kada ste uspjele skuhati ručak....?

[anamix]

pospremiti stan ili srediti sebe, ali prije svega kada ste prvi put bez grča, a da je dijete možda čak bilo i budno uspjele skuhati normalan ručak. naime, moj kosta ima 8 mjeseci i to mi još nije uspjelo. mislim, skuham ja katkad, ali obično kad je mm doma ili sjeckam luk i povrće u prvom spavanju, u drugom sve dinstam, a u trećem završavam. naravno da okus baš i nije neki
spava po pola sata po danu, a kad je budan onda je to 100 na sat i nema šanse da odem u kuhinju, a njega ostavim u sobi, a nije ni neka noćna spavalica i stvarno ništa ne stižem. mogu kuhat ako mi je on na rukama što mi baš i nije neka opcija. stan mi je katastrofa, a ima mnogo dana kad živim na sendvičima. ja sam prihvatila da je to sada tako i ne nerviram se baš nešto, ali čisto me zanimaju vaša iskustva i ima li nade...

[Cubana]

S prvim nikako (al sam živjela sa svekijima pa mi nije ni bolo nužno), a sa drugim odmah.
Kad imaš drugo dijete i osvjestiš si da ono prvo ne smije biti ni gladno ni pokakano zato jer je dobilo brata ili seku onda je sve drugačije.
Onda retrogradno gledajući vidiš da se to dalo i sa prvim... ali lako je kasnije biti pametan.
Nije da sam bas nesto spremala, ali uvijek je bilo skuhano i oprano.
Sad kad je mali 1,5 god sve se da bez problema.

[Nataša,Sarajevo]

S prvim nikako .. a sa drugim odmah.
Kad imaš drugo dijete i osvjestiš si da ono prvo ne smije biti ni gladno ni pokakano zato jer je dobilo brata ili seku onda je sve drugačije.
Onda retrogradno gledajući vidiš da se to dalo i sa prvim... ali lako je kasnije biti pametan.

evo baš ovako i kod nas

prva velika greška sa jednim djetetom je da se sve radi kad dijete spava, što je teško i sa jednim a nemoguće sa dvoje.

sad se zna, kad je mama u poslu bebač je u ogradici. bilo je negodovanja jedno vrijeme ali ne puno i ne zadugo.

[Milana]

prva velika greška sa jednim djetetom je da se sve radi kad dijete spava, što je teško i sa jednim a nemoguće sa dvoje.

sad se zna, kad je mama u poslu bebač je u ogradici. bilo je negodovanja jedno vrijeme ali ne puno i ne zadugo.

Isto tako. Nekako se drukčije organiziraš i malo oguglaš na sva ta cenndranja i negodovanja, jedan drugog malo zabavljaju i pomalo se sve napravi. Sada da njih dva napravim daleko, daleko više posla nego s jednim, čak sam i sav posao iz ureda počela raditi doma 2 tj nakon poroda.

[lady.x]

S prvim nikako (al sam živjela sa svekijima pa mi nije ni bolo nužno), a sa drugim odmah.
Kad imaš drugo dijete i osvjestiš si da ono prvo ne smije biti ni gladno ni pokakano zato jer je dobilo brata ili seku onda je sve drugačije.
Onda retrogradno gledajući vidiš da se to dalo i sa prvim... ali lako je kasnije biti pametan.
Nije da sam bas nesto spremala, ali uvijek je bilo skuhano i oprano.

Ja ovo sve da potpisem

[Cheerilee]

Neću te baš utješiti,
al ja sam tjedan dva nakon prvog poroda sve sama radila (spremala, kuhala, peglala...).....
Poslije drugog isto nakon dva tjedna samo samo onda imala curicu od 17mj + malu bebu.....
Neznam, živimo sami pa nisam imala (niti trebala/niti željela) nikakvu pomoć....
jednostavno sam sve normalno radila, dal bi bili budni ili spavali....
Bili ili u kolicima, ili u kinderbetu, ili u viperu, vrtiću al uvijek blizumene (naravno kad nisu spavali....)

[miniminia]

Ni ja te neću utješiti, tako oko 3 tjedna sam počela normalno kuhati ručak, pospremati, ići u šetnje.
Samo dobro organiziraj vrijeme i radi bez stresa... Meni su oboje djece pored mene u kuhinji kad kuham (ako ne spavaju), pa se igramo, kuhamo (i kuhinja od curice je u velikoj kuhinji) ,malo se i nosamo, miješamo skupa...
BItno je djecu uključiti djecu u te svakodnevne aktivnosti....Čim čim više , tim, tim bolje

[MarijaP]

anamix, kužim te. Moja kćer je bila takva, a i sad je poprilično zahtjevna (ima 1 god).

Dok je imala par mjeseci, stalno je bila na rukama i na svako spuštanje bi poplavila od plača. MM radio po 12 h i bio puno po terenu. Morala sam kuhati zbog starijeg koji je imao godinu ipol.

Sve sam radila s njom na rukama. Spavala je jako malo i to ako sam bila s njom. Jedino je pristajala kratko biti u vajperu ako bi ju braco zabavljao.

