Prošli mjesec smo bili na 10-dnevnom obiteljsko-esperantsko-prijateljsko-poslovnom putovanju kroz Austriju i Njemačku pa možete pročitati kako nam je bilo na putu i pronaći i pokoju korisno informaciju!

===========
Iako nam je proljetos izgledalo kako ćemo ovu godinu završiti bez velikih putovanja na koncu je ispalo da smo čak dvaput putovali u daljine: sredinom lipnja na jugoistok, u Crnu Goru i Albaniju, a prošli tjedan na sjeverozapad, u Austriju i Njemačku.
Cijelo putovanje proteklih deset dana je u stvari nastalo sasvim slučajno sredinom ljeta. Naime, već niz godina se krajem rujna održava tradicionalno planinarenje sa esperantistima koje sam zadnjih 10 godina organizirao ja sa prijateljima (a ove godine je preuzeo jedan austrijanac) i ove godine se ispostavilo da taman tjedan nakon toga moram na 2-dnevni službeni put u Aachen u zapadnoj Njemačkoj. Razmišljajući o toj koincidenciji palo mi je na pamet kako bi se ta dva putovanja mogla spojiti i kako je ovo zgodna prilika da i žena i klinci malo pogledaju Njemačku. Zamišljeno je i učinjeno i složen je plan 10-dnevnog puta kojim smo povezali već spomenuto planinarenje sa mojim sastankom, ali i posjetima prijateljima iz esperantskog svijeta u okolici Muenchena i Duisburgu.
Na slijedećim stranicama pročitajte detaljni izvještaj, a kao i obično, fotke možete pogledati na:
Fotke s MKR-a: http://picasaweb.google.com/vanja1903/21AMKRReichenauAuxstrio2010#
Fotke iz Njemačke: http://picasaweb.google.com/vanja1903/NjemackaMuenchenLegolandDuisburgAachenBambergSchae rdingA#

=============
Četvrtak, 30.09.2010. Zagreb - Reichenau (A)
Polazak je uslijedio sredinom popodneva nakon pomalo kaotičnog pakiranja, no sve smo ipak sredili na vrijeme kako bismo usputno posjetili H&M-u u Seiersbergu i IKEU u Grazu. Od tamo do Reichenaua, gradića u podnožju Alpi 80-tak km jugozapadno od Beča, nam je trebalo još dva sata i do pansiona Flackl Wirt smo stigli tek oko 20:30. Ostatak ljudstva (ukupno nas je došlo 24 iz Češke, Austrije, Švedske i Hrvatske) je pomalo dolazio, a najvažnije je bilo to što nas je čekala i večera i to obilna, sa švedskog stola. Smjestili smo se u zajedničku spavaonicu (razlika u cijeni je bila bitna - mi smo plaćali samo 11,55 EUR po osobi!), odrolali vreće za spavanje i krenuli na počinak jer nas je slijedeći dan čekala akcija.

Web:
http://www.flackl.at/ (pansion Flackl Wirt) - cijene su na http://www.flackl.at/urlaub/preisliste.pdf


Petak, 01.10.2010. Reichenau - Raxalpe - Reichenau
Buđenje, obilan doručak i oko 9 sati smo već bili spremni za pokret. Autima smo se prevezli do 15-tak minuta udaljenog prijevoja Preiner Gschaid (1060 m), a cilj nam je bio najviši vrh planine Rax (Heukuppe, 2007 m). Početak planinarenja je bio pomalo monoton, do Waxriegelhausa (na 1361 metar, 1 h hoda) smo uglavnom slijedili čistinu kojom prolazi kanalizacijski odvod. Vrijeme je bilo oblačno i nije obećavalo puno, no nakon kraćeg odmora kod tog doma put je postao zanimljiviji. Grupa boljih hodača je krenula stazom po grebenu Waxriegel pa uokolo prema domu Karl Ludwig Haus i vrhu, a oni u slabijoj kondiciji i mi sa djecom smo krenuli širokom direktnom stazom prema već spomenutom Karl Ludwig Haus na 1800 metara. Naša staza je bila pogodna za svakoga, široka je i ne previše strma - to mi je bio jedan od najlakših uspona na te visine svih vremena.

