alkoholizam ili ...

[cvijeta73]

... cijeli niz uzroka.. koji su se slili (zgodne li riječi) u istu dijagnozu alkoholizam. Igrom slučaja to je alkoholizam... drugi su otišli u radoholičarstvo, treći u depresiju...

Je... kod alkoholizma, to se na kraju svodi na sebičnost... ali to nije uzrok.

x

i, ne treba zanemariti, ne treba odbaciti ovo što mojca govori. čini mi se da ona jedina na ovom topiku ima pozitivan primjer izliječenja. meni se isto čini da smo se više potrudili kad je bila prilika, kad je osoba pristala na razgovor s psihijatrom, kad je krenula na liječenje, da bi kraj priče bio drugačiji.

samo, kako, to znači svakodnevni angažman godinu dana najmanje. godinu dana života posvećeno isključivo liječenju od alkoholizma. kako to izvesti? s ostalim obavezama, da bi još svakodnevno slušao s*anja samo takva. jer treba imati na umu, da je živjeti s tom sebičnošću užasno teško. užasno.

a kad osobu suočiš s problemom i činjenicama - uvijek je netko drugi kriv ili nešto drugo krivo za to stanje. a kad se krivac otkloni, kad ode, vrlo brzo se nađe zamjena i drugi krivac. i opet si na početku.

[Mojca]

samo, kako, to znači svakodnevni angažman godinu dana najmanje. godinu dana života posvećeno isključivo liječenju od alkoholizma. kako to izvesti? s ostalim obavezama, da bi još svakodnevno slušao s*anja samo takva. jer treba imati na umu, da je živjeti s tom sebičnošću užasno teško. užasno.

a kad osobu suočiš s problemom i činjenicama - uvijek je netko drugi kriv ili nešto drugo krivo za to stanje. a kad se krivac otkloni, kad ode, vrlo brzo se nađe zamjena i drugi krivac. i opet si na početku.

Sama hospitalizacija traje oko tri tjedna, nakon toga slijedi odlazak u klub jednom tjedno i uzimanje Esperala (Antabusa) svaki dan (što mora kontrolirati član obitelji) sljedećih godinu dana, te odlazak na kontrolu u bolnicu svaki mjesec.

E sad... sve ovisi kakva je grupa u bolnici, kakva je grupa u klubu, kakvi su terapeuti i u bolnici i u klubu... ovisi što si ovaj u glavi posloži dok je u bolnici. Moja stara je bila izliječena onaj tren kad je ušla u bolnicu, jer se desio klik... njoj je sam boravak gotovo pa bio suvišan, naravno da nije, samo je bio add on... i te kako vrijedan... ali ima onih koji ne skuže ni iz 15. dolaska... što je djelomično za staviti na dušu sustavu koji je prilično površan, jednoobrazan, bez puno osobnog pristupa... što je ok na početku... ali ne i dalje.

Rekla bi... bolnica je tek otriježnjenje, pravi proces počinje nakon dolaska doma, tad je dobro imati terapeuta jedan na jedan, ako ga se može priuštiti... i... jako, jako su važni odlasci u klub, jednom tjedno, cijela obitelj. Da, to je težak posao... i ja sam mjesecima bila u nekoj tenziji... mjerkala joj svaki pokret, svaki ton glasa... sad više i ne znam da je ikada pila. Uredno se pije alkohol u njenom prisustvu, ona stavlja vino u umake nitko više ne strepi... ali jasno mi je da je to tako dok su životne prilike ok... pribojavam se što će biti desi li se neka velika života kriza. E to će tek biti pravi test.. lako je sad kad je sve ok.

[Nena-Jabuka]

x

i, ne treba zanemariti, ne treba odbaciti ovo što mojca govori. čini mi se da ona jedina na ovom topiku ima pozitivan primjer izliječenja. meni se isto čini da smo se više potrudili kad je bila prilika, kad je osoba pristala na razgovor s psihijatrom, kad je krenula na liječenje, da bi kraj priče bio drugačiji.

samo, kako, to znači svakodnevni angažman godinu dana najmanje. godinu dana života posvećeno isključivo liječenju od alkoholizma. kako to izvesti? s ostalim obavezama, da bi još svakodnevno slušao s*anja samo takva. jer treba imati na umu, da je živjeti s tom sebičnošću užasno teško. užasno.

a kad osobu suočiš s problemom i činjenicama - uvijek je netko drugi kriv ili nešto drugo krivo za to stanje. a kad se krivac otkloni, kad ode, vrlo brzo se nađe zamjena i drugi krivac. i opet si na početku.

Sve si rekla, naročito sa zadnja dva pasusa. Tko je tomu svjedočio, zna koji su to okrivljujući srcedrapajući monolozi, ma koji to slatkorječivi patnici znaju biti, čovjek bi ih na ranu stavio. Uspiju naći krivca još tamo kod čukundjeda pa dalje.
Pobornik sam metoda iscjeljenja života svake osobe na način da svatko liječi sebe, traži svoje osobne pogreške, krivine, krive obrasce misli, riječi, svega. Dakle, svi mi, pogled u ogledalo za početak.
Svatko može samo sebe promijeniti, a druge tek svojim posrednim djelovanjem, bez izravnog uplitanja.
No, lako je to reći i pokušati raditi kad ti je okolina relativno zdrava. Sad, npr., da ja "liječim" sebe i svoj brak mijenjajući sebe, radeći na sebi, ništa ne predbacujući svom mužu, kakav god bio.
Na taj će se način moj osobni razvoj preliti na njega, tako kažu.

