Baš razmišljam o ovim cirkularnim raspravama - djetetu je bolje u jaslicama je nije je nije je nije nije je nije je...
Naše partikularno iskustvo - bilo moje koje sam ostala doma, bilo neke mame čije dijete stvarno voli jaslice, fino spava, veselo je, zadovoljno, zdravo - može zamutiti cijelu sliku, a ta je da IMA SITUACIJA kad je mama neophodna doma.. ili kad je NEOPHODNO da se radi.
Ova opcija - zaposlene majke trenutno je na svim mogućim razinama dominantna, za to smo se izborile; i kad bi ostala doma žena ili financijski ne može, ili je karijera gazi, ili je tako usamljena u kvartu i životu da joj vjetar orkanske snage puše kroz glavu.
A to nije dobro.
Kolika djeca su prebolesna, kolika djeca pokazuju da su nezadovoljna, tužna, potištena, kolike majke isto tako pate jer moraju ostaviti svoju bebu u kolektiv gdje diijete djetetu na glavi urla. I na koncu - djetetu JEST najbolje s majkom, to je njegovo pravo prvih par godina. Dijete može sretno učiti o drugima dok majka sjedi na klupici u parku; nije vrtić imperativ, a postavlja se kao ili to - ili ništa. To nije takvo.
Prve stvari prvo. Neću prestati pričati o tome
sve dok nove mame rađaju i čitaju u novinama o opcijama čuvanje djeteta među kojima ostanak doma nije ni naveden; to je nemoguće.
Ako je potrebno, ako je bolje - može se ostati i u redu je ostati, i smatram da se moramo boriti za to da priuštimo djeci zdravo, sretno i zaštićeno odrastanje. U svakoj dobi to znači nešto drugo;, nekad da ne ide u jaslice, nekad da smo dovoljno doma da ne lunja okolo, nekad da financijski možemo platiti adekvatno školovanje i slično.
Kao žene stvarno ne smijemo biti slijepe na potrebe djece, drugih majki, bile mi među onima koje imaju tarapanu s jaslicama, divljim radnim vremenom koje nam ne ostavlja vrijeme za obitelj, bilo čime.
Ja čvrsto vjerujem da je PRAVO žene da bude s djetetom sve dokle osjeća da je to potrebno i nužno, i da nema kapitala, novca, globalne privrede koja bi smjela stati ne prije toga, nego uopće blizu toga.
U svim religijama svijeta dvije godine se žena smatra dojiljom; bar taj period da majka može biti uz onoga tko je najviše treba, i da se ne trga, nego mirno doji malo dijete, pomaže mu u prvim koracima.
U Češkoj postoji opcija četverogodišnjeg porodiljnog dopusta, i to plaćenog. Eto, kako se može!
Ako mi mame same jedna drugoj mašemo jaslicama pred nosom, što će onda kapital i pritisak naših zakona nego nas zašarafiti i da radimo do ruba svoje snage, i da stavljamo djecu u jaslice - u kojima su isto tako uvjeti kakvi god padnu na um lokalnim djeliteljima para, i da pružimo djeci "najvažnije tri".
Mislim da ako se već žene stotinama godina bore za poboljšanje svog statusa ima smisla boriti se za opciju rada i življenja koja je više u skladu sa našim majčinstvom. Ženama treba više izbora. I to je tako.
Zato mislim da bi majke koje imaju zadovoljnu djecu u jaslicama mogle biti dovoljno široke da kažu - nama je dobro, ali mi smo za pravo izbora. Za plaćeni porodiljni dopust; ne moraju to biti novci do neba, ali da se bar malo olakša odluku da se ostane s djetetom do treće godine. Ili da se radi kraće, par sati u tom djetetovom periodu.
Nadam se da me razumijete što hoću reći, i da će naše diskusije ipak ići više u smjeru POVEĆANJA broja opcija, nikako smanjivanja!
. Tako da me sad sve čeka ispočetka. I nije mi žao
Odgovori s citatom
Ne vidim kako bi drugačije opisala tako dirljivu scenu. Divno da si bila uz svoju baku 
Od takvih se trenutaka sastoji život, na kraju se uvijek pitamo gdje smo bili kad je netko umro, kad je bio beba, bolestan...
Ifigenija prvotno napisa
Nisam ni znala da nas ima toliko koje smo doma. 
.
