da se izjadam........ krenuli smo u jaslice

[di_zg]

evo, da se izjadam onako iskreno bez celofana svima, jer me glava boli već tjedan dana, imam grč u želucu i osjećaj da ću eksplodirati

u ponedjeljak smo krenuli sa adaptacijom, igrale smo se zajedno 45 min u vrtiću i onda zajedno otišle doma. U utorak smo se malo igrale nakon čega sam se ja "neprimjetno" izgubila na 20 min. U tih 20 min 10 min je bila ok 10 minuta je urlala ko sivonja bez ijedne suze.
Jučer je bila sama pola sata s time da sam ja ko bogec sjedila u hodniku i slušala kako se dere, nije se derala baš cijelih pola sata ali je urlala. Danas je bila sama od 20 do 9 do 15 do 11. Ostavila sam broj moba da me teta nazove ako prije treba doći po nju tako da sam cijelo vrijeme njezinog vrtića bila ispred vrtića i čekala poziv (uz to popušila valjda pola kutije cigareta ). Teta je rekla da je bila SUPER, da nije puno plakala, a ona je bila sva crvena u licu suznih očiju i rasplakala se jadna čim me vidjela. Sutra će valjda ostati duže a u ponedjeljak sam ja trebala vratit se nazad na posao međutim uzela sam si još dva dana (veliko hvala šefici) jer mi nije jasno kak da je nakon samo npr 4 sata provedena u vrtiću u ponedjeljak ostavim na cijeli dan.

Uz to nemoram ni napominjati da nakon vrtića visi na meni non stop, objesi mi se na nogu, izvađa gluposti samo da bude u centru pažnje. Cendrava je, noćas je imala proljev i temperaturu (valjda joj uz sve i neki zubi izbijaju jer mi uopće neda da joj stavim prst u usta), ujutro je bila skroz normalna pa sam ju ipak odvela u vrtić....

evo izjadala sam se, grozno mi je, mužu nesmijem ni pol toga ispričati jer bu poludio na mene i vrtić i sve (a mogla ju je čuvati još njegova mama sa ćime ja nisam bila nimalo zadovoljna) i sad sam sama u tom sr.....

[Veki]

Nisi sama
Samo ti želim reći da izdržiš još malo. Tješi se da je najgore za vama. Još malo i biti će puno lakše. Razmišljaj pozitivno. Za tjedan-dva će već biti sasvim druga pjesma, a za par mjeseci se više ovog nećete ni sjećati. RAzmišljaj na taj način. Bit će sve u redu

[andrijana]

draga majko... jedan veliki tebi i tvojoj curki...
i mi krenuli, danas drugi dan. jucer bili i mm i ja s L sat i pol. L bila ok jer smo mi bili tamo pa smo mi nosli i mazili ostalu djecicu
i jucer joj kazem da ce danas ici sama unutra i da ce reci mami pa-pa i da ce se malo igrati i da ce mama doci. i sve to ona ponavlja i tako je i bilo! dosel do vrata, mama pa-pa i ona udje a ja slusam sto tete pricaju. nekih 5 min sam slusala: vidi kako se L igra, pogledaj sta L radi... dosal sam nakon sat i 15. ona sva u suzama. kaze teta skoro sat vremena je bila super,a onda... danas opet pricamo sto ce biti sutra i za sad je ok. sve ponavlja i zbilja vjerujem da kuzi. sta ce biti sutra, vidjet cemo. ja jos imam cijeli sljed tj za adaptaciju...

ne volim kad mi ljudi kazu da se mora isplakati - grozno mi je to cuti.. ali na zalost nemam drugog izbora osim jaslica. pa onda oboruzati sebe vjerom u tete i svog andjela i moliti da sev bude dobro...

jedan veliki svim mamama i bebama koji su krenuli u jaslice...

[malena beba]

a joj, misic mali...
Znam da ti je tesko ali ona ce se naviknuti a ti moras ici radit. Tesko joj se priviknut nakon 14 mj provedenih non-stop s mamom da je sad neko drugi cuva... Bit ce to u redu, pusti je da koji dan visi na tebi,proci ce...
Javi kako ide

[mama courage]

prvo da te onako suptilno ubijem u pojam... čula sam od teta da "adaptacija" kao takva zna potrajati do božića. tako da eto odmah svisneš od muke. a sad bih te zamolila, i u ime tvog djeteta, da prestaneš s tim grčem u želucu i s tim vrebanjem oko vrtića - jer dijete to osjeti i nije ni čudo da je jadno izluđeno. nitko ne veli da je lako, niti roditeljima, a kamo li djeci, al ne vodite djecu na lomaču, pa da vam se želudac tako mora preokrenuti!! na stranu neke nedostatke ili probleme koji se u vrtiću mogu pojaviti, na stranu i određena nelagoda i strah koji su normalni kako kod roditelja tako i kod djece, al ništa od toga nije razlog za grčem u želucu, posebice kod roditelja! pokušajte barem - za djetetovo dobro - tom vrtiću/jaslicama dati šansu i s malo više optimizma tome prići! da dijete osjeti barem malo pozitivnih vibri. dijete se mora suočiti s novim razdobljem u svom malom životu, s novim ambijentom, novim ljudima, nije mu tu nikakva potpora kad se sjeća kako ga je mama tužno gledala pri ulasku u vrtić.

u suprotnom nemojte uzimati ovu opciju u obzir (posebice ako vam se nudi baka servis), jer stvarno nije fer.

ispričavam se što zvučim grubo, al ovo je stvarno najdobronamjerniji savjet! sretno!

[anchie76]

Moram i ja reci da ima puno istine u onom sto MC kaze. Klinci nase osjecaje osjete i ako se vi ne osjecate ok s tim gdje ih vodite, nece se ni oni osjecati ok :/

U utorak smo se malo igrale nakon čega sam se ja "neprimjetno" izgubila na 20 min.

