alkoholizam ili ...

[AdioMare]

meni se 4 piva dnevno čini puno, to je 2 litre alkohola iako nije travarica. pa još najbolje da je travarica, kad pogledaš, koja bi tek bila banana, zar ne?
dok sam pušila, sviđalo mi se govoriti da pušim nepunu kutiju dnevno, kao, ostane mi u kutiji za sljedeće jutro uz kavu...
niti mi je ostajalo za sljedeće jutro iz kutije, niti mi je to, koliko sam sebe i druge zavaravala da mi ostaje iz kutije bilo dovoljno za jutarnju kavu.
zašto sam iskrivljavala sliku? - jer mi je bilo užasno neugodno što novac iz obiteljskog budžeta pretvaram u dim cigarete, a nisam u to vrijeme nalazila načina kako da prestanem, nije mi bilo jednostavno.

želim reći da je pitanje dana kada će to biti 5 piva svaki dan, a bilo bi zanimljivo znati nisu li ta 4 piva ipak podebljana s nekom žesticom...
ne možeš tvrditi da nije, to moraš znati, a pitanje je koliko znaš.

meni se čini da su oko mene sve alkoholičari, od muževog oca, preko nećaka i da ne nabrajam... ima ih još.
a jedini koji pije a da nikome račune ne polaže i ni od koga ne skriva popijeno je svekar.

s alkoholičarem ne može biti bolje. ne može, ne treba se zavaravati. njemu vrijeme ne ide u prilog, dapače, da radiš presjek svakih 5 godina iznenadilo bi te kamo je sve otišlo.

[AdioMare]

vjerujem da si probala svakako i sada si razmišljam što bi mom mužu bilo najstrašnije da mu kažem, što njegova 4 piva dnevno čine...
njemu bi najstrašnije bilo to papanje love iz kućnog budžeta u smislu da djeci uskraćujemo bilo što.
neku aktivnost, još jedan par obuće, da nam djeca mogu jesti kvalitetnije i bolje da on ne troši lovu na alkohol.
a 4 piva dnevno je 25 kuna u trgovini, 50 kuna u bircu. pa si ti misli! a svi smo slabi na tu našu djecu i da im nešto uskraćujemo i ovako, jer dišemo, a kamoli jer pušimo ili pijemo alkohol.

[Zara1]

meni se 4 piva dnevno čini puno, to je 2 litre alkohola iako nije travarica.

da i nemi je 4 piva puno, bez obzira što je to "samo" pivo

Trina kako možeš biti sigurna da on baš ništa ne popije van kuće npr. na poslu?

[oka]

Misliš, jesam li ja kriva za to što on voli piti? Jesam li mu u kući stvorila takve uvjete da on želi bježati vani? Pa da, jesam, rodila sam toliko djece pa nam u kući nikad nije zen atmosfera, kriva sam Ne hebem ja te priče, sve je na meni, ja držim sve da se ne raspadne i ja prva imam izgovor da zastranim, pa to ne radim. Ili smo odrasli i odgovorni ili smo još u pubertetu pa se zahebavamo.

A ne mislim tako. Ti si dokazala da si snažna i da držiš sve konce, a neki muškarci potajice znaju imati problem sa time.
A samo se pitam da li čovjek ima kakva unutarnja nezadovljstva sa samim sobom i ne zna to riješiti pa poseže za najlakšim načinom.
Ako je tako trebalo bi poći od rješavanja tih sakrivenih problema.
Treba raditi na uzroku, a posljedica će se isto rješiti.

[Dijana]

Ne znam što bih ti rekla Trina, jer nemam blisko iskustvo s alkoholičarima, ja osobno ne pijem baš ništa i nikada, mrzim bilo kakav alkohol.
U studentskim danima je bila druga priča, stvarno nisam imala pameti, ali nikada mi se okus ničeg alkoholnog nije sviđao, pilo se zbog društva,
zbilja je vrijedila ona mladost-ludost...
Ali znam da si u pravu što te smeta koliko tm pije, i NIJE normala svaki dan mrknuti 3-4-5 pivi..makar ti se po okolini činilo da je to normala, i
makar on funkcionirao normalno uz tolike pive. Baždaren je valjda, ali je pitanje koliko će još biti tako. Samo, što učiniti, kad čovjeku samom
nije stalo do vlastitog zdravlja?
Poznanik (alkos) je nedavno umro od ciroze jetre, trbuh mu se napuhnuo ko u trudnice..On zapravo već neko vrijeme nije pio
ali je šteta već bila napravljena..završio na psihijatriji, morali ga vezati..ma užas, i ubrzo i umro, nije ni 60 g. navršio.

Adiomare, ako dobro razumijem, bacila si cigarete, i grlim te puno, puno za to...ja uvijek kažem, perspektiva svih pušača je
da će prestati pušiti jednog dana..zbog ovog ili onog..pa bolje prije nego kasnije.

