Nakon 19 godina vegetarijanskog staža, u kojem sam prolazila različite faze (makrobiotika, veganstvo...) 2010. sam počela jesti meso... prvo pršut, pa pohane batke, pa bijelo meso... to i tamo mamine faširance, sarmu...
Ne često, ne puno... jedino u trudnoći sam svaki dan tražila proteine... znala sam MD-a nazvati "donesi mi neki protein"... bili su to piletina ili riba, faširanci i sarma su došli kasnije.

U subotu smo bili u stisci s vremenom i gladni, pa završili kod Čingača, naručili porciju velikih ćevapa i nekoliko salata za nas troje... Meni jedan do dva ćevapa dosta, Smjehuljici isto, a ni MD ne traži više od 4-5 kom. I tako usred zalogaja, smučilo mi se meso. U trenu sam znala da sam opet vegetarijanac. Kao i prvi put.
Kad sam prvi put kao klinka prvi put čula za pojam vegetarijanstva, znala sam da ću to ja biti jednom. I kad sam 2010. ponovno počela jesti meso, znala sam da ću ga jednom opet prestati jesti. Govorila sam da sam vegetarijanac u duši iako jedem meso.

Ima li još tko da dijeli moje iskustvo?