Koliko god bolno (tebi) bilo razdvajanje, nikad nemoj "neprimjetno" nestati. To ce samo pojacati djetetove strahove kad se okrene i vidi da te vise nema (i nezna kad ces -i da li - opet doci jer nema osjecaja za vrijeme!)

[@n@]

X ko kuća veliki na post Mame Courage!

I samo bih još nadodala da je jako pokvareno iskrasti se iz prostorije dok dijete ne gleda. Daj si ti probaj to zamisliti, taj osjećaj, k'o Pale sam na svijetu! Užas!
Pozdravi ga/ju k'o čovjeka, zaslužuje barem to.

[bubička]

potpisujem curke u svemu... i za osjećaje i za iskradanje....

[ivana7997]

suosjecam i ja, ali se zestoko protivim iskradanju

[pale]

Moja je plakala kad bi ostala kod bake, otkad sam ja sama sa sobom rješila neke stvari u glavi i ona je to prihvatila drukčije. Sada čim joj kažem da idemo kod bake zgrabi lutkicu Fifi,poljubi me i viče Booooog Ja sretna ko malo dijete jer je i ona sretna, znam da nam neće tako lako biti sa vrtićem, ali barem imamo podlogu

[blis]

X ko kuća veliki na post Mame Courage!

I samo bih još nadodala da je jako pokvareno iskrasti se iz prostorije dok dijete ne gleda. Daj si ti probaj to zamisliti, taj osjećaj, k'o Pale sam na svijetu! Užas!
Pozdravi ga/ju k'o čovjeka, zaslužuje barem to.

Meni je odgajateljica rekla danas kada sam ju poljubila i pozdravila prije izlaska: "Ne trebate je pozdravljati i govoriti da idete"

[thalia]

X ko kuća veliki na post Mame Courage!

I samo bih još nadodala da je jako pokvareno iskrasti se iz prostorije dok dijete ne gleda. Daj si ti probaj to zamisliti, taj osjećaj, k'o Pale sam na svijetu! Užas!
Pozdravi ga/ju k'o čovjeka, zaslužuje barem to.

Meni je odgajateljica rekla danas kada sam ju poljubila i pozdravila prije izlaska: "Ne trebate je pozdravljati i govoriti da idete"

kaži da trebaš i da hoćeš. i bok.

[cvijeta73]

X ko kuća veliki na post Mame Courage!

I samo bih još nadodala da je jako pokvareno iskrasti se iz prostorije dok dijete ne gleda. Daj si ti probaj to zamisliti, taj osjećaj, k'o Pale sam na svijetu! Užas!
Pozdravi ga/ju k'o čovjeka, zaslužuje barem to.

Meni je odgajateljica rekla danas kada sam ju poljubila i pozdravila prije izlaska: "Ne trebate je pozdravljati i govoriti da idete"

kaži da trebaš i da hoćeš. i bok.

u prvom jurajevom vrtiću (s kojim nisam bila uopće zadovoljna, btw - iz sto i jednog razloga), tete su imale sistem isto tako - bez pozdrava, zgrabile bi dijete i ugurale ga u sobu, a meni savjetovale da se iskradem. meni je to bilo skroz naopako, a to se dešavalo druge godine vrtića - dakle, cijelu prošlu godinu je išao u vrtić, prošao adaptaciju s drugim tetama.

i, ja, ne budi lijena, sam se pobunila na takav sistem, već prvi dan - da ne mislite da sam napravila neku scenu - ne. sasvim mirno, čak pomalo i sramežljivo, sam zahtjevala da se oprostimo na svoj način - jedna pusa i pozdrav, i odo ja.

ali, vraga, one su to odmah shvatile kao napad na svoju stručnost, kao - što ja imam njima pametovati, kad tako rade već 20 godina.

uglavnom, ne možeš se s rogatim bosti. tako, da sam ja objasnila juraju da ćemo se ja i on grliti prije ulaza u vrtić, a da njege tete jako vole i da zato žele što prije da dođe k njima.

to je on tako prihvatio, a ja sam samo klimala glavom kad su mi rekle - "a-ha, vidite da ovako super funkcionira, vi se iskradete, a on uopće ne plače!"

ovo sam napisala jer ponekad je teško ispravljati krive drine, a i djeca često budu razumnija od nas odraslih. i spremnija na suradnju. :/

[@n@]

Jasno je da je teško promijeniti nešto što se 'tako radi već 20 godina'.
Ali meni je potpuno neshvatljivo da roditelj može IKADA (po)misliti da bi iskradanje bilo bolji način odlaska od pozdrava s djetetom!
Kad izlazimo iz kuće, pozdravimo ukućane, kad izlazimo iz dućana pozdravimo prodavača... pa zar je dijete manje čovjek ili je 'samo dijete' da nije vrijedno da ga pozdravimo s poštovanjem??

Ne znam. Ja to ne mogu shvatiti.
Svoje dijete gledam kao čovjeka, kao osobu koja doduše ima ograničenu sposobnost shvaćanja nekih stvari, ali se prema njoj odnosim s poštovanjem i ljubavlju.

Iskradanja i odlasci bez dječjeg znanja pomažu roditeljima i eventualno tetama. Roditelj lakše ode, uvjeren kako je sve okej i, na neki način - ružno je reći ali ipak, djeluje na način da ga baš briga što se događa dok on to ne vidi.
Dijete će početi urlati kad-tad i ne, neće proći 4 ili 8 sati da ono ne primijeti da ga je roditelj NAPUSTIO!

[donna]

tako je inama bilo
da bude bolje..a bit će dok malo prođe vremena.nekome treba manje a nekome više(kao nama) ali ide na bolje

[mama courage]

ne znam po čemu se zaključuje da je ta praksa "odlazak bez pozdrava" sveprisutna. :? naše tete (a promjenile smo ih nekoliko) nikad nisu zahtjevale određeno ponašanje, samo su nam dale savjet da ne odužujemo s oproštajem. da oproštaj treba biti kratak. meni je na početku bilo i to koma :/ , al sam vremenom shvatila da su u pravu i da što više odužujemo, to je u biti djetetu teže, al' da se dijete fakat smiri (prisluškivala sam i ja ) nakon sekunde i zaigra, ako se brzo pozdravimo i to učinimo tako da dijete ni ne uspije suzu pustiti.

a posebice su bile u pravu da dijete osjeti kako se s kojim roditeljem može ponašati. jedno vrijeme je mm vodio malu u vrtić. njemu nije pravila nikakve probleme.