Nakon otprilike 2 sata laganog hoda uz česta zaustavljanja stigli smo i do doma, a usput nam se ukazalo i sunce koje je vladalo vršnom visoravni dok su sa južne strane neprekidno dolazili novi oblaci. Na visoravni je bilo dosta svježe, a pronašli smo i tragove snijega, no ukupni dojam tih trenutaka je bio pod utjecajem sunca koje je ipak grijalo. No, oblaci i vjetar su bili uporni i za ručak smo se smjestili u dom koji je taman u rekonstrukciji nakon više od 100 godina radnog staža. Osim nas i grupe radnika iz Slovačke baš i nije bilo nešto puno gostiju, vjerojatno i stoga što je i kuhinja u rekonstrukciji tako da smo mogli dobiti samo čaj i pivo, pa se ručak sastojao samo od ponešenih sendviča.

Odmor u domu nas je ohrabrio i za posljednji uspon do samog vrha do kojeg treba još cca 45 minuta hoda po ne osobito strmoj travnatoj kosini. No, oblaci su bili sve gušći i zaklanjali su vidik, a pomalo je jačao i vjetar tako da su neki ostali u okolici doma (uključivši i MŽ sa Zrinkom), a Vedran i ja smo se priključili ostatku grupe sve do vrha na kojem je nas je dočekao vršni spomenik okićen debelim injem. Vedran se time po prvi puta popeo na neki vrh preko 2000 metara i zaslužio je sve čestitke!

Na vrhu nismo dugo ostali jer je ubrzo počeo lepršati snijeg koji se tokom povratka ka domu pretvorio u sitnu kišu koja nas je gnjavila čitavim putem spuštanja do parkirališta - do auta smo stigli dosta brzo, za sat i pol, i po povratku u pansion nas je čekalo sušenje stvari, odmaranje, opet obilna večera, pokoje pivce ...

Web:
http://de.wikipedia.org/wiki/Rax (Wikipedija o Raxu)
http://de.wikipedia.org/wiki/Karl-Ludwig-Haus (Wikipedija o Karl Ludwig Hausu)
http://de.wikipedia.org/wiki/Waxriegelhaus (Wikipedija o Waxriegelhausu)
http://de.wikipedia.org/wiki/Heukuppe (Wikipedija o vrhu Heukuppe)

Subota, 02.10.2010. Reichenau - Schneeberg - Reichenau
Dan je počeo još oblačnije nego prethodni, no plan je plan i ponovo smo se, ovaj puta već oko pola 9, utrpali u aute i nakon 15 minuta vožnje bili smo pored doma Weichtalhaus u dolini rijeke Schwartze. Kod njega se nalazi ulaz u zanimljivu klisuru Weichtalklamm koja nam je bila slijedeće odredište. Zanimljivost ove staze je prvenstveno u tome što je uspon klisurom pun prolazaka kroz vrlo uske stjenovite dijelove koji ponegdje iziskuju i nešto pentranja uz ljestve, klinove i sajle ... Ništa što ne bi mogla savladati i djeca, no zanimljivo je i pomalo diže adrenalin. Dobar dio puta su nas pratili oblaci (stoga su i fotke dosta mutne jer je u klisuri bilo pomalo mračno), no to nije ometalo uživanje u raznovrsnoj stazi ... Malo pomalo smo se uspinjali i nakon cca 3 sata laganog hoda i desetak penjačkih detalja smo izašli na gornji izlaz otkuda nam je trebalo još pola sata hoda do doma Kienthaler Huette na 1380 metara.

To je jedan od domova stare garde do kojeg nema prilaza cestom niti drugih modernih kerefeka (čak ni pive!). Vrlo je lijep i stoji u podnožju visoke stijene Turmsteina (na koju se u 10-15 minuta uz sajlu i klin mogu popeti oni odvažniji), a od njega je još dva sata hoda do najvišeg vrha Schneeberga (Klosterwappen, 2076 m). Oni najsnažniji su krenuli u tom smjeru, a mi obiteljski ljudi smo se zadovoljili odmaranjem uz dom i zabavom s klincima - sunce i lijepi vidici su bili prekrasni!
Negdje oko 15h smo krenuli nazad lakšim putem (Ferdinad Mayer Weg)koji je bio vrlo "knee-friendly" i bez puno napora i bolova u koljenima nas je u cca sat i tričetvrt doveo do početne točke uspona gdje smo se u domu nagradili štrudlom od jabuka i radlerom. Njam, mljac, srk!

