Nemam pametan savjet Trina, samo sam došla ti dati virtualni zagrljaj i podršku u tvojoj borbi za brak i obitelj.
 |
|||
|
|
|||
Nemam pametan savjet Trina, samo sam došla ti dati virtualni zagrljaj i podršku u tvojoj borbi za brak i obitelj.
Trina, samo da ti dam virtualnu podrsku...
Trina...takvih priča sam se naslušala u bolnici i klubu...
Sve sam ti već rekla na prethodnim stranicama... Držim fige za brzo razrješenje situacije... ali sami nećete moći, potraži pomoć, molim te.
mislim na vas, trina
meni se čini da tebi, vama, ništa nije nemoguće
X!AdioMare prvotno napisa
mislim na vas, trina
meni se čini da tebi, vama, ništa nije nemoguće
Ovo mi izgleda puno lakše i brže u Zagrebu. Ne znam kako funkcionira po malim mjestima, tamo gdje se samo one što redovito piju ispred dućana eventualno šalje na liječenje, i to nakon što naprave veću glupost pa ih sprovede policija, onda proborave u nekoj ustanovi par tjedana ili mjesec-dva i onda jovo nanovo pri povratku. No, komu se obratiti samo za savjet, potporu, nekoga sa sličnim iskustvom, kao što je tebi bila ona susjeda? To se ja pitam, tko je tamo pomoć?Trina...
Sve sam ti već rekla na prethodnim stranicama... Držim fige za brzo razrješenje situacije... ali sami nećete moći, potraži pomoć, molim te.
Trina, meni se isto čini da si ti jedna takva lavica, da ćeš vrlo dobro znati gdje, kad i koliko duboko treba (pre)sjeći.
Za djecu su takve situacije koma, oni nemaju snagu racionalnog razmišljanja odraslih.
Svuda funkcionira isto... lokalni klub koji ima veze s bolnicama... samo je pitanje koju bolnicu klub preferira...
Trina, imam jednu zmaj ženu, frendicu moje frendice, koja se nakon godina i godina alkohola posvetila tome da pomaže ljudima koji imaju problem. Javi se u pp ako želiš kontakt.
To sam napravila pretprošli tjedan, izbacila ga iz kuće. Nije bio s nama par dana. Pa se vratio na koljenima. Ahh, nije mi dosadno, to sigurno ne
X
kako je netko rekao, ti si jaka žena, Trina, sigurna sam da ćeš naći rješenje i da će sve biti u redu, što ti od srca želim
O da, Trina je jaka i sposobna žena, koja - čini mi se - čvrsto stoji na zemlji. Što je izvrsno za nju, djecu, obitelj, pa i muža. No možda je stvarno to nekim dijelom trigger za "slabost" NJM odnosno te njegove svakodnevne 4 pive.
Netko je skrenuo pažnju da to nisu "samo" 4 pive nego 2 litre alkohola!
Primjećujem npr. kod MM-a - kada svoju plaću rasporedim početkom mjeseca na stanarinu, režije, klopu i sitne dugove, a on taj mjesec ne privredi ništa, e da, tada se češće svrati kod frenda i popije pićence, pa je onda posljedično i veća nervoza u kući jer to jedno pićence nije dovoljno da mu osjetila otupe a ne može si priuštiti više, pa onda ja p.zdim jer sam preumorna više od bejbisitinga odraslom mamlazu.
A kad pokažem "slabost", ili kad ane uspijem ja sve poplaćati nego zakukam da ne mogu i da me zovu iz banaka itd, tada kao da se trgne i povuče da podmirimo taj mjesec.
Trina, draga, iskreno se nadam da će TM uspjeti izaći iz tog začaranog kruga i shvatiti kakvu vrijednost ima kod kuće u vidu snažne i dobre žene i divne djece.
Nemam stručan savjet, nemam iskustvo kakvo bi ti možda pomoglo, ali dajem ti potpunu podršku, i tebi i tvojoj obitelji.
Mislim, ne radi se o tome da takvim muškarcima smeta ženina snaga. To je pravdanje. Nije problem ženina snaga nego njihova slabost. Tko želi riješiti problem, naći će načina, a tko ne želi - naći će izgovor. Ja to u svojoj kući ne bih tolerirala dulje vrijeme. Mislim da bih postupila kao Trina - dala sve od sebe da se čovjek toga riješi, na korist i ponos svih uključenih. Nema veze što taj čovjek radi - s vremenom se stvari mogu okrenuti. U današnje doba nitko nema siguran posao, a 2 litre pive dnevno svakom poslodavcu mogu biti veliki minus. Isto i kod traženja posla - nema šanse da te netko zaposli uopće, a pogotovo na neodređeno ako se pokaže i najmanja sumnja na sklonost alkoholu.
Imam širok krug alkoholičara oko sebe, (pre)bliskih i manje bliskih i kod nekoliko njih sam primijetila isti obrazac, da su trijezni kad su potrebni, kad je neka frka (inače, u svim slučajevima pričam o ženama). Sad, nisam sigurna što bi Trina trebala napraviti s tom informacijom, glumiti damu u nevolji mislim da nema smisla, a po priči se ne čini da on ima vremena preuzeti još odgovornosti u kući. Nemam nikakav savjet, samo dijelim jedan dio svog iskustva. Naslušala sam se o svojoj odgovornosti vezano uz tuđi alkoholizam i jasno mi je koliko je to iritantno slušati.
U svakom slučaju, želim vam svima puno snage.
Slažem se, i tu se vidi da je Trina u pravu kada kaže "a što bih ja trebala reći - držim 4 kuta kuće, behandlam djecu i djetinjastog muža, puna mi je kapa svega!"!!!
I ja sam pokušala tako da sam prestala lizat kuću, smanjila bliske susrete u krevetu, zahrkala svako toliko u fotelji već nakon Dnevnika, što i nije bilo daleko od istine jer me iskreno više ubijala ta njegova inertnost i izdrkavanje izazvano sa nedovoljno pića, nego da sam radila 3 posla i imala još 2 djece.
Na kraju krajeva, ako ćemo iskreno, tko meni garantira da mije ugovor na neodređeno i solidna redovna plaća ikakva sigurnost. I ja mogu ostati bez posla preko noći.
I šta onda?
Da se opskrbim mirogojčekom dok još imam plaću?
draga trina, moj bivši dragi, s kojim sam provela 10 godina života, bio je pri početku naše veze isto ovo što ti opisuješ za svog muža ili dečka, pretpostavljam (nije ni bitno koga). na žalost, po meni i mom iskustvu, radi se o alkoholizmu i vrlo je vjerojatno da će s vremenom one dvije tri pive dnevno postati četiri pive, pa zatim četiri pive + boca vina itd. itd. moj savjet ti je da interveniraš, ako ikako možeš. ja nisam mogla, tj. nisam uspjela. alkohol je bio jači i upropastio je naš brak. danas mi je drago da je to tako jer je život s alkoholičarom jako jako težak život.
ja potpisujem peterlin, lijepo je rekla da nije stvar u Trininoj snagi već u njegovoj slabosti
i mislim da ćeš ti njega uspjeti pritisnuti i nemoj imati milosti
on naprosto mora shvatiti da može zahebati doslovno sve- živote svoje djece i tvoj i svoj
i moraš ga dovesti na rub - da se suoči dok još nije kasno da prestane
i vjerujem da on uistinu jest takav kakvim ga opisuješ - i dobar i pametaan i sposoban i da vas voli
ali ima veliki problem. ti mu pružaš ruku, i tako bi i sama, ali neka shvati da je on onda treba prihvatiti.
on pije. pretpostavke za tu ovisnost vjerojatno su stvorene davno prije braka.
ako i žena pije- onda su potpuno razorena obitelj.
ako žena ne pije- ako ga ostavi- onda i dalje pije jer je sam.
-ako ga ne ostavi- onda strši njena snaga pa zato pije.
reći nekom da je presnažan i da mu vjerojatno zato partner pije za mene je zbljuv. u obitelji bližoj i daljoj imam neke primjere za ovo što sam navela.
Ovo sam spomenula kao kritiku prema osobi koja pije i da se Trina ne iznenadi ako to gospodin navede kao razlog.
