Odustajanje od jaslica?

[dorotea24]

ah on ti je sada 2.5 godine, taman da je još pola godine da malo sazrije. no što je, tu je. nama su se tete isto protivilie adaptaciji na način da roditelj bude u grupi sa djetetom, a sada i vidim zašto i da to zaista ne bi dobro funkcioniralo. rađe su mi ponudliti opciju da prvi dan dođem po njega nakon 2 sata i tako par dana. jer ako si ti unutra s njim, nisi ništa dobila pošto se on mora naviknuti na situaciju bez tebe i svejedno te to čeka kada ga prvi puta ostaviš tamo samog. osim toga, i druga djeca plaču kada vide tuđe roditelje. znam kada sam tih prvih mjesec dana dolazila po sina, kako sam ušla u njihovu sobu, tako je vidivši me u plač udarilo nekoliko djece. i tako na svakog roditelja koji dođe po svoje dijete.
patrik isto nije htio jesti prvih dana gotovo ništa. tu su se svi uskomešali, bake počele paničariti, ali teta i ja smo se dogovorile da će mu ona cijelo vrijeme ponavljati kako ću ja po njega doći čim pojede jelo. tako je i bilo. kod kuće smo se prvo tako dogovorili, teta mu je tako rekla, a po njega se došlo bezrezervno odmah nakon jela. ako nisam mogla ja, došla je baka ili je tata otišao s posla i tada je počeo jesti. onda smo nakon 3 mjeseca uveli spavanje. a moje dijete je dosta teško podnijelo adaptaciju i nije lako prilagodljiv. većinu godine je ili plakao ili negodovao, no ono najgore je trajalo mjesec dana. i sada je nakon godinu dana i nakon ferja par dana plakao u vrtiću. no vjeruj mi, oni ti zaista plaču samo dok mi odlazimo. čim se maknemo iza vrata njih tete utješe i oni prestanu. zaista se divim tim ženama kako takvu buku i tugu mogu podnositi svaki dan, a naručito kada dobiju punu grupu nove male djece na adaptaciju.....ajmeeeeeeeeeee