[*mamica*]

Isto odmah nakon poroda, ali ja nju nikada nisam, npr., nosila na rukama bez potrebe, ako ona nije tražila, jedino kada nisam imala ništa drugo za raditi. Stavila bih je u baby gym, u kolica, poslije u sjedalicu... I dotad obavljala posao koji sam morala. I sada kada ona jurca sto na sat (doduše, još uvijek pužući), igračaka ima po cijeloj kući i pobrinem se da nema ništa što bi je moglo ozlijediti i dotad obavljam posao koji moram.
Strogo joj je zabranjen ulazak u kuhinju i nema nikakvog kuhanja, pa čak ni miješanja sa njom u rukama.
Moram reći da je bilo i dana kada to nije funkcioniralo, kada sam mogla uraditi nešto samo kad je spavala ili bih zamolila nekoga da je preuzme da ja pospremim ono najgore i skuham, ali to se nije prečesto događalo.

[*mamica*]

A što se sređivanja sebe tiče, to je već druga priča i za to mi je potrebna čitava organizacija, pa sam tako prvih mjeseci znala prvi put u danu oprati zube i umiti se tek poslijepodne, a o depilaciji, vježbanju i frizuri da i ne govorim. Sijede vlasi i nikakvu frizuru sam nosila još mjesecima poslije. Sada vježbam dok ona spava po danu, ošišala sam se i stavila pramenove tako da i doma sama mogu napraviti lijepu frizuru (kasno u noć kada ona spava), što se tiče depilacije, sve obavljam voskom i epilatorom (čak i pazuhe), tako da mi je potrebna 1-2 mjesečno i to obavim ili prije kupanja (dakle opet kasno u noć dok ona spava ) ili platim kozmetičarki i gotova sam za pola sata i za to vrijeme mi je netko pričuva, a znala sam je i voditi sa sobom u salon i to su već bile vratolomije.
I nekada je potrebna šminka da bi se čovjek ljepše osjećao i izgledao, a za to može poslužiti i navrat-nanos nanesena maskara i rumenilo tijekom jutarnje higijene - sasvim dovoljno.
Da, naporno je i ne odrađujem sve odmah - nekad hodam izdepilirana, a prljave kose, pa obratno, blabla, kako već što stignem napraviti, ali bitno mi je da se koliko-toliko održavam da ne budem izdeprimirana prizorom u ogledalu (a već djelomično jesam )

[fgm1236]

Sada tek pomalo počinjem ono pravo kuhati (ali ni to mi uvijek ne uspijeva uvijek) a M ima sada 19 mjeseci!
Ali u većini slučajeva te kućne poslove i kuhanje obavljam kada ode spavati i tu se uvijek nadam da bude rano

[Bubica]

vrlo brzo, posebice s drugim djetetom jer prvi mora ici u skolu, ima svoj ritam...ponekad je bilo frustrirajuce, ponekad i navecer skuhala ili bi krenula kuhati rano ujutro, u vrijeme dok je F bila najmirnija i sama bi se zaigrala. I - uvijek je bila uz mene, na dekici, viperu, sto god...

[mašnica]

10 dana nakon što smo došli doma, rekla sam muževoj baki (koja inače kuha za sve njih (muževi roditelji) ponekad za nas) da ću sama kuhati jer je maleni imao faze spavanja po 2,3 sata 2 puta dnevno, to je trajalo neko vrijeme i odjednom se sve preokrenulo.

Nema rasporeda, spavanja po 20tak minuta, jedino više ako ja legnem uz njega. I kraj mome kuhanju ili sam opet kuhala kao anamix, u nekoliko faza. Ovih dana jedva stignem na wc, pojesti a sve ostalo je puka sreća. Sad npr. spava već 1h začudo i ručak mi se kuha...
Sve ostale aktivnosti (peglanja, pospremanja) obavljam u sitne noćne sate, nakon što zaspi a to je opet oko 23h nadalje ili kad je muž doma pa ga malo nosi jer ne želi ležati ni ništa.

Počeo me i sling spašavati, ali spavanje na meni mi se nikako baš ne sviđa

Nadam se da će se i to promijeniti.

[mala nada]

a što se tiče spremanja napravila sam raspored pospremanja kojeg se pokušavam držati i za sada funkcijonira.Jedino što sam pojačala na rasporedu je da svako jurto prije nego se probudi pometem i obrišem podove da bi cura mogla puzeti po čistom.

[mala nada]

anamix moja je lea od tvog starija nekoliko dana i jučer je prvi put počela plakat kad sam uključila sjeckalicu a do tada ju nije previše doživljavala.Ručak kuham dok spava i to pazim da nešuškam previše dase ne probudi a spava pol sata.Evo sad sam jela na miru jer spava u krevetiću,a noću mi i nije velika spavalica,skoro se svakih sat budi,pa mi i nepada na pamet da preko dana nešto komplicirano kuham jer sam umorna a još i puže pa ju moram imati na oku jer se diže uz namještaj i razne dr.predmete.Uglavnom kuham kad mi se mm probudi nakon što je došao s posla pa je on s njom ili on kuha.

[mamitzi]

rano ujutro prije nego muž ode na posao, kad zaspe (ako je stariji u vrtiću), kasno u noć, kad je baš dobe volje onda ručak na rate... sve nekako teško, ali lakše nego s prvim djetetom.

[a.k.]