Nakon odmora uslijedio je i povratak do pansiona i pakiranje jer nas je slijedeći dan čekao nastavak puta (ostatak ekipe je pravio planove za laganu šetnju u nedjeljno prijepodne).
Web:
http://de.wikipedia.org/wiki/Schneeberg_(Nieder%C3%B6sterreich) (Wikipedija o Schneebergu)
http://www.kienthaler.at/index.php?option=com_content&task=view&id=19&Itemi d=22 (Kienthaler Huette)
http://members.aon.at/weichtalhaus/ (Weichtalhaus)

Nedjelja, 03.10.2010. Reichenau - Radtsadt (A) - Muenchen (D) - Groebenzell
Nedjeljno jutro nas je dočekalo suncem i svježinom i poslije doručka smo brzo krenuli pokušavajući stići do naših domaćina u Njemačkoj čim prije kako bismo proveli više vremena sa njima. No, sunce je ubrzo zašlo za oblake i slijedećih sat i pol smo vozeći preko Bruck/Mur gledali samo tmurno nebo ... I, napokon je kod Liezena ponovo izašlo sunce i ostatak puta je bila poezija: plavo nebo, toplina, lijepe jesenske boje, monumentalna brda na sve strane. U Radstadtu (cca pola sata prije Salzburga) smo napravili pauzu kako bismo protegnuli noge. Sam grad je OK za potrošiti pola sata, ima i solidno dječje igralište, no sve u svemu najviše su nam se svidjele jesenske boje lišća u parku pored starih zidina. ;o)

Od tamo pa do Muenchena preostalo nam je još malko više od dva sata vožnje, ponajviše nas je iznenadilo mnoštvo jedrilica (stotine njih, ne pretjerujem!) na Chiemsee ... A iznenadio nas je i promet u samom Muenchenu. Mi smo nadobudno krenuli putem kroz grad (naše odredište se nalazilo točno s druge strane grada) umjesto po obilaznici vjerujući kako nedjeljom promet u gradu ipak niej jak pa si možemo priuštiti malo "sightseeinga" iz auta. No vraga, nasjeli smo na foru: naime, Oktoberfest je zbog proslave svoje 200-godišnjice produžen za dva dana i uletjeli smo u krkljanac povodom pretposljednog dana tog čuvenog "eventa". Ipak smo se nekako iskobeljali van i dovukli se do našeg cilja, Groebenzella, i naše prijateljice Betti koja tamo živi sa svojim mužem i tri kćeri, najstarija ima 12 godina, a mlađe blizanke po 9.

Što reći o Grobenzellu? To je mali gradić sa 10-tak tisuća stanovnika, sa nekoliko centralnih ulica gradskog karaktera dok je ostatak niz ulica sa obiteljskim kućicama u nizu okružen poljima i livadama.
Administrativno više ne pripada širem Muenchenu, no zahvaljujući odlično organiziranom gradskom prijevozu (S-Bahn) Betti može od svog kućnog praga do glavnog minhenškog trga stići za 25 minuta. Kod nas bi to bila utopija, prijeći 15-tak kilometara javnim prijevozom tom brzinom, no u Muenchenu koji ima vrlo razgranatu mrežu S- i U-Bahnova je to svakodnevica. Betti živi u jednoj od tih kuća u nizu nedaleko centra, ima pune 4 etaže korisnog prostora (u to je uključen i podrum) i komad vrta tako da mjesta ne nedostaje ... No, sve to i košta (kuća je unajmljena) tako da su financijski bili u stisci (posljednja vijest kazuje da je upravo ovaj tjedan našla posao nakon dužeg niza samo honorarnih radova).

Web:
http://de.wikipedia.org/wiki/Gr%C3%B6benzell (Groebenzell na Wikipediji)