kako postati i ostati mama kod kuće

[dalmatinka]

Ne mogu se zapitati , a kako vi to sve financirate ?
Nije da ni meni nije palo na pamet biti doma ,zbog same sebe jer bi i ja rado spavala do 9 , ali
moj muž ne zarađuje toliko da bi svi od toga živjeli .
Ne živjeli bog zna kako , nego se hranili , oblačili i plaćali hep , vodovod i ostalu kompaniju.
Vaši imaju ekstra primanja , ili ?

[*mamica*]

Ne mogu se zapitati , a kako vi to sve financirate ?
Nije da ni meni nije palo na pamet biti doma ,zbog same sebe jer bi i ja rado spavala do 9 , ali
moj muž ne zarađuje toliko da bi svi od toga živjeli .
Ne živjeli bog zna kako , nego se hranili , oblačili i plaćali hep , vodovod i ostalu kompaniju.
Vaši imaju ekstra primanja , ili ?

Pa već sam napisala da imamo svoju firmu koja radi u prilično profitabilnoj branši i od čega možemo normalno živjeti. Da, zbog ulaganja i kredita imamo ogromne troškove, ali to nas samo tjera naprijed, da ne posustajemo, da se borimo.
I ostati doma ne znači spavanje do 9. Ja ustajem u 6, a rijetko kada legnem prije 11. Dakle, okanimo se predrasuda da biti doma znači biti na godišnjem odmoru.

[Beti3]

Ifigenija tako si sve lijepo obrazložila. Iako se ne slažem sa svim tvojim stavovima, uživam čitati tvoje postove. Kao da čitam knjigu.

[Ifigenija]

I ostati doma ne znači spavanje do 9. Ja ustajem u 6, a rijetko kada legnem prije 11. Dakle, okanimo se predrasuda da biti doma znači biti na godišnjem odmoru.

Apsolutno! Kad je sve normalno, i ja se budim između šest i najkasnije 6:45. Često spavam i dulje, ako sam noću dežurala zbog bolesne djece. Tako da - nedaj Bože duljeg spavanja. Volim svoje ranojutarnje dizanje. I rano lijeganje.

[RozaGroza]

Apsolutno! Kad je sve normalno, i ja se budim između šest i najkasnije 6:45. Često spavam i dulje, ako sam noću dežurala zbog bolesne djece. Tako da - nedaj Bože duljeg spavanja. Volim svoje ranojutarnje dizanje. I rano lijeganje.

E da, dan počinje u 06 i završava oko 21.00

[RozaGroza]

Ne mogu se zapitati , a kako vi to sve financirate ?
Nije da ni meni nije palo na pamet biti doma ,zbog same sebe jer bi i ja rado spavala do 9 , ali
moj muž ne zarađuje toliko da bi svi od toga živjeli .
Ne živjeli bog zna kako , nego se hranili , oblačili i plaćali hep , vodovod i ostalu kompaniju.
Vaši imaju ekstra primanja , ili ?

Srezali smo troškove i reducirali potrebe, naučili smo se živjeti sa malo; ali kao i mamica, smislili smo par dobrih projekata u našoj firmi koji donose dovoljno novca da živimo skromno a opet imamo sve što nam treba. A pored toga nemamo niti jedan kredit, više, sve smo otplatili, i sad je stvarno život puno lakši, ko da više nema omče oko vrata. Također, jako pazimo na skupu/jeftinu struju, tako da imamo tajmere na svim perilicama koje peru samo jedan put dnevno od 05-07, ne gledamo TV, a ako ga upalimo onda je to navečer, kompjutere gasimo. Pazimo i na vodu, benzin. Auto čuvamo i nismo u 5 godina imali nikakav kvar niti potrebu za popravcima. Robu najčešče "nasljedimo" tj. dobijemo na poklon nešto što netko drugi ne nosi, pa ja to ili malo preradim ako je potreba, Š kupujemo ovdje na burzi i puno toga dobije na poklon. Trošak autosjedalice i kolica koje smo uzeli nove smo ukalkulirali par mjeseci prije pa smo štedili za to. Snalazimo se na svakakve načine. A vjerujte mi to je za mene bio lagani udarac, preči sa totalne non šalantne šopingholičarke u nekog tko pogleda nešto predivno na polici robne kuće, zaslini, al se skulira i ne uzme to jer mi ne treba. UH! Bude mi i dan danas teško odoliti nekoj stvarčici za kuću ali fakat mi ništa ne treba a i ono čega nemam snađem se.

Jedino na čemu ne štedimo su knjige i zdrava ishrana. Mjesečno naručim 4-5 knjiga a svaki dan imamo 2 skuhana jela i to sve svježe s pjace ili iz vrta. 2 puta tjedno ribu, puno voča povrča i salata. E na to meni brat bratu ode 3-4 soma mjesečno. Ostalo je sve lagano za isfinancirati.

[Ifigenija]

Srezali smo troškove i reducirali potrebe, naučili smo se živjeti sa malo; ali kao i mamica, smislili smo par dobrih projekata u našoj firmi koji donose dovoljno novca da živimo skromno a opet imamo sve što nam treba. A pored toga nemamo niti jedan kredit, više, sve smo otplatili, i sad je stvarno život puno lakši, ko da više nema omče oko vrata. Također, jako pazimo na skupu/jeftinu struju, tako da imamo tajmere na svim perilicama koje peru samo jedan put dnevno od 05-07, ne gledamo TV, a ako ga upalimo onda je to navečer, kompjutere gasimo. Pazimo i na vodu, benzin. Auto čuvamo i nismo u 5 godina imali nikakav kvar niti potrebu za popravcima. Robu najčešče "nasljedimo" tj. dobijemo na poklon nešto što netko drugi ne nosi, pa ja to ili malo preradim ako je potreba, Š kupujemo ovdje na burzi i puno toga dobije na poklon. Trošak autosjedalice i kolica koje smo uzeli nove smo ukalkulirali par mjeseci prije pa smo štedili za to. Snalazimo se na svakakve načine. A vjerujte mi to je za mene bio lagani udarac, preči sa totalne non šalantne šopingholičarke u nekog tko pogleda nešto predivno na polici robne kuće, zaslini, al se skulira i ne uzme to jer mi ne treba. UH! Bude mi i dan danas teško odoliti nekoj stvarčici za kuću ali fakat mi ništa ne treba a i ono čega nemam snađem se.

Jedino na čemu ne štedimo su knjige i zdrava ishrana. Mjesečno naručim 4-5 knjiga a svaki dan imamo 2 skuhana jela i to sve svježe s pjace ili iz vrta. 2 puta tjedno ribu, puno voča povrča i salata. E na to meni brat bratu ode 3-4 soma mjesečno. Ostalo je sve lagano za isfinancirati.

Vrlo slično je i kod nas.
Ja sam začuđena koliko malo toga je STVARNO potrebno, i slobodom koju sam dobila ovim odricanjem. Zvuči isfurano, ali mene stvarno više stvari ne vuku od kad imam tu neku sreću i mir. Istodobno, što nam doista treba, ili nas veseli, priuštimo si. Ali za razliku od nekad nema impulzivne kupnje... ja priznajem da sam dolazila s posla, u vrećicama koješta, od omiljenih papirnica i parfumerija do sitnica za kuću, kuhanje, čišćenje... i onda sam bila tako umorna da to nisam ni otvorila. Stajalo u vrećicama. Čisti adrenalin kupnje... Sad je to puno drugačije, i sretnija sam.