 |
|||
ponovna trudnoca nakon pobacaja
Pre tri dana sam isla na kiretazu nakon spontanog pobacaja u osmoj nedelji trudnoce.Strasno sam tuzna...
Htela sam da pitam sve vas koje ste nakon spontanog pobacaja ponovo ostale u drugom stanju,koliko je vremena proslo izmedju ?
doktor mi je rekao da sacekam od 3-6 meseci.Kakva su vasa iskustva?
Pred 2 godine imala sam spontani pobačaj također u 7.-8. tjednu trudnoće, sad imam još 2 mjeseca do poroda.
Moj mi je ginekolog rekao da je najbolje pričekati oko 6 mjeseci, mi smo čekali malo duže...ali sada je sve okej.
Sretno!
Hani, žao mi je zbog spontanog. I ja sam jedna od onih kojoj je trudnoća završila spontanim. Moja u 8,5 tjednu. Po preporuci doktora "čuvala" sam se 6 mjeseci. Međutim, trebalo mi je 4 mjeseca da odtugujem svoje, da mi se tijelo oporavi. Nakon 6 mjeseci sam bila spremna. Zatrudnila sam cca 9 mjeseci nakon. Rezultat je u potpisu.Trudnoća i porod su mi bili savršeni.
Isto želim i tebi!
Draga Hani,
strašno mi je žao zbog pobačaja. Ja sam prošla dva i moram priznati da mi je bilo grozno. Nakon prvog sam se još nekako oporavila ali nakon drugog i ne baš, a razlog je bio i odugovlačenje s trudnočom, od straha. Eto sam se sad odvažila na trudnoću i sve je ok. u petom sam mjesecu.
Moj savjet pričekaj šest mjeseci i na posao. Sljedeći put 100 % bebač ko grom. Optimistično i samo naprijed
Znam, grozno je to iskustvo. Ja sam prije 5 mjeseci imala spontani u 6.tjednu, ali srećom sve je otišlo prirodnim putem, nisam morala na kiretažu. Razgovarala sam s nekoliko ginekologa i mišljenja su jako podijeljena. Neki kažu da treba pričekati 6 mj., a neki da je dovoljno da prodje 1 menstruacija, pa ako tijelo odmah nije spremno da ni neće doći do oplodnje jer postoji prirodna selekcija, ali da se ne treba ništa posebno čuvati.
No vjerujem da ipak zbog kiretaže treba pričekati koji mjesec.
Negdje sam čula da treba pričekati duplo od onoga koliko si bila trudna, znači u tvom slučaju 16 tjedana.
Ja sam pričekala 2,5 mjeseca i evo sad sam u 11.tjednu, sve je ok i nadam se da će tako i ostati.
Eto, ja sam ti napisala sve što znam, a odluka je na tebi.
Puno sreće!!!
Draga Hani, znam kako ti je - sama sam prosla kroz isto pre 2,5 meseca...
Kao sto su ti cure vec rekle, vazno je da psihicki prebolis gubitak i traumu i da duboko u sebi budes spremna na novu trudnocu.
Sa fizicke tacke gledista, bitan je razlog zbog kojeg je do pobacaja doslo. Ako je u pitanju infekcija, tada se sa trudnocom ceka dok se to ne sanira. U slucaju virusne infekcije (kao kod mene), preporucuje se oko 6 meseci da titar antitela padne na optimalnu granicu za planiranje trudnoce...
Nadam se da je tvoj pobacaj bio od onih koji ne zahtevaju dalje lecenje, da ti je krvna slika dobra i ,uopste, da si u dooobroj kondiciji. U tom slucaju, mislim da je optimum oko 3 meseca do sledece trudnoce. Zelim ti sto pre velik stomacic! Sretno!
ja sam nakon točno god.dana od spontanog ostala trudna i sada imamo malu Nou od 3 mj.
I ovde postoji ta prica o 6 meseci cekanja. To mi vec zvuci mitski. Kao da su sve trudnoce prekinute u istom trenutku i kao da je svaki organizam isti pa nam se prepisuje ista norma.
Ja sam nakon mog spontanog malo njuskala po netu i raspitivala se kod prijateljica koje zive u inostranstvu i sve do jedne su mi rekle da se kod njih savetuje da se ceka onoliko koliko psiha zahteva, a da je materica spremna odmah na novu trudnocu (osim u slucaju da je spontani posledica bakterijske ili virusne infekcije ili u slucaju poodmakle trudnoce).
