Predškolci (ne) znaju...

[makita]

...pisati velika slova, čitati, zbrajati do xy, kaskati na jednoj nozi...
Potaknuta topicom o odgodi upisa u 1.razred osnovne, pitam se što je tipično za jednog predškolca. Preda mnom je jedna školska godina s predškolcem i zanima me kako će tijekom godine napredovat. Što vaša djeca znaju na poč.predškolske godine? Što savladavaju ovih dana?

Moj nema interesa za ikakav rad s olovkom/bojicom. Jedva da nekad nešto nacrta, oboja, napiše. Zna napisat nekih 10ak slova, al jako nahereno i neracionalno koristi papir. Npr prvo slovo je na pola papira, drugo je na četvrtini, a ostala mu ne mogu stati. Jako se buni kad mu ponudim da malo piše ili crta (ili barem boja). Teta kaže da je za tu motoriku dobro i rezuckanje papira i ljepljenje.
Voli i vodene boje, a s manjim djetetom u kući mi je to nepraktično pa trebam poradit na nuđenju toga.
Kaskat na jednoj nozi je naučio ima cca 2 mjeseca.
Visok je i neloš u vrtićkoj košarci.
Strpljiv i poslušan.
Ne voli dril i ponavljajuće stvari. Ako nešto ne želi, treba mu dobra motivacija da se pokrene.
To je sve čega sam se sjetila.
Malo intenzivnije o ovom svemu razmišljam jer mi je teta u vrtiću početkom ljeta rekla da ga osim učenja čeka i mnogo napretka na socijalnom planu. On je, po svemu, individualac. Uklopit će se, ali voli biti po strani, izdržat će što mora, al će sam izdržavat. Neće u čekanju tražit društvo...

Eto, veselim se vašim iskustvima

[Peterlin]

Meni se ovo čini baš tipično.... takvih je 90% djece, pogotovo dječaka.

Ako je dijete strpljivo i poslušno, to je pravi bingo u današnjoj poplavi raspuštene, nestrpljive i neposlušne djece. Upravo to je najbolji start za školu.

Ponavljajuće stvari - čuj, to ovisi o učitelju/učiteljici tj. kako ti se okrene karta. Po novom standardu oni više ne sjede 45 min nego u prvom razredu cijelo prvo polugodište imaju adaptaciju, pa to ide malo pomalo. PUno ovisi i kakva je ekipa u razredu.

Dalje, ako želiš djetetu razviti motoriku, ostavi se bojica za sada. Daj za početak krede u boji - za malu ruku to je savršeno. Moj 9-godišnjak još uvijek uživa u oslikavanju parkirališta.

Za motoriku je dobra i lopta, pa ako dijete igra košarku, to je također super.

Kad dođu zimski dani, kiša i snijeg, daj djeci plastelin, slano tijesto, glinamol i slično - nek gnječe. Manje dijete može također slikati vodenim bojama - raditi otiske šaka (i stopala, ali to je za ljeto), krumpirovu tiskaru i slično. Može se raditi kolaže od starih novina i kataloga, moji uživaju u izradi home made animacija, iliti "crtića" (kad nacrtaš 20 sličica u pomaku, pa ih polijepiš na kut nekog starog časopisa redom, i napraviš "frrrt").

Ako dijete ima više problema s motorikom, bolje je raditi na klasičan način (krede, pastele, pa tek onda olovka i to TROKUTASTA, da nauči pravilan hvat) ali ako želiš dijete naučiti da čita ili recimo zbraja i oduzima, računalo je zakon.

Negdje sam stavila link sa home made početnicom u power pointu koju sam davno napravila za svoje dječake. Moj stariji je jako rano naučio čitati jer ga je silno privlačilo računalo, pa je savladao i tu sitnicu . Igrice (osim edukativnih) baš i nismo poticali, ali one klasične tipa "tetris" i slične slagalice su dobre za razvoj fine motorike i refleksa (veza oko-ruka-mozak).

BItno je prepoznati što dijete voli, pa graditi od toga. I to s mjerom, da ne savlada unaprijed gradivo pa mu bude dosadno, iako to je minorna opasnost.

Još jedna stvar - bitno je da zna uspostaviti kontakt s drugom djecom, da uvažava autoritet učiteljice i da se u stanju brinuti o sebi i svojim stvarima (da zna prepoznati što je njegovo, zavezati cipele, oprati ruke, ispuhati nos, obaviti wc, obući se i slično). Moj stariji je imao problem što se nikad nije znao zauzeti za sebe, ali takve stvari se uče upravo u kolektivu.

Bit će sve u redu. Nek vam ova zadnja godina bude vesela i zabavna. Ne treba se opterećivati - učitelji znaju svoj posao, djeca dolaze s različitom razinom predznanja, a oni to ipak vrlo brzo sve dovedu u red.

[Peterlin]

Evo slovarice: http://www.sendspace.com/file/itv3s2

Imam takve materijale i za brojenje do 10, zbrajanje i oduzimanje, početno čitanje (slikovnice domaće izrade) i slično, ali ne treba dijete pretrpati. Sve se to stigne.

[rosa]

Peterlin, hvala, od tebe uvijek konkretni i korisni savjeti!

Jel možeš, molim te, naći taj link za home made počenicu?

Mene isto pomalo zabrinjava koliko moj sad skoro 5-godišnjak ne voli ništa vezano uz olovke, bojice, crtanke...identično kao kod makite. Napravi uz jedvite jade, traje 15 sekundi i onda bris.
Jedino je, za razliku od makinitinog dječaka, izrazito društven i stalno u pokretu. On si nađe društvo za razgovor ako treba i u bakicama koje sjede na klupi u parku.

[Peterlin]

Evo, našla ja taj link za slovaricu u međuvremenu. Ako se ne bude dalo skinuti (regular speed radi normalno, a s ovog servera nikad nisam pokupila viruse) javite mi e-mail na pp, pa ćemo tako.

[rosa]

Peterlin, ja upravo skinula s regular speed, ide u par sekundi.

Hvala!!

[tanja_b]

bitno je da zna uspostaviti kontakt s drugom djecom, da uvažava autoritet učiteljice i da se u stanju brinuti o sebi i svojim stvarima (da zna prepoznati što je njegovo, zavezati cipele, oprati ruke, ispuhati nos, obaviti wc, obući se i slično).