[Lovorka]

To da se djeca smire, nakon što malo otplaču kada ih roditelj ostavi u vrtiću, jednostavno baš i nije istina. Obzirom da sam tri dana provela neko vrijeme s djetetom na "adaptaciji" u vrtići imala sam se prilike uvjerit i da djeca koja se tek prilagođavaju, cijelo vrijeme boravka u vrtiću plaču. Malobrojni se smire jedno kratko vrijeme, a onda opet plaču.
Svi su plakali gotovo cijelo vrijeme - to je ono što sam ja vidjela.
Sve je to pretužno. Jednostavno smo prisiljeni ostavljati ih tamo, a u dubini srca znamo da to nije fer.
Evo, mi smo nakon trodnevnog "adaptivnog" matretiranja zaradili infekciju sa jako visokom temperaturom i sad je dijete na antibiotiku, a ja na bolovanju. Godinu dana nije ni šmrcnuo, bio je potpuno zdrav, a sad ja ovo trebam prihvatiti kao normalan dio prilagodbe na vrtićku budućnost. Već vidim cijeli scenarij - antibiotik jedan za drugim, infekcija za infekcijom, prostorija za igru manja od mog dnevnog boravka, za doručak margarin na kruhu i salama. Da sam ja dijete, meni se to ne bi svidjelo. To jednostavno nije pošteno prema djeci, a mi roditelji uglavnom nemamo izbora. I zato sam danas tužna i bijesna.

[andrijana]

mame.. hvala...
na svakom savjetu i iskustvu...
jucer mi L mahnula i rekla pa-pa i sretna usla u sobu, a danas je vec znala sto ju ceka plakala je dok su ulazile. ni kod nas nema iskradanja nego se da pusa i kaze papa i mama ce brzo doci (sto je sad i istina-kad ne bude to cemo izostaviti). ali danas je ostala 2 sata i nakon sto se smirila, igrala se u svim mogucim kuticima, a kad sam dosla u 11 po nju nije se culo niti glasa iz sobe puzica :D bila sam presretna!!!! pitala sam tetu kuharicu jesu li oni mozda vani - kaze nisu jer im nosi rucak. pa sam ju onda pustila da i ruca. kaze teta pojela samo riblju juhu, blitvu i krumpir (sto inace tamani ko luda) nije htjela a niti pohanog oslica (to se bas i ne cudim - nismo joj jos davali ista pohano). kad je izasla nakon rucka nije plakala, samo me zagrila i pocela brbljati :D srce mi bilo ko kuca! tek nakon par minuta je rekla: cicati.
i cicale smo cim smo dosle u park...
mislim da njoj ide bolje nego meni...

[Lovorka]

I pustite više tu priču o iskradanju i pozdravljanju jer vam jednako plaču i oni čiji su se roditelji iskrali i oni koji su se lijepo knjiški pozdravili. Na žalost, rješenje za djetetovu emocionalnu traumu nije tako jednostavno da će ga riješiti "mama ide na posao, mama će se vratiti, pa-pa", pa se ne morate toliko nabacivati blatom na one koji se iskradaju (nisam među njima i ne branim sebe).

[Lovorka]

Bravo, Andrijana, baš mi je drago pročitati nešto što ulijeva nadu i nama ostalima.

[Anvi]

evo izjadala sam se, grozno mi je, mužu nesmijem ni pol toga ispričati jer bu poludio na mene i vrtić i sve (a mogla ju je čuvati još njegova mama sa ćime ja nisam bila nimalo zadovoljna) i sad sam sama u tom sr.....

Nije valjda kasno da kažeš da si pogriješila i da bi ipak bilo bolje da dijete čuva baka? Pusti sad to u kakvim ste vas dvije odnosima i kako ti doživljavaš svoju svekrvu, razmišljaj samo što je najbolje za tvoje dijete. Baka je sigurno neće pustiti da plače, ona će je i utješiti i nositi i uspavljivati kad treba, a to u vrtiću ne možeš dobiti.
Ni meni ne cvjetaju ruže sa svekrvom ali sam uspjela napraviti odmak i staviti naš odnos u drugi plan, a u prvom planu je odnos koji ona ima sa svojom unukom. U biti, shvatila sam da ja sa svojim stavom koji imam o svekrvi zapravo škodim njezinom odnosu s djetetom, i otkad sam ih pustila na miru njih dvije su razvile divan odnos, baka je čuva svaki dan, mala voli baku, meni je lakše jer znam da je dijete na sigurnom i zadovoljno. Kad se sjetim da sam je skoro dala u jaslice samo zato jer nisam htjela da malu čuva svekrva, jer mi je išla na živce, da mi ne iskvari dijete, što već . Drago mi je da nisam i da je sada ona čuva, jer u cijeloj priči je bitno dijete, a ne ja.

[blazena]

Potpisujem Anvi.
Koliko god da ja imala kompliciran odnos sa svojom mamom - mali je voli.
I ona ce dat sve od sebe da ga utjesi i olaksa mu moju odutnost.
Jest da mi dijete jede malo previse keksa, al sto je to za emotivnu dobrobit

[blis]

Danas smo lagano smo nas dvije ušetale u vrtić, pregledale sve zanimljivosti do ulaza u sobu, ispričala sam joj gdje ide i što će raditi, a kada smo pokucali teti na vrata ona ju je zgrabila tako brzo da sam ostala, ali sam ipak uspjela poljubiti malu i reći da ću se vratiti. Vrištala je (ona ne plače, nego vrišti) 15-tak sekundi, smirila se, a za 10-tak minuta je teta izašla i rekla da se igra. Pola sata sam je pustila samu, a kada sam došla po nju zaplakala je, ali je istovremeno vidjela i kućicu koja joj se sviđa, pa se otela u uletila u nju. Teta kaže da misli da će se mala dobro i brzo prilagoditi. Za ponedjeljak smo dogovorili da ostane 2 sata uključujući i ručak. Nadam se samo da će do ponedjeljka zaboraviti otmicu i da ćemo uspjeti ući u sobu kulturnije.