Doktor mi je savetovao da sacekam da prodje jedan menstruacioni ciklus jer je i moj spontani bio u ranoj trudnoci (7. nedelja). U tako malim trudnocama jos se materica ne siri, endometrijum je samo blago zadebljan i to se za 3-4 nedelje vec dovede u red (posebno ako je posle odradjena kiretaza).
E, sad, meni je trebalo tri meseca da pozelim da ponovo zatrudnim. Jos tri meseca da u tome uspemo, a onda jedno 4 meseca da se koliko-toliko opustim u novoj trudnoci. Mogu reci da je pocetak ove trudnoce za mene bio prilicno psiholoski i mentalno iscrpljujuci. Sad sam 26. nedelja i malo sam se primirila
Ja imam samo riječi ohrabrenja. Nakon spontanog i kiretaže s 9 tjedana dobili smo bebu No1, a čekamo i bebu No2. Druga trudnoća je počela 15 mjeseci nakon kiretaže a treća 8 mjeseci nadon poroda! Znam da ti se sve sad čini kao u nekom lošem filmu ali vjeruj, sve će doći na svoje i prije nego se snađeš. Želim ti brzi oporavak i predivnu bezbrižnu novu trudnoću.
Hani, zao mi je zbog toga sto si prosla. To su uvijek bolna iskustva. Ja sam imala kiretazu prosle godine 03.09. a pogledaj mi potpis tj. rodila sam godinu dana kasnije. Dakle ja sam sacekala 3 mjeseca prije nego sto smo probali ponovo i primilo se od prve. Trudnoca je bila super i bez problema.
Iako mi je doktorica preporucila da sacekam 6 mjeseci ja nisam toliko mogla cekati i jednostavno sam nakon 3 mjeseca osjetila da je moje tijelo spremno. Nemoj se brinuti, pripremi tijelo za slijedecu trudnocu (pij folnu kiselinu, zdravo se hrani) i bit ce sve u redu!
Drage moje,
hvala vam na podrsci!Uz vas je sve mnogo lakse.Sto se tice uzroka mislim da je mene na samom pocetku trudnoce uhvatio neki virus koji je ocigledno lose uticao na bebu.ja vec imam jednu bebicu kod kuce od 10 meseci,tako da je ipak malo,malo lakse kada ti se to ne desi prvi put kada zelis trudnocu.Mada je meni i pored toga to jako tesko palo.Sada cu sacekati da mi prodje jedan ciklus,pa cu se ipak ispitati na bakterije da slucajno nesto nemam,mada sam sve to vec radila pred prvu trudnocu.
Doktori mi kazu da sam mozda pozurila sa drugom trudnocom,mada ja mislim da to nema nikakve veze,za devet meseci se telo sasvim dobro oporavilo,a i ja sam se osecala odlicno.
Ali ocigledno nista nije garancija.
Znaci da radim na svom imunitetu,da se pricuvam,pa kada se osetim dovoljno jakom da krenem u akciju!
i ja to prolazim..
Draga Hani,prije par dana saznala sam da sam imala spontani pobacaj,sa 5.5 tjedana,krvarila sam strasno,ali bolovi su mi bili poput menstruacijskih ( inace su mi m. dosta bolne ) pa nisam niti isla u bolnicu, po savjetu svog ginekologa )..Nakon prvog soka, i gotovo cjelodnevnog plakanja zajedno sa suprugom, danas 4. dan poslije i dalje se borim sa promjenama raspolozenja, bezvoljnoscu, tugom, ali vjerujem da ce vrijeme pomoci stisavati bol..imas moju podrsku, znam kako ti je, i sama bih zeljela vise citati o tome..
Draga Hani, svakako ću se složiti s tobom. Viroze u ranoj fazi trudnoće su vrlo često uzrok spontanom, čak i skroz lagane. Nažalost, ne možemo ih ni izbjeći (jedino da živimo pod staklenim zvonom do 12. tjedna, što opet nema smisla). Sjećam se maglovito da sam pred par mjeseci baš čitala neki stručni članak o tome, čak je bilo spomenuto da su virusi češće uzrok sponatnog i od bakterija, stresa i fizičkog napora.
i jos..
