Naslov govori sve.
Dijete je staro 3 godine i skoro 3 mjeseca. Ne jede sam - ne želi.
Korijen "problema" se pojavio još od rođenja, da ne pišem cijelu priču. Uglavnom, zbog problema s kilažom je od prvog dana bilo bitno da pojede i nije bilo prostora za "forsiranje" da jede sam.
On jede odlično i količinski i raznovrsno,..., ali ga treba hraniti. Točno zna koliko želi jesti i kad, to nije problem. Sam zaustavlja hranjenje kad je gladan.
Nije to neki problem, ali smatram da je svakako došlo vrijeme da počne jesti sam.
Nikakvi savjeti tipa, ostavi mu hranu i neka jede kad bude gladan ne dolaze u obzir, jer je njemu hrana zadnja rupa na svirali, ne zanima ga. Na taj način ne bi pojeo niti (karikiram) čokoladu da mu staviš pred nos.
On je tip djeteta kod kojeg pale jedino objašnjenja i kad mu "sjedne" u glavi dalje je sve super.
Lagano sam počela s pričom da će ići u vrtić, a kasnije u školu (to ga jako veseli) i da tamo sva djeca jedu sama, pa da treba i on naučiti,...
Poanta je da on zna jesti sam, ali ne želi. Ima neke rijetke trenutke kad krene jesti sam i zna baratati vilicom i prinositi hranu ustima i zna žlicom jesti npr. puding.
Dakle, sve zna, ali ne želi.