zahvaljujem svima.
silno smo željeli ovo dijete, svoje muke sam opisala u "našim pričama" u neplodnosti. kad sam konačno ostala trudna, dala sam se na čitanje svega što je vezano za trudnoću, porod i kasnije za njegu djeteta. porod je stvar koja ne mora biti ružna, razmišljala sam, s boli se jako dobro znam nositi, prema tome, sve će biti ok. čak sam se i radovala jer ću napokon postati ravnopravna u društvu kada se započne "... a kad sam ja rađala...."
međutim, ništa nije ovisilo o meni. možda sam se trebala pobuniti, ali.... eto, nisam. stvar karaktera. ili trenutnog osjećaja, ne znam. svega pomalo.
kažu da se sve zaboravi kad se ugleda dijete. ja ništa nisam zaboravila. niti ću. dok sam živa. kad sam ugledala matiju, postala sam samo veća od njih, ali ni jednu sitnicu nisam zaboravila. jedan tako lijep događaj, rođenje našeg jedinog sina, ostao je u mom sjećanju kao najgora noć u mom životu.

a možda sam samo osjetljiva.
šibensko rodilište.