E, da, htjedoh jos napisati ( ma pisem nabrzihen, s posla ) – svima preporucam bar pokusati biti u najboljoj mogucoj zdravstvenoj formi, u vrijeme zaceca moj je suprug imao gadnu virozu, stalno je povracao i pio jake antibiotike, a ja sam netom prije dobila sterilan nalaz briseva ( nekoliko mjeseci prije trudnoce lijecila sam razne bakterije, E. Coli, streptokoke.. ), zatrudnjela sam iz jednog pokusaja ali eto nije se uspjela odrzati..Sad planiramo pricekati par mjeseci, dok on ne ozdravi, uzimati dodatne vitamine, rijesiti se poslovnog stresa ( koliko je to uopce moguce ), svakako otici na pretrage krvi i ja na briseve, pa, makar ni to sve nije garancija, mozda nam se mozda sljedeci put posreci..Mislim da mi se pomalo vraca optimizam..Ma jos mi je sve to jako svjeze..Nova sam tu, nisam jos uspjela vidjeti sve topice gdje se razgovara o pobacajima..Pozdrav svima iz Varazdina..
Ja sam isto imala spontani u 13. tjednu, u kolovozu. Morala sam na kiretazu. Nakon svega, buduci da su svi pregledi i brisevi u redu, ginekolog mi je rekao da pricekam s novom trudnocom nekih 3-4 mjeseca. Toliko je dovoljno da se fizicki oporavis, a kad 'skuzis' da si i psihicki spremna....odmah u akciju... Ja vec planiram...
I ja vec planiram!!!!!!!!
Pozdrav svima.
U četvrtak sam bila na 2. redovnom pregledu, bilo je točno 9 tjedana i 6 dana, prva trudnoća. 4 tjedna prije toga na ultrazvuku smo vidjeli samo malu mrljicu, nadala sam se ovaj put vidjeti u što se ona transformirala, kako se miče...no, moj doktor je otkrio da je negdje između dva pregleda došlo do odumiranja ploda, poslao me na kiretažu odmah, jer je rekao da bih prokrvarila za koji dan. Pokušao me utješiti da se ovakve stvari ne ponavljaju, možda je bila infekcija, da ćemo napraviti testove...uglavnom, ja sam nekako uspjela u tom šoku shvatiti čak i dio onog što mi je rekao. Taj dan bio je za mene noćna mora.
U petak sam bila na kiretaži, s punih 10 tjedananije bilo baš bezbolno, ali podnošljivo, napustila sam bolnicu hodajući, svi su bili prema meni zaista susretljivi i suosjećajni. Subota je bila jako bolna, nedjelje se niti ne sjećam svega, samo velikih bolova.Sada je već bolje.
Znam da to nisam mogla spriječiti, shvatila sam samo da je bilo znakova po kojima sam mogla shvatiti da nešto nije u redu, ali tada ih nisam mogla prepoznati. Naravno, jedva čekam petak, kontrolu i malo više informacija. Obavijestili smo samo najužu obitelj i prijatelje (moj muž jer ja nisam mogla ni s kim razgovarati tada), zabranili posjete, ne želim savjete koji mi ne mogu pomoći. Ponekad je lakše podijeliti ovo sa "strancima" koji su to prošli. Iako sam prva dva dana mislila da neću više ništa čitati ni sada, ni idući put, međutim, malo mi je lakše kad pročitam da nisam sama u tome.
Zanima me, ima li tko iskustva ili zna da negdje piše nešto o mom problemu - moja maternica je smještena pod dosta oštrim kutem, duboko u zdjelici. Tijekom trudnoće trebala se ispraviti u prva 3 mjeseca, što je trebalo biti praćeno jakim bolovima. Oni su trajali otprilike do 8. tjedna kad je valjda sve stalo. Da li je tko imao ovakav problem, da li je bilo sve u redu s trudnoćom? Sjećam se da mi je još pri prvom pregledu liječnik rekao kako je to povezano s mojim extremno bolnim menstruacijama i da bi moglo stati sve to po prvom porodu. Da li je netko od vas prošao kroz to?
podrska..
