Pravo pitanje o indigo terapiji je, što oni zapravo rade s djecom? Ako je to samo jedna šarena teorija gdje se roditelje uvjerava da imaju posebnu djecu i to im se masno naplaćuje, a nitko djecu ne maltretira, radi s njima čudne i štetne pokuse, tko je država da se u to miješa i zabranjuje? Po istoj logici bi se puno toga moglo zabraniti.
Ako se djecu na bilo koji način zlostavlja, maltretira, podvrgava terapijama štetnim za njihov razvoj onda se zna što je to i koje institucije trebaju reagirati?
Razumijem isto tako potrebu roditelja djece s posebnim potrebama da pokušaju vidjeti svoje dijete drugim očima i pokušaju pronaći neki njegov poseban talent.
Činjenica je da djeca s posebnim potrebama često imaju neki skriveni talent, koji ako se pravovremeno otkrije i razvija može njima i njihovim roditeljima dati smisao i radost u životu.
Iako su paranormalne sposobnosti i parapsihologija još uvijek stavljene pod etiketu sumnjivo, postoje i neke ugledne institucije i stručnjaci koji takve fenomene istražuju raznim priznatim znanstvenim metodama. treba samo razlikovati prave stručnjake od šarlatana kao uostalom u svemu.
A stavljati cijelu alternativnu medicinu u isti koš s nekim sumnjivim teorijama je isto površno.
Primjerice homeopatija, da li je netko čuo o bilo kakvim štetnim učincima homeopatskih ljekova koje je propisao iskusni certificirani terapeut?
Isto tako, samo zato što u Hrvatskoj u područje alternative nije uveden red, ne znači da su te sve metode loše i da druge zemlje nisu to napravile. Primjerice u Švicarskoj su priznate 42 alternativne metode i takve terapije djelomično pokriva zdravstveno osiguranje. Terapeuti i škole u kojima se školuju podliježu strogim propisima i pravilima, te se znanje i stručnost terapeuta kontinuirano provjerava jer inače ne mogu obnoviti licencu.