Meni djete ima 2 mjeseca i za sad sam uspjela skuhati jedino hladnu salatu od tunjevine i tjestenine. Muz predobro kuha pa sam to prepustila njemu. Ali peglam redovito, makar ne opeglam bas sve na crtu, ali bitno da roba pristojno izgleda. Uspijem ponekad ocititi kucu.

[tina55]

ja kuham i pospremam u fazama
i snalazim se na razne načine: gulim povrće sjedeći s njom na podu, a zdjelu i nož držim na malom stoliću tako da ne može do njega
mei tai nam je spas za miješenje tijesta i sl. kad nije ništa vruće u blizini ni nož
nosim ju za sobom u hranilici kad pospremam i usisavam i brišem pod

mene zanima koje trikove rabite za peglanje? meni je to postalo nemoguća misija od kad puza i hvata kabel od pegle i diže se uz dasku za peglanje? moram stalno držat kabel, peglu i dasku i uz to sve peglat pazeći da slučajno ne stanem na nju pod nogama - e to je prava avantura

ne postoji opcija da nešto radim dok ona spava jer spava isključivo dok ju držim na rukama i tako to već 10,5mj

[katajina]

Sa starijom sam se slomila, sa mlađom u mei tai ( na leđa ) i briši, peglaj, usisavaj, čak smo tako išle i na wc.

[tajuska]

kuham samo kad je zakoniti doma pa je pazi (ili je prisutan netko koga tolerira - ili ko moze s njomizaci na kraj- duze od 5 i pol min). isto vrijedi i za pospremanje. to da bi se ona sama zabavljala bilo na podu, bilo u viperu, kinderbetu ili negdje drugdje je SF. ako i hoce biti u/na necem od toga onda se ja moram druziti s njom. i nije da se malo buni ako je ostavim samu. ona vristi. i ne prestaje dok je ne primim. no njoj nije dovoljno da je drzim na rukama. moram se kretati. po mogucnosti ne po istoj prostoriji. a ne nuzno niti vani ak je vruce. ili hladno.
živim na sendvicima i napolitankama. uopce me cudi da ona zeli cicati obzirom na sto mi negdje mlijeko slici.
trenutno mi je jedna obrva polupocupana, a jedna zarastena. kosu nisam ispustila iz repa od kad se rodila jer spava sa mnom ili mi je na rukama pa da ne bude cijela u kosi, a sada i da me ne cupa. ne mogu se sjetiti kad sam se zadnji put nasminkala. koljena me bole pri sjedanju na wc. kičma mi je na izmaku. mjehur sam totalno unistila jer nekad jednostavno ne nadem vrijeme odmah kad treba pa trpim, a po noci ne smijem ustati jer se odmah probudi pa cu je onda dva sata nanasati po sobi. spava sa sisom u ustima. ili ne spava. preko dana u komadu ako odspava 45 min super, ili moram sjediti pored krevetica i cim se pocne mrdati poceti pjevati da nastavi spavati. ili je pustiti da spava na meni. a ako ne odspava ukupno tri sata tijekom dana ocajno je nervozna i po noci spava jos losije. a to kad spava u komadu brzinski obavim nuzno - sude u perilicu, eventualno ves, operem pelene - i odem na net da imam bar minimalni osjecaj da sam ljudsko bice koje komunicira s drugim ljudskim bicima. i dalje cica minimalno svaka dva sata pa ni ne mogu bog zna kamo otici da se malo odmorim kad je zakoniti cuva. a obicno se toliko toga nakupi da to vrijeme koristim za rjesavanje zaostataka.
danas jos uvijek nisam uspjela skinuti pidzamu. dok je budna ne stignem jer mislim da obara neki svjetski rekord u cendranjnu, dok spava ne usudim se otvoriti ormar da je ne probudim.
i tak. trenutno citam fussy baby book od searsa (paralelno s pjevnjem uspavanke - svasta covjek moze) i koliko me s jedne strane tjesi cinjenica da je ona jednostavno takvo dijete i da nisam jedina na svijetu, s druge strane me hvata jeza od toga da ce ona biti jednako zahtjevna, ali oko drugih stvari, jos godinama......

evo nadam se da sam te ja malo utjesila. kako ide ona stvar od let3, jedan, dva, tri. izgubljeni. ima nas jos!

[klara]

Iz rodilišta smo došle nakon 10 dana pa sam bila oporavljena i željna kretanja, prvi mjesec sam se izdajala i radila sve i svašta a MM je mazio bebu. S 2-3 mjeseca su bili grčići, plakanje, vježbanje dojenja i nosanje po čitave dane (i noći) i tada ništa nisam stizala, baš ništa. Poslje je sve išlo polako, s time što je Sunčica uvijek bila kraj mene, sjedila, gledala, sve ide polakše ali napravimo posao. Kad je imala 7 mjeseci mahala je žlicama, s dvije je miješala već ponešto, sad mi miksa snijeg i ukrašava kolače. Samo što je poslje sve puno nereda, ali nema veze.

[Cubana]

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

[bijelko]

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

Slažem se.
Uhvatila sam samu sebe kako x puta sjedim uz njega a za to vrijeme bih mogla početi s ručkom ili što već.
Sve je stvar organizacije, bilo je dana kada nisam stizala ali to je rijetko, u pravilu se može. Nisam ga jednom nosila na wc sa sobom, dok još nije puzao znala sam ga posjesti u košaru u kadi i gurnuti veš na pranje, oprati zube, svašta....