Natashka, evo samo da ti velim - uz tebe sam, znam kaj sve prolazis ( mozes vidjeti moj slucaj iz ranijih postova ), makar ja nisam morala na kiretazu poslije spontanog ( sve je samo otislo, a sveukupno sam krvarila preko 20 dana ), osjecala sam se grozno potisteno, jedva sam i sa suprugom uspijevala razgovarati o tome, uzasno su mi isli na zivce komentari tipa "ma i bolje da je otislo nego da kasnije imas bolesno dijete i sl. a pogotovo od nekih prijateljica koje su mi rekle "drugi put nemoj nikom govoriti da si trudna bar 3 mjeseca pa ako pobacis nitko nece ni znati" ?!? zaboga, pa kao da je to nekakva sramota, pa nismo mi krivi radi toga kaj se dogodilo, najdraze mi je bilo kad bi mi netko rekao " tu sam, ako trebas pomoc, razgovor ili stogod, samo reci.."..Naplakala sam se prvih par dana strasno, ni sa muzem nisam razgovarala makar je on to dosta potencirao, i iskreno, i on mi je prvih dana zbog toga isao na zivce, pa je potrazio razumijevanje prijatelja cija je zena isto pobacila, pomalo se pomirila s tim da iako sam od pocetka krvarenja strogo lezala, nije pomoglo, i nemam si kaj predbacivati..I ja ti imam vrlo bolne menstruacije ( zato sam i mislila da nije pobacaj nego da je to moja menga, neke zene je dobiju u trudnoci ) i inace se nakljukam tabletama protiv bolova i bez brige sam, a sad se nisam radi bebice, nikakve tablete da ne nastetim malcu.. Isto sam u pocetku rekla suprugu-makni mi sve te knjige, Bebe, testove na trudnocu, SVE, nista ne zelim vise nikad vidjeti, a za par dana sam vec prekopavala kutije di su..Svakim danom mi malo pomalo jaca zelja i volja za bebicom i ustrajat cu makar koliko upornosti i zrtvi trebalo, znas, nada da ce biti drugi put bolje kad-tad se vrati i ojaca nas..Zelim ti puno srece..
Tamchi, hvala na podršci, sve što kažeš mi je poznato...ja sam jedino samo razgovarala s mužem, ustvari, ovo nas je nekako još više zbližilo i još više povezalo u tih nekoliko dana. Ustvari, meni je bilo žao i njega jer se izbezumio od brige kad je gledao kako se mučim dva dana nakon svega toga, nije znao bi li me nosio u auto i direktno u bolnicu ili u krevet, svaki put, kad mi je pomogao da se dignem....No, nastojim uvijek biti optimista, ovih dana ponekad često mijenjam raspoloženje, malo manje plačem. Kako bilo, razum mi govori da je to normalno i valjda treba neko vrijeme da budem opet "ona stara", koliko to mogu biti. Znam da moram dalje, ali da mi treba malo mira i odmora. I sad sam sigurna da je dobro što sam zabranila posjete i nismo puno pričali o tome, ne radi se tu o nekoj sramoti ili tako čemu, kao što i ti kažeš, već upravo o tim pametovanjima. Jučer sam prvi put razgovarala s nekoliko najbližih prijatelja i ganulo me to što iako njih par u uredu zna zašto me nema, nisu rekli to ostalima jer su zaključili da je bolje da nitko ne gnjavi savjetima i pitanjima kad se vratim, dali su mi samo kratko podršku i rekli da će "preživjeti bez mene" koliko god meni to treba i da ne brinem.
Iako sam mislila na početku da neću o tome razgovarati, ipak malo pomaže, pa čak i ako samo to negdje napišeš....I nekako idemo dalje.
Natashka, kuzim te skroz, i ja malo placem, pa sam opet okej ( vjerojatno i nagli pad progesterona, koje sam pila 3x2 dnevno, ima veze za neprestane promjene), a muz mi je pun razumijevanja, isto je zvao sve i svakoga,i dezurne u bolnici, i pripremao svakakva visokohranjiva jela ( bila sam blijeda kao zid od tolikog krvarenja ) pazio da ima dosta zeljeza ( uz sve vitaminske dodatke ) ustajao se po noci skupa samnom, ma to beskrajno znaci, kao i prijateljska podrska..Ja sam za par dana isla na posao, makar sam se mozda trebala jos odmoriti jer sam onda opet prokrvarila ali stalo je.. Na poslu su diskretni kaj se toga tice..Treba nam sad vrijeme biti dobar saveznik..