Ali kad vidim da to radi i supruga alkoholičara, žena lika kojemu ne pada na pamet da se on sam mijenja, da on radi na sebi, da olakša svojoj obitelji patnje, srce mi se cijepa gledajući koliko se ona muči i trudi.
To je strašno, prestrašno koliko se odgovornosti baci na bračnog partnera i djecu, a narcisa se stalno drži kao os oko koje se sve okreće, o njegovom raspoloženju ovisi raspoloženje svih drugih, on odlučuje o svemu jer nitko si ne smije priuštiti rizik krize ili nezadovoljstva...jer nezadovoljnik svakodnevnom rutinom života (da, meni su baš i sudoper i komp. na poslu ful zabavni), nezadovoljnik svojim precima, svojom tužnom sudbinom, svojim ovim i onim, on se opet mora "razonoditi" pićem.

Da su svi ljudi toliko "sebični" da obraćaju pažnju "samo" na potrebe svojih najbližih, onih s kojima žive, ne treba dalje, samo da vide nekoga u najužoj obitelji, nekoga izvan sebe, sretna bi ova zemlja bila s takvom "sebičnošću".
Međutim, ova sebičnost o kojoj je ovdje riječ ne ide dalje od najužeg JA.

[Mojca]

Nena, nadam se da me nisi shvatila da kažem da treba poginuti za njih... Govorim o tome da im treba dati ruku kad idu na liječenje.

Žena koju opisuješ to radi zato da bi preživjela, da bi uljepšala svoj svijet, da bi imala opravdanje za to što ostaje u tom odnosu, nismo jednom čuli za alkoholičare da su "tako dobri i zapravo meka srca"...

A sebičnost o kojoj pričaš ne ide dalje od dosezanja onog broja čaša (ili flaša) nečega koji im je potreban da bi se osjećali dobro.

[Nena-Jabuka]

Nena, nadam se da me nisi shvatila da kažem da treba poginuti za njih... Govorim o tome da im treba dati ruku kad idu na liječenje.
A sebičnost o kojoj pričaš ne ide dalje od dosezanja onog broja čaša (ili flaša) nečega koji im je potreban da bi se osjećali dobro.

Da, razumijem. Svakom pokušaju apsolutno pružiti ruku. Možda bi i tu bile najbolje one izolirane komune, kao za narkomane. Tamo tretman počinje s onim "pljuni na svoju facu" (u prenesenom značenju) i pođi od toga. Alkoholizmu se puno više progledava kroz prste i nalazi milijun raznorazih varijacija na temu,opravdanja na kile. A kolaterarnih žrtava koliko hoćeš.

Žena koju opisuješ to radi zato da bi preživjela, da bi uljepšala svoj svijet, ...

Nie samo zato. Želi spasiti brak, a djecu naročito. Nju razumijem i podupirem takav put. Ali je težak, patnički. Puno radi na sebi, "popravlja" sebe. Osobno razumijem takav "duhovni recept" i inače, vjerujem u njega, ali vidim da je neopisivo težak.
Vjerojatno do onog trenutka kad se ovisniku pojavi klik i sam nešto poduzme, to treba dočekati.

[Mojca]

Da, razumijem. Svakom pokušaju apsolutno pružiti ruku. Možda bi i tu bile najbolje one izolirane komune, kao za narkomane. Tamo tretman počinje s onim "pljuni na svoju facu" (u prenesenom značenju) i pođi od toga. Alkoholizmu se puno više progledava kroz prste i nalazi milijun raznorazih varijacija na temu,opravdanja na kile. A kolaterarnih žrtava koliko hoćeš.

Potpis!
I na komune i na kolateralne žrtve. Ta cura koju sam bila spomenula i ja smo rekle da treba osnovati klub djece alkoholičara.

Nie samo zato. Želi spasiti brak, a djecu naročito. Nju razumijem i podupirem takav put. Ali je težak, patnički. Puno radi na sebi, "popravlja" sebe. Osobno razumijem takav "duhovni recept" i inače, vjerujem u njega, ali vidim da je neopisivo težak.
Vjerojatno do onog trenutka kad se ovisniku pojavi klik i sam nešto poduzme, to treba dočekati.

Razumijem recept... možda je teži nego da se pokupi i ode.
A klik? Klik se najčešće desi prekasno. Nažalost.

[Mojca]

I još nešto...
Pogledajte malo medije... uz svaku sportsku manifestaciju pije se pivo, jedno je zakon, drugo je kul, treće je ovo ili ono..

Na cigaretama koje nemaju tako pogubnu štetu po obitelj lijepo stoji da uzrokuju rak, pobačaje... ni na jednoj flaši alkohola to ne stoji. Pivo se reklamira na sve strane, a najviše alkoholičara koje sam srela dok sam sa mamom bila u bolnici (dolazila sam samo par sati ujutro) pilo je pivo.

[Peterlin]

I još nešto...
Pogledajte malo medije... uz svaku sportsku manifestaciju pije se pivo, jedno je zakon, drugo je kul, treće je ovo ili ono..

Na cigaretama koje nemaju tako pogubnu štetu po obitelj lijepo stoji da uzrokuju rak, pobačaje... ni na jednoj flaši alkohola to ne stoji. Pivo se reklamira na sve strane, a najviše alkoholičara koje sam srela dok sam sa mamom bila u bolnici (dolazila sam samo par sati ujutro) pilo je pivo.

Ovo je debela istina! Potpis, Mojca!

Osim toga, kad bolje pogledaš - unatrag nekoliko godina pojavili su se radleri jer je pivo gorko - ne moraš biti jako pametan a vidiš koju skupinu ciljaju - najmlađu!

Mnogi klinci nikad ne bi posegnuli za pivom da nije utakmica. Katastrofa...

[Nena-Jabuka]

kolateralni, bilo kasno za edit

[Mojca]

Ovo je debela istina! Potpis, Mojca!

Osim toga, kad bolje pogledaš - unatrag nekoliko godina pojavili su se radleri jer je pivo gorko - ne moraš biti jako pametan a vidiš koju skupinu ciljaju - najmlađu!

Mnogi klinci nikad ne bi posegnuli za pivom da nije utakmica. Katastrofa...

Yap.
I sad fino možemo spojiti ovaj topic s onim o navijačkom divljanju...


Ali... pivo fino puni proračun, pa nikom ništa.

[Peterlin]

Yap.
I sad fino možemo spojiti ovaj topic s onim o navijačkom divljanju...


Ali... pivo fino puni proračun, pa nikom ništa.

Pa ako se ne varam, pivo se ne smatra alkoholom nego prehrambenim proizvodom. Kao da će to spasiti proračun... Ali nije to ništa novo. Još i danas se sjećam kolega s faksa (brucoša) kojima su se tresle ruke ako nisu popili pivicu za doručak ili umjesto doručka (vrijeme radnje 1981). Pazi - to su bili 19-godišnjaci! A danas se priča kako mladi puno piju. Istina je - piju, ali nije to prva generacija koja je počela. Vidjeli su od roditelja, susjeda, društva... Okruženje je takvo da podržava piće.

Kako god bilo - bez obzira na zakonsku regulativu ili reklame, čovjek treba naći snage u sebi da se ne povede za drugima koji piju, ili ako ga nude da kaže NE-hvala.

A kad smo kod cigareta - tu primjećujem pomak. Kad sam počela raditi, svi su dimili ko mahniti na radnim mjestima kakva god ona bila, a nitko nije vodio računa o onima koji to ne čine. Danas - od 1990. mi je nezamislivo da netko zapali u uredu ili radionici ili bilo gdje izvan mjesta za pušenje. Isto, pilo se - sjećam se kako se iz sindikalne blagajne kupovao vinjak za praznike bivše države. Jako me to iznenadilo ali tako je bilo. Stopa ozljeda na radu - bolje ne pitaj... Sad je ipak bolje, osobe mlađe od 18 godina ne mogu kupiti alkohol (barem ne bi smjele), na poslu se baš ne pije - ako netko popije to je izolirani slučaj, a ako pije češće - dobije mjeru obveznog liječenja ili otkaz. Tko zna, možda je to razlog zašto su se proizvođači piva prebacili na ove ranjivije slojeve... nemam pojma.

[Mojca]

Da, pivo je prehrambeni proizvod.
Potpis na ostatak.

[Nena-Jabuka]

(...)- sjećam se kako se iz sindikalne blagajne kupovao vinjak za praznike bivše države. ....

Pogledajte na svakom dokumentarcu ili TV prilogu s nekakvih sastanaka ili političkih (kakvih god) sjednica u SFRJ, na stolu nije voda nego čašice, a svi puše, dime sve u 16, cijela dvorana ko pušara za sušenje mesa...to je bilo ful normalno.

[Peterlin]

Pogledajte na svakom dokumentarcu ili TV prilogu s nekakvih sastanaka ili političkih (kakvih god) sjednica u SFRJ, na stolu nije voda nego čašice, a svi puše, dime sve u 16, cijela dvorana ko pušara za sušenje mesa...to je bilo ful normalno.

Osim toga, ljudi su doma pekli rakiju, tko god je imao šljive, višnje, breskve, lozu.... Vino da i ne spominjem. Sjećam se da je susjeda varila i pivo doma, od ječma i hmelja.

Sad se pitam kakav primjer dajemo djeci kad kupim godišnje 2l rakije za višnjevac... Možda bi i to trebalo jednostavno izbaciti iz kuće.

[bijelko]

Osim toga, ljudi su doma pekli rakiju, tko god je imao šljive, višnje, breskve, lozu.... Vino da i ne spominjem. Sjećam se da je susjeda varila i pivo doma, od ječma i hmelja.

Sad se pitam kakav primjer dajemo djeci kad kupim godišnje 2l rakije za višnjevac... Možda bi i to trebalo jednostavno izbaciti iz kuće.

i domaće pivo se vraća u modu
rakija se sad strogo kontrolira, ograničeni su na valjda 50 litara po kućanstvu, ali je ima...

