim drugo ovo prvo bi moglo i samo raditi doručak
Osim toga računam da će drugo biti mirnije jer se neće tako šokirati na porodu, jer neću dati da rade od mene što i prvi put (nadam se), niti da mi odnose dijete preko noći. Ja ću znati što me čeka i biti ću mirnija.
I meni su svi govorili "drugo će biti drugačije", pritom misleći kako će više spavati, biti manje zahtjevno, htjeti se voziti u sjedalici...
Jest, ispalo je da drugi i jest drugačije, ali... još "gore"... Sve ono što je bilo nepodnošljivo kod starije, sa mlađim sam dobila još i na entu potenciju.
apri
pusti da živim u blaženoj nadi
moia, ali pročitaj malo postove cura... neću sad citirati jer nemam vremena, ali hrpa mama ima priču, stavim je spavati i do tada radim to i to... dok ona ujutro spava, ustanem se dva sata prije i napravim to i to... mali od Anamix se budi kad i ona (poput moje curice koja se probudi 15 minuta nakon što se ja ustanem i po danu odspava samo pola sata bez mene jer moram glumiti dudu, ali znam da sam tome ja sama kriva pa se ne bunim jer po noći može spavati bez beda...)
naravno da nisu sva djeca ista niti imaju uvijek isti ritam, ali neke mame mogu nešto raditi dok im se djeca igraju sa strane, ja to, recimo ne mogu jer nju sve zanima i u sve se voli petljati pa kad se ja popnem na lojtre da uzmem nešto iz ormara, penje se i ona i što da ja sad napraivm? da sjedim pored nje dok se igra, ne mogu, nego ju pustim da sudjeluje u svemu...no, u nekim stvarima ne može sudjelovati... recimo, sad ne mogu peglati dok mi je ona budna ili kod kuće jer bi joj pegla vrlo vjerojatno završila na glavi, a teško mi je sad ju nosati i istovremeno peglati iako ima tek 9 kila
to je ono što Anamix ne radi, ali bit će joj lakše kad bude samostalnije puzao, držao se za namještaj i "hodao"...
ma ok SikaPika htjela sam samo reći da se može stići, makar istina ovisi to o puno faktora, kod svakog kod nas je doma drugačije jer smo i mi same drugačije osobe, klinci su nam različiti i tak sve to skupa igra ulogu, to je istina.
anamix kao da opisuješ mog D.! On spava, a ja da pijem kavu??? SF! Prvih 6 mjeseci isključivo marama i sling, od kada sjedi i kolica su ok pa je život malo lakši (za jedno 9 kilaUspavljivanje je isto kao kod tebe s tim da ga nosim na rukama sa sisom u ustima i njišem se na krevetu lijevo-desno (neki puta čak mogu normalno i šetat po sobi, ali mi je madrac bolji jer mi amortizira korake inače me koljeno boli za pop....).
Baš zato mislim da je rješenje u ovome što predlaže sikapika. Ja njega stvarno uključim u sve. Maltene smo ko sijamski blizanci
A mislim da bi se i ti trebala malo opustiti i vidjeti na što je on sve spreman. Možda se iznenadiš, kao ja, sa činjenicom da on mene više ni ne treba toliko koliko ja mislim.
i ja se pridruzujem pozivu
s tim da moj zakoniti dobije isti tretman ko ja pa mi je malo lakse jer on moze odhendlati dio cuvanja kad dode doma.
ne razumijem što ovo znači. stvarno
sikapika, ključić i tajuska vidim da smo na istoj valnoj duljini
dakle, ne kada ste skuhale ručak. to i ja radim usprkos svojoj 'neorganiziranosti' nego kada niste morale brinuti o tome hoće li dijete razbiti glavu, slušati urlanje jer ste ga spustile u hranili između pećenja dva odreska i slične nestašluke
Ja ne živim bez grča od kad imam djecu, tako da i ručak spada u istu kategoriju.
Sa mojim prvim (turbo zahtjevnim ) djetetom možda oko 6 godine kada je mogao odgledati crtić u komadu, sa kćeri sam već postigala zen i kompromis sa samom sobom (ali ona je lakša kategorija) pa kuham isključivo dok ona spava(srećom tada imam minimalno sat vremena na raspolaganju , ako je stariji brat dernjavom ne probudi prije).