Moja je trudnoca takodjer bila u sasvim normalnom redu. S 10 tjedana je bilo sve ok, bila sam narucena za 3 tjedna kada smo moj ginekolog i ja na uvz-u vidjeli da nema otkucaja.. Prestalo kucati u 11.tjednu.. Isti sam dan zavrsila na kiretazi.... Otad mrzim rijec VAKUUM!!!! Uzas!!! Nakon toga sam isla na sve moguce preglede i sve je ok. Rekao mi je (ginekolog) da to uopce nema veze s iducom trudnocom, jer je svaka trudnoca zasebna.. Meni nije nista spominjao bolne menstruacije iako se oduvijek s tim patim, a uz bolove uporno me prati povracanje... Ako tko zna pomoci, ako je nesto cuo.. nek se javi... Odoh praviti bebaca!!!
danas..
Ma, malo sam pretrazivala, vecinom tvrde da je cak oko 70% svih spontanih pobacaja rezultat anomalija zametka, a tek oko 1-5 % odnosi se na anomalije maternice,insuficijenciju vrata maternice, hormonalne poremećaje, infekcije majke, imunološke razloge itd., iscrpan pregled moze ukazati na ove potonje uzroke i ukloniti ih bilo operacijom, serklazom, hormonalnim terapijama, lijecenjem infekcija i sl. Cak neka istrazivanja idu i do toga da zene koje puse imaju dvostruko povecan broj spontanih pobacaja, a i unos kofeina ne preporucaju.. Ali unatoc svim pripremama koje i mozemo napraviti prije sljedece trudnoce, nepredvidive situacije su uvijek moguce, sad sam nekako spremna na sve, ocvrsnula sam.. Inace, bolne menge s povracanjem, a prvi dan i sa nesvjesticama, sve to me prati od 14-te godine, vrlo neugodno, moras na posao, a koma si.. Ginic mi je rekao da mi je maternica okej, polozaj i sve.. Poslije poroda nekom se menge reguliraju, postanu manje bolne i ne tako obilne, a nekom i obratno - 1 moja frendica nakon poroda ima bas kao ja sad, a prije je za 4 dana sve bilo gotovo..Sve je to individualno..E,da,da ne zaboravim,moram vam ispricati 2 bisera koja sam jucer cula od susjeda koje su me zahaltale na ulici: kad su me pitale kako trudnica i nakon mog kratkog objasnjenja kaj se dogodilo veli 1.: Ma i bolje da se dogodilo prije, dok jos dijete nije ozivjelo ( ?!?!?? Kaaj?! Kakve su to gluposti, pa dijete je ZIVO od prvog dana vidis ga na ultrazvuku, cirkulacija svjetluca, srceko kuca nakon tri tjedna, cujes frekvenciju, ma daaj, tesko je SVAKAKO nakon takvog gubitka jer se veselis bebici cim saznas da je nosis u sebi..Biser broj 2.: Ma, znas, ja sam se bojala za tebe da ti nekaj s trudnocom nebu u redu, svekrvi ti je ime Marija, a sve Marije imaju nekakvu nesrecu u zivotu, to ime stalno prate tuzni dogadjaji..?!?! Ma, ovo uopce nije vrijedno komentara.. Nekad ljudi bolje da sute nego da se tako glupo zliju.. Tako sam ih otpilila da tesko da ce ubuduce samnom komunicirati vise od pozdrava, ali nisam se mogla suzdrzati.. Uglavnom, drage moje, naoruzati se optimizmom i idemo dalje, upornost se najcesce na kraju isplati, uostalom, nema ljepseg "posla" nego "raditi" na bebici, hehehe, zar ne?
Moram priznati da su me ova dva bisera nasmijala
Prvi put nakon svega sam se dobro nasmijala, stvarno, kad čitam što sve ljudi izvale u takvim i sličnim situacijama, za neke bi bilo bolje da ne zinu.
Moj tata je uvijek za takve govorio, prije upotrebe jezika, promućkaj mozak. Ali to ne pali kod takvih..
Ako netko ima iskustva s maternicom položenom poput moje, ili zna neki link gdje se može više saznati, please...
pozdrav svima i ugodan "posao" na bebi Tamchi...