Mene uopće ne bi iznenadilo da je to razlog u njegovoj glavi. Time ne opravdavam pijenje, niti to smatram legitimnim razlogom.
Svi smo mi ljudi, netko jači, a netko slabiji. Ne mogu svi ljudi biti borci, vođe, netko mora biti i radnik i vojnik.
Tako ako čovjek ima unutarnje nezadovoljstvo samim sobom i pokušava ga rješiti alkoholom ne znači da mu se to opravdava, da ga se žali ili sl.
Realno gledajući potrebna mu je pomoć i razumijevanje, jer STALNI napadi i optužbe dok je u takvom stanju ne mogu sigurno biti od pomoći i rezultirati prestankom konzumiranja alkohola.
Znači ako on shvati bit problema i ako je osoba uz njega kao potpora, poticaj i razumije ga radi njegove i svoje dobrobiti nikako ne znači da se njegova ovisnost opravdava te umanjuje njegova odgovornost i krivnja što je sebe i obitelj doveo do te krajnje točke.
da bi alkoholičar shvatio bit problema obično se treba destiti nešto stvarno strašno tipa nesreća koju on skrivi pijan, ostave ga žena i djeca, oboli i sl.
a neki ni tada ne shvate
E, svaka ti čast...Treba imati mjere, a ne opravdavati situaciju. Nije to lako jer to je hod po oštrici noža.
Ovo je vjerojatno razlog zašto ljudi (obitelji) koji se zateknu s tim problemom trebaju potražiti pomoć - lakše je ako imaš s kim dijeliti odgovornost, ako ima više ljudi koji daju potporu, moderiraju komunikaciju itd. pogotovo ako su to stručni ljudi s iskustvom. Mislim, vjerujem da se može napredovati i bez pomoći sa strane, ali je dosta teže i zahtjevnije.
Nikad nebi na sebe preuzela odgovornost za njegovu slabost, što se tiče pića. Prije bih rekla da, da nisam ovakva kakva jesam, on bi već odavno potonuo u tom pravcu. Svejedno, ružno mi je kad čitam neke komentare ovdje..nama ne treba društvo liječenih alkoholičara. ne trebaju nam komune hebemti i što ja znam, pa nismo do toga došli. On je samo korak dalje od onoga što je "normalno". I to mali korak. Samo što ja više ne mogu tolerirati ništa.
Draga Trina... i moj tata je tako negirao maminu ovisnost.
Nemoj. Imaš dobru namjeru, ali Trina se JAKO izložila na ovom topiku vjerujem da joj nije nimalo lako čitati komentare.
Izložila sam se i ja. I svi koji imaju sličnu priču i žele joj pomoći.
Ni meni nije lako bilo pisati o mojim iskustvima... niti čitati njena i nakon toga pročitati ovakav komentar.
Ali... razumijem da je teško prihvatiti da je netko tvoj ovisnik... nikad neću zaboraviti grč s kojim sam išla u Vinogradsku, puteljak od parkinga do psihijatrije... svoje korake koje čujem u zimskoj tišini koji kao da koračaju u ritmu "moja mama je alkićka... moja mama je alkićka..." i suza koje gutam onog trena kad se približavam bolnici da budem sabrana.
Teško je, teško je za poluditi... ali vrijedi...
I dug je to put... od ovog pitanja do priznanja. Ne samo ovisnikovog, nego i njegove obitelji.
Mojca, ipak nije isto jel u pitanju prošlost ili sadašnjost i budućnost, i nije isto jel u pitanju muž s kojim imaš 4 djece ili mama..
Slažem se potpuno sa no@.
Trina, da ne čitam sve od početka, a što bi tebi bilo prihvatljivo rješenje/pomoč?
Odnosno da preformuliram: da li smatraš da ima nade/šanse da se riješi na tebi prihvatljiv način?
Posljednje uređivanje od Anemona : 06.11.2013. at 09:28
Slažem se s Dijanom i Noom.
U alkoholizmu te samo kap dijeli od povratka u prošlost. I u trenu si di si bio.
A mama ili muž? Svejedno... Pričam o "tehnici" koja nekome može pomoći.. o procesu kroz koji netko mora proći...
