dragi priatelji moja prica pocinje pocetkom oktobra 2001 kada je mom drugom djetetu sa manje od mjesec dana starosti dijagnosticirana artrogripoza multiplex tadasnje stanje moje djevojcice je bilo sljedece: koljena savijena i ukocena pod 90 stepeni sa pokretljivosti od svega 15 stepeni sake oborene sa max pokretljivoscu kod desne ruke do pravca sa podlakticom dok je llijeva saka bila kriticnija prstici u obe sake savijeni i ukoceni. srednji vise. ogranicena pokretljivost ramena,stopala oborena odmah smo zapoceli sa fizikalnim terapijama i slijedili upute fizijatra i ortopeda. rekli su nam da ocekuju da bi ona mogla prohodati izmedju 5 i 7 god. supruga i ja smo se zainatili i do maximuma vrijeme posvetili njoj.fizikalnu terapiju koju je radila u bolnici mi smo utrostrucili radili smo u podne,navece,vikendom jedinu pauzu smo pravili kad djevojcicu zadesi gripa .nakon odlaska u banje reumal moja je curka prohodala sa nepune dvije godine. hodala je na prstima redovno smo obavljali kontrole i fizikalne terapije u koje je bilo ukljuceno banjsk lijecenje najmanje 2 puta godisnje .2007 operirala je ahilove tetive obostrano radi spustanja stopala 2009 lijevu ponovila. u vise navrata nosila je nocne ortoze za sake a i za noge. danasnje stanje moje djevojcice je daleko bolje od unazad 5 ili 10 god. koljena su se gotovo ispruzila jos nekih 10 stepeni stopala se dovode u polozaj od 90 stepeni dok su sake i prstici najveci problem jer sve sto se postigne terapijom ona to unisti nepravilnim oslanjanjem na sake. terapije i dalje radimo u manjem obimu zbog skole .doktoric neuro pedijatar te 2001 mi je rekla da dijete nece imati motoricki smetnji i da ce sa znanjem biti ispred svoje generacije.bila je u pravu .moje iskustvo u borbi sa ovom bolescu daje zakljucak daje banjsko lijecenje najveci nepriatelj artrogripoze.