Natashka, ako nesto nadjem, napisat cu, mozda da pogledas u knigama o patologiji u ginekologiji, evo 1: Voigt HJ. Pathologie der Frühschwangerschaft. Gynäkologe 1996., na netu ima isto strucnjaka koji ce ti odgovoriti mejlom za sve ono kaj te zanima ili ti preporuciti gdje se obratiti ( ja sam ti u nekoliko navrata kontaktirala dr. Anku Doric dok sam muku mucila sa infekcijama, i pomogla mi je promptnim savjetima, njen e-mail ti je anka.doric@zg.htnet.hr, i ako ce znati nesto vise o tome, ziher ce ti reci )..Ako jos nekaj saznam, javim ti..
Hvala za link! pozdrav
ja sam pobacila u aprilu a ostala trudna u junu opet iste godine pa se ne brini
SRETNO
...
Draga Lucy, takva vijest nam zbilja ulijeva nadu, eto, za cak 3 mjeseca, superishka,koliko si trudna, si morala lezati? danas je tocno mjesec dana otkad sam saznala da sam pobacila, tuzna sam cijeli dan,nikakav izlazak za docek Nove me ne interesira,a znam da moram skupiti optimizma za dalje..Nadam se da budem..Rado bih vec sad pokusali ali strah me, jos nisam bila na prvom pregledu kod ginica, makar, mislim da je sve u redu..Lijep pozdrav i svima sve naj,najbolje u Novoj! Puno djecice ofskroz!
Curke moje, baš sam nekako tužna zbog vaših bebica i vaše tuge, nisam prošla kroz slično i ne mogu točno znati kako je to, ali dugo sam se borila s neplodnošću i sad mazim svoju bebicu... Želim vam to isto, što prije!!! !
E, da, Hani, nisam ni vidjela ovaj topic prije. Žao mi je zbog tvog gubitka, ali očito da ste razbili barijere... sretno, draga!!
..
Odra,to je tako super,docekat cete Novu sa svojim toliko zeljenim pushlekom.. Eh,da se nama bar posreci za sljedecu..Ma,spremna sam i cijelu trudnocu lezati ako treba (makar ce me to vjerojatno kostati posla,nema tu razumijevanja..) pa cak i u bolnici, koliko god ih se uzasavala, samo da docekamo naseg malog andjeleka.. Svi me tjese,pa tek ti je 29. god.,imas jos vremena, ali zelja je prejaka..Jucer sam pospremila bodic i papucice koje smo kupili u euforiji kad smo saznali da sam trudna, samo me vise boli kad ih vidim..ma MORAM pozitivno misliti,nadati se da ce 2. put biti sve OK..
Draga Tamchi, isto se i meni dogodilo pred prošlu Novu godinu i bila sam u istoj situaciji kao i ti (sam sam ja još prošla kroz sve divote kiretaže), i osjećala se apsolutno isto kako se i ti sada osjećaš. Znam da sada jednostavno nema pravih riječi koje bi ti pružile utjehu, samo ću ti reći da moraš, MORAŠ biti pozitivna i vjerovati da će drugi put biti sve u najboljem redu i malo tu veliku želju staviti pod kontrolu jer i to može biti kontraproduktivno. Tako su i meni moje prijateljice savjetovale i evo sad sretna čekam ovu Novu godinu jer će mi ona donijeti nešto prekrasno... Isto od srca želim i tebi, ali samo polako i hladne glave i dočekat ćeš svog.
Šaljem ti veliku pusu!
..
Ma eto,cim procitam vase price sa hepiendom, vec sam bolje volje!! Veselim se s vama! A i muz me zeza,veli da kako sam ja zimogrozna,gdje bi mi uopce nasli takvu ultra debelu spavacicu i visestrukoslojne termo carape za bolnicu ( cujem da ovi nasi u varazdinskoj bolnici bas i ne griju po mom ukusu, grr..), pa bolje da pricekamo proljece,hehehe!! Pusa svima, mazite bushice!
krvarenja kod spontanog
Nazalost evo i meni se dogodio spontani u sestome tjednu(prva trudnoca),ipak uspijela sam izbijeci kiretrazu,zanima me otprilike koliko traju krvarenja(meni je danas drugi dan).
