Kamo na izlet?

[jelena.O]

Moj s 11 je bio krajem svibnja, sviđalo mu se

[babyboys]

Našla sam, na jednom drugom mjestu sam pisala, o tom izletu, pa evo...

"Kada si sretan, i sunce za tobom žuri " I.B.Mažuranić

Jučer smo otišli opet na izlet jer ljeto neminivono prolazi i prava je šteta ne iskoristiti rople dana, a iako je u planu bilo i kupanje na Kvarneru, crvene zastave su nas odgovorile i još jednom smo se uvjerili da moze biti itekako fora bez mora.

Zaputili smo se u Ogulin. Šetnja gradom, Ivaina kuća bajke, Zavičajni muzej Ogulin u starom kaštelu, Terasa sreće, jezero Sabljaci i onda... Kamačnik.pa krenimo redom.

Vožnja -autoput do Karlovca i onda starom cestom. Pa ne žuri nam se, a ja ionako prezirem autoput koji je nuzno zlo. Nama je voznja onim nestvarno lijepim cestama odmor za dušu (a i nitko nema problema sa podnošenjem krivina, nije to nebitno).

Stigli smo oko 11 u Ogulin. I opet, famozan park koji bi takav kakav je u ZG izdržao mozda dva mjeseca.I nestvarno lijepa dvorišta. U svakom se vidi da je uložen ogroman trud jer i ja imam dvorište i znam koliko mi vremena treba za održavanje, a nije ni blizu ovih bi veličinom ni uređenjem.

Ivanina kuća bajke je mjesto na kojem se odrasli prisjete kako je to biti dijete. Muzej je u dvorišnoj kući kaštela i nije prevelik ali je predivan, interaktivan, zabavan... Dva sata smo se zabavljali unutra, učili o bajkama, igrali igre, slušali Ivaninu životnu priču, isječke njezinik bajki i otkrili svoju tajnu moć u čarobnom zrcalu. Moja je spravljanje čarobnih napitaka ������. Ulaznice za nas 8 su bile 160 kn. Kasnije mozete isprintati fotografiju iz čarobnog urcala za 15 ilii 25 Kn (?)

Zavičajni muzej -ulaznica je bila 10 kn po osobi , a unutra mozete vidjeti arheološku i etnografsku zbirku, prikaz tradicionalne kuće ogulinskog kraja, hommage planinarenju ( u Ogulinu je održan prvi europski susret planinara , zaboravila sam koje godine), u prizemlju je hommage domovinskiom ratu, a ima spomen soba IBM i -zatvorska ćelija u kojoj je godinu dana bio zatvoren Tito. Jer u kaštelu je prije bio -zatvor.

A nakon kulturnog uzdizanja, kako smo obećali djeci -priroda. U Šmitovom jezeru spava zmaj , onaj isti iz legende o sv. Jurju, a na stijeni blizi jezera je i otisak njegove noge. Nismo tražili otisak, obuzelo nas ležanje u debeloj hladovini i igranje ledene babe uz jezero. I gledanje u vodu u svrhu postizanja zena.

Nakon toga smo po preporuci otišli na Terasu sreće. To je kafić sa ogromnom terasom iznad kanjona rijeke Dobre sa najfinijom ledenom kavom ikad i zanimljivim uređenjem. Moj muž koji baš ne voli hodat po kafićima na izletima je rekao da bi se u ovaj vratio.

A kad smo već kod Dobre, tu je i Đulin ponor. Djeca su bila fascinirana pričom, njezinim imenom i pronašli su čovjeka u stijeni.

A nakon toliko obilaženja , čovjek ogladni. Pa smo odlučili jesti u bistrou Kamačnik jer ionako tamo idemo. Pojeli smo prefini ručak u prejednostavnom restoranu. Svakako preporučamo.

Kanjon Kamčnika je apsolutna ljepota od početka do kraja. Kada se odmaknete od ulaza, temperatura pada za tri-četiri stupnja, a kada se spustite do vode, za još par. Voda je jaaaako hladna. Ali priroda je očaravajauća i boje s nekog drugog svijeta. Bilo je poprilično ljudi, ali svi su već išli u suprotnom smjeru. Šetnja do izvora je cca sat vremena, ovisi koliko ćete se zaustavljati na mostovima i svirati na instrumentima, hoćete li imati sreće i vidjeti koju životinju (mi nismo). Sam izvor je predivan, makar mu se ne moze doći skroz blizu (barem mi nismo), a sa svojim istraženih 100 m dubine jedan je od najdubljih izvora u europi. Na kraju smo šetnju završili obaveznim palačinkama sa šumskim voćem i štrudlom od borovnica .
Ovo je bio jedan od ljepših jednodnevnih izleta na kojem smo bili i svakako preporučam sve destinacije. Sve ono što nismo vidjeli, ostavljamo za idući put jer se svakako vraćamo