Da odgovorim, ručak sam kuhala čim je mama otišla (znači s njegovih 2 tjedna), a sve drugo se izorganiziralo jedno za drugim u dosta brzom roku.

Jedino se ne usudim prati prozore dok nema MM ili ribati kupatilo, ako se rasplače da on može uskočiti.

[tajuska]

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

nece gladovati, ali tesko da ce se nesto zdravo hraniti. i tada cu definitivno nabaviti mikrovalnu i veci zamrzivac. ko nije imao srece dobiti dijete koje vristi bez prestanka ako mu se ne odgovori na prvi kme, a taj kme stize nakon 5 minuta provedenih bez mame ili tate, ne moze niti priblizno znati kako je nemoguce organizirati normalan zivot. dok sam bila trudna isto sam citala kojekakve teme i jednako tako nepametovala na principu "ma pretjeruju, niti jedno dijete ne moze biti toliko zahtjevno", sve je stvar dobre organizacije i mislila da rijec zahtjevno treba ici u navodne znakove. karma me izgleda odlucila nauciti pameti....na cemu sam joj jasno beskrajno zahvalna (pa se nadam da ce uslijediti nagrada u vidu nesto miroljubivijeg drugog djeteta).

[anamix]

nece gladovati, ali tesko da ce se nesto zdravo hraniti. i tada cu definitivno nabaviti mikrovalnu i veci zamrzivac. ko nije imao srece dobiti dijete koje vristi bez prestanka ako mu se ne odgovori na prvi kme, a taj kme stize nakon 5 minuta provedenih bez mame ili tate, ne moze niti priblizno znati kako je nemoguce organizirati normalan zivot. dok sam bila trudna isto sam citala kojekakve teme i jednako tako nepametovala na principu "ma pretjeruju, niti jedno dijete ne moze biti toliko zahtjevno", sve je stvar dobre organizacije i mislila da rijec zahtjevno treba ici u navodne znakove. karma me izgleda odlucila nauciti pameti....na cemu sam joj jasno beskrajno zahvalna (pa se nadam da ce uslijediti nagrada u vidu nesto miroljubivijeg drugog djeteta).[/QUOTE]

5 minuta??? pa ti si sretna žena. iako osjećam da to, kao i kod mene nije ni 5 minuta )) znam da nije utjeha, ali meni je drago da nas ima još s takvim 'problemima', odnosno nas neorganiziranih

[tajuska]

znam da nije utjeha, ali meni je drago da nas ima još s takvim 'problemima', odnosno nas neorganiziranih

osnovat cemo klub

[pomikaki]

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

Kako i sama kasnije kažeš, prvo može zabavljati drugo
ja s time računam inače ne znam kako bi se odlučila na drugo dijete
Dok napravim drugo ovo prvo bi moglo i samo raditi doručak
Osim toga računam da će drugo biti mirnije jer se neće tako šokirati na porodu, jer neću dati da rade od mene što i prvi put (nadam se), niti da mi odnose dijete preko noći. Ja ću znati što me čeka i biti ću mirnija.

S prvom nisam mogla ništa, sveki mi je kuhala tako da to nije bio problem, ali htjela sam bar sama počisititi, nekad sam vukla metlu po hodniku i istovremeno nosila dijete koje je cijelo to vrijeme urlalo zbog grčeva, ili sam vješala robu s djetetom u marami i sva se izbogaljila, i mislite da je to dijete u marami bilo veselo? Ne, cijelo vrijeme je cendralo tako da sam vješajući pod teretom i u neudobnom položaju morala i skakutati gore dolje uz sušilo. A većinu vremena sam bila previše umorna - i to više psihički, da bih uopće poželjela raditi išta. Kad bih imala malo vremena, kad bi spavala, nisam imala volje i za što i jednostavno sam najčešće i ja spavala. Da ne govorim da je prošlo dobrih mjesec i pol do dva mjeseca dok sam prestala osjećati šavove. To se isto nadam da će drugi put proći bolje.

Tako da mi uopće ne treba isprika za neobavljanje kućanskih poslova, radit ću ono što stignem i koliko stignem (za pomoć starije generacije nisam sigurna kako ću proći idući put).

[martinela]

kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.
šefica spava do 7,30, nekad 8,00
mm i ja se budimo oko 6,30 u miru popijemo kavu a kad on ode raditi malo prošetam usisivač po stanu, pospremim i nešto prigricnem.
kad se ona probudi - presvučem ju i dam joj papati. Nakon toga jutarnja šetnja, čitaj: odlazak u pekaru i po namirnice do konzuma...
dok se vratimo šefici se spava, malo se mazimo, papamo i ona zaspe za to vrijeme skuham ručak (u slučaju da joj se ne spava-opet je na baby gim-u i igra se a ja opet stignem kuhati, malo sam s njom-malo za štednjakom a poslije kuhanja idemo obje nanati )
nakon popodnevnog spavanja mm i ja ručamo, onda i ona papa pa se nosamo, mazimo, igramo, plačemo..u biti radimo što njoj odgovara i naravno, opet u šetnju.
nakon šetnje okupam ju, nahranim i stavim ju spavati oko 21.00 (imam sreću jer ju ne uspavljujem nego sama zaspi) i onda perem suđe jer nikad ne idem spavati a a da me ujutro dočeka prljavo suđe u sudoperu (skupljam ga tijekom dana), jednom tjedno peglam, očistim kupaonu i slične stvari. stignem i gledati tv, družiti se s mm
idemo spavati oko 23.30

