Layla

ja zivim s djecom ciji tata za njih uopce ne pita. Nikada mu nitko nije branio niti ogranicavao da vidi svoju djecu, ali on bi oh se sjetio ev. jednom u godinu ili dvije.
Djeca se naviknu s vremenom. Tesko im je, ali sto se tu moze.
Postoje i takvi zivoti i to je to.

Ja ti preporucam da prestanes razmisljati o njemu. Jednostavno nema smisla jer boli i otvara rane, a nikakve koristi od toga.

Vi ste savrseno sposobni zivjeti i bez njgea. Nemaju sva djeca oba roditeljima. Neki zato jer su umrli, a neki zato jer su svjesno odlucili da ce negirati i zanemariti svoju djecu.
O tome sto ce biti u budcnosti kada se jednom, ti izgubljeni roditelji sjete da negdje imaju djece rjesavat ce ta djeca, tad vec odrasli ljudi. (tome sam vec vis eputa svjedocila) I o tome je najbolje misliti onda kad ce se to dogoditi,
Sto ako i bla bla fakat nema smisla.

Zivi i uzivaj u svom zivotu. Jer dobar ti je, kaj nije?
Naravno, bio bi bolji da ovo i ono.. al ovo i ono nije... zato... sisaj dalje...

Sretno