Kako potaknuti dijete da samo jede?

[Anemona]

Naslov govori sve.
Dijete je staro 3 godine i skoro 3 mjeseca. Ne jede sam - ne želi.
Korijen "problema" se pojavio još od rođenja, da ne pišem cijelu priču. Uglavnom, zbog problema s kilažom je od prvog dana bilo bitno da pojede i nije bilo prostora za "forsiranje" da jede sam.
On jede odlično i količinski i raznovrsno,..., ali ga treba hraniti. Točno zna koliko želi jesti i kad, to nije problem. Sam zaustavlja hranjenje kad je gladan.
Nije to neki problem, ali smatram da je svakako došlo vrijeme da počne jesti sam.

Nikakvi savjeti tipa, ostavi mu hranu i neka jede kad bude gladan ne dolaze u obzir, jer je njemu hrana zadnja rupa na svirali, ne zanima ga. Na taj način ne bi pojeo niti (karikiram) čokoladu da mu staviš pred nos.
On je tip djeteta kod kojeg pale jedino objašnjenja i kad mu "sjedne" u glavi dalje je sve super.

Lagano sam počela s pričom da će ići u vrtić, a kasnije u školu (to ga jako veseli) i da tamo sva djeca jedu sama, pa da treba i on naučiti,...

Poanta je da on zna jesti sam, ali ne želi. Ima neke rijetke trenutke kad krene jesti sam i zna baratati vilicom i prinositi hranu ustima i zna žlicom jesti npr. puding.
Dakle, sve zna, ali ne želi.

[sirius]

Mislim da prvo svi iz okoline koji ga hrane moraju izbaciti iz glave želju da on jede i pojede određenu količinu hrane.
Jednostavno on treba sudjelovati u obiteljskim obrocima za stolom , a ne da sjedi sam ili da sve bude usmjereno na njega kad je vrijeme jela.
Ostalo će doći samo...

[Anemona]

Mislim da prvo svi iz okoline koji ga hrane moraju izbaciti iz glave želju da on jede i pojede određenu količinu hrane.
Jednostavno on treba sudjelovati u obiteljskim obrocima za stolom , a ne da sjedi sam ili da sve bude usmjereno na njega kad je vrijeme jela.
Ostalo će doći samo...

Ma sjedi on sad (prije večinom nije) za obiteljskim stolom i sudjeluje u obrocima, sudjeluje i u pripremanju, i ništa nije direktno usmjereno na njega.
On sad normalno s nama jede, ali ga treba hraniti.
On se i strašno veseli pripremi obroka. Biramo zajedno namirnice, beremo povrće na vrtu, kuhamo zajedno,..., ali očito i zajedno jedemo.

[kahna]

Nemam ti savjeta, mogu te jedino potpisati od prvog do zadnjeg slova.

Ustvari kod nas je 'problem' taj kaj ja 'nemam vremena' niti živaca čekati da on sam pojede

[Anemona]

Odmah isprika sirius, ovaj smajlić koji okreće očima treba biti nakon moje zadnje rečenice (očito i jedemo zajedno).
Ne znam kako je upao gore.

[Balarosa]

Ne znam je li usporedivo i može li pomoći naše iskustvo sa samostalnim obuvanjem. T. se odbijao obuti sam i onda smo se dogovorili da će svaki put kad se sam obuje dobiti zvjezdicu i kad skupi 20 zvjezdica dobit će neku nagradu (ne sjećam se sad što, za nešto smo se unaprijed dogovorili, ništa veliko, do 20 kn). Napravili smo veliki papir na kojem je pisalo "TINOV PAPIR ZA NAGRADU" i zalijepili ga za ormar, ceremonijalno crtali zvjezdice, prebrojavali ih, ja sam hvalila tati svaki put kad bi ucrtala zvjezdicu, a nakon desetak puta mu je to jednostavno postalo normalno.

[Anemona]

Nemam ti savjeta, mogu te jedino potpisati od prvog do zadnjeg slova.

Ustvari kod nas je 'problem' taj kaj ja 'nemam vremena' niti živaca čekati da on sam pojede

A jesi od pomoči.
Dio je i kod mene u tome "nemamo vremena", jer on i ovako jako sporo jede. Njegov jedan obrok traje obavezno pola sata.

