kako bi svijet bio krasniji kada bi se razvila normalna komunikacija među ljudima. bez osuđivanja, bez kritiziranja, s prihvaćanjem tuđeg mišljenja, tuđih postupaka ....
iako je tema biorez. za ili protiv, zar je to uistinu tako važno....
s jedne strane stoje roditelji s djecom koja imaju svoje potrebe, bile one teže ili lakše za podnijeti...
s druge strane vječita prepucavanja kako treba biti isključiv...
gdje je tu dijalog??
"gospođo dijete vam je puno puno bolje, ...vidno poboljšanje i samo nastavite kako radite i dalje ....." ali ja i dalje (ako se ne želim upuštati u raspravu i čekićem po glavi moram šutiti o alternativi) zašto?
veli mi "sestra" koja je i "njihova sestra": ma ne spominji, bit će lakše njima i tebi..
ok. ako je njima laške iskreno mi je svejedno, no meni je važan mir koji imam sa svojom obitelji