Osvrnula bih se na ovaj dio, jer mi je interesantniji od učenja slova i pisanja. Ima li netko pametan praktičan savjet kako naučiti predškolca da zaveže cipele? Kad je danas gotovo nemoguće kupiti dječje cipele koje nisu na čičak
A. je kao sasvim mali nosio cipele na žniranje iz ortopedskih razloga, ali u vrtiću su tete od početka radile pritisak da prijeđemo na čičak, a i on sam je jedva dočekao cipele na čičak da se može sam obuti (jer u dobi od 3 godine nije bilo šanse da si sam vezuje cipele). Sad, naravno, nosi cipele (i tenisice) na famozni čičak, kao i svi ostali, i ne zna zavezati žnirance, i ne želi to naučiti, a ja baš i ne znam kako ga to naučiti bez pravog povoda...

Ajde, bar ostalo pobrojano radi sam (oblači se, ide na wc, pere ruke, sprema za sobom, itd.).

[maria71]

ne zna ni Marko i ja se uopće ne sekiram, do 18 će naučiti.

[cappy]

Evo slovarice: http://www.sendspace.com/file/itv3s2

Imam takve materijale i za brojenje do 10, zbrajanje i oduzimanje, početno čitanje (slikovnice domaće izrade) i slično, ali ne treba dijete pretrpati. Sve se to stigne.

Daj , molim te , stavi linkove ili nešto sl. i za ove druge materijele .Sigurno će biti od koristi.

[Dijana]

Mi imamo falše starke na žnirance i tako je naučila vezati žnirance. Spoooro (kao i sve ostalo grrr), ali zaveže kako spada.

[marta]

Za grafomotoriku preporucam Ples pisanja, izdavac Ostvarenje. Odlicna stvar.

[Peterlin]

Osvrnula bih se na ovaj dio, jer mi je interesantniji od učenja slova i pisanja. Ima li netko pametan praktičan savjet kako naučiti predškolca da zaveže cipele? Kad je danas gotovo nemoguće kupiti dječje cipele koje nisu na čičak

Nije to vezanje cipela neki bauk... Nama je učiteljica rekla da kupujemo cipele na čičak dok djeca ne nauče, ALI nek im omogućimo da uče.

Praktičan savjet (savladala sam to uz jednog sina s problematičnom motorikom i drugog koji je notorna lijenčina) zove se ZEČJE UŠI. Moja djeca ni dan danas ne znaju vezati cipele onak, standardno, na petlju, nego tako.

Daklem, na jednostruki čvor naprave se "zečje uši" (svaki slobodni kraj vezice se savine još jednom, pazeći da "rep" ostane slobodan, tj. da bude dulji od uha, da se stvar pri vezanju ne raspadne). A nakon toga zečje uši se svežu u normalan jednostruki čvor. To je sve! Baš moram pitati starijega da li je napokon naučio i standardni čvor, za mlađega sam gotovo sigurna da nije. Pa da vežu tako cijeli život, nema veze. S vremenom svatko nađe način koji mu je najbrži.

Negdje sam na internetu našla 17 načina za vezanje cipela... evo tu:
http://www.impactlab.net/2006/08/15/...our-shoelaces/

Ovaj "zečje uši" čvor koji moja djeca koriste nacrtan je tamo gdje piše "Two loop shoelace knot".


Motivacija - neke dooobre tenisice sa žnirancima!

I još nešto - stariji je najprije naučio vezati samo pola čvora.

Za one koji više vole teoriju od prakse, u našoj knjižnici bila je neka pločica s rupama i uzicom koju se moglo vezati po želji. To se može napraviti i doma. Dobru zabavu!

[tanja_b]

Za one koji više vole teoriju od prakse, u našoj knjižnici bila je neka pločica s rupama i uzicom koju se moglo vezati po želji. To se može napraviti i doma. Dobru zabavu!

Imamo nešto slično doma, uzicu je izvukao i koristi je da upregne životinje u zapregu koja vuče kamion

Ovaj savjet o "zečjim ušima" zvuči dobro, i jednostavnije od klasičnog načina, probat ćemo!

[makita]

MM se često igra nekakvim špagom, pa ga krati i da djeci da povuku jedan kraj pa se sve učas raspetlja....to im je super pa je stoga i stariji znao sam petljat, al da mi duuugo raspetljavamo, pa uživa u tim svojim malim "svinjarijama". Mislim da ga nakon toga neće biti teško motivirati. A mogu spomenuti da to treba za kampiranje kao Paškovim nećacima

Peterlin, što je to krumpirova tiskara?

Da, kupili smo trobridne olovke i bojice. Zanimljivo mi je nešto: kad crta, često zna ne crtati uopće bridove, rubove, nego sjenčenjem označi neki komad. Nekidan je tako u kutu nacrtao nešto crveno, i ja pitam šta je, an kaže avion. Ja reko, pa ne sliči baš. A on kaže, pa kad je cijeli bijel, osim repa, a dala si mi bijeli papir. A rep je baš lijepo nacrtao

[Peterlin]

Peterlin, što je to krumpirova tiskara?

Jednostavna stvar - za djecu koja još ne znaju crtati.

Imam spremljen samo jedan plakat iz vrtića (jest božićni, ali nema veze):

http://www.sendspace.com/file/tk23br

Ima toga i po internetu, treba tražiti POTATO PRINTING, ali ja sam uvijek radila s klincima jednostavne stvari, nisu puno rezbarili nego su kombinirali otiske kao kolaž.

[Peterlin]

Nisam baš sjajno objasnila... Dok su klinci bili mali, ja sam im rezala krumpire, a kad su narasli, sami su si to radili. Naučili i služiti se nožem i svašta... To je bila omiljena aktivnost, ali već dugo duuugo nam nije palo na pamet (prerasli dečki).

Evo još materijala s interneta: http://3.bp.blogspot.com/_zHSSRTaYKJ...wE/s400/mp.JPG

[Vrijeska]

samo komentar - ja i dan danas samo vežem cipele na način "zečje uši"... ne znam za druge načine... tu i tamo sam zamijetila da neki vežu drugačije od mene, ali nikada nisam tome pridavala pažnju

[Peterlin]

Daj , molim te , stavi linkove ili nešto sl. i za ove druge materijele .Sigurno će biti od koristi.

Evo ovdje su brojevi od 1 do 10:
http://www.sendspace.com/file/r4x2ky

Koliko ima (primjer - to se sve može doma napraviti vrlo jednostavno):
http://www.sendspace.com/file/njl1vj

Primjeri slikovnica (takve si možete i sami napraviti u ppt):
Dijete i mudrac (kineska bajka) http://www.sendspace.com/file/58j6xx

Što tatica uradi, uvijek je pravo (Andersenova bajka):
http://www.sendspace.com/file/jllcp9

Ima toga još, ali za početno čitanje ovo je dosta i previše... Ako dijete ne zna mala tiskana slova, u ppt se sve može prebaciti na CAPS i nema problema.

[lasica]

peterlin,zakaj ti ne radiš u vrtiću sa djecom?

[Franny]

pitanje: zašto bi djeca prije polaska u školu trebala znati čitati, pisati i računati?? čemu će ih učiti u 1. razredu?? ili će akcelerirati i odmah krenuti u 2.?? stvarno ne kužim...

[BebaBeba]

I mene to zanima.. http://www.skole.hr/dokumenti?dm_doc...d=312&dm_dnl=1 mislim, zašto ovdje to ne piše?

[Peterlin]

pitanje: zašto bi djeca prije polaska u školu trebala znati čitati, pisati i računati?? čemu će ih učiti u 1. razredu?? ili će akcelerirati i odmah krenuti u 2.?? stvarno ne kužim...

Draga, dijete NE treba to znati. Velika većina djece od pete godine pokazuje prirodni interes za time, pa zašto onda ne pokazati djeci što i kako?

Problem polaska u školu nije čitanje i računanje. Velik broj djece ima problem privikavanja na kontinuirani rad, na mirno sjedenje, uklapanje u nepoznati kolektiv, nova pravila itd, pa ako roditelj tako nešto primijeti kod svog djeteta (npr. ako mu pažnja u predškolskoj godini traje kraće od 5 minuta) korisno je s takvim djetetom raditi za stolom. I što ćemo raditi? Slagati puzzle? Može, može... ali nije to dovoljno. Crtati? MOže, ali to onda brzo dovede do rješavanja labirinta, rješavanja logičkih zadataka i slično. A to su PREDČITALAČKE VJEŠTINE koje dijete mora imati prije polaska u školu. Ne mora znati kako izgleda slovo A (iako pretežna većina zna) ali mora znati da riječ M-I-Š ima prvo slovo M, zadnje slovo Š i slovo I u sredini. Zapravo, ne slovo nego GLAS.

Dijete mora znati brojiti do deset (ne mora znati napisati brojeve do deset), mora razlikovati sve glasove, mora znati što je ispred-iza, gore-dolje, naprijed-natrag, lijevo-desno, mora jesti samostalno, imati solidne higijenske navike (znati da se ruke peru prije jela i nakon wc-a i uvijek kad ti se učini da su prljave), treba znati SAMOSTALNO koristiti zahod, treba se znati obući i obuti, ako ima cipele na vezanje, treba znati SAMOSTALNO zavezati cipele, treba prepoznavati svoje stvari, treba imati jasnu granicu i osjećaj što je njegovo, a što tuđe i kontrolirati se da se tuđe ne uzima i ne dira, treba imati poštovanje prema autoritetu učiteljice, obzira prema vršnjacima i tako dalje.... Treba znati svoju adresu, treba znati gdje mu rade roditelji, barem jedan broj telefona NAPAMET, treba znati koga se zove ako mu bude loše... treba znati da je npr. alergično na kikiriki i slično. Treba znati prenijeti poruku roditeljima (postoji informativka, ali mora je donijeti doma i reći da unutra nešto piše). Eto, za sada mi je samo toliko palo na pamet. Dovoljno? Slova i brojevi su najmanji problem, draga... Ne bi čovjek povjerovao koliko djece nije spremno za školu po previše ovih kriterija....

[Peterlin]

peterlin,zakaj ti ne radiš u vrtiću sa djecom?

He he he, fala! Radim nešto drugo i to isto volim. Ali ako ostanem bez svog posla, mogla bih unovčiti svoje skrivene talente... he he he.. nikad se ne zna!

[klara]

Našla sam večeras ovu temu i skinula prezentacije. Hvala Peterlin!

[Peterlin]

I mene to zanima.. http://www.skole.hr/dokumenti?dm_doc...d=312&dm_dnl=1 mislim, zašto ovdje to ne piše?

Ljudi, ako već s interneta skidate koješta, onda si bar skinite prave stvari.

Ne treba vam pravilnik s ovog citiranog linka, jer to je za pravnike, nego PRIRUČNIK (za učitelje i komisije za upis u prvi razred, ali može i za roditelje).

Evo ovdje imate dva linka - za priručnik i materijal koji uz njega dolazi na cd-u. Dugo nisam po tome rovala pa ne znam da li je još uvijek ok, ali to je koristan materijal iz kojeg roditelj može probrati što mu treba i steći uvid kakvi su kriteriji za upis u prvi razred. Dobru zabavu!

http://www.azoo.hr/tekst/strucni-sur...-razred./635/9

Napomena: Linkovi se nalaze na samom dnu web stranice. Nadam se da će se moći skinuti ovim putem (ne mogu ubaciti link direktno na priručnik).

[Franny]

Draga, dijete NE treba to znati. Velika većina djece od pete godine pokazuje prirodni interes za time, pa zašto onda ne pokazati djeci što i kako?

slažem se kao i s vrlo eksplicitnim i detaljnim objašnjenjem nakon toga, koje potpisujem.
topic je započet rečenicom da predškolci ne znaju

...pisati velika slova, čitati, zbrajati do xy

pa sam postavila pitanje zašto bi to i trebali znati jer upravo poznajem neke roditelje koji baš to forsaju i drilaju, a sve pod krinkom "dijete samo pokazuej interes". kao što su ih forsali da s 9 mjesci "hodaju" i slično.
mojoj se frendici dogodilo da joj mala na početku 1. razreda nije znala, tj. jako je slabo znala, pisati slova i čitati ih dok su svi u razredu znali pa ju je učiteljica okarakterizirala kao dijete s teškoćama jer joj se nije dalo osvrtati na malu kad su druga djeca bila već toliko "naprednija".
to bi značilo da je u razredu bilo mjesta za einsteina ili šenou, ali za malenog michellangela ili meštrovića nije...a svako dijete ima svoje područje interesa, u kojem je uspješnije nego u ostalima ...

