Moram reći da sam iskreno razočarana ovim uskogrudnim pogledom na ovu temu koja vuče onoj staroj narodnoj "svak se češe tamo gdje ga svrbi". I time kako smo skloni popljuvati ono što nam ne odgovara i ne pomisliti na "bigger picture" ili predložiti alternativni način rješenja takvih problema. Ni jednog prijedloga.... Da li vi koji ste protiv ovog zakona, mislite da bi roditelji trebali moći bilokad prodati nekretninu koju je dijete recimo naslijedilo od pratete i da isto ne trebaju nikome položiti račune? Jel vam zaista tako teško otići u banku par puta da ne bi neko dijete sa ne toliko savjesnim roditeljima izvisilo, makar financijski. Dajte neke alternativne prijedloge, umjesto kritika inspiriranim time što vama osobno to sad ne paše.

Drugo, ovo je potpuno pogrešno:
ljudima ostaje na dječjim računima zarobljen novac
taj novac je vlasništvo djeteta (pravno i ekonomski vrlo nedvosmislena kategorija), od onog trena kad ga je netko uplatio na njegov račun, poklonio ga je djetetu, nakon toga podliježe određenoj pravnoj regulativi kod većih iznosa, nije zarobljen i nije baš za usporedbu s krahom drž. proračuna ili Ljubljanskom bankom.

I treće, sasvim sigurno vam je u ugovoru o štednji malim slovima pisalo nešto tipa da se uvjeti štednje mogu mijenjati i ovisno o drž. regulativi i da banka u tom smilu ne preuzima odgovornost. Isto kao što zbog nekih drugih okolnosti, kao što je rosa pisala, postoji mogućnost da cijelu štednju dok vam dijete poraste pojede inflacija. Novac u banci je sigurniji od novca u čarapi ili madracu, ali 100% sigurno nije ništa. Toga ste valjda bili svjesni kad ste štednju otvorili.

Mi djetetovu štednju nećemo dirati niti smo na nju uplatili sve što imamo. Ima previše za podići odjedanput, ali opet ne toliko da bi nam taj novac išta promijenio, bilo sad ili u nekoj krizi. Crni fond imamo na svoje ime, a dječju štednju smo otvorili da bi jednog dana dijete naučilo štedjeti. Kad malo poraste pa dobije od bake npr. 50 EUR za rođendan da ih ne potroši nego ga odvedemo u banku pa tamo stavimo na račun s njgovim imenom i kažemo mu da ne treba nikad potrošiti sve što imaš, nego ponešto i uštedjeti. Eto, i ako do njegovog 18. rođendana tamo bude dovoljno love za maturalac ili auto-školu- to mi je i više nego dovoljno za 18-godišnjaka. Više od toga ne bi ni voljela da mu je na raspolaganju dok ne počne sam zarađivati jer tek tada se zaista može dobiti jasna slika o vrijednosti novca. Nažalost, mnogi je ne steknu ni tada.