To je dobro pitanje.
Slažem se.
Prije svega Trina da ti izrazim svoju potporu.Imaš četvero krasne djece i vrijedi se boriti. Mislim da si reagirala dobro i na vrijeme.Mislim da će uz tvoju ljubav i potporu TM moći pobijediti tog demona u sebi- s obzirom na obiteljsku anamnezu koju si navela, sigurno mu nije lako.Radi se i o nasljednoj predispoziciji, što u cijeloj priči nije zanemarivo. Ja to zovem "ovisnički gen".
Mislim da on nije došao do faze kad su potrebna radikalna rješenja.Ono što ja mislim da biste vi trebali učiniti je sljedeće:TM treba prvo priznati da ima problem s alkoholom.Što znači da ga on jednostavno ne smije piti.Pijenje alkohola za njega je, kao i kod svih ovisnika, otvaranje Pandorine kutije.
Kad prizna da ima problem, treba otići u prvi veliki grad i potražiti stručnu pomoć.Znači psihijatru.Ako možete, idite privatno, za to ne treba žaliti novca.Vjerojatno će u početku dobiti i neke lijekove koji će mu olakšati ostavljanje od alkohola, jer on je nedvojbeno ovisan.Pretpostavljam da će to biti kombinacija Fevarina i Normabela.Doza koju će dobiti neće ga ni na koji način ometati u življenju normalnog života, što obiteljskog, što poslovnog.
Kad bude na terapiji, budi mu podrška.Nemoj se ljutiti na njega. Štoviše, potrudi se da u tvom ponašanju osjeti koliki ti kamen pada sa srca.Pročišćenje od ovisnosti često ide paralelno sa drugim pročišćenjima, sve ono što se zamaskira pod ovisnost izbije na površinu, i te stvari također treba rješavati u hodu.No u jedno sam sigurna- vi to možete.
Prihvatljivo mi je da stane za skroz. Dokazao je da može i da život nije stao, nije bio smak svijeta, niti se morao zatvoriti u kuću i izolirati od ljudi. Sve se nastavilo dalje ali bez pića. Prihvatljivo mi je da, ako shvati da je to nešto što bi ga moglo koštati braka i djece, ode kod nekakvog psihijatra koji će mu na stručan način objasniti. Prihvatljivo je meni sve.
Ali sam napisala da nije to toliko daleko pošlo da bi trebao ići na liječenje. Mislim, nije hebiga, mogu ja sad pisati što oću i koliko mi smeta i koliko mi je gadljiv kad popije pivu..ali to nije čovjek koji treba ići na liječenje. Svatko pipše iz svog iskustva i super mi je to, drago mi je da pišete..imam i ja iskustvo, moj otac je bio nekoliko puta na bolničkom liječenju, svašta..Moj muž nije to. I nije to zavaravanje, nisam glupača koja laže sebi, traži opravdanja, nego pišem činjenično stanje.
Trina, pa pokušajte onda krenuti od psihologa/psihijatra (ali dobrog).
Da li smatraš da bi muž pristao na to?
To sam i u prvom postu na ovu temu napisala, da vjerujem da on treba riješiti kod psihologa uzrok svoje potrebe za alkoholom, a nakon toga me večina popljuvala.
Posljednje uređivanje od Anemona : 06.11.2013. at 09:39
Draga Trina, pratim temu koliko stignem, nemam puno vremena za forum u zadnje vrijeme.
Teško mi je dati neki savjet jer ipak ne znam dovoljno o vama, ali po onome što si ovdje napisala razumijem da ti je teško, da pucaš, ali da nisi na čistu u kojoj je mjeri to objektivno problem, ali mislim da ovo posljednje nije važno. Važno je u kojoj je mjeri ponašanje tvog supruga tebi problem.
Sigurna sam da mnogo razmišljaš o svemu pa mi je pisanje u formi savjeta malo neugodno.
Napisat ću ti što bih ja, čini mi se (jer teško je biti siguran u nešto dok sam ne doživiš), napravila da imamo sličan problem.