[gita75]

Slika mame na vratima kako odlazi uznemiruje dijete, zato tete "otimaju" djecu. Pokušavaju im brzo preusmjeriti pažnju na nešto da vas ne gledaju kako idete.

Moje iskustvo od lani:
ponedjeljak, utorak-bili smo zajedno sve super
srijeda-bila sama pola sata (nismo se pozdravljale) nije ni primjetila da me nema
četvrtak-sama dva sata, malo plakala, malo nije plakala
petak-sama do ručka, već kuži da se u jaslicama boravi bez mame, SVA djeca su plakala kad smo dolazili po njih (kasnije se pokazalo da je ovo bio najgori dan adaptacije)

sljedeći tjedan
pon, ut-ostajala je do ručka, klinci uglavnom nisu više plakali
srijeda-ostala na spavanju i SPAVALA bez mene (za ne povjerovati)
čet, pet-isto ko i u srijedu

sljedeći tjedan
Ja na posao, Maša u jaslice u punom terminu. Plakala je kad bi ju ostavila (ravno 30 sekundi-prisluškivala sam ) i plakala je kad bi me vidjela da sam došla po nju (to je valjda bilo da mi se požali). Par puta sam naletila u čudno vrijeme i u sobi je bila tišina (nitko nije plakao, svirale su dječje pjesmice ili im je teta pjevala ili su spavali).

Prvo je prestala s plakanjem kod dolaženja po nju (nakon cca mjesec dana), a onda i s plakanjem kod dolaženja u jaslice (nakon neki dva mjeseca). Od tada nije više ni jednom zaplakala. Kad sam joj poslije mora rekla da sutra idemo u jaslice zadovoljno je izjavila teta Ana i nabrojala još par klinaca iz grupe. Danas kad je otvorila oči prvo je rekla teta Ana (mislim, čak sam i malo ljubomorna). Ona stvarno voli svoje tete.

Dakle sad sam odužila, samo da napomenem na kraju, nikad nisam pred njom ništa loše govorila o tetama, uvijek sam ponavljala draga teta, teta tebe voli, uvjek sam se smijala kad sam ju vodila, uglavnom bila sam pozitivno nastrojena prema jaslicama.

I za one koji misle da je ona možda takva i da hoće ostati s neki tko nije mama-ni dan danas neće otići u park s bakom. Na godišnjem je konačno usvojila tatu pa sad mogu nedjeljom usisati dok oni odu kupiti kiflu, sladoled ili sl.

Uglavnom sve to brzo prođe, samo budite hrabre i pozitivne. Klinci to osjete .

[babyboys]

u jaslice idemo drugu godinu, a imam 6 godina jasličko-vrtičkog iskustva sa starijim djetetom.

T. je vrištao ČITAVU prvu godinu jaslica kad bi ga ostavili.
ujutro ga ja dovedem, dam pusu i kažem " mama se brzo vraća, moram samo nešto obaviti na faksu, pa dolazim po tebe"
On urla.
dolazila sam po njega u pol 12, poslije ručka.
On urla.
Preko ljta je bio samnom doma. u devetom mjesecu smo krenuli opet.
Imao je dvije pune godine. ja sve lijepo objasnim. On urla.
moji živci na končiću, srce se svaki dan iznova slomi, ali izbora nemam.
I tako je bilo do Usksa 2004, a onda nestalo kao rukom odnešeno

I ne , nije mu pomoglo uvjeravanje i objašnjavanje, nego činjenica da je našao male prijatelje, pa da su vrijeme kratili igrom autićima "hrabrili "jedan drugog.
Vrtić je prošao ko pjesma, čak se povremeno ljutio da sam došla prerano.

S J je trenutno ista situacija kao i t, samo što je on primoran ostati u jaslicama do 3 jer ja sad radim i nema ga tko prije skupiti.
Svaki dan mi se ( opet) slomi srce, ali znam da nema izbora i nadam se da će proći.

Inače sam pobornik vrtića i smatram da je bitno da dijete bude io kolektiva.

I još samo ovo: drage mame, ne bježite i ne iskradajte se, ali ni ne objašnjavajte. Djeca, pogotovo jaslička , ne razumiju pojam uskoro, i brzo. oni ne kuže koncept vremena i ne razumiju da će "mama doći". vide da odlazite i to je razlog plakanja.
Zato mislim da je pusa i bok dovoljna_ i vama i njima.

[didulidu]

Pozdrav svim zabrinutim majkama. Čitam što pišete i vjerujem da vam nije lako. Pa evo priče jedne odgojiteljice- dakle, trenutno radim u jednom državnom vrtiću, imamo djecu na adaptacji, nije lako nikome naravno, neka djeca plaču, neki samo pitaju svako malo kada će ići doma ili kada će doći mama, to je individualno. Ali ono što mogu sa sigurnošću reći- kada majka dovede dijete u vrtić i ostane sjediti na klupici narednih pola sata-TO nije dobro, dijete plače, mama nikako da ode, a ja kao odgajatelj ne mogu biti vani na hodniku i tješiti dijete i unutra u sobi sa ostalima. I kada jedno dijete počinje plakati i pitati "kada će mama doći" obično se pridruži još nekoliko djece. Pozdraviti dijete ujutro treba obavezno i to sa posebnom pažnjom i nježnošću, i dati si vremena, a onda predati dijete teti u vrtiću koja ga nastavi grliti neko vrijeme. Barem se meni to čini normalno. Pa ja svako dijete ujutro i na odlasku izgrlim i izljubim !
I neke tete uvijek kažu "ma bio/bila je super, nije puno plakao/plakala" bez obzira na realnu situaciju, jer smatraju da se za vrijeme adaptacjie "mora" plakati i da nema druge.
Dijete koje je imalo babysitericu- adaptaciju je prošlo za 3 dana, bez suza, bez problema, jako lijepo.
Bilo bi idealno postepeno "odvajati" dijete od roditelja/majke.
Eto, to je moja današnja priča. Mame držite se!
Salut

[Anci]

didulidu

Moja mlađa je sad krenula u jaslice. Objema nam je teško... ali mislim da ne dramim oko toga. Totalno mi je logično da ona plače pri odvajanju i u novoj sredini, ne kažem da sam mirna i kul s time, teško mi je, ali razumljivo.

Nikad nisam sjedila ispred vrtića i osluškivala.
Dogovorim se s tetom ili za pola sata, ili za dva sata i tad dođem. Možda 10 minuta ranije

Kad sam je prvi put ostavila, vani su mi krenule suze, ali samo taj dan...
Znam da će svaki dan biti bolje.

A da imam neko drugo rješenje, ne bih je još niti davala u vrtić. Tako, znam da mora, izbora nemamo i proći ćemo to.

[lrs]

ns to uskoro ceka x2 ako uspijemo uletiti.....nadam se da starija nece plakati..ima 5 g i cekamo u vrtic i u grupu di joj je prijeteljica i susjeda s kojom je svaki dn vani a ova mlada ....jao.... nadam se da nece plakat da ce ju vise zanimati nove igracke i djecica.....znat cu vam reci poslije 10.09. kako nam je i drste mi palceve da uletimo i u vrtic i jaslice......

[bubička]

često se zna dogoditi da adaptacija puno teže "sjedne" starijoj djeci, koja više razumiju, ali koja su tako dugo vrijeme bila kod kuće, sa svojima najbližima, u centru pažnje, nego s malima koji manje razumiju
naravno, nije pravilo, ali često se događa

[didulidu]

Drage mame, držim vam fige da sve prođe super, sa što manje suza i patnje za svakoga :D
Nije ni meni kao teti u vrtiću lako gledati dijete koje pati i plače, al moram, pa pokušam djetetovu koncentraciju usmjeriti na nešto drugo, i nakon nekog vremena upali...

[blond lady]

Mi imamo 4 dana adaptacije iza nas i bilo je o.k. za sata.
Jedan dan smo prespavali cijelo prije podne pa nismo ni bili u jaslicama.
Prvi dan super jer smo bili zajedno, igrala se, puzala sve super.
Drugi dan je ostavila, pozdravila se, ona mene uopće i ne gleda dok se pozdravljamo nego se igra sa novim igračkama jer joj je sve tako zanimljivo i novo.
Vratile se poslje sat vremena i vidim da su joj oči crvene i da je plakala ali da je se i smirila. Stavili su joj mali krevetić i tamo je sjedila sa dudom kad sam došla jer je bila umorna pa je se povukla iz igre.

Kod nas je problem što ona prije podne spava 3 sata od 9-12.00 pa je uvijek umorna u to vrijeme kad je bila u jaslicama.

Treći i četvrti dan nije uopće plakala ni kad sam je ostavljala i poslje.
Uvijek su joj stavili krevetić gdje je se mogla povući, malo odmoriti i poslje pola sata je se sama opet vratila kod ostalim i počela se igrati.

Nadam se da će tako i ostati iako može biti da problemi počnu poslje par tjedana jer svatko dijete drugacije prihvaća.

Rekli su mi kako je najmlađa i kako se nikad nije odvajala od mene da jako dobro podnosi i jako se fino igra, socijalno ponašanje joj je super, ne udrala, ne grize druge itd.
Rekli su mi u petak da je ostavim do ručka ali nisam htjela jer neću raditi cijeli rujan pa imam vremena a i mislim je dovoditi samo na boravak prije podne dok ne radim.

Uvijek se raduje tetama kad dolazimo i novim igračkama i maše im kad odlazi. Vidim da joj odgovaraju tete jer znam isto kako reagira kad joj neke osobe ne odgovaraju

[blond lady]

često se zna dogoditi da adaptacija puno teže "sjedne" starijoj djeci, koja više razumiju, ali koja su tako dugo vrijeme bila kod kuće, sa svojima najbližima, u centru pažnje, nego s malima koji manje razumiju
naravno, nije pravilo, ali često se događa

izgleda da je to kod nas slučaj

[Anci]

često se zna dogoditi da adaptacija puno teže "sjedne" starijoj djeci, koja više razumiju, ali koja su tako dugo vrijeme bila kod kuće, sa svojima najbližima, u centru pažnje, nego s malima koji manje razumiju
naravno, nije pravilo, ali često se događa

Vidjet ću.
Starija je dosta bila samnom doma, ostala sam i onda i drugi put trudna pa je cijeli porodiljski bila samnom pa je s 3,5 krenula u vrtić i dosta teško je išlo :/ .

Sestra joj je krenula ovaj tjedan, nepune dvije...

Vidjet ćemo, zasad ok...

[blond lady]

sve joj pričam fino o jaslicama, veselimo se tetama i igračkama, iako nije svjesna što joj pričam mislim da osjeti moj pozitivan stav o jaslicama.
Ja sam ostajala pola sata ispred jaslica pa bi poslje tog pogledala kako je (ima veliko staklo gdje se mogu vidjeti samo pazim da ona mene ne vidi) . To bi isto radila da malo kontroliram odgajateljice, da vidim kako se ponašaju prema djeci kad plaču i općenito kakvo im je ponašanje jer da vidim da su grube, neljubazne prema djeci odmah bi uzela dijete iz jaslica.
Ali su stvarno super, uzimaju djecu na ruke, maze ih, stave krevetić ako žele spavati, daju im dudu i njihovo igračku u krevet itd.