[Peterlin]

slažem se kao i s vrlo eksplicitnim i detaljnim objašnjenjem nakon toga, koje potpisujem.
topic je započet rečenicom da predškolci ne znaju pa sam postavila pitanje zašto bi to i trebali znati jer upravo poznajem neke roditelje koji baš to forsaju i drilaju, a sve pod krinkom "dijete samo pokazuej interes". kao što su ih forsali da s 9 mjesci "hodaju" i slično.
mojoj se frendici dogodilo da joj mala na početku 1. razreda nije znala, tj. jako je slabo znala, pisati slova i čitati ih dok su svi u razredu znali pa ju je učiteljica okarakterizirala kao dijete s teškoćama jer joj se nije dalo osvrtati na malu kad su druga djeca bila već toliko "naprednija".
to bi značilo da je u razredu bilo mjesta za einsteina ili šenou, ali za malenog michellangela ili meštrovića nije...a svako dijete ima svoje područje interesa, u kojem je uspješnije nego u ostalima ...

Mhm, ima takve djece.... Ne znači da imaju teškoće, ali i ja bih se zapitala kako to da dijete (pogotovo ako kreće s punih sedam u školu) nije već prije samo tražilo i pitalo da joj se pokažu slova...

Danas većina ljudi u Hrvatskoj ima u kući svakodnevno novine i tv, ako ne i internet. Oprosti, malo je čudno (pogotovo ako je dijete u vrtiću) da baš ne zna slova. Ne treba forsirati, ali treba svakako potaknuti takve stvari. Govorim ovo iz cipela majke djeteta koje je početak školovanja zaista započelo s rješenjem o posebnom obliku školovanja (nije mu bio problem čitanje, nego vid-sluh-motorika, ali to smo riješili). Moj stariji je odlikaš 5,0 od prvog dana i ljudi koji ga upoznaju sada ne bi vjerovali kako je to izgledalo u njegovoj petoj godini (0 bodova za olovku i crtanje, a o slovima da i ne govorimo). I mlađega sina budno nadzirem jer u trećem razredu još uvijek ponekad ispremiješa slova (ljevak je) pa se povremeno konzultiramo sa Suvagovim logopedima i ostalima.

Nije učiteljica ništa krivo učinila kad je zapazila da dijete tvoje prijateljice ne zna slova. Djecu koja do škole samostalno ne pokažu interes za slova često zaista imaju neke smetnje (samo pitaj, nažalost znam o tome više nego bih voljela, na sreću - tu se i te kako može pomoći). Moj mlađi sin ima učiteljicu koja nema dovoljno smisla i vremena za djecu s teškoćama, pa mi prstom pokazuje test i kaže "Gledajte, opet šlampavost..." Moram često podignuti obrvu i ženu podsjetiti (pokazati papire) da dijete sporije savladava neke stvari. Nije ga učiteljica naučila čitati. Da je bio njoj prepušten, ostao bi nepismen ili polupismen za sva vremena. Mi smo ga doma učili i još uvijek ga učimo, uzimajući u obzir njegove potrebe (ne bih rekla da su to teškoće, ali treba s njim više raditi nego s prosječnim djetetom... tjerati da čita naglas, korigirati greške, učiti ga da prstom slijedi rečenicu itd. ) To je, po mom mišljenju, posao učiteljice. Kod starijeg sina koji je imao još ozbiljniju priču, učiteljica je 110% odradila kako treba, i za njega i za druge klince u razredu. Kod mlađega - druga priča. Ali kako je njoj moj sin povjeren na 4 godine, a meni će biti sin zauvijek, i te kako se trudim brinuti da dobije sve što treba.

Da ne tupim - ima raznih situacija. Nekad učiteljica uoči ono što roditelji previde (jer ima više iskustva, ima stručnost itd.) a često i roditelji bolje znaju i imaju više vremena za dijete. Treba držati roditeljske oči otvorene, pogotovo u prvom razredu. Ako tu zaškripi, posljedice se osjećaju dugo...predugo... tijekom čitavog školovanja i dulje.

[krumpiric]

Teoretski ne trebaju znati ništa-a praktično-susjeda mi priča da u hrvatskom uče slovo A, a u prirodi trebaju moći pročitati tekst da ga nauče. Parodija.
Tako da mi poštujemo interes i odavno učimo slova, brojeve, zbrajanje, oduzimanje...

[BebaBeba]

Peterlin PUNO hvala na linkovima

[makita]

Draga, dijete NE treba to znati. Velika većina djece od pete godine pokazuje prirodni interes za time, pa zašto onda ne pokazati djeci što i kako?

Problem polaska u školu nije čitanje i računanje. Velik broj djece ima problem privikavanja na kontinuirani rad, na mirno sjedenje, uklapanje u nepoznati kolektiv, nova pravila itd, pa ako roditelj tako nešto primijeti kod svog djeteta (npr. ako mu pažnja u predškolskoj godini traje kraće od 5 minuta) korisno je s takvim djetetom raditi za stolom. I što ćemo raditi? Slagati puzzle? Može, može... ali nije to dovoljno. Crtati? MOže, ali to onda brzo dovede do rješavanja labirinta, rješavanja logičkih zadataka i slično. A to su PREDČITALAČKE VJEŠTINE koje dijete mora imati prije polaska u školu. Ne mora znati kako izgleda slovo A (iako pretežna većina zna) ali mora znati da riječ M-I-Š ima prvo slovo M, zadnje slovo Š i slovo I u sredini. Zapravo, ne slovo nego GLAS.

Dijete mora znati brojiti do deset (ne mora znati napisati brojeve do deset), mora razlikovati sve glasove, mora znati što je ispred-iza, gore-dolje, naprijed-natrag, lijevo-desno, mora jesti samostalno, imati solidne higijenske navike (znati da se ruke peru prije jela i nakon wc-a i uvijek kad ti se učini da su prljave), treba znati SAMOSTALNO koristiti zahod, treba se znati obući i obuti, ako ima cipele na vezanje, treba znati SAMOSTALNO zavezati cipele, treba prepoznavati svoje stvari, treba imati jasnu granicu i osjećaj što je njegovo, a što tuđe i kontrolirati se da se tuđe ne uzima i ne dira, treba imati poštovanje prema autoritetu učiteljice, obzira prema vršnjacima i tako dalje.... Treba znati svoju adresu, treba znati gdje mu rade roditelji, barem jedan broj telefona NAPAMET, treba znati koga se zove ako mu bude loše... treba znati da je npr. alergično na kikiriki i slično. Treba znati prenijeti poruku roditeljima (postoji informativka, ali mora je donijeti doma i reći da unutra nešto piše). Eto, za sada mi je samo toliko palo na pamet. Dovoljno? Slova i brojevi su najmanji problem, draga... Ne bi čovjek povjerovao koliko djece nije spremno za školu po previše ovih kriterija....

