Da li postojii muško-ženska ravnopravnost u praksi?

[eris]

Evo, već sam prilično ubjeđena da je ova tema već morala biti ovdje , ali neka je brišu ako jeste.
Raspravljajući o kućanicama, stalno se provlači misao o toj jednakosti prava, obaveza, dužnosti ženskih i muških partnera. Slažete li se s time? Mislim u praksi, kako to kod vas izgleda? I da li je to uopće moguće? Ne samo kao ideal kome se teži već, onako realno izvodljivo?
Ja mislim da progres kroz istoriju sigurno postoji, ali da smo došli do ravnopravnosti, nema šanse. Stava sam, da su žene samo nabacile više obaveza i dužnosti sebi samoj koje stoički podnose i šute o tome, a muškarci svaki izlet u "žensku" domenu i potencijalno samoinicijativno učešće vrlo često naglašuju i koriste?!
Primjer, koliko vas je za usput, odvezlo auto na tehnički, potražilo majstora za kuću, očistilo snijeg pred garažom, nabavilo ogrevmi o to uzelo kao normalnu obavezu, što i jeste, a koliko muževa je uradilo veliko spremanje kuće, zaljevanje cvijeća, pranje suđa, pa i čuvanje nervoznih beba noću, i o tome nije ni pisnulo?

[la_mama]

Na poslu nema razlike između poslova koje rade kolege i kolegice.

A privatno, evo ja sam zbog potrebe na poslu ovaj tjedan, MM je doma na GO sa djecom i sprema, kuha, umiruje ih, pere suđe, pegla, ... obavlja cijeli paket. Bez prigovora, dapače, drago mu je da je s djecom doma.

Kada oboje radimo, dijelimo poslove prema potrebi - ručak za taj dan uglavnom ja skuham (ujutro ili večer ranije), pospremam stan (pranje podova, sanitarije), MM pegla, povremeno usisa pod, opere suđe, i uglavnom ih navečer okupa. Uspavljivanje obavljamo po principu - svako drži svoje dijete: MM starijeg, ja malu.

Sa djecom se oboje igramo i bavimo.

I kada odem do svojih na par dana bez djece, mirne ih duše ostavim s MM-om, jer u potpunosti zadovoljava sve njihove potrebe. Vrlo je kompetentan i savjestan po tom pitanju

Eto, mislim da smo prilično ravnopravni po pitanju kućanskih poslova.

[Deaedi]

Mislim da baš i ne postoji, ali u nekim stvarima je i bolje tako.

[rosa]

Kod nas svatko radi ono što mu bolje leži.
MM nema pojma di stoji kuhača i pegla,a ja di je lopata ili autopraonica,o popravcima i servisima da ne govorim.

Al zato čišćenje stana-tko prvi stigne i kako se kome da.

Oboje zadovoljni.

[pomikaki]

ja sam nabavila ogrijev i nacijepala drva ali s autom i majstorima se ne petljam

teško je reći i da postoji ravnopravnost između bilo koja dva čovjeka...

[dorotea24]

kod mene u obitelji postoji. auto ne vozim na tehnički jer mm se u to bolje konta kao i u servisiranje kompa i kuhanje rižota i roštiljanja. ja recimo više volim kuhati ćušpajze i peći kolače. peglamo kako se tko dohvati, djecu ravnopravno brinemo s time da ja neke stvari ipak bolje radimčišćenje stana kako kada i tko stigne. naravno da ću pomicanje namještaja ostaviti njemu jer je fizički jači od mene, ali bome i npr. odčepljivanje wc školjke jer kao i za to treba snagaali zato je pranje veša moje jer nema on pojma koliko je to komplicirano i koliko se tu čovjek namuči pa bolje da ni ne pokušavakada sam više kod kuće od njega onda ja više radim i obratno mada je on ipak duže na poslu od mene.
izlasci su podijeljeni. svatko ima pravo na samostalan izlazak sa prijateljima i opuštanje dok ovaj drugi čuva djecu.
eto sasvim jedna lijepa ravnopravnost, u ničem nitko nije zakinut.