Ono što sam htjela reći je to da nemam pomoći sa strane
svekrva je starija i bolesna i ne živi s nama a mama mi je 200 km daleko od mene. Doslovno sam prepuštena samoj sebi i zato sam sve morala staviti pod kontrolu jer se na nikoga ne mogu osloniti. MM je privatnik i radi od jutra do sutra, a ja sam sa šeficom skoro cijeli dan sama.
Smatram da kad bi imala nečiju pomoć bila bi opuštenija jer bi uvijek imao netko umjesto mene nešto napraviti a ovako nema nitko osim mene i sve stignem!!!

[moia]

kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.

potpisujem.
isto i kod mene. muž i ja sami bez ikoga. u roku 2 tjedna (i pod bolovima) nakon poroda sve je bilo po starome. svaki dan skuhano. spelgano i spremljeno kao i uvijek do sada.

jest da nekad jesam premorena i nekad doista padam s nogu na večer jer ipak je sad tu i bebačica sa kojom se treba poigrati, pomaziti, popričati, pelenice mjenjati, uspavati, nositi, nahraniti, ali sve se stigne kad se hoće. isto je bilo i kad je malena bila tek 2 tjedna stara i sada sa 7 mj. kad već puže na veliko.

osim toga još idemo 2 x tjedno na bebx grupe i 1 x plivanje i svakodnevne šetnje i zajedničke shopinge.

[anamix]

kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.
šefica spava do 7,30, nekad 8,00
mm i ja se budimo oko 6,30 u miru popijemo kavu a kad on ode raditi malo prošetam usisivač po stanu, pospremim i nešto prigricnem.
kad se ona probudi - presvučem ju i dam joj papati. Nakon toga jutarnja šetnja, čitaj: odlazak u pekaru i po namirnice do konzuma...
dok se vratimo šefici se spava, malo se mazimo, papamo i ona zaspe za to vrijeme skuham ručak (u slučaju da joj se ne spava-opet je na baby gim-u i igra se a ja opet stignem kuhati, malo sam s njom-malo za štednjakom a poslije kuhanja idemo obje nanati )
nakon popodnevnog spavanja mm i ja ručamo, onda i ona papa pa se nosamo, mazimo, igramo, plačemo..u biti radimo što njoj odgovara i naravno, opet u šetnju.
nakon šetnje okupam ju, nahranim i stavim ju spavati oko 21.00 (imam sreću jer ju ne uspavljujem nego sama zaspi) i onda perem suđe jer nikad ne idem spavati a a da me ujutro dočeka prljavo suđe u sudoperu (skupljam ga tijekom dana), jednom tjedno peglam, očistim kupaonu i slične stvari. stignem i gledati tv, družiti se s mm
idemo spavati oko 23.30

Ono što sam htjela reći je to da nemam pomoći sa strane
svekrva je starija i bolesna i ne živi s nama a mama mi je 200 km daleko od mene. Doslovno sam prepuštena samoj sebi i zato sam sve morala staviti pod kontrolu jer se na nikoga ne mogu osloniti. MM je privatnik i radi od jutra do sutra, a ja sam sa šeficom skoro cijeli dan sama.
Smatram da kad bi imala nečiju pomoć bila bi opuštenija jer bi uvijek imao netko umjesto mene nešto napraviti a ovako nema nitko osim mene i sve stignem!!!

pa ja ne bi rekla da je stvar organizacije nego imaš puno drugačije dijete. i ne, ne mislim da sam ja svoje 'naučila' da bude takvo.
dakle, moj se sin budi čim ja izađem iz kreveta tako da nema šanse da popijem kavu/nešto obavim dok on spavucka ujutro
kad se probudi možemo u dućan i u pekaru, ali on urla u kolicima iz petnih žila jer on baš jako mrzi kolica pa to završi da me ljudi u trgovini propuštaju preko reda i gledaju prilično sažalno . ja se šalim da je bar kupovina brza. i da, od svih dućana on najviše mrzi konzum (nemam pojma zašto)
kad se vratimo i njemu se spava, ali spava pol sata i onda 3 sata skače ko manijak iako ne zna baš ni stajati (dakle ja ga moram držati, nosati...) baby gym - to je kod nas palilo s nekih 4 mjeseca i to max 5 minuta. okej, lažem dvaput je zaspao u njemu
mogu ručati jedino tako da sjedim s njim na krevetu, a on se penje i pada po meni i pokušava izvući hranu iz mojih usta/grabi mi žlicu i baš jako želi popiti moju vodu ili oprati ruke u mojoj juhi... ili kad muž dođe s posla (oko 6). zajedno ručamo jedino kad odemo kod roditelja pa ga oni zabavljaju
nakon popodnevne šetenje koja je prilično aktivna slijedi kupanje (na stoječki naravno jer on to može pa ja pognuta iznad kade držim bebu dok stoji i šprica me svojim igračkama), zatim slijedi još par tura bacanja, skakanja i padanja i onda uspavljivanje koje traje oko pola sata. nosam i pjevam 50-ak puta zeku i potočić. i to samo ja, mm nikako ga ne smije uspavljivati jer onda od plača pucaju stakla
nakon toga sam sretna kad se od umora uspijem istuširati, a ne da perem suđe, no u mom slučaju suđa gotovo da i nema jer ili nema ručka ili je ručak tako jednostavan da postoje dvije posude za prati
a oni koji misle da je stvar organizacije pozivam ih da dođu pričuvati moje dijete