E, ovakvo nešto sam željela vidjet i o tome promisliti. Ne samo ovo boldano, nego zapravo sve.
Moj, recimo tako, problem je što ne nalazim toliko "zadataka" koja nisu slovna i brojčana da bismo postigli znanja koja si nabrojala. Ja nisam logoped, a vidim da ne izgovara dobro c. Miješa lijevo desno. Teško ga je zainteresirati za bilo kakvo držanje olovke. A činjenica je da je olovka bar 50% školskog vremena glavno izražajno sredstvo. Slaba mu je ta motorika.
Spasit će nas nekakva radna bilježnica od Disney-a koju je nekidan sam odabrao. 50ak kn nije malo, al je obožava, pa mi uopće nije puno. Al dok smo došli do toga...imamo nekoliko drugih običnih, radnih bilježnica, slovarica, komp, igrice, Silabus brojkalice, kolaž, vodene, škarice i ljepilo, trobridne drvene bojice (šteta samo što nisam kupila i one debele za početak, dakle, debele trobridne)...Kroz to sam pokušala stvorit interes, uglavnom je zabavno dok sam i ja aktivno uključena...vodene bojice su mu oduvijek bile super, bojanka na transformere također...

Hvala svima, baš mi je topic od pomoći.

Samo da još spomenem, čitanje, računanje, to se obično najčešće spomene, a pod tim se kriju sve ove vještine kojih smo se dotakli.

[Peterlin]

Ima još... (ufff, na ovakve teme ja uvijek imam još nešto za dodati).

Ne brini oko izgovora glasova c-z-s jer djeca u ovoj dobi mijenjaju zubiće pa se taj problem tolerira. Možeš se konzultirati sa logopedom, ali i stomatologom (ionako potvrdu o saniranim zubima treba dati na pregledu kad se utvrđuje zrelost za školu).

Literatura:

Mira Čudina-Obradović: Igrom do čitanja (zlata mi je vrijedilo)
Barbara Meister Vitale: Jednorozi su stvarni (ovo je knjiga osobe koja je prevladala vlastitu disleksiju i posvetila se poučavanju djece s poteškoćama i bez poteškoća - vrijedi pročitati, puno je korisnih ideja)

Netko je već spomenuo, ali vrijedi ponovno:
Ragnhild A. Oussoren: Ples pisanja (zakon za razvoj motorike i prostorne percepcije)
U vrijeme kad mi je trebalo, samo je knjiga bila prevedena, ali vidjela sam lani u Školskoj knjizi i vježbenice... Za razvoj predčitalačkih vještina bilo bi dosta samo da roditelj pročita knjigu. Ovdje je opisano i kako se glazba koristi za motivaciju (zlata mi je vrijedilo)

U radu sa svojom djecom doma koristila sam i knjige koje je napisao Paul Denisson: Brain Gym i ja, Brain Gym - priručnik za obitelj i edukatore

Svakome će nešto odgovarati, svatko će naći nešto za sebe. Nemojte se opterećivati količinom - BILO KOJA od tih knjiga će poslužiti, čak ne treba ni jedna. Mi smo sa svojom djecom radili puno toga zato jer nam se sviđalo. Radili smo i vježbe senzorne integracije, radili i kojekakve kreativne igrice.... već prema prilici. I danas se ponekad sjetimo kad nas je volja, ponekad vozimo bicikle, a ponekad vježbamo jogu (gle, mama, mogu napraviti vježbu "drvo" zatvorenih očiju!)

Po mom mišljenju, ključno je u svakodnevni život uključiti jednostavne vještine koje će djetetu trebati u školi. Svaki trenutak je prilika za učenje. Tako smo uvježbavali gledanje na sat, čitanje voznog reda, jednostavna matematika, sve primjereno dobi... Kad su bili manji, tako smo učili boje, lijevo-desno, unutra-van... ne znam ni sama, pozaboravljala sam.

I dalje tako radim s njima - jučer radila pašticadu. Večer prije solim meso i pitam mlađeg sina koliko je 2% od 1 kg (100 dag). Stariji to zna i morao je šutjeti dok je mali računao. I uspio je, nema greške! Ne radi se o postocima, nego jedinicama mjere. Oni uče gram-dekagram-kilogram, pa ja koristim svaku priliku da steknu sliku zašto im treba školsko gradivo i kako se ono koristi u običnom životu, ne samo u školskoj klupi... Kad to budu učili iz matematike, sjetit će se kako se soli meso, he he he...

[Peterlin]

Samo da napomenem, ni jednu knjigu iz gornjeg posta nemam doma.

Većina je bila posuđena iz kvartovske knjižnice. U protivnom bih bankrotirala.

Brain Gym (obje) sam imala i poklonila učiteljici. Njoj više treba. Mi smo prerasli literaturu te vrste - popamtili što nam je trebalo, a izvor informacija proslijedili dalje...

[makita]

Taman ovih dana idem obnoviti članstvo u gradskoj

Znam, Peterlin, ja s njima stalno nešto...shvatila sam da sam uronjena u svakodnevicu preskočila poticat crtanje olovkom jer se njemu nije dalo. Kad je imao 3, ok, nije mu to sklonost. Kad je imao 4, ajd, opet ok. Al kad ima 5ipo već su ga vršnjaci pretekli i to debelo...zato sam i pokrenula topic...u međuvremenu, iako sam ja osobno bila dosta odsutna, dijete je prilično napredovalo. Sada ću ja više biti s djecom tijekom zime pa su mi ove smjernice izvrsne. Čini mi se da što se motorike tiče naš problem nije u sposobnosti koliko u tome da on to uopće nije pokušavao. Moguće da će sve stići...vidjet ćemo...
Još ostaju socijalne vještine..................