[Ifigenija]

Ja neću otkrivati toplu vodu. Postoji ravnopravno dostojanstvo svake osobe, i ravnopravno dostojanstvo žene i muškarca. Jednakost? Ne.

[cebelka86]

Mislim da postoji, ali više kao iznimka nego kao pravilo. Neka me nitko pogrešno ne shvati, ali bilo je i za očekivati da će se prvi na temu javiti primjeri kod kojih sve funkcionira "savršeno". Za razliku od prvih primjera koji su se javili na temu, kod mene je situacija malo ili puno drugačija. Naime djetetu i kući sam najviše posvećena ja, iako i suprug na rijetke petke skuha, pegla, pere suđe, čak i šiva... I nije mi jednom naj ozbiljnije izjavio da kad uzme usisavać u ruke, ima osjećaj da mu taj isti predmet oduzima muškost...Katastrofa, znam .

[cebelka86]

Često razmišljam kako smo za tu prokletu neravnopravnost odgovorne upravo mi žene majke koje smo sinove odgajale drugačije od kćeri. Ne znam da li takav način odgoja ima korjene u samoj vjeri gdje su sve božanske ikone predstavljene u muškom liku (odnosno rodu) ili činjenica da muškarac fizički nadjačava ženu.

[katajina]

Ne postoji ravnopravnost. I slažem se sa cebelkom86 o drugačijem odgoju sinova i kćeri.
Pazite ovo:
Ja htjela da MM bude sa mnom na drugom porodu i zato smo odradili tečaj. Svekrva je bila očajna jer kako će njezin sin TO podnijet, kao on je jaaako nježna dušica.
I nije bio ( ali ne zbog nje ).

[cebelka86]

Ovo što je katajina napisala o svojoj svekrvi podsjetilo me na moju koja je svoju kćer tukla jer nije željela pospremati krevet svog brata. Poruka prenesena muškom djetetu je u potpunosti jasna.

[cebelka86]

I ovo što je napisala eris o obavezama - zaista je to jedino što se promijenilo. Žene su se izborile za svoje pravo na rad i ravnopravnost s muškarcima što se tiče posla, ali u privatnom životu su smatram i dalje zakinute... ili možda nisu jer im ne smeta što njihov suprug ne usisava, ne briše prašinu, ne mjenja pelene, ne provodi noći i noći budan njegujući svoje bolesno dijete, ne briše podove, ne nanosi sredstvo za sjaj, ne odlazi u kupnju odjeće za svoju djecu, ne skida kamenac koji se nakupio uz rub slavine, ne nakon uspješno završenog ručka čisti masnoću s štednjaka i pločica... i meni to zaista najčešće ne smeta, ali ponekad bi mu najradije bacila tanjur u glavu (karikiram).I kao što sam već napisala, nije da on ponekad ne skuha, prostre mokar veš, pokupi ga, opere suđe, spegla... ali sve je to PONEKAD. I užasno me smeta što bi mu ja kao na tome trebala biti zahvalna. Tako misli većina mojih prijateljica, kao što ja hoću, pa zna si čovjek čak i hlaće zakrpati. A ja hoću da njegovo PONEKAD postane moje PONEKAD. Odnosno da svoje uvijek i svaki dan podjelim na dva.

[cebelka86]

Ima netko čarobnu formulu ???

[Vala]

Ima netko čarobnu formulu ???

moja maceha je davno nasla carobno formulu

barem jedno tjedno kucna pomocnica, ne kosta puno para, a svi zadovoljni

[alef]

Postoji li ravnopravnost u praksi? Mislim da ne postoji. U vecini slucajeva zena je ta koja "vise potegne" nazalost, bas pod krinkom te jednakosti. Super za primjere gdje nije tako, ali mislim da su malobrojni. Obicno zena radi na poslu i kuci, aktivno, muskarac radi na poslu, a kuci "uskace" ili "pomogne" ili kao sto rece neko uradi ovo ili ono ponekad.

[dorotea24]

Ima netko čarobnu formulu ???