Naravno največi dio problema je u tome da JA nisam spremna pustiti ga da jede sam pa kako bude. Jer onda ili ne jede ništa, ili jede mikroskopsku količinu od dva zalogaja i više ne želi ni jesti, ni sjediti.
Meni je to problem, ne djetetu, jer je kad je gladan: nervozan, "lud",... da nabrajam dalje? Zato mi je jako bitno da se najede.

Ponavljam, ja ga ne šopam, on sam diktira količinu hrane koju želi pojesti i vrstu hrane.

Isto tako i kad je s bakom, on se "mora" najesti, jer ih čuva zajedno troje. A ako je samo jedan gladan i nervozan, slijedi raspad sistema, a kamoli ako ih je više takvih.

Dakle, opet sam na početku - trebam ga riječima uvjeriti da je to baš super.

Ponavljam on je takav u svemu.
Banalni primjer: do pred mjesec dana nije želio ni u ludilu ostati na igranju kod dede i bake. Jedan dan je samo sam izjavio da ide i od tad ide bez apsolutno ikakvih problema. Da mi je to netko rekao dan prije, rekla bih da je lud.
Kod njega samo treba vremena i strpljenja, ali bih ga ipak htjela malo usmjeriti, potaknuti,...

[martinaP]

A. je počeo sam jesti tek kad je krenuo u vrtić.

[Anemona]

A. je počeo sam jesti tek kad je krenuo u vrtić.

I ja razmišljam, ako ne bude prije, tad sigurno bude, ali stvarno bih voljela da nauči prije, jer ga ne mislim davati u vrtić prije 4. ili 5. godine, a pitanje da li i baš tad bude mjesta u vrtiću.

[sirius]

Dio je i kod mene u tome "nemamo vremena", jer on i ovako jako sporo jede. Njegov jedan obrok traje obavezno pola sata.

Naravno največi dio problema je u tome da JA nisam spremna pustiti ga da jede sam pa kako bude.


...

Što da ti kažem ? Problem je u vama.
Jasan mi je i stav bake, ona želi najbolje i radi kao misli da je najbolje.
Pretpostavljam da će se to promjeniti kad promjeni okolinu tj. krene u vrtić.

[pale]

Ne znam kako ti pomoći jer i sama imam jednu takvu kući. kod nje je isto problem što joj je hrana zadnja stvar na pameti. prije godinu dana je tri mjeseca išla u vrtić i tamo je jela mikroskopske količine hrane i to kad bi je teta opominjala, užas. I ja bi da se nauči jesti sama prije nego krene u vrtić jer joj je prošle godine imunitet bio katastrofa baš upravo zbog nejedenja u vrtiću i virusa pa smo je morali ispisati.

[buby]

da počnete trening sa veselim zajedničkim objedima? hrana neka bude složena kao neka slika, da bude zabavno, šaljivo
neka počne i sam kreirati vesele tanjure
za to treba malo vremena, mašte

npr. slažu se oči od maslina, prutići sira kao ruke/noge, oblaci od svježeg sira....

dajte mašti na volju

a bitno, neka on isti takav tanjur složi i vama

možda bude čudnih kominacija, kockica čokse i sl., nije bitno


nije poanta cirkus, u hrani treba uživati

[Anemona]

sirius, hvala na trudu, ali ja znam da je problem u meni (nama) i od toga smo krenuli.
Ostajem kod tvrdnje da želim da dijete jede, ne želim da dijete jede mikroskopske količine (smatram da imam razloge zašto to ne želim, a nema smisla da ih sve sad tu nabrajam) i to nije nešto specijelno podložno promjeni.
E sad da li li je taj stav ispravan, ja smatram da je, ti da nije, to nije sad bitno.

Moje je pitanje kako dijete pod tim uvjetima potaknuti da jede samo?

Tvoj odgovor je: pod tim uvjetima nikako i to je ok, poštujem tvoje mišljenje, i čekam da netko drugi iznese drugačije mišljenje.

Pratim i vidim da su cure krenule s idejama koje su meni prihvatljivije.

[kahna]

Znaš šta, baš danas gledam, moj ima stvari koje će pojesti sam bez problema, npr. narezanu jabuku, breskvu i tako,
krušku recimo treba napiknuti na vilicu - to mu se ne da.
Ak mu ju ja napiknem na vilicu i ostavim u tanjuru pojede bez beda.
Juhu neće sam, žgance s mlijekom, tj. pipljave stvari.