[Franny]

Ne znači da imaju teškoće, ali i ja bih se zapitala kako to da dijete (pogotovo ako kreće s punih sedam u školu) nije već prije samo tražilo i pitalo da joj se pokažu slova...

ma sve 5. ima nas različitih. moj ima 3,5 godine i uopće ne pokazuje zanimanje za olovku, bojicu, kolaž, tek neznatno plastelin, ali zato je za mehanički dio (šarafe, čekiće i slično) tata-mata. ne kanim ga forsat. ok, naravno da će morati naučiti čitati i pisati i da ću ga tu drilati kad za to dođe vrijeme, ali ako do svoje npr 5. godine neće pokazati neki interes (kao što ga ima naš susjed 6ogodišnjak, ali ne-školarac još, koji je turbo zainteresiran za slova i čita i na engleskom, a ne samo na hrvatskom!!), zar bih ga ja trebala siliti da čita i piše?? zato sam pitala kaj će ga učiti u školi, ako ga ja sve naučim. drugi je par opanaka ako će imati taj interes...naravno da ga neću sputavati i čekati tupo - glupo 1. razred osnovne. i ja sam radila u osnovnjaku (predajem strani jezik), čak i od 1-4. (sad zadnjih 8 godina radim u srednjoj školi), pa onomad (npr. prije 14 godina) nije bila praksa da dijete već sve to zna prije početka 1. razreda.
a frendičina mala nije uopće imala taj interes za slova i za čitanjem... mama joj je mislila da će sve to naučiti u školi i nije se uopće zabrinjavala, niti se pitala je li to znak da s njenim djetetom nekaj možda ne štima ...naravno da je mala kasnije sve super svladala i pohvatala konce, ali u početku je kaskala jer su skoro svi u razredu to već "rasturali".

[Peterlin]

U razredu mog starijeg sina jedna je učenica dobila pohvalnicu za najveći napredak - došla je s najmanjim predznanjem, a do kraja škg sustigla najbolje učenike, a tako je i danas. za dijete, ali i za učiteljicu!

U razredu mog mlađeg sina ne rješavaju se neki očigledni problemi već treću godinu tako da nema pravila.

[@n@]

E, Peterlin, da te nema trebalo bi te izmisliti!

[Ifigenija]

Peterlin, daj da te pitam. Moj sin ima veliki interes za konstrukciju (stalno nešto slaže, lijepi, izmišlja), ali već mi je bed da radi nešto iz svoje glave. Htjela bih iskoristiti taj interes za nešto gdje bi mogao profitirati u smislu urednosti, preciznosti, slijeđenja uputa, mjernih jedinica i slično. Pokazala sam mu makete u TL.-u ali ih nikako nije htio... Možda da pokušam donijeti doma, bez da ga gnjavim u dućanu, ne znam...
Imaš li kakvu ideju?

[Peterlin]

Peterlin, daj da te pitam. Moj sin ima veliki interes za konstrukciju (stalno nešto slaže, lijepi, izmišlja), ali već mi je bed da radi nešto iz svoje glave. Htjela bih iskoristiti taj interes za nešto gdje bi mogao profitirati u smislu urednosti, preciznosti, slijeđenja uputa, mjernih jedinica i slično. Pokazala sam mu makete u TL.-u ali ih nikako nije htio... Možda da pokušam donijeti doma, bez da ga gnjavim u dućanu, ne znam...
Imaš li kakvu ideju?

Joj, dugo već nisam u TL-u kupovala makete... Moji su živjeli uz to (i danas, ali manje - nemamo vremena). Za ovako male klince domet je klik maketa (koja se ne lijepi nego sastavlja). Donesi doma. Bilo ih je svojevremeno i u Chipoteci.

Mi nismo počeli s tim nego s namjenskim legicama. Moj stariji je od jako rane dobi bio u stanju slijediti upute i sastaviti igračku bez problema. Mlađi je to savladao tek neposredno prije polaska u školu (zato jer je on kreativac, ne voli se opterećivati uputama, radije slaže nešto svoje). Pokazalo se jako dobro. Moj mlađi sad u 3. razredu uči mjerne jedinice. Kaže jedna mama na informacijama "kako da moj sin zna što je to model i maketa?" Što da kažem? Udžbenik prirode i društva, str. 19? Mojoj djeci nije trebao udžbenik, oni su znali od 3. i 4. godine kako to ide - upravo ovako, kroz igru.

Već dugo doma sami rade makete od kutija za cipele, bez uputa. Radili su najprije kuće za lutke, pa prerasli... Grade se dvorci, pokretna vrata, ne znam što im sve nije palo na pamet, ali da - prvo smo im pokazali.

Imam doma jedan odličan software s uputama kako izraditi avione od papira. Moram to potražiti... Moji sinovi to vole, ponekad slažu, ali to rade s tatom pa nemam baš puno uvida. Uz to je išla i slikovnica. Nemojte me pitati gdje sam to našla jer bit će me sram (Hrelić ili na remizi one kutije gdje dečki prodaju stare novine i stripove).

Osim toga, iz knjižnice smo donijeli knjigu Origami. To nam je isto bilo zabavno. Može se napraviti papirnati krampus, he he he.... To će uskoro biti aktualno. Možda se potrudim i nacrtam kako ide.

[Peterlin]

Dodatak: Kako smo došli na ideju da djeci kupimo modele aviona i svemirskih brodova? Jedan se našao u Kinder jajetu. To su prve upute za sastavljanje koje su vidjela moja djeca.

[Mali Mimi]

Mhm, ima takve djece.... Ne znači da imaju teškoće, ali i ja bih se zapitala kako to da dijete (pogotovo ako kreće s punih sedam u školu) nije već prije samo tražilo i pitalo da joj se pokažu slova...

Danas većina ljudi u Hrvatskoj ima u kući svakodnevno novine i tv, ako ne i internet. Oprosti, malo je čudno (pogotovo ako je dijete u vrtiću) da baš ne zna slova. Ne treba forsirati, ali treba svakako potaknuti takve stvari. Govorim ovo iz cipela majke djeteta koje je početak školovanja zaista započelo s rješenjem o posebnom obliku školovanja (nije mu bio problem čitanje, nego vid-sluh-motorika, ali to smo riješili). Moj stariji je odlikaš 5,0 od prvog dana i ljudi koji ga upoznaju sada ne bi vjerovali kako je to izgledalo u njegovoj petoj godini (0 bodova za olovku i crtanje, a o slovima da i ne govorimo). I mlađega sina budno nadzirem jer u trećem razredu još uvijek ponekad ispremiješa slova (ljevak je) pa se povremeno konzultiramo sa Suvagovim logopedima i ostalima.