[cvijeta73]

... Možda bi i to trebalo jednostavno izbaciti iz kuće.

zašto?
pa nije baš tek tako da postaneš ovisnik. treba se dosta toga posložiti.
uživanje u čaši vinaje jedno, a ovisnost drugo.
koju nećeš spriječiti sigurno radeći tabu od vina i višnjevca.

[Mojca]

zašto?
pa nije baš tek tako da postaneš ovisnik. treba se dosta toga posložiti.
uživanje u čaši vinaje jedno, a ovisnost drugo.
koju nećeš spriječiti sigurno radeći tabu od vina i višnjevca.

X!
Ja imam doma valjda 20 litara raznih domaćih rakija. Stižu brže nego ih stignemo popiti zajedno s našim gostima.

[Peterlin]

zašto?
pa nije baš tek tako da postaneš ovisnik. treba se dosta toga posložiti.
uživanje u čaši vinaje jedno, a ovisnost drugo.
koju nećeš spriječiti sigurno radeći tabu od vina i višnjevca.

Pa to sam ja i do sada mislila.

Stvarno, kad razmislim koliko se kod nas pije - imam taj višnjevac, još dvije vrste likera koji sam sama napravila (od dinje i od ribizla - sve neke male boce), bočicu ruma za kolače, bijelo vino mi je isključivo tehnološka sirovina za gulaš i slično, crno... paaa, popijemo bocu tijekom godišnjeg ili kad nam dođu gosti, kao i pivo. Svakodnevnog pijenja nema. S druge strane, imam solidnu zbirku žestokih pića koja smo dobili i otvorili, a stoje... ajooooj.... dok sasvim ne izgube miris, a onda ih potrošim za namakanje suhog voća za kolače.

Ali da netko u kući ili obitelji pokaže preveliki interes, bome bi sve otišlo van.

[Trina]

Kod muškaraca je neko nepisano pravilo da onaj koji ne pije pivu nije cool. I kad netko odbije, taj nije normalan, ono, zašto nebi popio jednu pivicu? Općenito, teško se oduprijeti bilo čemu što je jako uobičajeno i normalno u nekoj sredini. Npr ako radiš na baušteli i ne piješ pivu, ti nisi za taj posao. Mislim da nikad nisam vidjela majstora sa kavom u ruci. Osoba o kojoj pričam ima radno mjesto di je piva nešto najbanalnije, ali nanormalnije, u istoj razini kao sendvič kojeg ćeš pojesti. Samo što, kad se sve stavi recimo na papir, ispada da u jednom danu, ta osoba nikad nije s 0 promila alkohola u krvi, uvijek je pod dozom. Malom doduše ali ipak je. Pa onda opet dolazimo do zaključka da mu ta doza treba jer da mu ne treba, nebi je dodavao do kraja dana. Osoba je donijela odluku da neće piti ali ne priznaje da ima problem. Već tri dana. I ništa se nije dogodilo, nema nervoze, nema fizičke krize, ništa.

[Peterlin]

Granica koju treba izdržati bez pive i bilo kakvog drugog alkohola je 6 tjedana (toliko da se prekine navika koja bi mogla voditi u alkoholizam).

[Mojca]

Trina, pitanje je baždara. Isprva je jedno pivo dovoljno da dosegnu onaj feeling koji traže, pa dva, pa tri, pa pet, pa deset... a onda dođu u fazu da je samo pol čaše dovoljno. I to je strašna faza.

Prvi put čujem za tu granicu Peterlin, a odslušala sam hrpu predavanja u bolnici. Daj još malo o tome.

[Peterlin]

Trina, pitanje je baždara. Isprva je jedno pivo dovoljno da dosegnu onaj feeling koji traže, pa dva, pa tri, pa pet, pa deset... a onda dođu u fazu da je samo pol čaše dovoljno. I to je strašna faza.

Prvi put čujem za tu granicu Peterlin, a odslušala sam hrpu predavanja u bolnici. Daj još malo o tome.

Nemam napismeno, pamtim to još iz mladosti - poznanica (nažalost pokojna) se bavila time profesionalno. Probat ću pronaći literaturu.

[cvijeta73]

Kod muškaraca je neko nepisano pravilo da onaj koji ne pije pivu nije cool. I kad netko odbije, taj nije normalan, ono, zašto nebi popio jednu pivicu? Općenito, teško se oduprijeti bilo čemu što je jako uobičajeno i normalno u nekoj sredini. Npr ako radiš na baušteli i ne piješ pivu, ti nisi za taj posao. Mislim da nikad nisam vidjela majstora sa kavom u ruci. Osoba o kojoj pričam ima radno mjesto di je piva nešto najbanalnije, ali nanormalnije, u istoj razini kao sendvič kojeg ćeš pojesti. Samo što, kad se sve stavi recimo na papir, ispada da u jednom danu, ta osoba nikad nije s 0 promila alkohola u krvi, uvijek je pod dozom. Malom doduše ali ipak je. Pa onda opet dolazimo do zaključka da mu ta doza treba jer da mu ne treba, nebi je dodavao do kraja dana. Osoba je donijela odluku da neće piti ali ne priznaje da ima problem. Već tri dana. I ništa se nije dogodilo, nema nervoze, nema fizičke krize, ništa.

a koji je problem?
gdje se očituje problem?
kažeš da izvršava sve svoje obaveze, i na poslu i prema obitelji (jel baš tako?), nije u stanju pijanstva (s te tri pive tijekom cijelog dana može i voziti, vjerojatno nema više od 0,5 promila u krvi), gdje je točno problem?
ajmo probati od tuda krenuti.