čarobna formula ti je da provjeriš robu prije kupovine ako ti je to bitno. mi smo odmah na početku postavili stvari na svoje mjesto i onda nema problema....uglavnom. naravno da se znamo zakačit odnosno "pokeckat" oko toga tko će nešto napravit i to ne tako rijetko (ono u stilu ajd ti, ne ajd ti), ali bitno je da ni jedan od nas ne smatra kako je to isključivo njegova ili moja dužnost nego da su svi poslovi zajednički osim onih u kojima znamo da smo bolji pa to automatski uzimamo na sebe. i tu čak odgoj ne igra presudnu ulogu jer moja svekrva godinama nije mogla doći sebi (i još uvijek ne može) kako to da njen sin sam sebi pegla košulju i ne daj bože svetogrđa, opegla i meni koju stvar kad već pegla sebi. tu se više radi o mentalnom sklopu i dogovoru. muškost se ne gubi uzimanjem usisavača ili pegle u ruke nego ne preuzimanjem dijela obiteljske odgovornosti. a kako ćemo mi tu odgovornost raspodijeliti to je naša stvar. mene samo užasno nerviraju ljudi koji meni sugeriraju kako neki poslovi nisu za muškarce ili obrnuto.
ja bih jako teško pristala na život u kojem većinski dio tereta života preuzimam na sebe.a taj teret života nisu samo kućanski poslovi i djeca nego i financijsko uzdržavanje.uvijek gledam da se kod nas poslovi podjednako podijele i da smo oboje pravedno opterećeni. ne bih htjela biti tegleća mazga, ali bome ne bi dozvolila ni da on preuzme sav teret na sebe.

[krumpiric]

ne sumnjam u različite vrste ravnopravnosti. Većina brakova koje bliže poznajem je takva da u njima vlada ravnopravnost, mada naravno ne JEDNAKOST (postoji li jednakost?)
Svatko, po kompromisu, poteže na jednu od strana. Ili na obje u određenom omjeru.
Poznajem jako malo, po mojim kriterijima, neravnopravnih odnosa. Jednako je kao "ravnopravniji" zastupljen i muški i ženski spol. Tj. nisam osjetila prevladavajuću potlačenost žena u svojoj okolini. Rade u prosjeku više kućanskih poslova, ali..
MOžda živim u neobičnoj okolini.

[dorotea24]

ne sumnjam u različite vrste ravnopravnosti. Većina brakova koje bliže poznajem je takva da u njima vlada ravnopravnost, mada naravno ne JEDNAKOST (postoji li jednakost?)
Svatko, po kompromisu, poteže na jednu od strana. Ili na obje u određenom omjeru.
Poznajem jako malo, po mojim kriterijima, neravnopravnih odnosa. Jednako je kao "ravnopravniji" zastupljen i muški i ženski spol. Tj. nisam osjetila prevladavajuću potlačenost žena u svojoj okolini. Rade u prosjeku više kućanskih poslova, ali..
MOžda živim u neobičnoj okolini.

e ovo je super rečeno. zapravo zašto bi morala postojati jednakost? zato sam rekla da je potrebno sve dobro izvagati prije nego se donesu zaključci. jer nisu samo kućanski poslovi ti po kojima se ravnopravnost treba mjeriti.

[rosa]

e ovo je super rečeno. zapravo zašto bi morala postojati jednakost? zato sam rekla da je potrebno sve dobro izvagati prije nego se donesu zaključci. jer nisu samo kućanski poslovi ti po kojima se ravnopravnost treba mjeriti.

eris je svoje pitanje više usmjerila baš na konkretne obaveze i poslove,pa je većina tako i odgovarala.

Samo da opet ne krene rasprava u smjeru, tko više financijski privređuje i tko treba/može/mora/ima pravo ostati kod kuće i ne privređivati,a tko ne.