[moia]

mogu ručati jedino tako da sjedim s njim na krevetu, a on se penje i pada po meni i pokušava izvući hranu iz mojih usta/grabi mi žlicu i baš jako želi popiti moju vodu ili oprati ruke u mojoj juhi...

meni je ova rečenica puno rekla i o tebi i o tvom djetetu i mislim da je ipak stvar organizacije i kako se čovjek postavi ne samo prema djetetu nego i u životu općenito.

[kljucic]

anamix kao da opisuješ mog D.! On spava, a ja da pijem kavu??? SF! Prvih 6 mjeseci isključivo marama i sling, od kada sjedi i kolica su ok pa je život malo lakši (za jedno 9 kila ). Isto je živahan i sve bi, a ne može. Najteže je bilo kada je počinjao sjediti/puzati/stajati. Onda se malo izvježbao (par puta je zaronio pa je naučio padati) pa ga pustim pa lunja po bespućima dnevnog boravka (totalno je njemu prilagođen). Svaki dan izvadim neku drugu zanimaciju (kalup za led, podlošci za čaše, danas je to bio set plastičnih zdjelica i žlica) i mogu u miru pojest. Danas naresci i salata, i nisu neki ručak, ali ne gladujem. Kupanje je isto nastoječki dok ga lovim po kadi i pokušavam oprat barem ruke i noge sa sapunom Uspavljivanje je isto kao kod tebe s tim da ga nosim na rukama sa sisom u ustima i njišem se na krevetu lijevo-desno (neki puta čak mogu normalno i šetat po sobi, ali mi je madrac bolji jer mi amortizira korake inače me koljeno boli za pop....).

Baš zato mislim da je rješenje u ovome što predlaže sikapika. Ja njega stvarno uključim u sve. Maltene smo ko sijamski blizanci Kriterije sam snizila maksimalno (inače sam control-freak, sada liječeni ) i postavila sam si stvari drugačije. Sve radim više nego duplo sporije. Možda će ovo zvučati glupa usporedba, ali samo si zamislim kako je onima koji npr. izgube jednu ruku (često uz dijete sve moramo raditi jednom rukom, od tipkanja do kuhanja). Vjerojatno su u početku frustrirani jer ne mogu sve raditi dobro i brzo kao prije, ali onda prihvate situaciju i naviknu se.

A mislim da bi se i ti trebala malo opustiti i vidjeti na što je on sve spreman. Možda se iznenadiš, kao ja, sa činjenicom da on mene više ni ne treba toliko koliko ja mislim.

[tajuska]

a oni koji misle da je stvar organizacije pozivam ih da dođu pričuvati moje dijete

i ja se pridruzujem pozivu

s tim da moj zakoniti dobije isti tretman ko ja pa mi je malo lakse jer on moze odhendlati dio cuvanja kad dode doma.

[apricot]

Kako i sama kasnije kažeš, prvo može zabavljati drugo
ja s time računam inače ne znam kako bi se odlučila na drugo dijete
Dok napravim drugo ovo prvo bi moglo i samo raditi doručak
Osim toga računam da će drugo biti mirnije jer se neće tako šokirati na porodu, jer neću dati da rade od mene što i prvi put (nadam se), niti da mi odnose dijete preko noći. Ja ću znati što me čeka i biti ću mirnija.

Jedna je tako mislila pa se za......

I meni su svi govorili "drugo će biti drugačije", pritom misleći kako će više spavati, biti manje zahtjevno, htjeti se voziti u sjedalici...

Jest, ispalo je da drugi i jest drugačije, ali... još "gore"... Sve ono što je bilo nepodnošljivo kod starije, sa mlađim sam dobila još i na entu potenciju.

[bibai]

Jedna je tako mislila pa se za......

I meni su svi govorili "drugo će biti drugačije", pritom misleći kako će više spavati, biti manje zahtjevno, htjeti se voziti u sjedalici...

Jest, ispalo je da drugi i jest drugačije, ali... još "gore"... Sve ono što je bilo nepodnošljivo kod starije, sa mlađim sam dobila još i na entu potenciju.

X

[mihim]

evo da i ja tješim. malena će za dva dana 9 mjeseci i također smo u fazi. baš je mala zvrkica. isto ko tvoj - da ne nabrajam. nadam se da će uskoro proći.

[mitovski]

Sta cete ako vam i drugo bude "zahtjevno"?
Hoce ovo prvo zahtjevno gladovati?

Ne pametujem Samo pokusavam predociti da nije sve u "zahtjevnoj" djeci. Puno toga je u nama.

