Lonni usporava na jednom mjestu i na jednom podno Sljemena staje, nisam zamjetila njihanje iako je taj dan bilo vjetrovito, al ja ti nisam mjerodavna. Ne bojim se visine.
No par puta se cuo vjetar vani kako fijuce.
Ma meni je glavno da ja znam da je to normalno Prva sjećanja na žičaru su mi kad smo išli sa školom još u osnovnoj i uvijek je bila neka drama - ili se netko glupirao i skakao po kabini i njihao ju ili je neka cura plakala od straha. Kasnije nismo ni išli žičarom, samo pješke.