Točno je da nisu samo kućanski poslovi ono po čemu se mjeri ravnopravnost,ali đaba nam svo jednako obrazovanje, elokventnost,inteligencija ove ili one vrste, ako druga strana ima jedinu zadaću da svaki dan iza sebe ostavi prljave čarape na podu...
Baš na tom polju svakodnevnice se vidi kakva je kvaliteta "robe" ( kako bi to rekla dorotea24)

[Cubana]

MM ne pere kupaonu, a ja ne kosim travu. To je u principu jedino sto ne radimo u skoro podjednakim omjerima. I ja malo vise kuham preko tjedna jer prije dodjem doma, al su zato vikendi njegovi.
Kucanski poslovi nisu moja obveza već nasa zajednička dužnost u održavanju kucanstva. Pa ako je ta jednakost u pitanju onda smo jednaki. Ali da sam kucanica vaga bi bila na mojoj strani.

[icyoh]

Ako pričamo o kućanskim poslovima - kod nas itekako postoji :dobro se udala:
Tu je veliku ulogu igrala moja svekrva koja je mog muža "naučila" da kuha, sprema, pere i pegla tako da je sve to radio i prije nego se oženio.

Naravno, možda trenutno više "potegnem" ja (jer sam doma), no to isto će raditi i on kad on ostane doma.
Eto, mi smo i porodijski ravnopravno podijelili

[eris]

Ovako, ja imam prilično dobrog i vrijednog muža. Znači tip je uredan(sklanja za sobom), voli čistoću(čisti za sobom), voli red(pravi red za nama svima, slaže odjeću, obuću, reda suđe..). Tu je za djecu, češće nego ja, ali opet, na kraju dana, on ima vremena da gleda tv, dok ja uvijek i uvijek imam nešto za uraditi, pogledati zadaću, napraviti pilićima mojim najdraži im kolač..... Što se tiče jednakosti spolova, mislim da je društvo to pružilo onima koji žele da ju koriste, a tiče se obrazovanja, zapošljavanja, i ne mogu reći da sam u poslu to osjetila. Osim možda, par puta, kada je moj šef, sav zadovoljan učinjenim, rekao da sam ja garant trebala biti muško(znači da moje poslovne sposobnosti obično krase muškarce?!). I da , imala sam divnog oca, koji mi je usadio osjećaj jednakosti ali i prižio priliku da tu jednakost iskusim i da je čvrsto branim(moj brat je dobijao ukor kada je pokušvao da glumi mačo tipa, rečenicama poput ove: "Daj mi vode", "Očisti mi cipele", tako da se na kraju odustao)

[cebelka86]

Ovo što je napisala krumpirić "žene rade većinu kućanskih poslova..." je po meni već potlačenost, a ne neobična okolina.

[pomikaki]

Ako pričamo o kućanskim poslovima - kod nas itekako postoji :dobro se udala:
Tu je veliku ulogu igrala moja svekrva koja je mog muža "naučila" da kuha, sprema, pere i pegla tako da je sve to radio i prije nego se oženio.

e da, treba znati odabrati svekrvu
ali ta mudrost mi je kasno pala na pamet

Ovo što je napisala krumpirić "žene rade većinu kućanskih poslova..." je po meni već potlačenost, a ne neobična okolina.

pa ja to ne bih nazvala potlačenošću, ne tjera ih ipak nitko batinama na to (nadam se)

[krumpiric]

To bi bila potlačenost kad nebi bila stvar (ravnopravna) dogovora.
Tj. kad ženi nebi odgovaralo da npr. muž i dijete operu auto dok ona opere podove. Ili OBRNUTO. Međutim, u većini slučajeva je situacija no1.

[gita75]

Ne osjećam neku potlačenost jer ja obično kuham, trpam veš u vešmašinu i na sušilo. Nisam sigurna da moja bolja polovica zna uopće uključit vešmašinu, to mu je ko neki SF. Skuhat zna ako dobije vrlo detaljne upute koje ja neznam formulirati. Kaj ja znam koliko brašna stavljam u palačinke ili koliko se dugo kuha gulaš, meni je to sve odokativno...
Ali zato je sve šta ja znam o servisu za auto adresa servisa, to važi i za moj bicikl. Također se ne brinem o čistoći svih prijevoznih prijevoznih sredstava koje posjedujemo. Uglavnom dobijem skuhanu kavu ujutro. Ne silikoniram po kući... Ima toga još, ali mi se ne da mislit.
Poanta;
Djelimo poslove ali ne tipično na muško ženske (recimo MM pegla, meni se to ne da, ali ja montiram sve šta ima veze sa strujom). Ja bi rekla da smo ravnopravni, bez obzira na to što ja uvijek kuham.

