-
Nama je N krenula s 2 g. i 5 mj. u vrtić "Utrina" i bilo je sve SUPER, s time da je ona bila jedna od djece s iznimno lakom adaptacijom, ...ali....
preselili se na Vrbik i s 3 g. i 4 mj. krenula tamo, adaptacija loša, tete 8 kopalja ispod - ne može se reći da su bile zločeste, već prije odmaknute, neoduševljene svojim poslom i djecom i hladnije....a N je imala svaki dan mokre rukave koliko je sisala od neugode....mi probali razgovarati o tim poteškoćama - da se i doma žali, da su je djeca isključila, da joj kažu ovo ono....a tete- a kaj bi vi htjeli? pa treba se adaptirat - to su djeca. ??? da pustim da mi dijete prođe proces isključivanja i da se osjeća iznutra jadno vezano za prihvaćanje od strane vršnjaka - potencijalno i u budućnosti?!...
i mi je vratili u Utrinu.....PREPOROD! Vratila se naša stara N, samopouzdana, za pol godine na svoj zahtjev otišla u englesku grupu - gdje je dob bila približnija njenoj i malo starijih. razgovarali s str.suradnicima.... i ponovo - super!
R ima težu adaptaciju, plače i teško mu je, budi se po noći, ne jede, jučer je prvi put zaspao, ali....teta i striček! su odlični - topli, dosljedni, odmjereni, brižni i pristupačni. pa je sve ipak lakše!
kad pomislim da mi djeca idu u vrtić gdje ne vlada takva atmosfera, muka me snađe
definitivno je potreban novinski članak sa iskustvima roditelja i djece, i nekim smjernicama kakvo bi osoblje po zakonu i pedagoško-psihološkim principima trebalo biti. i kako se žaliti.
pa da ne ide više toliko nakrivo - mislim - kad bi meni netko rekao da nije mogao održavati grupu zbog mog djeteta - koje se adaptira - pred djetetom - tražila bih razgovor u 6 očiju - sa bilo kojim suradnikom, jer to nije normalno za reć! koja je poruka i dobra namjera u tome!? da teta ode na psihoterapiju - ili promijeni posao. no, lako je tako razmišljat kad imaš mogućnost za drugu opciju. žao mi je da se na toliko područja za djecu moramo boriti za stvari koje bi trebale u "humanom" društvu biti uobičajene.
-
Tami25, sorry...ovih dana me nije bilo.Da, mi idemo u gradski vrtić; inače sam ljuta od upisa jer smo dobili opservacijski ugovor zbog bronhitila (pa hallo!!).Taman sam se malo smirila, onda šok od te gungule...
Svih mi je nekak bilo žao, pa za boga i te tete su samo ljudi!!Nitko ne misli na to da je za sve upis u vrtić neka nova prekretnica u životima tih malenih bića...cijeli sistem mi je nekak koma.
Ma, mi idemo bez problema, lijepo se pozdravimo, poljubimo i tak...(iako me svaki dan pita jel danas subota??:
)
Uglavnom, za sve treba beskrajno strpljenja...
-
tandina, potpuno si u pravu.
pusa, hrabra majko 
)
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom