Ovo moram posebno istaknuti i potpisati. Vjerujem Trina da ti je svega preko glave, al nažolost se sve prelomi htjeli mi to ili ne preko djece. Oni vrlo dobro osjete vibre unutar obitelji i kao dijete bivšeg alkoholičara svojoj djeci to ne bih priuštila. Naravno da bih pokušala prvo pružiti partneru šansu da se izvuče iz svega jer i sama sam imala fazu kad mi je pomoć mm trebala (borba s paničnim napadima) i ni sama ne znam što bi bilo samnom i našom obitelji da on nije 100 % stao uz mene. No, ja sam očajnički tražila pomoć i uspjela se dovesti u stanje da normalno funkcioniram. Zato je presudna činjenica koliko tvoj suprug shvaća da vam njegovo ponašanje uzrokuje probleme i koliko ima volje prestati s tim.
I sad u meni izazove nelagodu sjećanje na momente kad sam kao dijete čekala kakav će se otac vratiti kući ili kakvu ću situaciju zateći kad dođem doma. Iako me, ponavljam, nikad u životu nije udario, niti me nije financijski uskraćivao za bilo što, naprotiv, bio je jako topao i možda se previše i zaštitnički ponašao prema meni... vika, svađe njega i mame su nešto što pamtim i dan danas. I kad kažem da bih voljela rađe da me je koji put lupio po guzici nego nam priuštio takve scene i trzavice u obitelji, znajte da to najozbiljnije mislim. Srećom, prestao je piti taman prije početka mog puberteta pa sam bar u tom osjetljivom razdoblju imala oca kakvo zaslužuje svako dijete. moja 8 godina starija sestra nije bila te sreće i ona pretpostavljam ima puno više ovakvih ružnih uspomena.