[klija]

Često razmišljam kako smo za tu prokletu neravnopravnost odgovorne upravo mi žene majke koje smo sinove odgajale drugačije od kćeri. Ne znam da li takav način odgoja ima korjene u samoj vjeri gdje su sve božanske ikone predstavljene u muškom liku (odnosno rodu) ili činjenica da muškarac fizički nadjačava ženu.

Iz slučajno pročitanog novinskog intervjua sa Jesperom Juulom zauvijek mi je u sjećanju ostala njegova rečenica da se nemalo iznenadio kad je shvatio da majke u Hrvatskoj odgajaju svoje sinove u muškarce za koje ne bi željele da njihove kćeri udaju - u smislu ne usađuju im vještine/vrijednosti/stavove koje bi željele da imaju budući muževi njihovih kćeri.
Eh sad, taj intervju sam čitala davno, ne znam da li je Juul u međuvremenu promijenio mišljenje i jesu li današnje majke promijenile koncept odgoja svojih sinova (ja mislim da jesu), ali ostaje činjenica da mi danas imamo za muževe/partnere koji su odgojeni "onda" i da je još "normalno" da su poslovi da ON radi na poslu i mora se odmorit kad dođe kući, a ONA radi na poslu, a kad dođe kući onda radi u/oko kuće. I to će se promijeniti kada ONA odluči da to nije u redu i kad se ON složi također da nije tako dobro, pa u i oko kuće počnu zajedno sve radit i dijelit ONI.
Ja sam optimistična i mislim da je proces pretvaranja "nje" i "njega" u "njih" već dobro odmakao ovdje oko nas i da se više ne može zaustavit/vratit, pa je muško-ženska pravopravnost samo pitanje vremena i umješnosti u pregovaranju obiju zainteresiranih strana.
Al' da smo na cilju već, eeee, nismo još i nećemo još biti neko vrijeme...ja sam živi dokaz ovog procesa, nakon 5 godina teškog truda i zalaganja uslijedilo je prosvijetljenje - prljavo rublje se ne pere samo već ga pere ONA, a ONA ga neće oprati ako nije u košari za prljavo rublje...ima nade!!!!

[Anemona]

Kod nas u kući postoji tzv. ravnopravnost, odnosno ne dijelimo poslove na muške/ženske.
Majstore redovito dogovaram ja i s njima surađujem, mijenjam žarulje i slično po potrebi, MM uglavnom pere i vjesi veš, stavlja suđe na pranje, kuham večinom ja, ali zna i on skuhati ako treba, pegla večinom MM,... nema smisla da nabrajam dalje.

Kod nas na poslu - druga priča - točno se zna koji posao može dobiti žena, a koji muškarac. Nema šanse da žena bude komercijalni direktor, ili glavni direktor,...

[cebelka86]

Ne znam, poštujem to što gita75 smatra ravnopravnošću, ali prvo što sam pomislila je da se servis obavlja jednom godišnje, silikoniranje možda ni toliko, čišćenje prijevoznih sredstava isto nije neka stvar osim ako imaš vozni park od 10 automobila koji su svaki dan u upotrebi. A suprotno tome kuhati se mora svaki dan, možda i više puta dnevno (doručak, ručak, večera).

[gita75]

Ne znam, poštujem to što gita75 smatra ravnopravnošću, ali prvo što sam pomislila je da se servis obavlja jednom godišnje, silikoniranje možda ni toliko, čišćenje prijevoznih sredstava isto nije neka stvar osim ako imaš vozni park od 10 automobila koji su svaki dan u upotrebi. A suprotno tome kuhati se mora svaki dan, možda i više puta dnevno (doručak, ručak, večera).