To je koliko sam ja shvatila, prilično ovisno, od žene do žene, meni je doktor rekao da je i do 10 dana sve normalno i da se 4-6 tjedana nakon toga treba regenerirati ciklus (danas je točno mjesec dana od kiretaže i prvi dan normalnog krvarenja), ako je nešto drugačije, onda može biti problematično, ali ne treba brinuti o problemu prije nego što ga stvarno imaš
Kod mene je bilo prvih tjedan dana otprilike svaki 2. dan, a najbolniji je bio 3. dan, mislila sam da ću nazad u bolnicu. Kod nekih traje i do 20 dana, ali ako ne očiste dobro....uglavnom, jako individualno, nemoj brinuti prerano, znam što ti sve prolazi glavom u ovim trenucima, sigurno ti ne treba da razmišljaš o tome što bi još moglo poći po krivu.
Bit će bolje, ne daj se.
Nataska hvala na odgovoru,svima vama zelim sve najbolje u Novoj,stvarno su mi pomogli vasi tekstovi a nadam se da se i ja uskoro javljam s jednom lijepom vijesti,cure super ste :D
Ja nisam uopće skoro krvarila kad sam imala 1.spontani, cijeli dan s jednim dnevnim uloškom sam mogla, i tako 5 dana, tek koja kapljica....menzes iza mi je isto bio vrlo oskudan.
Nakon 2. puta mi je bila obilnija, skoro ko uobičajni menzes, ali u odnosu na njega opet oskudnija...ali tad je bila mala trudnoća oko 4 tjedna.
Prije svega želim ti reći kako mi je jako žao što si izgubila bebicu i da znam točno kroz što si sve prošla.
Ja sam prije 8 mjeseci imala spontani u 5 tjednu i mislila sam da je to kraj mog života, iskreno nisam imala želje za ničim, a kamoli za novu trodnoću prije svega zbog straha da se ista stvar ne ponovi. Rekli su nam da pričekamo nekih 5 do 6 mjeseci, dok je moj doktor mi rekao da tijelu je potrebno da se obnovi točno duplo vrijeme koliko je trajala trudnoća, ali ni nakon tih 10 tjedana ja nisam psihički bila spremna.
Sa mužem sam izgubila svaki normalni razgovor, tjednima nakon tog dana sam funkconirala isključivo na normabelu. A bebicu niti jednu nisam mogla vidjeti na ulici da se ne rasplačem. Noću sam sanjala da vidim svoju bebicu da čujem kako plaće. Iskreno bila sam nepodnošljiva za sve.
Ali nakon 5 mjeseci od spontanog ostala sam trudna i naravno na svaku čudnu bol reagiram u panici ali iskreno za razliku od prošlog puta sada znam da je sve u redu (to ćeš i ti sama osjetiti).
..
Evo i mene nazad, nakon fenomenalnog godisnjeg, imam osjecaj da mi optimizmu sad nema kraja! Znam da je to individualno, ali muzu i meni je itekako pomogla promjena sredine, sa dragim ljudima kojima se, hoces-neces, moras smijati od srca!! Uostalom, nasa 2 mini-peseka sa svojim su nas novoizmisljenim shtosevima nasmijali do suza!! Odmah sam se danas narucila za pregled kod ginica ( idem sutra ), 1. put nakon pobacaja, osjecam se okej, i ona povremena probadanja su prestala..Inace, Rinera, ja sam pocela krvariti 06.11.05. i trajalo je do 27.11., 28. sam bila na pregledu i saznala da nase mrvice vise nema ( pobacaj se dogodio oko 18.11. ), a onda 28.11. opet pocela krvariti, trajalo je 2 dana i prestalo..Srecom, nisam morala na kiretazu..Sljedecu mengu sam dobila 18.12.i sve normalno, mozda malo bolnija nego inace.. Nadam se najiskrenije da ce sljedeci put biti sve u redu, drage moje, moramo se psihicki osnaziti, ciniti koliko god nam je u mogucnosti one stvari koje nas vesele, ima nekaj u tome kad stari vele da u smijehu lezi pola zdravlja, depresija nam samo odmaze u daljnjim pokusajima..Ma ziher sam da svaku od nas u ovoj godini iza ugla ceka roda sa toliko zeljenim zavezljajcicem!! Drzite se hrabro, puse iz brrrrr Vz-a!!
Tamchi, bravo za pozitivu!
..
Michelle,pa mali mishek dolazi za manje od 3 mj.?! srecica mamina!! domeka si? mislim, na ocuvanju trudnoce? bas si malo gruntam,ako sutra ginic da zeleno svjetlo za ponovni pokusaj, a ja grcam od posla do 4. mj., i onda se dogodi da moram lezati,hmm..Neznam kak bum to spelala..Maz,maz,kis,kis, misheku Leu!