[Mojca]

a koji je problem?
gdje se očituje problem?
kažeš da izvršava sve svoje obaveze, i na poslu i prema obitelji (jel baš tako?), nije u stanju pijanstva (s te tri pive tijekom cijelog dana može i voziti, vjerojatno nema više od 0,5 promila u krvi), gdje je točno problem?
ajmo probati od tuda krenuti.

Ti ga ne vidiš?

[Dijana]

Pa valjda u tome što SVAKI dan MORA popiti par pivi?

[Trina]

Pa da, to je i njegov glavni argument. Nije pijan skroz, ne dovodi se u stanje baš pravog pijanstva ali eto, često mu se petlja jezik, mislim da je to čak pogoršano s tim da od panike da ga se ne proglasi pijanom budalom, on pazi kako će pričati pa se spetlja.. radi i baš sve obaveze izvršava normalno ali nervozan je konstantno. Eto, dok ne pije ništa, te nervoze uopće nema, dok je piva u điru, baš ga pere velika nervoza, ne može biti na jednom mjestu, i bježi u posao. Ok, možda to i nije tako loše, bolje u posao nego u kafić ali to nije normalno, što nije tako? Kuži se razlika kad je sa ili bez, bez je smireniji, normalniji, opušteniji. Kad ne pije više je kući jer ne treba ići nigdje tražit izgoor da popije pivu. Uostalo, opušteniji je i zato što se zna da su te tri (četiri, pet) pive problem i ne treba lagati, umanjivati, pravdati se, nego je sve pet. Ma ajmo malo pogledati iz drzgačije perspektive..da li bi itko uopće meni postavio pitanje da kažem da sam mama četvero djece i cugnem jednu pivu ujutro, poslije ručka, popodne i predvečer? Ili bi se podrazumijevalo da sam koza s problemom? Ali pazi, ručak je i dalje skuhan, roba je oprana, kuća je čista a djeca zadovoljna. Ali cugnem tih nekoliko piva svaki božji dan. Bi li onda ja bila alkoholičarka ili samo umorna mama koja se malo podiže malim postotkom alkohola?

[mayato]

Ja mislim da nije problem u tome što on MORA popiti, jer evidentno je da fizički NE MORA, ali je problem u želji da popije te pive...sad, gdje je granica između fizičke i psihičke ovisnosti...nemampojma?

[Trina]

Ja mislim da nije problem u tome što on MORA popiti, jer evidentno je da fizički NE MORA, ali je problem u želji da popije te pive...sad, gdje je granica između fizičke i psihičke ovisnosti...nemampojma?

E to se i ja pitam. Fizičke ovisnosti nema. Ali brate, zašto svaku malo jaču emociju liječiš pivom? I sreću i tugu, bijes i euforiju..sve se zalijeva pivom? Znači da ipak neki vrag tu ne štima. Ono, moj zaključak je da se radi o osobi koja se ne zna nositi sama sa sobom. Moram priznati da se radi o čovjeku koji nema granica u ničemu, on kad ide, ide do kraja u svemu. Puši dvije, tri kutije, pije sto litara kave, kad radi, radi dok se ne sruši..ono..što je to srca ti, kako se to zove?

[Trina]

E da, a kad je neka ekipa, večerica (kad je pijenje legitimno i očekivano), onda se ne pije nego se loče u ekstremnim količinama, nema granica. Tako da, opet ću zaključiti, on je u toj svojoj pivi ipak postavio granicu. Ako on može popiti u danu 15 komada bez frke a ograničio se na trećinu, onda se kontrolira radi obitelji, okoline. Ali svako malo se posklizne, svako toliko to ipak bude duplo, pa se vraća u "normalu". Ja volim pivu. I znam sebi kupiti litru koja onda stoji u frižideru jedno deset dana dok ja sebi ne stvorim idealne uvjete za popiti je. Znači, kad sam od volje, kad djeca zaspu, ja ću uliti dvije čaše i popiti je iz gušta. To se dešava jednom u nekoliko mjeseci. I nisam pijana nego sam je popila iz gušta, isto kao ovu kavu što je sad pijuckam iz gušta. Ako kupim litru pive i ako njemu dam do znanja da sam Ok s tim, on će je popiti u roku od 10 minuta, ako ne i manje. A zašto je to tako? Jer od te litre će biti pod gasom. A zašto mu to treba?

[Trina]

I još nešto. Njegov brat je na liječenju a otac je svaki dan, čitav dan pod pivom

[mayato]

Opuštanje? Odmak od ozbiljnosti svakodnevice? Pravljenje da ne mora (barem dok pije pivu) biti ozbiljan i odgovoran gospodin i da nije zašao u godine kad se od njega očekuje da bude ozbiljan i odgovoran "u skladu sa svojim godinama"?
Strah od odrastanja i otkačivanja od svoje "ekipe po pivi"?
Muškarci su djeca, velika djeca i boje se odrasti...i ispasti papci ako odbiju cugu i ako odbiju pljugu i ako ne naprave sto stvari koje od njih očekuje njihova "odmalena" ekipa

[Mojca]

Trina, on ima ozbiljan problem i ti skupa s njim ako se radi o nekom tebi bliskom.
Obrati se u lokalni Klub liječenih alkoholičara, oni će te najbolje uputiti u proceduru.

