Ovako je bilo i s mojim blizancima, samo je braco dobro jeo i žvakao s preprepunim ustima (siroče si je ručicom držao usta da mu ne ispadne višak van, ali uvijek je progutao) a seki smo morali miksati sve do četvrte godine.
Nije stvar loše navike. Imala sam dojam da je njeno grlo usko (glupo zvuči, znam; ali kad je porasla i ti su se razmjeri ispravili). Na svaki kruti komad hrane se davila. I onda je odjednom prestalo. Sreća da nije išla u vrtić do predškolske dobi, pa nisam imala problem koji ti imaš još i s vrtićem.
Ne možeš ga naviknuti, niti naučiti, niti prisiliti da žvače. Nemoj se živcirati jer to djetetu samo šteti i stvara odbojan stav prema rješenju problema. Prihvati problem kakav jest. Hrani dijete kod kuće kako ono to hoće. A u vrtiću bi puno pomoglo kad tete ne bi isticale pred njime i drugom djecom taj problem. Ovako, čim maleni primi žlicu u ruke, već ima tremu.