[anin]

Evo malo iskustva jedne mame koja je adaptacije prosla s dvoje djece (a i po struci sam odgajateljica )..Vec je netko napisao, ali VRIJEDI ponoviti jer je to vazno nje dobro iskradati se (to ulijeva veliki osjecaj nesigurnosti, stalno ce se okretati i doma ce vas stalno pogledom traziti, nikad nece znat "na cemu je"), a takoder ni veliki (dugacki) oprostaji s puno objasnjavanja nisu dobri (tada dijete osjeti vasu nesigurnost)..Dakle kao uvijek, najbolje je na sredini:pozdravit se kratko i jasno, reci da idete na posao i da cete se vratiti npr poslije rucka, ili poslije spavanja (dijeca tako racunaju vrijeme i neznaju kad je to "vratit cu se poslije posla")..
To sto dijete "visi" na vam poslije posla, to je savrseno "normalno" , ne bi bilo dobro da nije tako...Za vrijeme adaptacije racunajte s tim, i cijelo popodne se grlite i mazite (zapostavite sve drugo!);
I na kraju, rascistite sa sobom u glavi, sve sto mislite i osjecate dijete zna i osjeca..ako mislite da su jaslice bolja varijanta za vas od dr oblika "cuvanja" iz vas ce zraciti sigurnost..Dijete mora osjetiti tu sigurnost koja zraci iz vas i govori "sve ce biti u redu"(to mora biti glavna misao u vasoj glavi..
Adaptacija je NORMALNA stvar, sva djeca je prolaze...upmtite, ona je PROLAZNA..
Samo hrabro i sretno svima koji prolaze adaptaciju..

[blond lady]

Evo malo iskustva jedne mame koja je adaptacije prosla s dvoje djece (a i po struci sam odgajateljica )..Vec je netko napisao, ali VRIJEDI ponoviti jer je to vazno nje dobro iskradati se (to ulijeva veliki osjecaj nesigurnosti, stalno ce se okretati i doma ce vas stalno pogledom traziti, nikad nece znat "na cemu je"), a takoder ni veliki (dugacki) oprostaji s puno objasnjavanja nisu dobri (tada dijete osjeti vasu nesigurnost)..Dakle kao uvijek, najbolje je na sredini:pozdravit se kratko i jasno, reci da idete na posao i da cete se vratiti npr poslije rucka, ili poslije spavanja (dijeca tako racunaju vrijeme i neznaju kad je to "vratit cu se poslije posla")..
To sto dijete "visi" na vam poslije posla, to je savrseno "normalno" , ne bi bilo dobro da nije tako...Za vrijeme adaptacije racunajte s tim, i cijelo popodne se grlite i mazite (zapostavite sve drugo!);
I na kraju, rascistite sa sobom u glavi, sve sto mislite i osjecate dijete zna i osjeca..ako mislite da su jaslice bolja varijanta za vas od dr oblika "cuvanja" iz vas ce zraciti sigurnost..Dijete mora osjetiti tu sigurnost koja zraci iz vas i govori "sve ce biti u redu"(to mora biti glavna misao u vasoj glavi..
Adaptacija je NORMALNA stvar, sva djeca je prolaze...upmtite, ona je PROLAZNA..
Samo hrabro i sretno svima koji prolaze adaptaciju..

takav oproštaj ja napravim ali ona me uopće ne registrira...
još je mala, ima 12 mjeseci...
budem s njom pola sata, ona se igra, puno novih igračaka...
kad idem ja je poljubim, reknem da ja sama idem i da ću se vratiti poslje jela a ona neka se lijepo igra sa tetama i novim igračkama ....
ona se i dalje igra i mene uopće ne doživljava...dali bi joj trebala reći papa (mahati) jer mislim da bi tako možda registrirala da odlazim ili je to dovoljno jer nebi sada htela taj rastakank dramatizirati

[Brunda]

Iz našeg (dobrog) iskustva sa adaptacijom uz već rečeno o neiskradanju, presudno je bilo i moje ponašanje (isto već spomenuto kako dijete osjeti mamin "grč u želucu"). Ja sam se uvijek trudila voditi ga u jaslice "pjevajući" i s veseljem i uzbuđenjem nabrajati šta će sve taj dan tamo moći raditi i igrati se (iako mi nije ni najmanje bilo svejedno).
Njega bi te naše pričice na putu u vrtić jako zainteresirale i najčešće bi se samnom na brzinu pozdravio i odjurio na svoj "posao".
Ta taktika nije uvijek prolazila, ponekad je bila i koja suzica, ali vrlo rijetko. Uglavnom, adaptacija nam je prošla jako dobro i dan danas s veseljem ide u vrtić.
Moj savjet je da se probate opustiti. Gledajte na stvari optimistično. Tamo ih čekaju uglavnom brižne tete, puno novih igračaka, dijete je na sigurnom. probajte svoj optimizam prenijeti i na njih.
I sretno svim mamama i djeci adaptiralicama

[(maša)]

ja Mihi kažem mama ide radit, teta čuva bebu (on sebe zove beba)...pusa i odoh...

zasad je ostao najduže u petak sat vremena i većinom je preplakao...

imam pozitivan stav prema jaslicama i tete su me skroz iznenadile (ugodno)....al svejedno mi je neki grč u želucu svako jutro...nisam više zabrinuta (kao prvi i drugi dan u vrtiću), puno se glupiramo, smijemo, doma se ponaša normalno....tu i tamo zove me da vidi disam il me pogleda i kaže "mama tu"...

kad bi bar mogla ubrzat vrijeme i prebcait se u sljedeće proljeće....

[anin]

takav oproštaj ja napravim ali ona me uopće ne registrira...
još je mala, ima 12 mjeseci...
budem s njom pola sata, ona se igra, puno novih igračaka...
kad idem ja je poljubim, reknem da ja sama idem i da ću se vratiti poslje jela a ona neka se lijepo igra sa tetama i novim igračkama ....
ona se i dalje igra i mene uopće ne doživljava...dali bi joj trebala reći papa (mahati) jer mislim da bi tako možda registrirala da odlazim ili je to dovoljno jer nebi sada htela taj rastakank dramatizirati
_________________

Pa, blond lady, napisala si da te ne registrira, ali nisi napisala jel plače??Da, jos je jako mala,u novoj je situaciji, niti ne shvaca sto joj govoris..Ja sam svojima govorila "pa-pa"..mahnem ja njima o one meni..dobro je to izvest u trenutku dok je bas necim okupirana..npr. ona je usla u sobu a ti si joj rekla "gle onaj vlakic na stolu, koko je lijepi, bas me zanima je li svira- pa ona krene i ti joj jos kazes "pa-pa"..ili dok je teta nesto pita a ona joj objasnjava, neznam, npr teta kaze "Imas krasnu frizuru hoces mi je pokazat" i ona krene , a ti kazes "pa-pa" i odes..
Sve su to neki primjeri koji "pale", ali znaj da je tvoja osobna procjena tog trenutka najvaznija i ako procjenis da je trenutno bolje da joj ne mases, onda tako i učini..
Pozdrav

[blond lady]

takav oproštaj ja napravim ali ona me uopće ne registrira...
još je mala, ima 12 mjeseci...
budem s njom pola sata, ona se igra, puno novih igračaka...
kad idem ja je poljubim, reknem da ja sama idem i da ću se vratiti poslje jela a ona neka se lijepo igra sa tetama i novim igračkama ....
ona se i dalje igra i mene uopće ne doživljava...dali bi joj trebala reći papa (mahati) jer mislim da bi tako možda registrirala da odlazim ili je to dovoljno jer nebi sada htela taj rastakank dramatizirati
_________________

Pa, blond lady, napisala si da te ne registrira, ali nisi napisala jel plače??Da, jos je jako mala,u novoj je situaciji, niti ne shvaca sto joj govoris..Ja sam svojima govorila "pa-pa"..mahnem ja njima o one meni..dobro je to izvest u trenutku dok je bas necim okupirana..npr. ona je usla u sobu a ti si joj rekla "gle onaj vlakic na stolu, koko je lijepi, bas me zanima je li svira- pa ona krene i ti joj jos kazes "pa-pa"..ili dok je teta nesto pita a ona joj objasnjava, neznam, npr teta kaze "Imas krasnu frizuru hoces mi je pokazat" i ona krene , a ti kazes "pa-pa" i odes..
Sve su to neki primjeri koji "pale", ali znaj da je tvoja osobna procjena tog trenutka najvaznija i ako procjenis da je trenutno bolje da joj ne mases, onda tako i učini..
Pozdrav

ne, nikad nije plakala kad sam išla a uvijek sam se kao gore napisano pozdravila s njom ali mislim da se baš udaljim i kažem joj pa pa da bi počela plakati jer ona zna da je pa pa ići negdje vani i tome se uvijek veselik kad ja ili tata idemo s njom vani :/

[sanjas33]

apsolutno trebate pozdraviti svoje dijete prije nego sto izadjete iz sobe, ono mora znati da ste otisli i kad shvati da se vracate po njega sve ce biti lakse. Ali ne zaboravite, kada ste jednom odlucili otici ne vracajte se vise, dijete ce pomisliti da nesto nije u redu, da nemate povjerenja u osobe i da mu tu nece biti dobro. Djeca koja ispocetka placu kasnije se bolje i brze adaptiraju. Samo polako i sve ce doci na svoje :D

[di_zg]

evo da vam se javim nakon svih vaših savjeta
svima jedno veliko HVALA i mama courage i svim drugim mamama.

naša adaptacija mislim ide dobrim tokom. L. je u petak ostala do spavanja, a u ponedjeljak i utorak je čak i spavala u vrtiću s time da bi ja došla po nju u pon. u 1 u utorak u 2 sata i to je bilo to. Plaće ona, zapravo urla bez suza i buni se kada vidi vrtić. Danas je urlala i to naravno bez suza, pozdravile smo se, teta ju je uzela i za sekundu je bila tišina u sobi. Nemreš vjerovat, imam osjećaj da je to predstava samo za mene.
E sad, što se tiće mene i grča u želucu naravno da to nisam pokazivala. Dapače, uvijek sam imala pozitivno mišljenje o vrtiću i jaslicama i zato sam tamo i upisala svoje dijete (a ne svekrvi za inat) i svaki dan sam je sa veseljem vodila, ali grč u želucu je nastao kada sam je tamo uz njezino deranje ostavila. I dalje imam pozitivno mišljenje o jaslicama i super su mi tete i puno mi je lakše sada odvojiti se od L. kada je mogu normalno pozdraviti i reći joj da mama ide pa-pa i da brzo dođe nego da se iskradam van. Nadam se da će i dalje ići sve po planu i da će L. shvatiti da joj je tamo super.

A što se tiće svekrve, tu bi mogla roman napisati ali ću kratko..... Ta žena je majka mog muža i cijenim je koliko moram iz čiste pristojnosti ali bila sam najsretnija na svijetu kada sam L. zadnji dan prije vrtića pokupila od nje. Naime svi, ali GOTOVO SVI moji zahtjevi odnosno upute vezane uz L. su zanemarene. Dudu je imala uvijek u ustima (iako je koristimo samo za spavanje već 4 mjeseca), jela je uz igru umjesto da se zna mjesto gdje se i kako jede (to nam je super išlo i uopće nije bilo potrebe zabavljati je dok jede), ešerihija je skočila na 10 na 5 iako smo godinu dana bile čiste jer sam znala svašta nači na kao čistoj guzi jer baka djete od godine dana nije uspjela zadržati da joj ne bježi po cijelom stanu kod prematanja..... i da ne duljim, da se radi o mojoj mami poslala bi je ....... a kamoli o tuđoj za koju prirodno imam i manje tolerancije i jednostavno smatram da nije osoba kojoj bi sa povjerenjem mogla ostaviti svoje dijete a ja da bezbrižno odlazim na posao i tako godinama. NEMA ŠANSE....

[koksy]

Krenuli smo i mi!
2 dana sam bila s njim po sat vremena a danas je ostao sam pola sata bez problema.
Ali...(naravno da postoji ali) tete mi nisu dale da se pozdravim s njim, ulovile su me na prepad, jedna ga je odnjela da ga presvuce jer se pokakao putem, a druga me otpratila van. Malac je urlao jer ne voli presvlacenje pa me sve to malo pogodilo. Ali sutra cu zahtjevat da mu dam pusu na odlasku, sta god one o tome mislile.
Uglavnom, nisam se ni snasla a vec sam bila vani, na parkingu, sa knedlom u grlu i grcem u zelucu. Tih pola sata je trajalo ko vjecnost. Ali kad sam se vratila i vidjela da se on igra i da nije plakao (osim kod presvlacenja) pao mi je kamen sa srca i sutra ce mi biti puno lakse.
E sad postoji i problem, vec 3 noci ne spava, nocas smo sve skupa odspavali 3 sata, preko dana je uzasno nervozan i cendrav. Jel to moze biti zbog jaslica tj. promjene?
Ja sam stvarno na izmaku snaga...

[Lovorka]

Kod nas je bilo ovako - od strašnog i neprekidnog urlanja, štrajka glađu i ignoriranja ostale djece, došli smo do toga da pri odlasku sam ode do tete, uz tihe jecaje (bez suza) "Mama poso, mama doc." (Mama ide na posao, mama će doći.)
Kad dođem po njega, također više ne plače. Treći nam je tjedan adaptacije, s pauzom od 5 dana zbog upale grla. Sad jede u vrtiću i igra se s drugom djecom. Jedino se ponekad noću probudi i govori MAMA DOC.
Još nismo pokušali sa spavanjem u vrtiću. Neću žuriti s tim da ne zabrljamo ovaj postignuti napredak, pa angažiramo baku.

[blond lady]

koksy - tako i mene gledaju poprijeko kad se pozdravljam sa njom, htjeli bi da samo nestanem ali mene to ne zanima, moje dijete je zaslužilo pozdrav već kad je ostavljam

[blond lady]

razmišljala sam kako je to kad roditelj ima godišnji 2 tjedna (npr. za Božić) i kod kuće - dali je dobro ostaviti dijete 2 tjedna doma (što je meni logično da neće ići u vrtić a roditelj kod kuće) i dali poslje toga počinje sve opet iznova sa adaptacijom

[Becky]

Eh moram se i ja pojadati.
Adaptacija kao takva ide sasvim dobro (jaslice). Gospođica uglavnom tijekom boravka tamo ne plače, dobro jede, zaspi bez ikakvih problema.
Najmlađa je u grupi (djeca od 1- 3 godine) i nije još usvojila jedno dnevno spavanje, nego spava prijepodne i popodne po cca 1 sat. Djecu stavljaju spavati oko 12, većina ih spava do 14- 15 h, a ona se budi u 13 h. I tu je problem. Tete me već par dana "napadaju" i prijekorno gledaju kad dođem po nju, kao ona ne spava koliko i svi drugi, kak sam ju to naučila (kao da ja nju mogu posjesti na stolicu i fino joj objasniti kako se i kada spava ), pa onda kad će ona početi tako spavati... ja im kažem mala je još ona, naviknut će se, dovodit ću je ranije ujutro pa će se more bit iscrpiti i spavati duže, pa pokušavat ćemo preko vikenda i mi uvesti takav ritam spavanja, ne ide to preko noći, bla bla... ali ne, jedino rješenje kojeg su se one sjetile je da dolazimo po nju oko pola 2 tako da "ne smeta drugima"....... i već par dana to tako i radim, pokorno, a one me uvijek dočekaju s istim pogledom prijekora a na moje pitanje da kak ćemo od slijedećeg tjedna kad više ne budem mogla dolaziti po nju u to vrijeme, samo slegnu ramenima i otpuhnu i važno vele :Ne znam!". Aa se ponizno pokupim, šutim i budem tužna ostatak dana jer ne znam kaj napraviti a i osjećam se "pobijeđeno".

Mislim, kak da sad ja tu postupim? Mala ima pravo biti tamo kao i sva druga djeca, pa Bože moj adaptirat će se s vremenom na novi ritam. Neki plaču cijeli dan, neki neće jesti, neki sjede u kutu, a neki neće spavati. I svima im treba vremena.
Ili sam ja u krivu?

[koksy]

Po meni nisi u krivu, kaj one tebe imaju napadat, nek dijete spava kolko hoce. Samo ti nju ostavljaj kolko moras a one nek se brinu za nju dok drugi spavaju. Ili im vrati kontru, pravi se glupa pa im sa smjeskom reci nek ju one probaju naucit da duze spava jer ti neznas a one su ipak strucne osobe.

[Becky]

Koksy hvala ti, ipak nisam ja nenormalna...
Točno imam osjećaj kao da nas tjeraju i da im se moram zbog nečega ispričavati.

[koksy]

Opet se jadam...Danas je ostao u jaslicama sat i pol, veli teta da se u pocetku igrao ali onda ga je uhvatila siza i jako je plakao, nije dao teti da ga nosi, nije se htio igrati s nikim i nicim...uglavnom, protestirao je!
E sad, ja shvacam da je to neizbjezan dio adaptacije. mene muci njegov nocni protest. Nece spavati! Ja sam stvarno na zadnjim atomima snage! Veli pedica da je to protestiranje zbog jaslica. On se probudi oko ponoci, sjedi na krevetu, mase rukama i nogama i cendra. Bas cendra, ne place. Nece da ga primim, bjezi od mene i vidi se na njemu da je ljut. To traje i po sat vremena, pa sljedeci sat odspava i onda opet ispocetka.
Jel se nekom ovo dogadalo i dokad to traje??