[Anemona]

Misliš, jesam li ja kriva za to što on voli piti? Jesam li mu u kući stvorila takve uvjete da on želi bježati vani? Pa da, jesam, rodila sam toliko djece pa nam u kući nikad nije zen atmosfera, kriva sam Ne hebem ja te priče, sve je na meni, ja držim sve da se ne raspadne i ja prva imam izgovor da zastranim, pa to ne radim. Ili smo odrasli i odgovorni ili smo još u pubertetu pa se zahebavamo.

Nekako iz vlastitog iskustva mislim da je baš to problem. Čovjek se ne može "nositi s tobom".
E sad, moj odgovor bi bio kao i tvoj: hebi ga, pa nismo djeca, nosi se kako znaš, kako se ja nosim?
Naravno slijedi ali, tebi je to logično, njemu očito nije i stvarno vjerujem da bi tu terapija kod psihologa puno pomogla da on osvjesti u čemu je problem, a u konačnici i ti.
Onako laička dijagnoza s posla - njegov problem je baš utome što si ti tako "super" sve odrađuješ, sve držiš, ne raspadaš se, ti si "superžena", a on slabić i onda takav slab i dalje bježi u slabost.

Neka me popljuje tko želi, ali vjerujem da tu ima istine.

Potrebno je da on osvjesti (kaže na glas) taj problem, a i ti na neki način.
Da li postoji način da mu daš veče povjerenje, "veču odgovornost" da se i on tu osjeti punopravnim i odgovornim članom obitelji?

U svakom slučaju zbilja smatram da bi pomogla terapija kod psihologa za nekakav početak u osvještavanju problema, a onda dalje po potrebi, ako stvarno treba i liječenje.

[Dijana]

Ajme, ja mislim da alkoholizam NIJE posljedica problema, već UZROK problema. Ja nikako ne bih išla u psihanalize zašto je netko
počeo piti, pa tko na svijetu nema problema, pa svi bi onda trebali početi piti? Sve su to nemušta opravdanja, kao, počeo sam piti jer je bilo ovo i ono..pa
jesi mislio da će se time to riješiti? Jel to ima ikakve logike?

[Anemona]

Sad vidim da je oka napisala vrlo slično - ok, onda valjda nisam luda skroz.

[Anemona]

Ajme, ja mislim da alkoholizam NIJE posljedica problema, već UZROK problema. Ja nikako ne bih išla u psihanalize zašto je netko
počeo piti, pa tko na svijetu nema problema, pa svi bi onda trebali početi piti? Sve su to nemušta opravdanja, kao, počeo sam piti jer je bilo ovo i ono..pa
jesi mislio da će se time to riješiti? Jel to ima ikakve logike?

Ne bih se složila.
Ne može se otkloniti posljedica, ako se ne dotakne uzrok.
Odnosno možda i može ako je čovjek vrlo jak i čvrst karakter, a nekako čim bježi u alkohol, vrlo je nategnuto pretpostaviti da je dovoljno čvrst karakter.

[Dijana]

Ma dajte ljudi, pa čovjek zarađuje za šesteročlanu obitelj, trina ga uvijek hvali kako je sposoban, i sad je on kao neki slabić, i još
bi to kao trebao reći naglas-to bi kao nešto pomoglo?
Ja mislim da je okolina tu odlučujući faktor koji ga "tjera" da pije, voli društvo, voli valjda "pustiti mozak na pašu", "ne mislit o ničemu", "opustit se",
a to zna samo uz pomoć alkohola, plus jednostavno vlada neka "kultura pijenja"..ovaj negativan obrazac bi trebalo zamijeniti nečim pozitivnim, samo
čime i kako? To Trina najbolje zna..što ga vodi, što mu je bitno?

[Mojca]

Ne bih se složila.
Ne može se otkloniti posljedica, ako se ne dotakne uzrok.
Odnosno možda i može ako je čovjek vrlo jak i čvrst karakter, a nekako čim bježi u alkohol, vrlo je nategnuto pretpostaviti da je dovoljno čvrst karakter.

Može.
Mnogi su prestali piti zbog straha od ovog ili onog, ali nisu poradili na uzrocima.

[AdioMare]

Ikreno, nebi išla u klub, nekako mi je on daleko od toga

žao mi je što ti moram reći, ali moram, iako ćeš ti svakako postupiti kako misliš.
užasno griješiš s ovim. užasno.

moja je svekrva išla dotle da joj nije bilo za zvat policiju iako je njen muž tu večer (i puno njih prije toga u nizu) imao gadan, gadan fizički ispad.
kao, nije on to zaslužio. i nije on takav. pa on je dvije kuće sagradio, dvoje djece podigao (financirajući ih, da), penziju njima dvojma zaradio...
i sad da se na njega zove policija kao da je neki kriminalac..
a nasrnuo je fizički, uopće ne bezazleno, na 2 osobe iz obitelji.
nije on taj...
jest, baš je taj. i treba mu stati na kraj, u kojoj god se fazi trenutno nalazio.
misliš da napuhujemo problem? na žalost, ne.
moraš to uzeti u svoje ruke, mo-raš. pomozi mu se riješiti ta 4 piva dnevno za svagda.

[Anemona]

Ma sve ok, ali ako je uzrok jednostavan, možda je rješenje jednostavno.

Da ponovim, ja sam 100% uz Trinu, ali imala sam vrlo blizak, vrlo sličan slučaj s baš tim problemom nemogućnosti nošenja sa snažnom osobom.
Meni glupo, ali stvarno.

[oka]

Bijeg od svakodnevice, od frustracije, nezadovoljstvo poznato je da se traži bijeg od problema, utapa u alkoholu i drugim sredstvima koja završavaju ovisnošću.
Kod nas u Hr u specifičnim mjestima je poznato da si papak ako odbiješ pivo, prijatelji zezaju, radi muški ego + neko osobno nezadovoljstvo rezultira posjetu krčmama i uživanju u pivici.
Ne zovem ja to odmah nužno alkoholizam, ali ako je čovjek slab moglo bi tako završiti.

Ovo ne vrijedi za sve osobe, nije cijela populacija takva, samo ona malo slabija, koja se teže nosi sa životnom svakodnevicom.

[AdioMare]

Adiomare, ako dobro razumijem, bacila si cigarete, i grlim te puno, puno za to...ja uvijek kažem, perspektiva svih pušača je
da će prestati pušiti jednog dana..zbog ovog ili onog..pa bolje prije nego kasnije.

hvala ti
jesam, prestala sam, ne pušim godinu i pol.

[oka]

Ma dajte ljudi, pa čovjek zarađuje za šesteročlanu obitelj, trina ga uvijek hvali kako je sposoban, i sad je on kao neki slabić, i još
bi to kao trebao reći naglas-to bi kao nešto pomoglo?
Ja mislim da je okolina tu odlučujući faktor koji ga "tjera" da pije, voli društvo, voli valjda "pustiti mozak na pašu", "ne mislit o ničemu", "opustit se",
a to zna samo uz pomoć alkohola, plus jednostavno vlada neka "kultura pijenja"..ovaj negativan obrazac bi trebalo zamijeniti nečim pozitivnim, samo
čime i kako? To Trina najbolje zna..što ga vodi, što mu je bitno?

A tko umanjuje njegovu sposobnost, kvalitete, zaradu itd. Pa ljudi smo, sa emocijama i frustracijama koliko god radili i zarađivali i ustiju prehranjivali.
Pa nisam baš primjetila da turbo sposobni ljudi nemaju problema sa ovisnošću.

[Mojca]

žao mi je što ti moram reći, ali moram, iako ćeš ti svakako postupiti kako misliš.
užasno griješiš s ovim. užasno.

moja je svekrva išla dotle da joj nije bilo za zvat policiju iako je njen muž tu večer (i puno njih prije toga u nizu) imao gadan, gadan fizički ispad.
kao, nije on to zaslužio. i nije on takav. pa on je dvije kuće sagradio, dvoje djece podigao (financirajući ih, da), penziju njima dvojma zaradio...
i sad da se na njega zove policija kao da je neki kriminalac..
a nasrnuo je fizički, uopće ne bezazleno, na 2 osobe iz obitelji.
nije on taj...
jest, baš je taj. i treba mu stati na kraj, u kojoj god se fazi trenutno nalazio.
misliš da napuhujemo problem? na žalost, ne.
moraš to uzeti u svoje ruke, mo-raš. pomozi mu se riješiti ta 4 piva dnevno za svagda.

I puno ima takvih slučajeva.
I evo... AdioMare je u tri crte lijepo rekla što ja već tri stranice pokušavam nježno.

[AdioMare]

Ajme, ja mislim da alkoholizam NIJE posljedica problema, već UZROK problema. Ja nikako ne bih išla u psihanalize zašto je netko
počeo piti, pa tko na svijetu nema problema, pa svi bi onda trebali početi piti? Sve su to nemušta opravdanja, kao, počeo sam piti jer je bilo ovo i ono..pa
jesi mislio da će se time to riješiti? Jel to ima ikakve logike?

i slažem se s ovim.

[Dijana]

jesam, prestala sam, ne pušim godinu i pol

.

ooooo, pa to je već dobar nepušački staž! Život je puuuno ljepši bez tog samozavaravanja
da u tom smrdljivom štapiću kao nešto uživamo, koji plus itekako krade vrijeme (o novcu neću).