Nije učiteljica ništa krivo učinila kad je zapazila da dijete tvoje prijateljice ne zna slova. Djecu koja do škole samostalno ne pokažu interes za slova često zaista imaju neke smetnje (samo pitaj, nažalost znam o tome više nego bih voljela, na sreću - tu se i te kako može pomoći). Moj mlađi sin ima učiteljicu koja nema dovoljno smisla i vremena za djecu s teškoćama, pa mi prstom pokazuje test i kaže "Gledajte, opet šlampavost..." Moram često podignuti obrvu i ženu podsjetiti (pokazati papire) da dijete sporije savladava neke stvari. Nije ga učiteljica naučila čitati. Da je bio njoj prepušten, ostao bi nepismen ili polupismen za sva vremena. Mi smo ga doma učili i još uvijek ga učimo, uzimajući u obzir njegove potrebe (ne bih rekla da su to teškoće, ali treba s njim više raditi nego s prosječnim djetetom... tjerati da čita naglas, korigirati greške, učiti ga da prstom slijedi rečenicu itd. ) To je, po mom mišljenju, posao učiteljice. Kod starijeg sina koji je imao još ozbiljniju priču, učiteljica je 110% odradila kako treba, i za njega i za druge klince u razredu. Kod mlađega - druga priča. Ali kako je njoj moj sin povjeren na 4 godine, a meni će biti sin zauvijek, i te kako se trudim brinuti da dobije sve što treba.

Da ne tupim - ima raznih situacija. Nekad učiteljica uoči ono što roditelji previde (jer ima više iskustva, ima stručnost itd.) a često i roditelji bolje znaju i imaju više vremena za dijete. Treba držati roditeljske oči otvorene, pogotovo u prvom razredu. Ako tu zaškripi, posljedice se osjećaju dugo...predugo... tijekom čitavog školovanja i dulje.

Samo da se nadovežem na ovo, dijete prije škole ne mora znati čitati i pisati i nije zbog toga dijete s poteškoćama u razvoju, kad sam ja krenula u 1. razred samo je 1 djevojčica znala napisati svoje ime a mi ostali nismo(bilo nas je 25), i zbog toga nismo bili ni malo zaostali, jednostavno djecu tada roditelji nisu toliko forsirali sa tim i smatram da su bili upravu mi smo svi to fino savladali u 1. razredu neki brže, neki sporije, ali nitko nije izašao iz 1. razred a da to nije naučio.
Da su djeca u 5 i 6 godini zrela za učenje čitanja i pisanja onda bi se to sustavno provodilo u vrtićima na način u kojem se provodi u školi. Što mislite koji je drugi razlog za to?
Stručnjaci koji se time bave su procjenili da je najbolje vrijeme za to oko 7. godine djetetovog života, no svatko je od nas u nečemu malo napredniji a u nečemu malo sporiji, pa ima tako i djeca koja to nauče i mnogo ranije, ali ja ne bih rekla da je dijete zaostalo ako sa 7 god. ne zna čitati i pisati.

[čokolada]

Ne znam, možda sam i u krivu, ali bojim se da ovdje dolazi do određenog raskoraka između realne činjenice da prosječno dijete bez teškoća u grafomotorici, bez disleksije i ostalog može sve solidno naučiti u 1.r. (a to se i savjetuje u raznim "priručnicima za uporabu" predškolaca) i realne slike 1. i 2. razreda u kojima se ipak ne ide baš tako jako postupno pa oni koji baš odmah ne uspiju savladati napr. čitanje počinju zaostajati...pa se odjednom u 2. polugodištu stvore dugački pismeni zadaci na testu iz matematike čije čitanje oduzme više vremena nego rješavanje računa....pa roditelji nakon škole i boravka s djecom vježbaju po sat-dva.
Mislim da je vrijeme kad smo mi išli u 1. r. ostalo daleko iza nas.

[čokolada]

dupli post, sorry.

[mamma san]

ja ću samo napisati iskustvo sa svojim malcem koji kao predškolac NIJE ZNAO:
- vezati žnirance (naučio je (ofrlje) točno na 6. rođendan - u stvari, skužio je o čemu se radi, ali nije ih znao zavezati): danas su mu žniranci izazov i voli sam probati zavezati ih u mašnu
- prepoznavao je slova (ali ih i zapboravljao) - u stvari uopće se nije s tim opterećivao: sad normalno savladava školsko gradivo i nije mu neinteresantno u školi, naprotiv!
- nije znao čitati - trenutno uči kao i svi ostali
- uopće ga nije interesiralo crtanje, slikanje i pogotovo farbanje nekih likova (tu i tamo nešo je nacrtao) - trenutno mu je slikanje i crtanje najzanimljivija slobodna aktivnosti i nevjerovatno je kreativan u tome

cjelokupna priprema za školu bila je ona koju je odrađivao u vrtiću. u gradu, u šetnji malo smo se podsjećali slova, pokušavali spojiti slova u riječi... učili rastavljali riječi u glasove i obrnuto (to mu je bila najmilija igra "u hodu")....

danas vidim gdje možda malo više treba obratiti pažnju:
- poticati dijete da postavlja "pune" rečenice (jako jako bitno)
- poticati njegovo samopouzdanje kroz bilo kakvu igru
- poticati dijete da opisuje događaje ili slike ("punim" rečenicama)
- igrati pitalica i brojalica
- igrati igrice koje potiču pamćenje
- vježbati grafomotoriku (obično crtanje i slikanje već je super)
- puno razgovarati o tome gdje živi (država, grad, mjesto, ulica, broj) i o onome što ga okružuje (npr. godišnja doba, djelovi dana, obveze i sl.)

I to je to.

I da... i ja sam kupovala slovarice i rezuckala, no on jednostavno nije bio za to zainteresiran (jedino za rezuckanje, ali i to mu je brzo dosadilo). Kupovala sam i knjige zadataka i sl... i to mu je tek sad interesantno... Crtkaranje, kreativni zadaci, to je bilo ono što ga je interesiralo i gdje je učio koncentraciju.
No, u jednom momentu dogodi se preokret.

I zato... moj savjet, polako. Uživajte sa svojim predškolarcima zadnju godinu. Omogućite im puno igranja, kretanja, uživanja u obitelji. Puno događaja, ljubavi i pričanja. Malo kreative, muzike i sporta... i što više vremena sa vama.

