ehej

pozdrav od mene

ja vec 3 i pol godine idem na terapije i izvukla sam se iz depre bez popijenog antidepresiva (kod nas je autizam)

emocije sa kojima se boris su normalna pojava. nama je uklesano u mozgove ideja o tome kak moramo biti normalni, kako nam klinci moraju biti normalni i bla bla. iz takvog starta kreces i idealno bi bilo da nekim cudom osjvjestis i prihvatis (ja to jos nisam apsolvirala a moj sebastian ima 6 i pol) i iz te perspektive izvuces maksimum iz svoje sefice

sama dijagnoza DS zvuci u biti puno gore nego sto to stvarno bude u praksi. imas materijale za rano ucenje, educiraj se maksimalno i primi se posla

nema tok centra tog strucnjaka koj sa tvojim djetetom moze odraditi vise nego ti

ocevi obicno to losije prihvat, teze se suoce sa dijagnozim i pokusaj ga ostaviti da sam izadje na kraj sa malom, ne petljaj se u njihov odnos. ako prosljakaju njegovi roditeljski instinkti on bi trebao biti kvalitetniji i kreativniji u igranju sa djetetom nego ti

kako ljudski mozak uopce nije istrazen ti u principu adekvatnim radom mozes u velikoj mjeri prevazici ono sto je genetika dala

http://www.gentlerevolution.com/mm5/merchant.mvc su se razvili iz ideje da pomaknu sa mrtve tocke djecu sa ostecenim mozgom i dosli su do toga da su uz intenzivan rad djeca sa teskim metalnim i fizickim ostecenjima postizala vece rezultate od djece koja su prosjecna. ja sam odusevljena njihovom literaturom

nemoj nikad ni u ludilu dijete smjestiti u centar gdje ce boraviti bez roditleja jer je ideja da ce u tamo pomoci razliciti strucnjaci. nema tog djeteta koje ce napredovati bez roditeljske skrbi i emocionala je ravnoteza jedini zdravi start da se ona stvarno razvije

odgovarajuca prehrana takodjer cini cuda, pokusaj po svaku cijenu dojiti

sirius ti je super rekla, lakse se gura kad nisi sam, mene spasava blebetanje sa roditeljima cija su djeca u spektru (autisticni spektar, mi za sebe velimo da smo "u spektru" a ostatak svijeta zovemo NT- Neurologically Typical)