Inaće dob od osam mjeseci ti je idealna za vježbe na podu, meni je to razdoblje bilo san snova sa mojim turbo zahtjevnim sinom. Naša kuhinja i soba je jedna velika prostorija, on je imao ograđenih (velikim jastucima od spužve) i osiguranih 8 kvadrata između kutne garniture, francuskog prozora i kuhinje , to mu je bilo vježbalište. Puzao je , dizao se, padao , imao je mjesta za sat vremena gimnastike dnevno , a sve u mom vidokrug dok sam dinstala luk.
Kćer je bila lakši slučaj , njoj sam ispraznila jednu ladicu u kuhinji i dozvolila joj da ulazi u nju 8ladicu, ne kuhinju), ili sam joj dala da vadi konzerve iz ormarića...Uglavnom upotrijebi maštu , sigurno ćeš smisliti načine da se maleni zabavi pravljenjem nereda. Meni je uvjek oduševljavala činjenica kako su mojoj djeci njihove igračke definitivno najmanje zanimljivi predmeti u stanu.
Anamix, u miru samo kada tata ili baka odu sa njima u šetnju, a ja kuham ručak, samo tada!
Ali na kraju niti to nije u miru jer onda pokušavam još i ostale kućanske poslove napraviti pa se osjećam kao hobotnica
A dok sam sa njima doma, teško je to komentirati jer nikad nije isto ili sam ja u nekim fazama ili su pak oni.
Trenutno smo u fazama, da svako jutro jurimo i žurimo nekud, ja pokušavam kuhati, oni se najesti i trk van, poslije opet kuhanje i poslijepodne već opet u auto i žurimo dalje, prava ludnica!
Nekad su oni teški koliko god ih animiram, zaposlim: plastelin, igre, slaganje, crtanje, pričanje.... ali stalno im je nešto jer čim se primim kuhanja već je plač ili me zovu ili nešto proliju ili bi na vc....stvarno mi sve prekipi!
Koliko god izorganiziram oni to uspiju zabrljaviti, naravno nije tako stalno, ali kad nas krene onda idee...
Posljednje uređivanje od oka : 26.08.2010. at 22:57
anamix, ako te tješi razdoblje od cca 8. do 10.mj. života mojeg djeteta je meni bilo najteže.
Nije još bio pokretan kako treba, a apsolutno ga je sve zanimalo. "Oči su mu bile brže od tijela"
Nakon 10. mjeseci, kad je on savršeno brzo puzao, onda je bilo ok. Našao bi si zanimaciju na podu (naravno, obično nešto nepoželjno) i mir.
ovo je super! uskoro cu ja tako dnevnu sobu "urediti"
moja je trenutno u ovoj fazi "obozavam sjediti" al vec mi je jasno da kad skuzi da postoji stajanje bude sveopce veselje....
u miru baš i ne, ali bez grča da većinu vremena
prostorije, oštri rubovi, utičnice, kablovi etc. sve dobro osigurano, a po prirodi nisam zgrčena osoba što se naravno reflektira i na dijete pa nam je svima nekako lakše
razbiti glavu nema gdje, a na ovo drugo ne bih znala odgovor, moje dijete ne urla
mislim da je ovo i nama baš takva faza. hvala na utjesianamix, ako te tješi razdoblje od cca 8. do 10.mj. života mojeg djeteta je meni bilo najteže.