[Peterlin]

Samo da se nadovežem na ovo, dijete prije škole ne mora znati čitati i pisati i nije zbog toga dijete s poteškoćama u razvoju, kad sam ja krenula u 1. razred samo je 1 djevojčica znala napisati svoje ime a mi ostali nismo(bilo nas je 25), i zbog toga nismo bili ni malo zaostali, jednostavno djecu tada roditelji nisu toliko forsirali sa tim i smatram da su bili upravu mi smo svi to fino savladali u 1. razredu neki brže, neki sporije, ali nitko nije izašao iz 1. razred a da to nije naučio.
Da su djeca u 5 i 6 godini zrela za učenje čitanja i pisanja onda bi se to sustavno provodilo u vrtićima na način u kojem se provodi u školi. Što mislite koji je drugi razlog za to?
Stručnjaci koji se time bave su procjenili da je najbolje vrijeme za to oko 7. godine djetetovog života, no svatko je od nas u nečemu malo napredniji a u nečemu malo sporiji, pa ima tako i djeca koja to nauče i mnogo ranije, ali ja ne bih rekla da je dijete zaostalo ako sa 7 god. ne zna čitati i pisati.

Slažem se i sve je to točno. ALI kako je čokolada već rekla, ta su vremena daleko iza nas. Danas su djeca izložena slovnim i brojčanim oznakama i širokom spektru informacija puno puno ranije nego prije. Moj 10,5 godišnjak je prekjučer uredno povezao svoj prastari laptop sa našim relativno novim printerom, bez pomoći. Ali ne zna zapaliti šibicu, recimo... Nisu djeca danas ništa pametnija, ali žive u drugačijem i puno bržem okruženju. Sa slovima se ne sretnu prvi put kad sjednu u školsku klupu. Istina, dolaze s različitim stupnjem predznanja, ali i puno brže "hvataju" upravo ta znanja o kojima je ovdje riječ (čitanje, pisanje). Mirno sjedenje je druga priča.... Interval pažnje je druga priča... Tu smo mi i ranije generacije bili u prednosti (nije nas izbezumila televizija). I moj mlađi krenuo je u školu s drugačijom razinom predznanja od starijega (ovisno o interesu, jednostavno ih nisu zanimale iste stvari). Škola je okrutna što se toga tiče, silom prilika... Unatoč deklarativnoj okrenutosti potrebama pojedinog djeteta, u razredu je to jako teško postići. I nema govora o tome da se sve prepušta učiteljici. Učiteljica će dobiti novu generaciju za 4 godine, a naše dijete nosit će to znanje (i eventualne rupe u njemu) cijeli život.

[Peterlin]

Zaboravih još jednu praktičnu knjigu koja je dugo bila omiljena u našoj kući i dobra priprema za školu, a i danas je se ponekad sjetimo:

Steve & RUth Bennett: 365 dana bez televizije

http://www.izloog.com/365-dana-bez-t...an-112589.aspx

Mi smo je uzeli iz knjižnice, ali kad smo vidjeli koliko nam vrijedi, nabavili smo svoj primjerak.

[Mali Mimi]

Slažem se da djeca danas nisu ništa pametnija u odnosu na neke prošle generacije, imaju puno bolja znanja recimo o kompjuterima npr. sa 6 god. znaju instalirati igricu na kompjuteru, a ne znaju prepoznati kako izgleda krumpir u kori. Vjerujem da su prvenstveno roditelji ti koji dosta "forsiraju" čitanje i pisanje jer se boje da će njihovo dijete biti zaostalo ako to ne nauči prije škole i to je s vremenom prešlo u nešto normalno. Sjećam se jedne mame koja je bila sva oduševljena kako njezino dijete zna napisati svoje ime sa 5 godina, a crtala je recimo daleko ispod prosjeka za svoju dob no to nije zamjećivala, bila je sva ponosna kako je njezino dijete napredno jer je naučila preslikati slova.
Definitivno treba puno raditi sa djecom, ne samo u školi, nego i mnogo ranije - u predškolskoj dobi definitvno treba učiti kroz igru, puno pričati s djetetom, čitati im slikovnice jer bogate riječnik i maštu- a to se jako izgubilo tijekom godina i da sve ovo što ste vi nabrojale da ne ponavljam.
Ako dijete pokaže interes za slovima onda bih mu to pokazala s tim da se proširi na gl. osjetljivost, ovo o čemu je Peterlin govorila rastavljanje na glasove M-A-M-A.
Hoću reći ima mnogo drugih stvari koje se mogu raditi s djetetom prije škole, koje su itekako važne kasnije u životu, a ne uključuju recimo učenje slova, a te se stvari nekako zanemaruju

[Mali Mimi]

Evo napamet mi padaju riječi R. Fulghuma:

SVE ŠTO TREBAM ZNATI NAUČIO SAM U VRTIĆU

Sve trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.


A evo što sam tamo naučio:

• Sve podijeli s dugima.

• Igraj pošteno

• Ne tuci ljude

• Svaku stvar vrati gdje si je našao

• Počisti za sobom

• Ne uzimaj što nije tvoje

• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se

• Peri ruke prije jela

• Pusti vodu u zahodu

• Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi

• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo

• Svakog poslijepodneva odspavaj

• Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga prijatelja

• Ne zaboravi da čudo postoji.

Iz knjige ''SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU'' Robert Fulghum

[sne]

Više je pitanje za servisni kutak, ali ovdje se spominju sa razlogom, pa ćete vi prije znati :
Gdje mogu kupiti TROKUTASTE olovke i bojice?

Draga Peterlin, puno hvala na sugestijama, linkovima i preporukama knjiga. Na jednoj drugoj temi sam te čitala, poslušala tvoju preporuku za knjigu PRVO DJECA i drago mi je zbog toga.
Rado te pratim na ovakvim temama.

[tanja_b]

Trokutastih olovaka bilo je u Mulleru, mi smo ih tamo kupovali.

[makita]

Ja u Splitu u, mislim privatnoj knjižari (kod kavane Semafor preko puta gl. pošte), trobridne drvene bojice marke Maped. A negdje sam našla i olovke marke Staedler, one sive s točkicama koje su ko gumirane za bolji grip. Mislim da njih ima u brojnim knjižarama