[oka]

I nije na Trini da rješava njegov problem, mora on shvatiti da je to zajednički, obiteljski problem i kao takvog ga trebaju početi rješavati.
Z aj e d n o.

[Dijana]

Ne, to je NJEGOV problem koji se nažalost reflektira na obitelj: Mislim da ga Trina treba pogurati i suočiti sa istinom..a što
će on učiniti, ovisi o njemu, ne njoj.

[oka]

Pa je njegov problem, zar sam pisala drugačije? NE kužim što želiš?
Pa najbolje da ona kaže njemu to je tvoj problem rješavaj ga sam, to je njegov problem koji se rezultira na obitelj i mora mu pokazati da je uz njega i da počnu rješavati zajedno.

[Beti3]

Ultimatum!
To je jos sve u pocetnoj fazi, jos je to pijenje drustva radi i nacina zivota.
Ima vremena za presjeci.
Trina najbolje zna sto ce djelovati kao ultimatum. Stavi ga pred odluku; "Ili pice ili...". Vec sto smatras da treba. Ali budi mu podrska svo vrijeme, naglasavaj njegove pozitivne osobine, ne kvocati, ne suditi, ne ubijati u pojam.
Ako mozes tako.
Vjerujem da jos nije alkoholizam, vjerujem da se moze izvuci, iako ne vjerujem da ce to moci sam.

[Dijana]

Pa je njegov problem, zar sam pisala drugačije? NE kužim što želiš?
Pa najbolje da ona kaže njemu to je tvoj problem rješavaj ga sam, to je njegov problem koji se rezultira na obitelj i mora mu pokazati da je uz njega i da počnu rješavati zajedno.

Zato što ne znam što to znači "mora mu pokazati da je uz njega"? Pa uz njega je, nije nikud otišla iako je to pijenje izrazito smeta (i svakog
normalnog bi smetalo). Po meni je glavno da on sam sebi osvijesti da zbilja ima problem, a mislim da će najbolje biti uz malo "tough love".

[oka]

Ah, da je uz njega u rješavanju problema, da mu je podrška i da može sa njom razgovarati o eventualnim unutarnjim frustracijama u slučaju da ga muče.

Beti, odličan post.

[Mojca]

Pa da, to je i njegov glavni argument. Nije pijan skroz, ne dovodi se u stanje baš pravog pijanstva ali eto, često mu se petlja jezik, mislim da je to čak pogoršano s tim da od panike da ga se ne proglasi pijanom budalom, on pazi kako će pričati pa se spetlja.. radi i baš sve obaveze izvršava normalno ali nervozan je konstantno. Eto, dok ne pije ništa, te nervoze uopće nema, dok je piva u điru, baš ga pere velika nervoza, ne može biti na jednom mjestu, i bježi u posao. Ok, možda to i nije tako loše, bolje u posao nego u kafić ali to nije normalno, što nije tako? Kuži se razlika kad je sa ili bez, bez je smireniji, normalniji, opušteniji. Kad ne pije više je kući jer ne treba ići nigdje tražit izgoor da popije pivu. Uostalo, opušteniji je i zato što se zna da su te tri (četiri, pet) pive problem i ne treba lagati, umanjivati, pravdati se, nego je sve pet.

Trina, on ima faze kad pije, pa kad ne pije?
Koliko traju?

[Jelena]

Meni se i jedno pivo na dan čini pretjeranim, a nije da nikad ne pijem. Svako redovito pijenje ili pušenje. Nema veze radi li se o jednoj pivi i 3 cigarete.
Opet se vraćam na komunikaciju. Čak i ako mu je stres činjenica što on mora zaraditi za 6 osoba i nema socijalnu zaštitu u slučaju da nešto zabrlja tu je on super man, a Trina super woman, mislim da trebate razgovarati, ali bez povišenog tona, nego argumentirano. Čak možda i napraviti neki uvod prethodno, da se i on pripremi malo.

Moram priznati da mi se to i kao trošak čini solidnim. Boca pive košta bar 5 kuna, u kafiću barem 10 kuna. Ako dnevno potroši 20 kn, to je 600 kn mjesečno, a godišnje 7300 kn. A vjerojatno prosječno jednu dnevno popije u kafiću, to je onda 9125 kn godišnje. A vjerojatno bi se bunio da toliko mora platiti godišnje za školovanje djece.

[Trina]

Ultimatum!
To je jos sve u pocetnoj fazi, jos je to pijenje drustva radi i nacina zivota.
Ima vremena za presjeci.
Trina najbolje zna sto ce djelovati kao ultimatum. Stavi ga pred odluku; "Ili pice ili...". Vec sto smatras da treba. Ali budi mu podrska svo vrijeme, naglasavaj njegove pozitivne osobine, ne kvocati, ne suditi, ne ubijati u pojam.
Ako mozes tako.
Vjerujem da jos nije alkoholizam, vjerujem da se moze izvuci, iako ne vjerujem da ce to moci sam.

Već smo imali to i upalilo je. Na par godina. Sad opet jovo nanovo a baš mi se više neda, jer nisu djeca sad više mala, sad sve vide i čuju..baš mi se neda.

Adio mare, dalo bi se sad tu dosta analizirati o tome što pišeš ali nemam vremena sad. Skoro sam sigurna da nisi u pravu.

Činjenica je da to meni predstavlja ogroman problem. Imali smo već nekoliko strašnih situacija kad smo dotakli dno (nas dvoje, mi kao par.zbog pića), zadnjih mjeseci više puta (Apricot, žao mi je što se nisam našla s tobom, to je bilo tada kulminiralo, Anam, i kad si ti bila kod mene to je bilo to pa možda nisam bila dovoljno svoja) pa onda kad malo razmisliš, da to što "nije problem" toliko utječe na moj život, da gubim volju za nastaviti dalje. A opet, dignuti ruke od osobe koju volim, nebi ni tako..Baš je to sve glupo i neda mi se više. Neće me biti do prekosutra ali slobodno pišite, moći ću vas čitati.

[Mima]

Samo da preporučim jednu jako dobru knjigu bivše alkoholičarke, američke novinarke Caroline Knapp po imenu Opijanje, ljubavna priča.
Evo i citata
"Ljubavna priča. Da, ovo je ljubavna priča. To je priča o strasti, putenu užitku, jakoj privlačnosti, pohoti, strahovima, požudi. O jakoj, neutaživoj potrebi koja te kida. O opraštanju od nečega bez čega ne možeš zamisliti život."

[Mima]

Inače ja nekako razumijem ove Trinine, ajmo reći dvojbe. Ja u svom širem krugu ljudi imam njih nekoliko koji definitivno previše piju. Naravno, ja ne znam da li je to pijenje svakodnevno, ali ono što imam priliku vidjeti ne djeluje dobro. Znam da su ti ljudi svakako alkoholičari po definiciji - ali, u mojoj glavi alkoholičar je tata moje prijateljice iz kvarta koji se stalno tetura po ulici, plaću zapije u lokalnoj birtiji, a doma maltretira ženu i djecu; ili susjed koji stalno frflja, bazdi, a više puta sam ga zatekla da se četveronoške penje po stepenicama. Ljudi o kojima govorim nisu takvi, oni rade i to ne banalne poslove, voze(!), idu okolo sa obiteljima i žive normalnim obiteljskim životom, i ja nisam doživjela da su agresivni ili naporni. I da za nekog od njih netko pita kako je X odgovor sigurno ne bi bio: pije.

[Mojca]

Inače ja nekako razumijem ove Trinine, ajmo reći dvojbe. Ja u svom širem krugu ljudi imam njih nekoliko koji definitivno previše piju. Naravno, ja ne znam da li je to pijenje svakodnevno, ali ono što imam priliku vidjeti ne djeluje dobro. Znam da su ti ljudi svakako alkoholičari po definiciji - ali, u mojoj glavi alkoholičar je tata moje prijateljice iz kvarta koji se stalno tetura po ulici, plaću zapije u lokalnoj birtiji, a doma maltretira ženu i djecu; ili susjed koji stalno frflja, bazdi, a više puta sam ga zatekla da se četveronoške penje po stepenicama. Ljudi o kojima govorim nisu takvi, oni rade i to ne banalne poslove, voze(!), idu okolo sa obiteljima i žive normalnim obiteljskim životom, i ja nisam doživjela da su agresivni ili naporni. I da za nekog od njih netko pita kako je X odgovor sigurno ne bi bio: pije.

Imaš ovo uvjerenje zato jer premalo znamo o alkoholizmu.

Moja mama je svaki dan kuhala ručak, pekla kolače dva put tjedno, brinula o kući, družila se, išla u gljive, pomagala prijateljicama u bračnim krizama, dosta smo putovali... sve je bilo savršeno... tek kad sam koliko-toliko odrasla sam shvatila da baš i nije.

S mamom je u bolnici bila žena koju je policija privela jednog petka u noći. Pila je samo vikendom... preko tjedna je bila savršeno trijezna i radila kao fin. direktor jedne velike firme.

[AdioMare]

zanimljivo je kako si to postavila, mima
međutim, sve su to različite okolnosti, od situacije do situacije, od čovjeka do čovjeka.
onaj tko ne tetura je možda još mlad, pije iz zabave i relativno dobro podnosi alkohol, a onaj koji tetura više nije toliko mlad, a još je i razočaran pa se alkoholom "vraća u život" pokušava steći bolji osobni osjećaj.

siromaštvo kakvo mi danas poznajemo ipak nije glad za kruhom, kao što ni alkoholizam danas nije trenutak kada te rakija baci u kanal.
kao što ni cigareta više uopće nije poželjna skoro nigdje, a nekada se u svakom igranom filmu dimilo, i u svakoj kancelariji.
poročne su se granice suzile i dobro da jesu.

[AdioMare]

htjela sam gore u prvom dijelu reći, ne da mi edit, da je i teturajućem i onom neteturajućem jednaka količina alkohola koju su popili, iako im se ne vidi isto.
a nije baš pyzdarija 5 piva svaki dan ili 3 dl viskija, kome god i kako god okreneš.

[Zara1]

Mima i ovaj moj je radi xy godina pijan, sve do "nesreće" koju je skrivo sa 3,5 promila vozeći cisternu na turi od CCA 500 Km ... a svaki dan je mogao bez beda puhnuti bar 2,5. I takav je radio 20+ godina. I nakon toga vozio svoj auto. Pijan. Sve dok nismo pop***** doma i uzeli mu ključeve, prodali auto. Od onda hoda, često ne tetura, ali to ne znači da nije pijan. Ko ga ne poznaje po ničem ne bi mogao zaključiti da je pijan na prvi pogled (pa ni na drugi), ali ja čim ga vidim sve mi je jasno. Ne treba čak ni progovoriti.

[sasa]

Mojca, kako si ti skuzila? Koliko je i sto mama pila?

[Mojca]

Nema ti tu da skuzis odjednom, polako to ide, prvo ti čudno ovo, pa ono... Pa bude sve ok, pa iznegiras sve sumnje... Pa opet, pa pitaš, pa dobiješ negativan odgovor... Traje to.
Pila je vino, skupljala fine butelje, na kraju pila i ono najjeftinije od litre.
Dok ju brat nije jednom uhvatio u laži, nije se dala
A onda smo napravili koordiniranu akciju i u roku par dana je bila u Vinogradskoj.
Isto kao što se ne postaje ovisnik preko noći, tako i spoznaja da je netko ovisnik traje.
Meni je puno pomoglo što sam poznavala jednu ženu koja je apstinent 15 godina, pa sam ju zamolila za razgovor... Ona mi je dala najviše snage da vjerujem u svoje sumnje i da stvar istjeramo do kraja.
jako je važno da netko tko je to prošao bude blizu.

[Bubica]

Inače ja nekako razumijem ove Trinine, ajmo reći dvojbe. Ja u svom širem krugu ljudi imam njih nekoliko koji definitivno previše piju. Naravno, ja ne znam da li je to pijenje svakodnevno, ali ono što imam priliku vidjeti ne djeluje dobro. Znam da su ti ljudi svakako alkoholičari po definiciji - ali, u mojoj glavi alkoholičar je tata moje prijateljice iz kvarta koji se stalno tetura po ulici, plaću zapije u lokalnoj birtiji, a doma maltretira ženu i djecu; ili susjed koji stalno frflja, bazdi, a više puta sam ga zatekla da se četveronoške penje po stepenicama. Ljudi o kojima govorim nisu takvi, oni rade i to ne banalne poslove, voze(!), idu okolo sa obiteljima i žive normalnim obiteljskim životom, i ja nisam doživjela da su agresivni ili naporni. I da za nekog od njih netko pita kako je X odgovor sigurno ne bi bio: pije.

ovo je klasicna racionalizacija koju koriste osobe koje imaju poteškoća s pijenjem alkohola - nisam ja alkoholičar, mene ne skupljaju po kanalima. Kada bi bilo tako jednostavno...

I, bas mi je promet pao na pamet, neka se desi neki problem u prometu, npr. s ozljeđenima - s cetiri piva u organizmu, pa da ni najmanje nije kriv, biti će kriv jer će biti procijenjeno da je imao smanjene vozacke sposobnosti zbog alkohola. Ne znam koliko je opasno biti pod utjecajem alkohola na njegovom radnom mjestu? I, to sto se sada jos ne vide posljedice u svakodnevnom funkcioniranju, ako nastavi ovim tempom, bit će one vrlo brzo vidljive. KOnacno, posljedica je i sto si ti nezadovoljna, sto ste vec vodili "bitke" oko ovoga.

[Mima]

bit će kriv i sa jednim i pol

[Mima]

eh da, moram reći da ja nisam baš u cvijetu mladosti pa nisu niti moji prijatelji: ljudi o kojima pričam bliže se pedesetoj, nisu nikakvi mladci, i imaju dakle već popriličan staž osobe koja "voli popiti" kako se to lijepo kaže

[AdioMare]

nisam ja alkoholičar, mene ne skupljaju po kanalima

i ne samo to...
znam primjer gdje osoba kupi dobar, siguran auto, servisira ga najbolje moguće, koristi zimske i ljetne gume.
kupi na tržištu najbolju i najsigurniju moguću autosjedalicu i vodi brigu da je mijenja po potrebi, ovisno o rastućoj dječici.
i sve iz velike i stvarne brige za svoju malenu djecu...
a svakodnevno je pod nekom dozom i to pod normalno.
to mi je najjači mogući dokaz da mu ni u peti nije da ima problem s alkoholom, niti da je opasno to njegovo konstantno stanje zuje.

[Mima]

ha ha istina, mene jedan od ovih "mojih" baš nedavno zadržava da ne idem busom doma nego da će on kasnije odvesti mene i dijete, a istovremeno si miješa gemišt rekoh neka, hvala, k'o da jesi.

[pituljica]

Mojca, jeste bili kod Troncose?
Meni je on uzeo par godina života.

[Sani1612]

Moj otac je alkoholičar. Skupljaju ga po kanalima, pada po stubištu, razbija glavom stakla i da ne nabrajam dalje..i da, sve je počelo sa njegovih 30 i nešto. Sa dvije pive dnevno, zbog društva, zbog posla i ne znam čega još, tj.znam da nije imao traumu, da ga ništa nije mučilo. Uzrok i posljedica su isti. Ljubav prema alkoholu.
Nikad me nije tukao. Ni brata, ni mamu.
Ali nikad mi nije rekao ni da me voli. Ne pale ultimatumi, ne pale suze, molbe, prijetnje. Nisu palile ni kad je prije dva mjeseca zapalio stan i skoro sebe u njemu.
Ni kad je prije godinu dana razbio sve kosti lica,i trpio nesnosne bolove dok se promili nisu spustili, jer narkoza bi ga ubila. Tema mi je preteška i zato ju nisam cijelu čitala. Samo sam htjela pokazati kamo mogu odvesti dvije pive.

[Mojca]

Mojca, jeste bili kod Troncose?
Meni je on uzeo par godina života.

Ne.
Bili smo u Vinogradskoj, primio ju je Marušić, a vodila ju je neka druga doktorica, zaboravila sam prezime. Ali, cijeli posao odrade psihoterapeuti, od kojih bi izdvojila Maju, nažalost ne znam prezime, ali žena je mrak.

[Mojca]

Sani
Hvala ti što si se javila...

[pituljica]

Moj otac je alkoholičar. Skupljaju ga po kanalima, pada po stubištu, razbija glavom stakla i da ne nabrajam dalje..i da, sve je počelo sa njegovih 30 i nešto. Sa dvije pive dnevno, zbog društva, zbog posla i ne znam čega još, tj.znam da nije imao traumu, da ga ništa nije mučilo. Uzrok i posljedica su isti. Ljubav prema alkoholu.
Nikad me nije tukao. Ni brata, ni mamu.
Ali nikad mi nije rekao ni da me voli. Ne pale ultimatumi, ne pale suze, molbe, prijetnje. Nisu palile ni kad je prije dva mjeseca zapalio stan i skoro sebe u njemu.
Ni kad je prije godinu dana razbio sve kosti lica,i trpio nesnosne bolove dok se promili nisu spustili, jer narkoza bi ga ubila. Tema mi je preteška i zato ju nisam cijelu čitala. Samo sam htjela pokazati kamo mogu odvesti dvije pive.

Ni moj nije tukao, nije niti vikao na mene - bilo je dovoljno da me pogleda pa da se osjećam kao zadnje smeće. I isto je počelo još u njegovoj mladosti, trajalo više od 40 godina, a počelo je s ponekim pićem s društvom - a dovelo do toga da ga je policija vodila doma golog, samo u gaćama, takav je zvonio susjedi na vrata. I s krvavom glavom je skriven pio u podrumu ispod stepenica i hodao u mojem zimskom kaputu. Ovo je samo mali, mali dio onoga što se proživi uz alkoholičara a do toga dođe mic po mic, niti ne primjetiš.

[Jurana]

Nije pijan skroz, ne dovodi se u stanje baš pravog pijanstva ali eto, često mu se petlja jezik, mislim da je to čak pogoršano s tim da od panike da ga se ne proglasi pijanom budalom, on pazi kako će pričati pa se spetlja.. radi i baš sve obaveze izvršava normalno ali nervozan je konstantno. Eto, dok ne pije ništa, te nervoze uopće nema, dok je piva u điru, baš ga pere velika nervoza, ne može biti na jednom mjestu, i bježi u posao. Ok, možda to i nije tako loše, bolje u posao nego u kafić ali to nije normalno, što nije tako? Kuži se razlika kad je sa ili bez, bez je smireniji, normalniji, opušteniji. Kad ne pije više je kući jer ne treba ići nigdje tražit izgoor da popije pivu. Uostalo, opušteniji je i zato što se zna da su te tri (četiri, pet) pive problem i ne treba lagati, umanjivati, pravdati se, nego je sve pet.

Ovaj tvoj opis me podsjetio na priču o jednom poznaniku otprije par godina - baš slično mi je pričala njegova žena. Njihova priča nije dobro završila - bilo je tu i policije, i zatvora, i razvod, i teško rasipanje obiteljske imovine. Ali njiima je sve to otišlo predaleko, znam da ćete vi to rješiti prije nego li se imalo pogorša.

[Teta Eta]

I kod nas je zavrsilo razvodom.
MexM nije nikad priznao da ima problem. Pio je svakodnevno, ne puno. Nakon svadje ili kad je bilo problema, pio je puno (cijelu noc). U isto vrijeme ga je prala depra koju je alkohol samo pojacavao. I da, rekla bih da ona definicija o sebicnosti pije vode. On je sebi broj 1. Uz njega mi se alkohol zgadio do te mjere da 6 godina nisam mogla popiti niti casu vina. Ne vjerujem da ce se problem rijesiti sam od sebe, a kako - bolje je poslusati one koji su u tome uspjeli. Ja sam pobjegla jer je bilo neizdrzivo

[flopica]

ima čovjek problem definitivno, nema veze što normalno funkcionira i što ne pada po kanalima
tko nije prošao alkoholizam u obitelji ne može zamisliti na koje sve načine ta ovisnost razara sve oko sebe

rekla bi da je u manjim sredinama izraženiji taj fenomen, jer se zbog nedostatka sadržaja gotovo sav društveni život svodi na laktarenje u bircu s pivom u ruci
iskreno meni je to katastrofa, iako često imam priliku vidjeti takve prizore, ne mogu se nikad naviknuti
kod nas pijenje nije nepoželjno već sasvim društveno prihvatljivo i očekivano ponašanje; štoviše, oni koji uopće ne piju su čudnjikavi
mene užas hvata od pijane djece vikendom, to je pod normalno - nitko ili gotovo nitko ne postavlja prevelika pitanja oko toga - a o nekoj organiziranoj prevenciji ili radionici na tu temu nema ni riječi;ovo sve da dočaram kako je okolina jako važna - ako nemaš neki veliki izbor lakše je upasti u žrvanj- iako naravno, imaš izbor hoćeš tako živjeti ili nećeš
ali u jednoj razvijenijoj sredini ti imaš mali milion izbora, imaš veći krug ljudi pa se možeš onda i uklopiti u onaj koji tebi više odgovara
ovdje toga nema - nužno si papak koji ode kući sjediti uz ženu, umjesto da ka svaki normalan muškarac pretresaš dnevne teme u mužjačkom gnijezdu uz čašu pive

kakogod, treba to presjeći Trina
nije lako ali nije ni neizvedivo

[mitovski]

MM je iz manjeg dalmatinskog mjesta i dok smo živjeli tamo, mene je iznenadilo to da ogroman broj muškaraca gotovo da živi po kafićima uz neku pivicu ili bevandicu i onaj koji nije s njima je predmet sprdnje i papak. U krugu prijatelja i poznanika s kojima se družimo ovdje u Zagrebu, postotak takvih je vrlo mali.
MM rijetko popije, možda sam ga jednom vidjela da je popio neko alkoholno piće u nekom 'običnom' danu. Zna popiti ako je neka proslava ili ako izađe s prijateljima u neki noćni izlazak, što je vrlo rijetko.
E, sad zamislite u toj maloj sredini kad ode s dečkima na piće i naruči kavu, naravno da ga sprdaju, pa ide nagovaranje, pa daj, pa samo jednu, pa šta se bojiš žene ( a najsmješnije je da ću prije ja otvoriti pivicu i popiti nego on) itd. i sad naravno ako je netko u takvoj sredini sklon alkoholu vrlo ga lako to povuče. A tek kad dođemo negdje u goste, pa ga pitaju šta ćeš popiti, a on kaže vodu (inače pije ogromne količine vode i čak i sok u rijetkim prilikama) pa ga pitaju jel bolestan, pa žabe će ti skakati po trbuhu, pa opet jel se bojiš žene :D itd.
Uživanje u piću je općeprihvaćeno i podržavano i stvarno je teško u takvom društvu pomoći alkoholičaru.
MM-ov tata je baš teški alkoholičar, padao je pijan s krovova, s bicikla, lomio sve kosti u tijelu, spavao po kanalima i poljima, tražilo ga cijelo selo preko nekoliko puta, ali kad ljudi komentiraju u o njemu u čak nekih 80% slučajeva će reći, pa čovjek malo popije, nije to strašno, a tek ovih 20% će reči da je to alkoholizam.