Nije još bio pokretan kako treba, a apsolutno ga je sve zanimalo. "Oči su mu bile brže od tijela"
Nakon 10. mjeseci, kad je on savršeno brzo puzao, onda je bilo ok. Našao bi si zanimaciju na podu (naravno, obično nešto nepoželjno) i mir.
shvatila sam ti si super i tvoje dijete je super i nikad ne plače. i vi nemate problema kao neki obični pučani poput mene. baš bih vas voljela upoznati
sirius ova ideja sa spužvama je mrak i za vikend se bacam u sklapanje vježbališta. poslušala sam tvoj savjet i strpala danas kostu u hranilicu, otvorila mu ladicu s vrećicama, folijom, krpama i poklopcima i skuhala i čak ispakla kolač dok je on jedan po jedan predmet bacao van. na kraju sam sve lijepo složila dok se on nabacivao s djelovima sterilizatora (koji ionako ne koristim) i svi sretni
moja mala ima 8 mjeseci i "kao" je nezahtjevna i dobra beba, a svejedno većinu stvari radim u grču i slično kao ti se pitam kad će to proći...ne sjećam se kad sam se zadnji put onako zaozbiljno opustila pod tušem ili npr. dok jedem. čak i kad je netko drugi pazi ja se brinem s jednim djelićem mozga. mislim da prolazi oko njihove druge godine. bar mi se po sestri tako čini
Eto vidiš , samo treba upotrebiti maštu kako da dijete napravi nered.sirius ova ideja sa spužvama je mrak i za vikend se bacam u sklapanje vježbališta. poslušala sam tvoj savjet i strpala danas kostu u hranilicu, otvorila mu ladicu s vrećicama, folijom, krpama i poklopcima i skuhala i čak ispakla kolač dok je on jedan po jedan predmet bacao van. na kraju sam sve lijepo složila dok se on nabacivao s djelovima sterilizatora (koji ionako ne koristim) i svi sretni
Kad mu dojadi izbacivanje sadržaja iz ladice , samo u nju ubaci druge stvari .
Super je stvar ako imate još i francuski prozor , tada može gledati kroz njega na cestu ili se čak dovikivati sa susjedima, ako je otvoren. Mi smo ga osim ograde bili ogradili i gustom mrežom da se on slučajno ne bi provukao između rešetki ili bacao stvari.
Posljednje uređivanje od sirius : 27.08.2010. at 20:02
anamix- to pitanje o kuhanju ručka u miru trebala si staviti u skupinu barem 6-9, ali godina, ne mjeseci. A da će prvo paziti na drugo ili treće, dok mama na miru kuha, pomalo je SF, bar po mom iskustvu. Ne smijem biti negativna, nekad stvarno čuvaju i zabavljaju jedno drugo, ali koliko dugo mama može biti u miru, hm-hm?
Što su življi i što ih više toga zanima, znači da su inteligentniji ( ili se time mame takve djece tješe ). Uostalom, tako će brzo odrasti i imati ćete godine mirnog kuhanja i pijenja kave.
sirius ova ideja sa spužvama je mrak i za vikend se bacam u sklapanje vježbališta. poslušala sam tvoj savjet i strpala danas kostu u hranilicu, otvorila mu ladicu s vrećicama, folijom, krpama i poklopcima i skuhala i čak ispakla kolač dok je on jedan po jedan predmet bacao van. na kraju sam sve lijepo složila dok se on nabacivao s djelovima sterilizatora (koji ionako ne koristim) i svi sretni
XJedna je tako mislila pa se za......
I meni su svi govorili "drugo će biti drugačije", pritom misleći kako će više spavati, biti manje zahtjevno, htjeti se voziti u sjedalici...
Jest, ispalo je da drugi i jest drugačije, ali... još "gore"... Sve ono što je bilo nepodnošljivo kod starije, sa mlađim sam dobila još i na entu potenciju.
evo da i ja tješim. malena će za dva dana 9 mjeseci i također smo u fazi. baš je mala zvrkica. isto ko tvoj - da ne nabrajam. nadam se da će uskoro proći.
ja se ne tjesim da ce mi drugo biti manje zahtjevno, al cu sigurno ja biti manje zahtjevna
Uh moram priznati da me ovo malo naljutilo.Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?
Ne pametujem
Moja Jana je dijete koje zahtijeva pažnju 24h a prva 3 mj je urlala 24h, ne plakala nego urlala i po danu je spavala otprilike 3 puta po 10 min a po noći od 1-5.