Ja sam ti to tak generalno nabrojila. Uglavnom, da sažmem ja se ne osjećam potlačeno bez obzira na to što kuham gotovo uvijek ja. Zašto? Zato jer on za to vrijeme ne leži s daljinskim nego radi nešto drugo.

I ne kuham baš svaki dan (pogotovo ne tri puta na dan). Doručak i večera su opcionalni i svako si ih radi sam (osim najmlađe).

[icyoh]

Mislim da je malo prenategnuto koristiti riječ "potlačenost".
Uzimam da je brak ravnopravna zajednica dvoje odraslih ljudi koji se zajedno dogovaraju oko svega.

Univerzalne formule za podjelu kućanskih poslova nema jer to naprosto ovisi o previše čimbenika. Plus je to stvar dogovora između muža i žene.
Malo je too much napisati da je žena koja obavlja većinu kuć. poslova potlačena bez da znamo baš svaki detalj tuđeg braka.

A muškarac koji obavlja većinu kuć. poslova, kakav je on?

[dorotea24]

I
Eh sad, taj intervju sam čitala davno, ne znam da li je Juul u međuvremenu promijenio mišljenje i jesu li današnje majke promijenile koncept odgoja svojih sinova (ja mislim da jesu), ali ostaje činjenica da mi danas imamo za muževe/partnere koji su odgojeni "onda" i da je još "normalno" da su poslovi da ON radi na poslu i mora se odmorit kad dođe kući, a ONA radi na poslu, a kad dođe kući onda radi u/oko kuće. I to će se promijeniti kada ONA odluči da to nije u redu i kad se ON složi također da nije tako dobro, pa u i oko kuće počnu zajedno sve radit i dijelit ONI.

da istina je. ja sam također odgojena u jednoj takvoj obitelji gdje su kućanski poslovi bili ženski poslovi s tim da je moja mama ipak većinom bila domaćica, a tata puno radio, no svejedno. ipak, od samog početka sam uvijek znala što želim za sebe i osjećala sam da postoji nepravda između muškog i ženskog roda. moram priznati da sam i dosta energije uložila dok si nisam stvari postavila onako kako smatram da je pravedno. teško je iskorijeniti jedan obrazac ponašanja koji je zbog društveno-socijalnih uvijeta bio takav kakav je. no danas su se stvari promijenile i na nama je da nepravdu izbrišemo i da takvom ponašanju ne samo stanemo na kraj, nego ga zatremo u sjemenu. zato, borite se žene za svoju ravnopravnost!
mislim da je teško danas odrediti kakva raspodjela poslova je uredu i da je nezahvalno spominjati samo kućanske poslove jer one nisu kompletan život. no ako muž i žena dođu kući u podjednako vrijeme pa se muž odmara dok žena radi s tim da će on odvesti svaka tri mjeseca auto na servis i popraviti tu i tamo neki osigurač, zabiti koji čavao, onda govorimo o očitoj nepravdi. nepravda je i kada jedan od partnera (obično muškarci za kućanske poslove) smatra da je posao koji treba obaviti ispod njegove časti i da po "svetoj dužnosti" pripada ovom drugom.
žene koje doživljavaju takvu nepravdu mogu je i trebaju ispraviti. postepeno, razgovorom i s puno truda, ali problem je uopće i doći do zaključka da si tlačen kada si odgojen i živiš u takvom okružju.
ako želim odgojiti sinove tako da ih pripremim na tu ravnopravnost, onda ih se treba odgajati primjerom, a ne samo pričama i učenjem kućanskih poslova.

[dorotea24]

Uglavnom, da sažmem ja se ne osjećam potlačeno bez obzira na to što kuham gotovo uvijek ja. Zašto? Zato jer on za to vrijeme ne leži s daljinskim nego radi nešto drugo.

evo i ovo je jako bitno. bitno je da je raspodjela poslova i rada pravedna, bez obzira jel žena radi sve kućanske poslove, a muž preuzme dvorište ili obrnuto (bubam primjere). bitno je da oboje sudjeluju podjednako u životnim zaduženjima.