Meso, rižu, tjesteninu u većini slučajeva pojede, pod uvjetom da je baš GLADAN, ako je manje gladan, više mu paše da mu se da.


Opet nemaš od mene koristi

Sad mi je palo na pamet da mu u svaki komadićak piknem čačkalicu, možda bi mu tako bilo zanimljivije :/

[mamitzi]

imam puno starijeg sina kojeg povremeno hranim. s vremenom je postalo bolje, posebno otkada imamo novo dijete pa ja nisam više toliko usmjerena na njegovo ne-jelo (jede malo količinski i malo vrsta hrane)
nije za pohvalu što sam sve pokušala, a najmanje da sam izvadila kuhaču i vikala da ću ga istući ako ne bude sam jeo. bio sse jako preplašio i pojeo je sam, ali me drugi dan pitao: a kako bi ti mene istukla? kako mame tuku djecu? jel bi me jako?

[BusyBee]

Vec sam kopirala za pejstanje dio za koji i ja smatram da je problem a vidim da ga je i Sirius naglasila:

Dio je i kod mene u tome "nemamo vremena", jer on i ovako jako sporo jede. Njegov jedan obrok traje obavezno pola sata.
Naravno največi dio problema je u tome da JA nisam spremna pustiti ga da jede sam pa kako bude.

Svidjelo se tebi ili ne, ali veci je problem u tebi nego u djetetu.
Ako zelis da jede samo - napravi vremena da jede samo i nemoj biti nervozna ako to potraje dulje nego si ti zamislila da treba trajati (u granicama nekih pola sata je meni osobno ok), ako nisi spremna pustiti dijete da jede samo pa kako bude i koliko traje, onda ga hrani. Jer rijetko koji samostalni jelac svaki dan pojede u obroku kolicinu koja ce zadovoljiti roditelja, tj. nekad pojedu nekad ne i rijetko kad onoliko brzo koliko je to roditelju ok.

Kakve god da je imalo probleme s prehranom, djetetu nista nece biti ako ga par dana za jedan od obroka pustis da jede samo pa koliko pojelo, pojelo (mozes uvijek nadoknaditi u drugom obroku ili iz ovog "sluzbenog, samostalnog" obroka).
Osobno, najdalje sam isla tako da sam ja imala jedan pribor, a malac drugi pa bi mu ja dala jedan zalogaj pa bi on uzeo jedan-dva pa opet ja jedan, dok nije ulovio ritam. Ti mozes npr. svaki dan prvo 5-10 min ponuditi samostalno hranjenje, a onda ti nahraniti dijete, ako ono ne zeli samo jesti. Ili pripremaj obroke kao finger food (ok, ne mozes juhu, ali puno toga mozes), mozda da se krene prvo prsticima hraniti samostalno.

A ako i dalje ustrajes u tome da tvom djetetu treba samo sjesti pa ce sve ici ok, onda niti ne pokusavaj prakticno nego samo pricaj kako je to super - samostalno jesti i cekaj da djetetu "sjedne".

[BusyBee]

Oprosti, sad vidim da si podvukla da znas da je problem u tebi. Da sam to vidjela da priznajes samoj sebi, ne bi drvila po tome.

[apricot]

a da pokušaš reći ovako nešto: hajde ti pojedi, a za to vrijeme ću ti složiti onaj kamion od "legića" ili što već.
nešto što te je prije molio, a za što ti treba vrijeme.
i to baš ono vrijeme u kojemu on jede.

[Anemona]

Kahna, ti stvarno kao da mojeg opisuješ. On isto tako jede kao i tvoje dijete.
Evo danas smo pokušali za ručkom, imao je društvo, pa sam ga potaknula da jede sam kao i ostala djeca. Juhu nije htio sam, ali meso i prilog je jeo sam. Sam si je pikao s vilicom, a pred kraj kad mu je dojadilo, sam mu ja pikala s vilicom, a on je sam jeo.
Meni je to veliki napredak.

BusyBee, samo da se osvrnem na vrijeme hranjenja. Ja odvojim vrijeme samo za njegovo hranjenje bez apsolutno ikakve nervoze, kao što sam i rekla, jer mi je bitno da jede.
Hranjenje traje dugo, pola sata je uglavnom neki minimum, a obično jede i duže. Jednostavno polako žvače, a nemam ga nikakvu namjeru požurivati.