[mayato]

I još nešto. Njegov brat je na liječenju a otac je svaki dan, čitav dan pod pivom

Što znači da on togleda pod "normalno" ili"to se meninikada ne može dogoditi jer ja to mogu hendlati"...
Ipak pokušajte ovo kaj veli Mojca

[Nena-Jabuka]

.... a djeca zadovoljna. Ali cugnem tih nekoliko piva svaki božji dan. Bi li onda ja bila alkoholičarka ili samo umorna mama koja se malo podiže malim postotkom alkohola?

Ne moraš uopće iznijeti sve detalje, sve dosad je bilo dovoljno da ostanem u uvjerenju da tu nitko nije i ne može biti zadovoljan, ni djeca, ni žena ni on sam. Možemo sad tražiti milijun izlika, opcija, vrludati tamo-amo, ali "redovan" alkohol u kući, redovan kao kruh, stvara nervozu, malo po malo, unosi nemir i razdor. To se nepogrešivo osjeti, sve drugo su puke racionalizacije.

[Mojca]

Ako kupim litru pive i ako njemu dam do znanja da sam Ok s tim, on će je popiti u roku od 10 minuta, ako ne i manje. A zašto je to tako? Jer od te litre će biti pod gasom. A zašto mu to treba?

Jer je ovisnik.

[stray_cat]

I još nešto...
Pogledajte malo medije... uz svaku sportsku manifestaciju pije se pivo, jedno je zakon, drugo je kul, treće je ovo ili ono..

Na cigaretama koje nemaju tako pogubnu štetu po obitelj lijepo stoji da uzrokuju rak, pobačaje... ni na jednoj flaši alkohola to ne stoji. Pivo se reklamira na sve strane, a najviše alkoholičara koje sam srela dok sam sa mamom bila u bolnici (dolazila sam samo par sati ujutro) pilo je pivo.

kod nas se po medijima (tv, novine, internet portali) uredno vrte reklame za jaci alkohol. ekipa ide van piti, zabava se svela na oblokavanje. tek nedavno se stidljivo pocelo pojavljivati da treba piti umjereno. alkoholizam je u principu socijalno prihvatljiv i ne vidjam bas da se po medijima pojavljuju price o tome koliko alkohol unistava i pijance i sve oko njih. reakcija i lijecenje krenu kad je sve skupa u nekoj terminalnoj fazi, slabo se pijanci sami od sebe trgnu i pokrenu. eventualno ih neko u to natjera.

imam ideju da su od svih ovisnika upravo pijanci najagresivniji, narkomani su vise patoloski lazljivci.

[baka]

Kada ovaj forum dohvati neku temu, obradi ju emocionalno, stručno i iskreno. Živjele vi meni i samo tako naprijed.

[sirius]

Kod muškaraca je neko nepisano pravilo da onaj koji ne pije pivu nije cool. I kad netko odbije, taj nije normalan, ono, zašto nebi popio jednu pivicu? Općenito, teško se oduprijeti bilo čemu što je jako uobičajeno i normalno u nekoj sredini. Npr ako radiš na baušteli i ne piješ pivu, ti nisi za taj posao. Mislim da nikad nisam vidjela majstora sa kavom u ruci. Osoba o kojoj pričam ima radno mjesto di je piva nešto najbanalnije, ali nanormalnije, u istoj razini kao sendvič kojeg ćeš pojesti. Samo što, kad se sve stavi recimo na papir, ispada da u jednom danu, ta osoba nikad nije s 0 promila alkohola u krvi, uvijek je pod dozom. Malom doduše ali ipak je. Pa onda opet dolazimo do zaključka da mu ta doza treba jer da mu ne treba, nebi je dodavao do kraja dana. Osoba je donijela odluku da neće piti ali ne priznaje da ima problem. Već tri dana. I ništa se nije dogodilo, nema nervoze, nema fizičke krize, ništa.

Trina , bas smo prosli mjesec dizali potkrovlje i radili novi krov. Majstori nisu imali u rukama nista isim kave , vode , soka i jogurta uz gablec. Vjeruj, bila sam kod kuce cijelo vrijeme . Jedina piva koja se popila je bila ona sa sokicem , a popilo se dvije boce od 0,5 L na tri majstora i MM , nakon sto je zadnji crijep stavljen pa da se zalije 7 tjedana radova.

[Trina]

Kada ovaj forum dohvati neku temu, obradi ju emocionalno, stručno i iskreno. Živjele vi meni i samo tako naprijed.

Bako, što vi mislite o ovoj temi, koji je vaš stav o rekreacijskom pijenju?

[Mojca]

Trina , bas smo prosli mjesec dizali potkrovlje i radili novi krov. Majstori nisu imali u rukama nista isim kave , vode , soka i jogurta uz gablec. Vjeruj, bila sam kod kuce cijelo vrijeme . Jedina piva koja se popila je bila ona sa sokicem , a popilo se dvije boce od 0,5 L na tri majstora i MM , nakon sto je zadnji crijep stavljen pa da se zalije 7 tjedana radova.

Takve majstore smo i mi imali. I iste radove.