Uh moram priznati da me ovo malo naljutilo.
Moja Jana je dijete koje zahtijeva pažnju 24h a prva 3 mj je urlala 24h, ne plakala nego urlala i po danu je spavala otprilike 3 puta po 10 min a po noći od 1-5.
Osoba sam koja je navikla u životu raditi i to puno ( u trudnoći sam radila do zadnjeg dana i to po 10h dnevno), mrzim ovisiti o nekome i volim sve sama ali kad ne ide onda ne ide a pogotovo jer sam rodila hitnim carskim, izgubila jako puno krvi i s dijagnozom teške anemije. I skuhala sam ja ručak i to nakon 15 dana ali je mm čuvao malu pa smo dobili maramu i kuhali i peglali tako i danas osjećam posljedice svega toga.
I danas kuham tako da ju ili mm čuva ili je u marami jer drugačije ne ide.
I vjerujem da ako mi i drugo dijete bude zahtjevno da ovo prvo neće gladovati ali ću puno spremnije prihvatiti pomoć a ne osjećati grižnju savijesti jer ne mogu sve sama. A ovakvi i slični komentari (npr starijih žena koje su mi govorile kako njima nitko nije pomagao i kako su morale sve same) su uzrokovali da se osjećam nesposobnom.
Dakle u ova 4 i pol mj još ništa nisam u miru napravila a mislim da još dugo niti neću.

[Cubana]

A ovakvi i slični komentari (npr starijih žena koje su mi govorile kako njima nitko nije pomagao i kako su morale sve same) su uzrokovali da se osjećam nesposobnom.

Ja sam napisala svoj primjer gdje sam bila uvjerena da je moje prvo dijete zahtjevno, dok se nije rodilo drugo.
Ti najbolje znaš kakvo je tvoje dijete.

[oka]

Jest puno je u nama, dok mi počnu cendrati i postepeno piliti, sve jače i jače ja sam ko paralizirana i ne mogu si pomoći.
U glavi mi nastane šuš muš, tlak poraste i ostavljam sve...
Evo danas sam bila ko na crtiću, sa poklopcom u ruci, prvo mi je drhturio u ruci i na kraju pao na pod zbog straha što je jer me zvao kao da se nešto dogodilo...

Ima dana kad sam smirena ono, kad mi sve uspjeva i počistiti, skuhati kolač, a ima dana kad jedva skuham... i spremna sam priznati da je u većoj mjeri stvar u meni i u organiziranosti života, obveza pa manjka druženja i tak...
Da, imam jedno turbo zahtjevno dijete koje ispija iz mene zadnje atome snage, ali ne mogu reći da je samo i jedino to, jer nije.

[tajuska]

to uopce nije objasnjenje niti opravdanje, jer nemam se potrebu opravdavati, nego cinjenica. neka djeca traze puno i zahtjevaju preraspodjelu prioriteta. tako je kuhanje za mene palo na listi. kuham njoj njene kasice (sto se tesko moze nazvati kuhanjem) pa kad dodemo do krumpira cu eto i ja jesti kuhano, ali do onda krpam sa sendvicima jer rade ne jedem nek da ona vristi ili ne spava. i da mozda ce drugo morati vristati cesce nego prvo, ili ce se drugo neko vrijeme hraniti kod bake, a mozda cu imati srece. jer garantirano se uz ovakvo dijete ne stigne skuhati pravi rucak (spagete prelivene paradajz sosom nisu pravi rucak).

[kljucic]

(spagete prelivene paradajz sosom nisu pravi rucak).

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. A špagete sa paradajz sosom su uz sve ovo ostalo meni sasvim solidan ručak (iako meni oduzimaju isto vremena za pripremu kao i neki drugi, za mene, pravi ručak).

[cvijeta73]

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. .

uuu, ovako mogu živjeti najviše 2 dana. meni ručak mora biti kuhanje, minimalno od pol sata. iako špagete s paradajz sosom ubrajam u ručak.

[kljucic]

uuu, ovako mogu živjeti najviše 2 dana. meni ručak mora biti kuhanje, minimalno od pol sata. iako špagete s paradajz sosom ubrajam u ručak.

Pa taman 2 dana grickaš, treći dan kuhaš Meni dosta da zadovoljim svoje kriterije zdrave prehrane.

[tajuska]

Hmm,da... možda bi trebali definirati što nekome znači pravi ručak i što znači hraniti se zdravo.
Meni je dovoljno da ujutro pojedem voće, za užinu pahuljice s mlijekom ili šnitu kruha i jogurt, kaša od žitarica i tako. Grickam mrkvu, suho voće, orašaste plodiće... Napravim slane muffine od kukuruza ili sira i špinata, super su za gricnut, a mogu biti za par dana i relativno su zdravi. A špagete sa paradajz sosom su uz sve ovo ostalo meni sasvim solidan ručak (iako meni oduzimaju isto vremena za pripremu kao i neki drugi, za mene, pravi ručak).

a da, trebali bi. jer moj zakoniti misli da je skuhao rucak kad skuha hrenovke
(meni ne oduzimaju samo zato jer mi je majka naprafila flase sa sosom koji onda samo zagrijem )

[Cubana]

to uopce nije objasnjenje niti opravdanje, jer nemam se potrebu opravdavati, nego cinjenica. neka djeca traze puno i zahtjevaju preraspodjelu prioriteta.