Osoba sam koja je navikla u životu raditi i to puno ( u trudnoći sam radila do zadnjeg dana i to po 10h dnevno), mrzim ovisiti o nekome i volim sve sama ali kad ne ide onda ne ide a pogotovo jer sam rodila hitnim carskim, izgubila jako puno krvi i s dijagnozom teške anemije. I skuhala sam ja ručak i to nakon 15 dana ali je mm čuvao malu pa smo dobili maramu i kuhali i peglali tako i danas osjećam posljedice svega toga.
I danas kuham tako da ju ili mm čuva ili je u marami jer drugačije ne ide.
I vjerujem da ako mi i drugo dijete bude zahtjevno da ovo prvo neće gladovati ali ću puno spremnije prihvatiti pomoć a ne osjećati grižnju savijesti jer ne mogu sve sama. A ovakvi i slični komentari (npr starijih žena koje su mi govorile kako njima nitko nije pomagao i kako su morale sve same) su uzrokovali da se osjećam nesposobnom.
Dakle u ova 4 i pol mj još ništa nisam u miru napravila a mislim da još dugo niti neću.
Isto tako. Nekako se drukčije organiziraš i malo oguglaš na sva ta cenndranja i negodovanja, jedan drugog malo zabavljaju i pomalo se sve napravi. Sada da njih dva napravim daleko, daleko više posla nego s jednim, čak sam i sav posao iz ureda počela raditi doma 2 tj nakon poroda.
Posljednje uređivanje od Milana : 01.09.2010. at 17:03
Ja sam napisala svoj primjer gdje sam bila uvjerena da je moje prvo dijete zahtjevno, dok se nije rodilo drugo.
Ti najbolje znaš kakvo je tvoje dijete.
Baš kad smo ušli u rutinu i ja nekako pohvatala dnevni ritam kuhanja i spremanja, njemu počeli izbijati zubići i sve palo u vodu. Samo bi se nosikao, nema šanse da nešto u miru napravim. Danas sam improvizirala i podgrijavala od jučer, a što ću sutra? Jedino da jutarnju šetnju odgodim za poslije kuhanja i dok on ujutro spava svojih pol sata ja nabrzinu nešto skuham bar napola, a onda kasnije van jer sad ionako nije jako vruće pa možemo i oko podneva. Al tako mi ga žao gledati da cendra jer znam kolko to boli pa kvragu i ručak možemo biti i na kruhu i putru.
Ja ništa u biti i ne radim... i sve bez grča!
Pričekam da MM dođe s posla i starija kći iz škole pa oni paze na bebu dok ja skuham večeru ili oni kuhaju dok ja nosam.
Kućanske poslove nekako već obavimo, ako stignem peglat peglam, ako ne, ne peglam.
I uopće se ne uzrujavam, uživam u majčinstvu i znam da je tako najbolje za sve nas.
Inače, moja starija kći je bila skroz mirna beba, uz nju se sve moglo raditi, dok se ona sama zabavljala u kolicima, a kasnije puzeći. O.-u moram stalno nosati, spava po danu 30min maksimalno i to 3-4 puta.
[QUOTE=Mater Studiorum;1693019]Ja ništa u biti i ne radim... i sve bez grča! QUOTE]
kraljice
iako imam samo jednu dijete, mislim da se svi moramo složiti da nisu sva djeca ista. neki dan sam sjedila na kavi s prijateljicom koja ima bebu mlađu 5 dana od mog Koste i to je potpuno druga priča. Njen sin je mirno sjedio u kolicima i promatrao svijet oko sebe. Moj sin je sisao, po skakao po stolici dok sam ga ja držala, pa pokušao sve srušiti sa stola pa sam ga stavila da sjedi na travi kraj našeg stola pa je pokušao žvakati djetelinu. 30 sekundi je uživao u igranju sa zemljom, a onda ju je pokušao staviti u usta. pa je htio puzati, pa je htio gurati psu sa susjednog stola prste u oči....I ne, ne mislim da sam ja kriva za to jer ga nisam mogla s 8,5 mjeseci tako 'odgojiti'. Da ne pričam o mržnji prema kolicima, buđenju svakih sat vremena noću (i sisanja), intenzivnoj želji da se ozljedi gdje god da ga stavim
poznato
tako ja s M. izađem van, u trokolici (guralici), a jedna baka svoju malu vozi u kolicima... moja divlja, skače, galami, pokušava se ustati, izaći..., a ova mala mirno sjedi i gleda ovog mog klauna
To je to. Ista priča i kod nas. I još se onda pitaš zašto mršaviš.
