Dzeparac

[emily]

I moji imaju cool račune (zapravo račune za mlade, s vlastitim telebankingom, vidim im sve transakcije). I gore stoji lova koju smo im dali za ljetovanje, a od koje nisu potrošili ni lipe! Stariji nije potrošio ni lanjsku lovu.

samo do punoljetnosti ces vidjeti transakcije

ovo stajanje love na racunu od prosle godine mi je cisti SF

[Peterlin]

samo do punoljetnosti ces vidjeti transakcije

ovo stajanje love na racunu od prosle godine mi je cisti SF

Znam ja da ću samo do punoljetnosti vidjeti transakcije. Nije mi važno. Do tada će naučiti, ali nemam primjedbi na njihovo raspolaganje novcima.

Ne znam kako će dalje, ali do sada sam bila zadovoljna. Čak su nadmašili očekivanja. Njihov odnos prema novcima je meni klasika, jer to su pokupili od roditelja ... U njima vidim sebe kao u iskrivljenom ogledalu.

Evo, bili su ove godine na filmskoj radionici u Kraljevici, mlađi je u tjedan dana popio možda dva soka, stariji ništa, N-I-Š-T-A nije kupio, ni piće ni sladoled. Znam i zašto - mi smo im ostavili kekse i 6-pak ledenih čajeva od 1.5l, ali ključni razlog je to što stariji nije imao vremena. Bio je toliko angažiran, što po rasporedu, što svojom voljom izvan rasporeda (prikrpao se glavnom tehničaru i s njim visio na mikseti i koječemu) pa jednostavno nije stigao. Mlađi je još i tulumario (imaju zgodnu terasu na krovu olinjalog hotela) a stariji je tulumario za pultom. Njima je bitno da imaju nekakve novce za svaki slučaj, a baš im nije špica pokazivati se s tim.

Prošle godine, mlađi se u Premanturi naslađivao Pašaretom http://www.istarski.hr/node/20009, starijem se nije to dopadalo jer to piće farba jezik u crveno, pa je u tjedan i pol kampa pojeo 2 sladoleda. Trošak ispod 30 kn. Aliiii znam ja njihove motive. Tvrdički se štedi za kojekakvu elektroniku. A kad odemo zajedno u kupovinu, ja gledam koješta (obično krpetine, tj. obleku) tipični njihovi komentari su "ne treba ti to". Isto i kod kupovine špeceraja: "ne treba ti to, imamo punu špajzu hrane".

Bez brige, znaju oni dobro koliko koštaju te njihove ljetne radionice i svjesni su odavno da to nije zanemariv roditeljski trošak, pa onda nekako paze i dalje. A nije da nemaju svoje fondove koji nisu roditeljskog podrijetla - bake, deda, ujo.... Čak dobiju lovu u gotovini i onda daju tati (češće nego meni) i kažu "uplati mi to na moj račun". Mlađi čak više voli prošetati do bankomata i uplatiti si sam. I onda gleda - saldo 400 kuna... wow!

S druge strane, tko zna, to ne mora tako ostati iako bome i može - ja sam živi primjer.