Niti ne kažem da je to nekome drugome opravdanje.
Sad kad gledam unatrag, meni je to sa prvim djetetom bilo opravdanje.
I nisam ga puštala da vrišti bez prekida. Dignem-nosim-spustim, cica, sling, cica, hranilica, cica, viper, zabavljanje na sve moguće načine.
Sad se zabavlja sa sekom. I sad je pljuga.

[kljucic]

Jest puno je u nama, dok mi počnu cendrati i postepeno piliti, sve jače i jače ja sam ko paralizirana i ne mogu si pomoći.
U glavi mi nastane šuš muš, tlak poraste i ostavljam sve...

Ima dana kad sam smirena ono, kad mi sve uspjeva i počistiti, skuhati kolač, a ima dana kad jedva skuham... i spremna sam priznati da je u većoj mjeri stvar u meni i u organiziranosti života, obveza pa manjka druženja i tak...
Da, imam jedno turbo zahtjevno dijete koje ispija iz mene zadnje atome snage, ali ne mogu reći da je samo i jedino to, jer nije.

X

[Cubana]

Imam dijete koje je vrištalo bez mene. Ali i dalje sam morala starijoj napraviti doručak, obrisati guzu...
Zahtjevno je u navodnicima jer moje prvo nije bilo zahtjevno, pa nisam ništa stizala.
I zato jer ne volim etikete tiog tipa.
"Zahtjevno" je moja interpretacija djetetove reakcije i moj izgovor.
Tek sam s drugim shvatila da mi je prvo dijete "lako odgojivo" (opet etiketa)
Drugo je "zahtjevno" ali nismo jeli pizzu i ćevape jer sam to prihvatila kao činjenicu s kojom obitelj mora funkcionirati, a ne kao objašnjenje za sve što nisam napravila.
Govorim iz svojeg iskustva. O sebi.

[cvijeta73]

Imam dijete koje je vrištalo bez mene. Ali i dalje sam morala starijoj napraviti doručak, obrisati guzu...
Zahtjevno je u navodnicima jer moje prvo nije bilo zahtjevno, pa nisam ništa stizala.
I zato jer ne volim etikete tiog tipa.
"Zahtjevno" je moja interpretacija djetetove reakcije i moj izgovor.
Tek sam s drugim shvatila da mi je prvo dijete "lako odgojivo" (opet etiketa)
Drugo je "zahtjevno" ali nismo jeli pizzu i ćevape jer sam to prihvatila kao činjenicu s kojom obitelj mora funkcionirati, a ne kao objašnjenje za sve što nisam napravila.
Govorim iz svojeg iskustva. O sebi.

jel iz svog iskustva, ili iz mog?
i ovo što kaže mima, niakd više nisam čekala da zaspi da nešto napravim, jer obzirom da su mi oboje spavali po 15-20-30 minuta preko dana, to me sa prvim izluđivalo. on zaspi, ja se iskradem, nisam se ni okrenula, a eto njega.
a uostalom, shvatila sam da mi je i šteta trošiti te dragocjene trenutke mira dok oni spavaju na pospremanje, kuhanje i sl.
iako, da se razumijemo, u prvim mjesecima, sve zajedno sam svela na teški, teški minimum. skuhani ručak, pospremljena kuhinja da nije preveliki kaos, i to je bilo otprilike sve.

[anamix]

ja nisam majka koja će puštati da dijete vrišti dok ja kuham. ako bi to morala zbog drugog djeteta - okej, našla bi valjda neki način. ali sad nemam drugo dijete i ne, ne želim da moje jedino dijete vrišti dok ja mješam šalšu. odbijam ga voditi sa sobom na wc, i ne nosim ga iznad štednjaka dok kuham jer se bojim. nikada nije htio sjediti mirno sam ni sekunde, ni u stolicu, ni u viperu, ni u kolicima, slingu...ne želi dudu. 2 je mjeseca spavao isključivo i jedino na meni. da li sam ja za to kriva? vjerujte ni na kraj pameti, niti na listi želja mi nije bilo da nepomično ležim 2 sata dok on spava na meni. da li sam ga tako naučila? tko bi to normalan išao učiti svoje dijete. sada puzi i diže se na noge i ja ga nemam hrabrosti pustiti samog jer leluja. da li sam ja nesposobna ili neorganizirana ili je on zahjevan? meni je svjedeno u koju će nas kućicu netko staviti. samo pitam kako je drugima koji imaju slične odnose s djecom i kada je došao dan da su malo disali
i da, nekad skuham i ja, navečer kad zaspi, kad mi je muž doma (ili češće kuha on), stan tu i tamo pospremim, ali ni blizu kao nekada. pomoć roditelja niti ikog drugog nemam

[kljucic]

odbijam ga voditi sa sobom na wc, i ne nosim ga iznad štednjaka dok kuham jer se bojim.
sada puzi i diže se na noge i ja ga nemam hrabrosti pustiti samog jer leluja.

S obzirom na ovo, ja ti npr. ne mogu pomoći jer ja upravo sve ovo radim. Kad moram na wc, spustim ga pored školjke, dam mu nešto da se igra i obavim. Kad se moram okupat i oprat kosu, posjednem ga u kadu, dam mu nešto da se igra i operem se. Kad moram skuhat ili pospremit, pustim ga da tumara po sobi. Naravno da se dogodi da opiči negdje glavom ili se posklizne, ali je već naučio biti oprezniji i sad zna pasti.