Ustvari smo krenuli vrlo slično kako BusyBee navodi. Jedan obrok na dan (ručak) neka za početak jede sam koliko ga uspijem nagovoriti, pa dalje uz pomoč. To mi se čini kao logično rješenje.

[Ana i mamino zlato]

Uhu ima nas još
Kod mene se dogodilo da mojoj princezi od tri godine i osam mjeseci i tete stavljaju žlicu u usta.
Ja ju hranim, nona i baka također.
Užas živi
Jednostavno nisam spremna JA prepustiti joj.
Imam knjigu od JJ Hura Idemo jesti. Yeah wright
Trebala bi joj pustiti ali ako ju ne hranim onda pojede malo ili ništa i onda je živčana i onda u krug

[meda]

i moj je isto od objasnjavanja, pa sam mu ja pocela s tim da ako sjedim i njega hranim ne mogu jesti svoje/nesto drugo obaviti pa cemo zato imati manje vremena za igranje i s vremenom je upalilo

ako malo pojede, onda mu napomenem da je to sad to, da nema 'ja bi nesto jeo' nakon pola sata. ako nije svjestan da je nervozan od gladi, onda to djetetu nekako treba dat do znanja, da se tako sad osjeca jer je za rucak pojeo dvije zlice, cisto da poveze uzrok i posljedicu.

a sto ti radis dok on jede? sjedis uz njega cijelo vrijeme? probaj malo radit nesto, recimo 'ajde ti sad malo papaj dok pocistim stol' i tako mic po mic.

[vissnja]

Imali smo isti "problem".
Pocela sam da je hranim, jer smo bili u periodu kada u jednom delu dana kad su je drugi cuvali (obicno popodne, predvece) nisam mogla da kontrolisem kolicinu junka koju ce dobiti. I onda mi je bilo bitno da joj do tada "uvalim" dva kvalitetna obroka i vocnu uzinu.
Posle je naravno na red doslo ispravljanje greske. Ona bi jela dok ne bi zadovoljila onu prvu glad, prvih par zalogaja lepo, a onda bi pocela da bira, brlja, mrlja.... Nismo smeli da iznesemo hleb na sto jer bi samo to jela...
Pa smo pokusavali razne nacine da jede sama. Ucestvovala je u prirpemanju, birala sta ce da jede, mutila, miksala, pravili smo cirkus u tanjirima, slagali boje. Iskreno, ja sam sve to nerado radila jer ne volim da pravim dramu oko bilo cega, ali zelela sam da dete jede samo. Pa smo poceli sa pricom o vrticu, pa kako tamo sva deca jedu sama, pa smo zvali drugare na rucak da zajedno jedu.... Recitovali, pricali price, citali pesme....

A onda se meni lagano smucilo. Vise nije bilo nikakvog razloga da je hranim. Nije isla popodne na cuvanje, cele dane je provodila sa mnom. I rekla sam bas me briga. A posle nekog vremena stvarno me bilo bas briga.
I naravno, tad je pocela da jede.

E sad, od kad jede sama (ima vec 4-5 meseci) ni jedan obrok kolicinski nije onoliki kao kad smo je hranili. Znaci konstantno jede manje hrane nego pre, sama odredjuje kolicinu, cak sama i trazi kad je gladna. Ali nista nije izgubila na kilazi, vesela je i zdrava iako manje jede.

[Anemona]

Samo da se malo javim. Napredujemo i on, a moram priznati i ja. Više mi ne pada toliko teško, ako je količina hrane manja od moje očekivane kolilčine.

Moram samo još napomenuti kako je on dijete koje hrana ustvari ne zanima, njemu je obrok gubljenje vremena.
Baš jučer ga gledam kako jede sladoled - kornet.
Drži sladoled i liže, pa malo gleda okolo, pa lizne, pa još malo gleda nešto drugo, pa lizne,... i tako u nedogled.
Stavim mu tetra pelenu oko vrata i ne sekiram se, jer sladoled se cijedi po svemu. Onda mu nakon nekog vremena dojadi nanašati sladoled u ruci, onda traži da ga bacimo.
S time da voli sladoled, ali on nema onaj "nagon" da potamani brzo hranu, bez obzira da li mu je fina jako ili malo manje.
Nema hranu koju ekstra obožava,... hrana mu je na dnu ljestvice prioriteta.

[MarijaP]

Za takve jedače su dobre i tatine stare t-shirt majice kao zaštita