Teško je tu biti pametan...aleksandra70vanja prvotno napisa
Ja kao dijete nikad nisam imala džeparac, nego je bio dogovor s tatom (u osmom razredu i srednjoj školi) da ja operem auto u subotu popodne ili štajaznam istresem tepih ili operem prozore, a onda bi mi on dao lovu.
To je individualno.
Ja nisam znala raspolagati s lovom sve dok se nisam doselila u Zagreb na studij - otišla u dućan i kupila sve što sam mislila da mi treba, a ono - u tjedan dana potrošila lovu koja je trebala trajati do kraja mjeseca. Nauči čovjek... Nakon toga imala sam TEKICU u koju sam bilježila svaku kavu. Neki ljudi se toga nikad ne riješe... Evo, moja svekrva (računovođa po zanimanju) tak piše i dan danas. I moj deda je to radio svakodnevno. S druge strane, znam ljude njihove dobi koji nikada u životu nisu naučili raspolagati s lovom. Koliko se tu može čovjeka unaprijed utrenirati, ne znam. Vjerojatno naučiš kad ti zatreba. Nije da moji znaju smisleno raspolagati s lovom, jednostavno nisu tipovi koji bi baš guštali u trošenju. Ne privlači ih shopping groznica. Čini mi se da su cure drugačije, tj veći postotak ih voli kupovati.
 |
|||
Odgovori s citatom