Kad mi je teško, kad sam zbrkana i kad tražim neke odgovore, povučem se na jedno meni drago mjesto, gledam more kako se valja, opustim se, uzmem kemijsku i papir i krenem, crtam shemu - gdje sam, što mi je problem, što se mora dogoditi da bi problem nestao ili se smanjio, što ja mogu napraviti, koje su moguće opcije (idealna, kompromisna, neprihvatljiva)...
Važno mi je pritom shvatiti cijelu sliku, ali i njezin okvir. Preko čega ne idem, na što ne pristajem...
Npr. popisala bih situacije koje me smetaju, koje pokazuju razinu problema; pokušala bih se/nas zamisliti u istim situacijama za godinu, 5 i 10 godina i shvatiti pristajem li tako nastaviti živjeti i kakvog će to imati utjecaja ne nas (i djecu), pokušala bih vidjeti može li se to riješiti nekim kompromisom i dogovorom, ili je potrebna drastična promjena.
Uzela bih u obzir to da je to čovjek kojeg volim, ali razmislila bih želim li nastaviti živjeti s njim pod svaku cijenu. Pod svaku cijenu znači da on odbija shvatiti da on, ja i mi imamo problem koji se tiče njegovog konzumiranja alkohola; da odbija moju pomoć u rješavanju tog problena; da odbija uopće pokušati riješiti problem.
Ako bi moj odgovor meni samoj bio da ne želim živjeti s čovjekom koji ima problem s alkoholom i ne želi priznati ili rješavati problem, i to iz razloga jer volim i sebe, ali najviše iz razloga jer volim i svoju djecu, bez obzira koliko teška bila ta spoznaja, na neki bih način odahnula. Ok, to je taj okvir znači...
Nadala bih se da do toga neće doći, ali spoznavanje vlastitog okvira (do kud idem, do kud sam spremna ići) dalo bi mi snage u razgovoru i pristupu.
Naravno, ta krajnja opcija mora biti promišljena (gdje ćemo djeca i ja živjeti, od čega itd., što je bolje/gore za mene, djecu, nas kao obitelj)
Onda bih ga, kad osjetim da sam spremna i dovoljno snažna za to, sjela i mirno objasnila da ga volim, ali da njegovo ponašanje više ne mogu tolerirati, da je to došlo do te mjere da želim razgovarati u formi "ili - ili". Potrudila bih se jasno opisati zašto mi njegovo ponašanje smeta, kako se osjećam, čega se bojim...ali i što točno želim od njega da bismo mogli nastaviti dalje. Pružila bih mu ruku, ali jasno bih mu dala do znanja da sam, bez obzira na svoje osjećaje prema njemu, spremna prekinuti zajednicu koja se pretvorila u ono što mi više ne odgovara, ukoliko se stvari ne promijene.
Ne bih prijetila opcijama koje nisam spremna realizirati.
Bila bih odlučna da shvati da ovo nije "jedan od razgovora", nego "the razgovor".
I prepustila bih da odluči. Da izabere.
U svakom slučaju, sretno, draga Trina. Želim ti mnogo snage i šaljem zagrljaj.
Uf, dok sam ja pisala, već je došlo dosta novih komentara...
zuska, odličan post!
Žene, majke Rodine, kako vi hendlate po ovim životnim temama! Ostajem bez daha čitajući što im radite, što si radite...valjda je to ovo novo žurno vrijeme.
Draga bako, i ja se ponekad pitam kako uspijevamo ovoliko razraditi prebrzu svakodnevicu!
Moram priznati da mi je Rodin Forum jako veliko veselje i pomoć, često trebam nekoga tko mi nije direktno, fizički blizak ali blizak po umu, da me sasluša, savjetuje, uvjeri i razuvjeri.
Zato, Trina, glavu gore, tu smo, podržavamo tebe i TM-a.
baka ne podh**a*aj, žene se ubiše pokušavajući nešto pametno smozgati, a ti se čudiš ne znam koji put ko picek glisti
picek glisti ?! - fakat to nisam čula
samo ono: pura dreku
I ja sam to čula na ovom forumu, viš' kako je koristan, upoznajmo svoje krajeve, narječja i običaje
A možda se baka samo divi, i ono moje dobroćudno JA to kuži, ali ono drugo, prgavo, vidi pogled s visoka.
