bleeda, ne znam kako se razvija situacija s prijateljicom, jesi li što učinila, razgovarala s njezinima, ali toj curi svakako treba pomoć.
Naravno, alkoholičar će teško priznati što mu se događa, ali od kuda znati priznaje li ona to sebi. Možda priznaje i sebi i mužu..., ali neće to govoriti na sav glas, ja alkoholičarka, ja alkoholičarka.
Osim toga, tko zna što ju muči. Pa ni jedna ovisnost se ne događa bez razloga. Možda su za nekoga njezini razlozi beznačajni, a za nju preveliki da bi se s njima nosila. Možda je počela zbog nečega, a onda nastavila iz navike.
Nemoj zažmiriti na njezin problem. Svaka takva osoba treba podršku bližnjih. Mnogi od njih se ne znaju nositi sa životom. Zato i jesmo nekome prijatelji, da bismo pomogli kada vidimo da ona uz posljepodnevnu kavicu pije i pivo, a ne samo vodili beznačajne razgovore i pričali o li la temama.

A da se alkohol uvukao u sve pore našeg života, da, je i mene osobno to užasava.
Evo, u mojoj je obitelji sasvim normalno popiti žestu prije ručka, pivo, vino poslije ručka, svako malo zatulumariti.
Recimo, mojem je djetetu zabava isprobavati je li hladno dedino ili tatino pivo, prepoznaje ga u katalozima robnih kuća, za pivo kaže PA... i sve je to simpatično, ali mi je bed, no kako se boriti protiv toga.
I ja sam prošla puno toga, čak i ružnog i zabrinjavajućeg, no od kako sam saznala da sam trudna nisam niti kap popila niti namjeravam. Nadam se da ću biti dobar primjer svom djetetu.