draga tanjaa
placem iz sveg glasa, i jos jednom iscitavam tvoju pricu
saljem ti jedan veliki virtualni zagrljaj, a placem ne samo zbog tvog poroda, nego zbog mnogih ovakvih nehumanih poroda koji se i u ovom trenutku dogadjaju u nasoj zemlji....
placem jer se ponekad i sama osjecam nemocnom, placem jer se sjetim i svog poroda, placem jer ne mogu vjerovati kako taj preidvni trenutak, taj najdojmljiviji trenutak u zivotu zene moze biti neshvacen od strane onih koji su tu da nam pomognu i da nas podrze...


tebi saljem zagrljaj i pusu, sretna sam sto grlis sad svog sina i sto osjecas koliko je sve ovo bitno...uzivaj u stavrima u kojima mozes, ne daj se, mazite se, ljubite se, zelim vam srecu i da rastete skupa u lijepu sloznu obitelj