Možda sam u krivu, a to zapravo progovara moje Pravo ja, ono što kaže Hladno pivo u pjesmi "Pravo ja" http://www.youtube.com/watch?v=zs5Xj-U0MWM, ono koje je možda član HDZ-a, fan Celine Dion ili nosi rajf
Trina, želim ti/vam puno sreće, tvoja priča me baš dotakla jer si mi ti kao virtualni lik kul.
Nastavno na Zuskin komentar da je to the razgovor, a i tvoje obrazlaganje da to nije za liječenje, probaj razmišljati u smjeru da je liječenje/psihijatar/klub samo jedna izvanska manifestacija toga koliko je to the razgovor i da je to početak nove ere i priznanje sebi da to nije faza, nego da se to ponašanje mora ful ostaviti iza sebe, ako želi tebe uz sebe.
Glupo sad, ali evo, ko što je za brak potpis papira i ceremonija (ma što ko mislio o tome), tako je i liječenje tj. baš takvo prihvaćanje problema i ono što iz filma gledamo "my name is taj i taj and ajm an alcoholic" onaj službeno-formalni okvir da se konačno shvati da jest, to je moj problem, i da se prihvati činjenica da je taj razgovor the razgovor.
Barem bi ja na to tako gledala, ne poznajući tvog muža niti finese problema alkoholizam (ali iz ovog što si napisala i nisu potrebne finese, to je to).
Ako taj korak izostane... to ti je malo, barem se meni čini, ko Luigi i Bepina i (ne)odlazak prid oltar...
Sretno!!!
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.11.2013. at 13:30
Samo jedan savjet: oprezno sa psihijatrima. Naime, mom suprugu nikad nisu rekli da previse pije, nego (objasnili su mi sami psihijatri sa kojima sam razgovaral) su odobravali to kako bi stekli njegovo povjerenje. Ukoliko odmah kazu sto misle, kazu, pacijent se cesto ne vrati. U nasem slucaju je to bila kontraproduktivno, jer, eto, ja sam preuvelicavala problem, a cak ni psihijatar nije vidio problem u tim svakodnevnim cugama. Tako da, eto, moje iskustvo sa psihijatrima po ovom pitanju je lose (3 razlicita doktora).
Teta Eta, jesu bili relativno specijalizirani za problem? Mislim da kužim taj njihov pristup "izgradnje povjerenja", barem preko psiho-bolesti u obitelji di imam iskustvo, ali ja bih se tu držala nekog provjerenog puta (ako ga ima) za liječenje alkoholizma.
Trina, meni se čini da se mora nekako izvanjski manifestirati i osvijestiti problem, jer kako će on percipirati razgovor kao the razgovor, kad ste već imali situaciju razgovora pa promjene, pa opet promjena na negativno itd. Bojim se da the razgovor neće držati, kao i to da bude sve na njemu i na njegovoj odluci, a bez potpore izvana i od trećih, emotivno neangažiranih osoba (klub, doktor itd.).
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.11.2013. at 13:42
Potpis na inu. Nama je ovaj forum nekad ta treca osoba, grupna terapija. Ja osobno sam jedno vrijeme imala stvarno potrebu za potporom izvana. Ako je sredina u kojoj jesi nesvjesna da je nesto problem, onda ne mozes ni dobiti potporu.
S druge strane morala sam po zakonu po potvrdu o odradjenom savjetovanju i posto se besplatno mogla dobiti samo u Centru za obitelj od njihovog psihologa, razgovarali smo MM i ja s njihovim psihologom, totalno needuciranim za nas problem, to je bilo totalno promaseno, ispunjavanje obaveze. Mi smo si nakon tog razgovora otisli nesto popiti, koliko smo se jadno i glupo osjecali. (Govorim o psiholoskom savjetovanju vezanom uz IVF)
Pa ne, nisu bili specijalizirani za taj problem. Naime, moj ex nije nikad priznao da ima problem sa alkoholom, psihijatrima je isao zbog drugih razloga, a alkohol on nije ni spominjao kao problem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom