Teška prilagodba na jaslice/vrtić
Pozdrav svima!
1.9. naša A je krenula u vrtić. Prva tri dana smo bili zajedno, upoznavali se s djecom (tih dana je bilo 10-tak djece u grupi, sad ih je 30), s tetama, prostorom, ma bilo je sve OK. Drugi tjedan je A boravila prvih dana po 1h, pa po 2h i na kraju 3h. Bilo je suza na početku, ali sve u svemu OK. Inače ona ima skroz pozitivan stav prema vrtiću, prema djeci, ali prema tetama baš i ne (mislila sam da je to skroz razumljivo zbog nove situacije u kojoj se našla - tete su autoritet a ja istražujem granice).
No, ovaj tjedan, točnije ova 2 dana proživljavamo pravu dramu. Dolazimo u ponedjeljak u vrtić (stav prema odlasku pozitivan), teta kaže "Hoće li A ostati na ručku?". Svi se složimo i mi odlazimo doma. To je bilo u 9h. Dolazim po A u 12 i 30 a tamo A u suzama govori teti "Hvala, ja nisam gladna". Teta ljuta, djeca me spaze na vratima, govore A da sam vani, A trči sva u jecajima i govori "Nikad više neću ići u vrtić, vodi me kući, kako je bilo na poslu, i sve nešto nepovezano, ali i razumljivo s obzirom na raniju situaciju i dolazak mene kao spasitelja. Ali, ono što sljedi nakon toga nikako mi nije bilo jasno: teta otvara vrata i govori "Ja nisam mogla grupu okupiti zbog nje jer nije htjela sa dvorišta u sobu, toliko je urlala da drugu djecu nisam čula, nisam mogla održati sat zbog nje, plače od trenutka kad ste otišli i odlazi u sobu i zatvara vrata. Ja, neznam što da kažem. A se oblači, gleda mene ja nju, dolazi druga teta "Ma samo mi je žao što nije pojela knedle, ali ona je ko navijena, priča i priča... slatko i kratko doviđenja". Mi odlazimo doma, A maše bok, nema nikog od teta, vrata zatvorena... A grlim, objašnjavam da je normalno da nemože jesti, ali da su tete malo tužne zbog toga (
), da teta ima puno djece u vrtiću i da želi da budu svi sretni i da trebaju svi pomoći u tome...
Sutradan, odlazak u vrtić pozitiva. Predlažem da dođem po nju kad idu sa dvorišta, ručak ćemo probati kasnije. Dolazim po nju nakon 2 i pol sata. Bili su na igralištu, vidim A pored tete i još jedne curice koja se ne odvaja od teta, A uplakana. Kad me teta vidjela, odmah ravno u lice pred A, ona ne prestaje plakati otkad ste otišli, ja sat nisam mogla održati, vidim još je nosite a ima 3 god. (jer sam je uzela u naručje naravno), veli teta "Vidim malo je razmažena", ali ja se moram posvetiti i drugima, stalno pita gdje je moja mama, kad će doći mama mislim, ona je previše vezana za vas, ima li baku itd, možda ćemo morati mijenjati grupu, ja pitam pa šta predlažete da to odmah napravimo dok se nije vezala (ovo je mješovita grupa od 3 do predškolskog uzrasta, s tim da su ona i još jedna curica 3-godišnjakinje i obadvije nove), ne dobivam odgovor osim neka opet ostaje oko 1,5h.
To se sve zbilo nakon nepunih 10 dana A odlaska u vrtić. Od prekrasnih priča o vrtiću nakon što smo saznali da smo upali, zapamtila je i ime grupe i cijelo ljeto se hvalila time, do ljetnih šetnji do vrtića, tatinih priča o prijateljima u vrtiću (ja nisam išla), volje da se dogovorimo o vremenu boravka, sve je palo u vodu jer je tetama glava ko bubanj nakon A 2,5 h boravka tamo. Napominjem, tete imaju oko 50 -god., vjerojatno i svojih briga, dug radni staž, ali i moje dijete ima samo 3 god. i ako je takvo da se nemogu nositi s njom jer otvoreno pokazuje osjećaje (plače i kaže zašto plače) a ne plače po tiho u kutku sobe jer je to kako su rekle ipak način na koji se ne ometa rad grupe, šta da napravim.
Da li da je ispišem iz ove i upišem u drugu grupu? Da li da napravimo pauzu, od tjedan-dva pa da probamo ponovo? Da li da ponudim pomoć u smislu boravka u predvorju vrtića ako im A opet počne ometati rad? Sa A jako puno pričamo, razgovaramo o tome, i mislim da nam samo treba dati šansu.
Danas nismo bili u vrtiću jer kad smo došli, čim je čula tetin glas pobjegla je niz stepenice. Da li da je unatoč svemu ostavim, pa što bude biće (nisam nikako za to), da potražim savjet psihologa šta da radimo, ili nešto treće. Tetama u vrtićima svaka čast, ovo je specifična situacija s nama i molim da se nitko ne uvrijedi (mislim o tetama na oc+vom forumu).
Oprostite na dužini posta, ali neznam šta da radim i trebamo pomoć. Vrtić je ipak jedno od ljepših razdoblja u životu, ili ipak nije?
 |
|||
Odgovori s citatom
bok, moj je problem slijedeći, krenuli smo u vrtić evo sad dva tjedna i mojacurica od 20 mjeseci koja je uvijek nasmijana i divno krasno dijete bila i sve supač se promjenila skroz.
.nadam se da ce proci što prije,k tome V jos siki tak da su mi i cice dodatno iscrpljene uff...valjda ce to sve proci...pozz
majoslava prvotno napisa
.Držim fige da i dalje nastavite tako.
.
"
