I da, to otimanje djece iz majčinih ruku mi je najjače...
Većinom su u vrtićima ravnatelji i direktorice dugi niz godina na pozicijama i svima njima pa nekim tetama tako paše
i to je jedina stavka koja je njima važna.

Bilo bi naravno teško organizirati se, potruditi i dati djeci šansu za ljudsku adaptaciju, tjedan, dva...
Ili kako sam negdje čula da neki vrtići i radionice organiziraju sa majkama i tetama...
Ma IMA načina samo se za sve moramo izboriti teeškom mukom, a nažalost sve se to lomi na našoj djeci i to je baš najtužnije od svega.

I nitko me ne može uvjeriti da je to otimanje normalna adaptacija i da je to u redu, jer nije.