Tamchi, kak je prošlo na pregledu, si dobila zeleno svjetlo?
Baš mi je drago da si ponovo puna poleta! Ja sam odlučila ne se unaprijed zamarati s mislima o tisuću mogućih problema, kao zadnji put, nek bude kaj bude, tj. kad dođem u tu fazu, neću se (nadam se) opterećivati mislima o potencijalnim problemima.
Zato nemoj brinuti da li budeš morala ležati ili ne, kaj bude s poslom (nekako mi zvuči kao da si u računovodstvu, brrr, nadam se da te ne muči to) ne mora uopće biti loše, glavno je da si ti sad dobro, pa je to sigurno dobar znak za dobar start. Držim fige!
Drage moje i ja sam sve to prosla pa znam kako se osecate.
I ja sam jednom otisla na drugu po redu kontrolu i ndala se da cujem lepe vjesti a on mi reko da beba vise nije zivastrasan je to sok tako da nisam ni prihvatila ic na kiretazu odma nego sam dosla kuci.
E tog dana i tu noc su bili za mene najtezi jer sam ga jos imala u trbuhu a znala sam da nije zivo.
Sa teskim mukama sam isla drugi dan na podne na kiretazu.
Nakon toga su mi rekli da je sve uredu i da moram sacekati tri meseca da prodju pa da opet probamo.
Dosad se nista nije desilo evo vec ima 8 meseci i ovog mjeseca idem na jos neke pretrage pa cu vidjet al se nadam na jedan plusic uskoro.
Utjesit vas nemogu jer znam po sebi samo cu vam rec da negubite nadu da ce i vasa mrvica doc kad tad.
Budite borce i nepredajte se
Zelim vam jedan veliki plusic u sto skopije vreme
Ovo je i meni bilo najstrasnije od svega. Ali, nadam se da nas uskoro cekaju veseliji dani!Vatra prvotno napisa
Re: ..
- Tamchi niš se ne javljaš, kak je prošlo kod ginića?
Ja brojim sitno, bila sam na čuvanju trudnoće ali od jučer sam službeno na porodiljnom. I hvata me frkaaa!
Curke moje drage, moramo jos malo pricekati, bila sam kod ginica, jajnici okej, sluznica maternice se polako obnavlja, a drugi dan nakon pregleda dobila sam mengu, uzasno bolnu, i vrlo obilnu evo jos je imam i jako krvarim..Ali vjerujte jedva cekam trenutak kad cu i sama na ovim stranicama moci napisati onu slavnu vijest najvecim fontom koji postoji!! Inace ici cu na briseve cim se ovi u nasoj vzd bolnici zrihtaju sa opremom, nemaju ampulice ma nish skoro..Al pripremam se,raspitujem,isprintala sam Zakon o z.p.p.,sve cu nastrebati, hehehe..
E da Michelle, samo hrabro, vjeruj da ce biti sve okej, drzi se hrabro, jos ako i muzic ide s tobom smisli strategiju kako njemu pribliziti osjecaj kako bole zbilja trudovi, hehehe, ma zezam te, samo pozitivno, vec si tu blizu, jos malo pa cete ga vidjeti, jooj, jedva cekam procitati tvoje POCELO JE!! e a Natashka, pa sad tek vidim da si i ti iz Vzd-a? je, je pogodila si , jesam u " brrrr" struci, komatitis cisti, ali kaj bus, danas sam opet imala razgovor sa sefom u stilu"pa mlada si jos, to trebas dobro planirati, pa sad nije vrijeme, znas koliko imamo posla.." itd. drage moje SVAKE GODINE ISTO!! Okej onda bum po njegovom u najboljim godinama tam negdje sa 60., hmm, da, da..Grunf..
Tamchi, jesu ti u bolnici rekli kad očekuju da će imati sve briseve? Znam da trenutno imaju samo podloge za aerobe i anaerobe, a i to na kapaljku, za klamidiju i mikoplazmu nemaju već više od mjesec dana, kao previše su ih potrošili lani.
Nisu mi rekli..Zvati ću svog ginekologa za koji tjedan da li su dobili, nije mi tako hitno, ali svakako bi htjela napraviti ih prije sljedeće trudnoće..
Tamchi
I ja jedva čekam tvoju sretnu vijest. Sigurna sam da će to biti ubrzo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom