Sama hospitalizacija traje oko tri tjedna, nakon toga slijedi odlazak u klub jednom tjedno i uzimanje Esperala (Antabusa) svaki dan (što mora kontrolirati član obitelji) sljedećih godinu dana, te odlazak na kontrolu u bolnicu svaki mjesec.
E sad... sve ovisi kakva je grupa u bolnici, kakva je grupa u klubu, kakvi su terapeuti i u bolnici i u klubu... ovisi što si ovaj u glavi posloži dok je u bolnici. Moja stara je bila izliječena onaj tren kad je ušla u bolnicu, jer se desio klik... njoj je sam boravak gotovo pa bio suvišan, naravno da nije, samo je bio add on... i te kako vrijedan... ali ima onih koji ne skuže ni iz 15. dolaska... što je djelomično za staviti na dušu sustavu koji je prilično površan, jednoobrazan, bez puno osobnog pristupa... što je ok na početku... ali ne i dalje.
Rekla bi... bolnica je tek otriježnjenje, pravi proces počinje nakon dolaska doma, tad je dobro imati terapeuta jedan na jedan, ako ga se može priuštiti... i... jako, jako su važni odlasci u klub, jednom tjedno, cijela obitelj. Da, to je težak posao... i ja sam mjesecima bila u nekoj tenziji... mjerkala joj svaki pokret, svaki ton glasa... sad više i ne znam da je ikada pila. Uredno se pije alkohol u njenom prisustvu, ona stavlja vino u umakenitko više ne strepi... ali jasno mi je da je to tako dok su životne prilike ok... pribojavam se što će biti desi li se neka velika života kriza. E to će tek biti pravi test.. lako je sad kad je sve ok.