[Nena-Jabuka]

Pa da, to je i njegov glavni argument. Nije pijan skroz, ne dovodi se u stanje baš pravog pijanstva ali eto, često mu se petlja jezik, mislim da je to čak pogoršano s tim da od panike da ga se ne proglasi pijanom budalom, on pazi kako će pričati pa se spetlja.. radi i baš sve obaveze izvršava normalno ali nervozan je konstantno. Eto, dok ne pije ništa, te nervoze uopće nema, dok je piva u điru, baš ga pere velika nervoza, ne može biti na jednom mjestu, i bježi u posao. Ok, možda to i nije tako loše, bolje u posao nego u kafić ali to nije normalno, što nije tako? Kuži se razlika kad je sa ili bez, bez je smireniji, normalniji, opušteniji. Kad ne pije više je kući jer ne treba ići nigdje tražit izgoor da popije pivu. Uostalo, opušteniji je i zato što se zna da su te tri (četiri, pet) pive problem i ne treba lagati, umanjivati, pravdati se, nego je sve pet.

Ova je tema postavljena kao upit, sagledajmo situaciju, je li to alkoholizam ili nije i mislim da smo u tom dijelu podosta složne. Sad, koji stupanj, prvi, drugi, treći, pripremni, stanje alarmantne opasnosti kad malo fali da se pojavi jača verbalna agresija, a ne samo nervoza, kakva je pozadina, o tomu se još može.
No, sklonost je tu i sad je vrijeme da se stane, pet do dvanaest, ako se pusti, ne može biti bolje, samo gore.
Meni je žao što mi tu samo "dijagnosticiramo", kao što politički kritičari po novinama samo vide krizu, ali ne nude pomoć. Žao mi je što ne znam što tu treba raditi. Izgleda mi kao da je ljubavnica u pitanju, neka treća osoba, pojava, neki treći entitet i ne znam kako se s tim boriti.
Kad ljudima zahladi brak ili imaju raznorazne probleme, lako je savjetovati - otiđite zajedno na vikend, razgovarajte, zabavljajte se...
Ali kad se pojavi alkohol, prvo neprimjetan, kao skrivena ljubavnica, žena sve više osjeća da je tu ta treća pojava s kojom ovaj više uživa i želi biti "s njom" neometan.
Najgore je vidjeti kad partneru postaješ suvišan, kad je tu alkohol, savjest smeta, žena smeta, nervira, najradije bi ju eliminirao, samo da ga ne ometa u pijenju.
Nakon analize situacije, a to si već obavila, ne znam što se točno radi. Možda borba na dva fronta istovremeno? S jedne strane potpuna eliminacija alkoholnog uljeza, a s druge strane nastojanje da se partnerski odnos i obiteljsko okruženje učine što mirnjim i što ugodnijim, kako se ne bi dobila potreba za bijeg?
Mogu detektirati kad je ovisnički problem u pitanju, ali slab sam terapeut kod tih "trokuta".

[IvanaR]

Meni se čini da je ovo što Mojca predlaže dobar put, da neko iz obitelji ode bilo u klub, bilo u bolnicu, a možda najbolje na oba mesta i popriča na temu kako potaknuti osobu na lečenje. Čisto da čuju više strategija, pa da mogu da odaberu.

[baka]

Bako, što vi mislite o ovoj temi, koji je vaš stav o rekreacijskom pijenju?

Trina, draga o "rekreacijskom pijenju" sve najbolje, ako pod time mislimo na povremeno i prigodno opijanje ili onaj prst pića uz jelo. Jesam se solo napila nekoliko puta da presjećem stanje emocija. Ali drugima po pitanju alkohola i sl. ovisnosti u biti ne možeš pomoći. Odluka je na i u njemu. Bližnji ovisniku mogu skrenuti pozornost, pomoći susjećanjem, ne nadzorom i uputama što je dobro što nije. Znamo mi svi što je dobro što nije.

[Jelena]

I ja potvrdjujem da majstori ne piju. Imali smo i promjenu stolarije i uredjivanje kupaonice i uredenje kuhinje, vodoinstalateri, keramicari, elektricari, stolar, parketar, maleri... Kad smo uredjivali kuhinju elektricar je malo pio. Drugi put za kupaonicu nismo htjeli uzeti taj "set" majstora, tako da ni vodoonstalater, ni maler nisu dobilo posao jer su ekipa s onim koji pije. A i prijatelj majstor mi je jednom rekao da prekinem suradnju s bilo kojim majstorom koji cuga i da im slucajno jos ne bih kupovala pive. Znaci da i medju njima postoji kritika pijuckanja u radno vrijeme. Ekipu iz Zagreb Holdinga se dosta kontrolira.
Sjecam se u djetinjstvu da se pilo. Sad je to prije iznimka, barem u ZG.

[Mojca]

Trina,odi u lokalni, a možeš i bilo koji drugi klub, možeš i nazvati... Oni će ti potvrditi ono što sama znaš, što si znala i prije nego si napisala prvi post ovdje. I uputiti kako dalje, sljedeći korak je da i on dodje u klub, da se sretne sa sebi sličnima i da osvijestiti i prizna, pa možda i pristane na liječenje. Klub će dogovoriti termin u bolnici, objasniti proceduru, opća praksa daje uputnicu.
Razumijem da ti je koma... Svakom je... Ja sam plakala svaki dan putem do bolnice, f..k moja mama je alkoholičarka... Nije lako, znam... Ali što prije krenes, lakše je, manja je pocetna steta.
Za početak razgovaraj s nekim iz kla. Ako ti je bed u tvom mjestu, zovi u susjedno mjesto , u prvi veći grad.

[Trina]

Ikreno, nebi išla u klub, nekako mi je on daleko od toga. To su četiri pive, nije to boca travarice, ne pravdam ga (jer ja sam ta koja prva reagira i koja gubi živce zbog toga) ali ne mogu ni reći da je on netko tko treba ići u klub liječenih alkoholičara. Ja bi radije da ode kod psihijatra, psihologa, da on sam sa sobom shvati neke stvari. Imao je on i prije identičnih problema, zapravo od svog puberteta ista je stvar u pitanju i to nam je uvijek rak rana u braku. Ali eto, ni nakon 17,18 godina što smo skupa, on se nije mrdnuo od slične doze, što je je. Samo što i ta mala doza vuče za sobom jako, jako puno drugih problema, kao što su laganje, nervoza, bijeg iz kuće..ništa on to ne priznaje ali ja znam.

On ne misli da ima problem, ne priznaje ništa, prestaje piti isključivo zbog mene a vidjet ćemo dokad će ovaj put trajati

[oka]

Trina , želim da Vam bude sve u redu, jaka si ti žena.
Kako se on nosi sa tvojom snagom i sposobnošću da sve ishendlaš, da možda ne postoji neki dublji razlog zašto želi pobjeći od stvarnosti.

[Trina]

Misliš, jesam li ja kriva za to što on voli piti? Jesam li mu u kući stvorila takve uvjete da on želi bježati vani? Pa da, jesam, rodila sam toliko djece pa nam u kući nikad nije zen atmosfera, kriva sam Ne hebem ja te priče, sve je na meni, ja držim sve da se ne raspadne i ja prva imam izgovor da zastranim, pa to ne radim. Ili smo odrasli i odgovorni ili smo još u pubertetu pa se zahebavamo.

[cvijeta73]

probaj ga uplašiti da ako sad ne prestane piti na način na koji pije, da će vrlo brzo morati skroz prestati piti i do kraja života živjeti u potpunoj apstinenciji. bez jednog gutljaja alkohola. vjerovali ili ne, ovo je bio triger koji je natjerao osobu na liječenje. odnosno, prvo, na razgovor s psihijatrom koji se bavi alkoholizmom. na kraju nažalost niš od toga, ali svaki slučaj je za sebe.
plus stroga zabrana vožnje djece, npr.

samo, što je u našem slučaju bila boca travarice. ovo prije nismo niti primjećivali, kad ne živiš s osobom.

[Mojca]

Draga...
Razumijem... da, to je uobičajeno razmišljanje, mogu ja to sam, treba mi samo netko da me čuje. To je i moj stari tvrdio za mamu... Pa je nakon njenog botravka u bolnici proveo puno vremena u samookrivljavanju, kako nije vidio... kako nije shvatio... kako nije znao... što je krivo učinio...

Evo priče iz stvarnog života: do svoje 20. godine provodila sam svako ljeto na jednom otoku i imala tamo svoju ekipu vršnjaka. Pa sam prestala tamo dolaziti, pa sam polako izgubila kontakt sa svima. Prije nekih 6-7 godina, A. jedan od njih me je pronašao u cyber prostoru i nastavili smo prijateljstvo kao da ni dan nije prošao. I pitam ja njega za sve ljude...
Kako je T?
Pije...
Kako je L?
Pije...
Kako je S?
Pije...

Da budemo načisto... svi smo cugali u tim mladim danima, više nego je bilo pristojno... jednako kao i današnji klinci... nismo ni A ni ja puritanci... ali smo znali granice.

Sad se A i ja viđamo redovito... dva tri puta godišnje, čujemo relativno često... prođe još koja godina... ponovim pitanja:
Kako je T?
Ide psihijatrici u veliki grad blizu otoka.
Bravo!

Kako je L?
Oženio se, žena ga stisla, pa više ne pije.
Mrak teta, svaka čast!

Kako je S?
Pije...

Godina iza toga, pričam sa sestrom od T... kaže mi, to nema smisla, ta psihijatrica... to je papilova... napretka nema. U tom trenu ja već imam iskustvo s mamom, uputim sestru da ode u klub, kao i sad Trinu. Obitelj se skupi, T pristane na liječenje... ode u Zg, u Vinogradsku... obavi liječenje, shvati sve, posloži se... vrati se, nastavi ići u klub, sve super, žena sretna, on ponosan, sestre zadovoljne... i nakon nepunih godinu dana posrne i krene piti iz početka.

A što je sa S, pitam A?
Rab tri puta... recidiv svaki put u prvom tjednu po povratku.

Hoću reći... ima različitih priča, ni jedna nije ista... ali, treba pokušati, krenuti odmah s najjačim oružjem. Rekla bi da psihijatri/psiholozi "opće prakse" ne znaju s alkićima (osim akao nemaju prethodno kliničko iskustvo s njima, pa su se povukli u privatne vode)... ovi koji se s njima bave svaki dan i poslože ih u trenu.