Citiraj tanjaa prvotno napisa
međutim, ništa nije ovisilo o meni. možda sam se trebala pobuniti, ali.... eto, nisam. stvar karaktera. ili trenutnog osjećaja, ne znam. svega pomalo.
Trebalo je ovisiti o tebi. Imaš to pravo kao pacijent. A liječnici imaju svoj etički kodeks koji trebaju poštivati i koji ne dozvoljava omalovažavanje pacijenta, postupanje s njim kao s nekim predmetom i ovako ružno ponašanje. Trebali su te pitati. Nije bilo važno hoće li se doktorica ljutiti, važno je bilo hoćeš li ti biti zadovoljna.

kažu da se sve zaboravi kad se ugleda dijete. ja ništa nisam zaboravila. niti ću. dok sam živa. kad sam ugledala matiju, postala sam samo veća od njih, ali ni jednu sitnicu nisam zaboravila. jedan tako lijep događaj, rođenje našeg jedinog sina, ostao je u mom sjećanju kao najgora noć u mom životu.
Kako bi se moglo zaboraviti... Može se samo narasti, oprostiti, uvidjeti tuđa ograničenja i vjerovati da će sve to kod sv. Petra doći na svoje, kao što je znao govoriti jedan asistent s mog faksa.

a možda sam samo osjetljiva.
Pa jesi i imaš pravo biti. Kako ne bi bila osjetljiva za vrijeme poroda, pa upravo tada je neopisivo važno za tvoje dijete i za tebe da budeš osjetljiva, da možeš osjetiti ako nešto nije u redu, da se možete povezati nakon poroda, i baš tada i zbog toga je iznimno važno da imate podršku svih koji su oko vas. A žene baš tada prečesto doživljavaju okrutnost kakve (valjda i nadam se) nema na nijednom drugom bolničkom odjelu .

Osim možda dječjem.