[eris]

Ali mene brine to što , moj zaista vrijedni muž, tačno zna šta je danas uradio u zajedničkom domaćinstvu, a ja se ne mogu sjetiti odmah da nabrojim ni 5 obavljenih zadataka, jer ih je u stvari bilo bezbroj(probajte vi to uraditi sa SM i sobom pa ćete vidjeti o čemu pričam). Jednom smo pričali na forumu o "superženama"današnjice, i da MM ode iznenada na 5 dana, mi bi sasvim normalno nastavili da funkcioniramo kao da je tu, a da ja odem, e to bi bilo drugačije.
I često se zapitam, a imam 34 godine, kako brzo se iz bezbrižne djevojčice, pa bezobraznog i otresitog djevojčurka, pa možda čak i neodgovorne mlade majke 1 djeteta, pratvorih u mamu, koja ustaje rano(u 6 sati na porodiljnom najkasnije) a voli da spava, pravi uštipke, sprema djecu u školu, priprema ručak, pere guze, riba kupatilo, kupuje odjeću, slaže knjige, ma da ne nabrajam, baš u onu "našu" mamu kakve smo većina imale u djetinjstvu. Usprkos emancipaciji, progresu, ja jesam stub svoje porodice, i to onaj potpornji. Osjećate li to ponekad, bar na tren, kao teret i vrlo ozbiljnu obavezu(što svakako i jeste)?

[rosa]

Vezano za tezu da pojedini muškarci gotovo ništa ne sudjeluju u kućnim obavezama jer im je to uvjetovano odgojem:

Ne slažem se.

To je uvjetovano ženom s kojom će zajedno živjeti.

Znam puno primjera gdje su se braća nakon ženidbe sasvim različito ponašala u tom kućanskom segmentu.Jer su im ŽENE bile različitog stava.
Vjerojatno je presudna i količina međusobne ljubavi i poštovanja.

Odgoj ne. Dok god sebi izabiru ženu koja nije drugačije odgajana.

[vikki]

Vezano za tezu da pojedini muškarci gotovo ništa ne sudjeluju u kućnim obavezama jer im je to uvjetovano odgojem:

Ne slažem se.

To je uvjetovano ženom s kojom će zajedno živjeti.

X ! MM u prethodnom braku nije, mislim, ni tanjur oprao, a kamoli što drugo. Sada je dobar dio kućanskih poslova na njemu, dijelom zato što mu je posao takav da je više doma, dijelom zbog kompromisa koji smo utvrdili prije braka ili u hodu. U svakom slučaju sada radi ono što mu je nekada bilo nezamislivo (Pronto i krpa u ruci, metla na dvorištu npr. ) i kaže da se dobro zabavlja (valjda zato što najviše licka svoj dio radne sobe i aparaturu).
A jednakost ili ravnopravnost mi je teško komentirati, tj. čak i u vlastitom slučaju reći ima li je ili ne. Naravno da postoje stvari koje radim samo ja i koje radi samo on, zato što ih bolje radimo ili smo se jednostavno tako podijelili. Mislim da više potegnem, mislim da bi i on više potegnuo da ga samo zamolim, no evo, bit je da se čovjek promijenio (ili ne želi da mu propadne i ovaj brak ).

[Trina]

I često se zapitam, a imam 34 godine, kako brzo se iz bezbrižne djevojčice, pa bezobraznog i otresitog djevojčurka, pa možda čak i neodgovorne mlade majke 1 djeteta, pratvorih u mamu, koja ustaje rano(u 6 sati na porodiljnom najkasnije) a voli da spava, pravi uštipke, sprema djecu u školu, priprema ručak, pere guze, riba kupatilo, kupuje odjeću, slaže knjige, ma da ne nabrajam, baš u onu "našu" mamu kakve smo većina imale u djetinjstvu. Usprkos emancipaciji, progresu, ja jesam stub svoje porodice, i to onaj potpornji. Osjećate li to ponekad, bar na tren, kao teret i vrlo ozbiljnu obavezu(što svakako i jeste)?

Ovo je tako točno. Negdje u neko doba se pretvorimo u ono čega smo se grozile nekad davno.