Ne dirajte mi se u ručak! Ja kuham svaki dan, Š je za to vrijeme u zemlji snova, taman smo se uskladili, a ako se probudi ide u svoj kindergarden na taraci, ili eventualno u ogradicu u dnevni boravak. Kako dojim svako sat-dva isrcpi me i mogu vam reč da me taj skuhani ručak baš preporodi. Kupnju obavimo na placu dečko i ja zajedno 3 puta tjedno možda.
Ali ja sebe premoravam, pored kuhanja nakalemim si tonu drugih obaveza, tako da pored Š koji je full time samnom, i ostalih stvari, kad dođe večer osječam se ko da me vlak pregazio, a onda kreće neprospavana noć jer je malecki skupio naviku da se budi svako sat vremena. UH!
Ja sam uvijek bila aktivna i čak i prije nego je M.stigao imala sam manjak vremena
Naučila sam kuhati stvari koje mogu skuhati u većim količinama i zamrsznuti, pa kombinirati
Ili imaš ručkove za 20ak minuta (realno su min.pola sata do 45 mi, al ajde)
E tako sam ja prije nego sam rodila nakuhala juhica, saftića i svašta nešto, napunila frižider, a Bogu hvala i ljeto je pa ima povrća i salata da je to divota
Ja nisam htjela da mi se itko mota po kući jer smo se dugo borili s neplodnošću, pa kada je još nakon nekoliko spontanih konačno stiglo ovo naše sunce malo, jednostavno nisam nikog htjela tu s nama
Sveki je inzistirala da će donositi kuhano i na jedvite jade sam joj nakon 2 tjedna uspjela zahvaliti i reći da ne dolazi više jer da smo ionako svega nakuhali i da ćemo sami
I tako je i bilo
Napominjem da moj M nema još 2 mjeseca, užasno malo spava, po danu ništa osim po 10ak minuta dok doji (iznimka su zadnja 3 dana kada je preko dana spavao valjda jer je zahladilo pa eto..). Baš smo mm i ja gledali..jedan dan je sveukupno spavao 9,5 sati
Al doktorica je rekla da je to ok i da je on jednostavno beba kojoj ne treba sna
Al treba zato dosta pažnje
Hoću reći, i meni je teško bez grča skuhati ručak, al radim to na intervale
Nekad mi bude super miran dok napravim cijeli ručak
a nekada ogulim kapulu i on ne da ništa više i stalno plače i hoće na ruke, pa onda mm i ja naručimo nešto (sreća ovo je rijetko)
Al i dalje kuham veće količine pa zamrznem šta se da
To me spašava kod ovakvih nemirnih dana kada samo želi da ga nosim i onda izvadim iz zamrzivača i riješen problem
Peglam i čistim isto tako na intervale. Čekam kad će mm-u završiti sezona pa da radi normalnu smjenu, a ne cijeli dan kao sada pa će on preuzeti dio toga
Pomogne mi u čišćenju iako zaista malo vremena ima
Ne znam pametan savjet kako sve stići
Al bez grča, teško
Jučer sam uspjela napraviti si jesti. Mala (četiri mj) je žvakala neku gumenu igračku. Morala sam je podojiti prije dinstanja, ali nije bilo grča. Sve laganini.
Moja je malo vise od 2mj i skuhala sam 3put otkad se rodila... od toga je jednom bila zagorena pastasuta, drugi put sam musaku pekla na 3put jer sam morala oko nje bit pa sam gasila rernu da ne izgori, a jednom ju je sveki cuvala pa sam uspjela sve.
Bude mi ona u viperu na kuhinjskom stolu ali prijepodne je toliko zahtjevna i stalno budna pa do kuhinje ni ne stignemo.
Hvala bogu mama i sveki su tu
Ne opterecujem se sto nije skuhano jer znam da je ona cista, nahranjena i vesela
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom