Indigo zabrana

[ljiljan@]

Ako se smijem vratiti na temu- gospođa Dujmić je toliko angažirana oko razotkrivanja sekti i sektaškog djelovanja, koliko mi je poznato, iz vrlo osobnih razloga. Nakon što su joj majku navukli u Rijeci u jednu sektu (počelo je sve s bezalenom transcedentalnom meditacijom), izvlačili iz nje novac i najznad je dotukli materijalno i emotivno, gospođa je krenula u iznimno hrabru borbu i obračun s ovom pošasti. Uopće ne trebate sumnjati da ima dovoljno znanja i motivacije za to. I da umije prepoznati prevaru.
I to je po mom mišljenju dovoljno. Ako netko svjesno ili nesvjesno želi biti prevaren, široko mu polje. Ali ako čovjek unatoč nevoljama koje znaju tijekom života pritiskati sa svih strana želi zadržati prisebnost, onda mu treba pomoći u tome. U to ime, hvala gospođi Dujmić!

[Bubica]

a adhd djeca imaju brizne roditelje koji se maksimalno trude svojoj djeci pomoci da provedu lijepo posljepodne u parku s prijateljima

ovo je generalizacija jednaka kao i prije toga receno - o neodgojenoj djeci i neodgojenim roditeljima
no, sad sam ja off, vratimo se temi "indigo djece".

[Pinky]

Pinky, inače volim čitati tvoje postove, ali ovaj stvarno nije u redu.
Mislim da Ifigeniji ne treba advokat, zna se ona divno boriti za svoje stavove, ali na ovo tvoje moram reagirati.
Ona ima smisla za humor i gore sam to i napisala, jer joj je izjava o indigo djeci urnebesna i baš tako o tome mislim i ja.
Nadam se da ovo nije off-topic.

moj je post reakcija na njeno izrugivanje moga posta, ništa više. čak sam bila i fina, s obzirom na njen post u kojem me tretira ko malog debilčića...

[Pinky]

Vidim da je vrijeđanje Ifigenije novi forumski sport.

i zadnji offtopic: a ifino vrijeđanje nas ostalih je rekreacija?

[bleeda]

ovo je generalizacija jednaka kao i prije toga receno - o neodgojenoj djeci i neodgojenim roditeljima
no, sad sam ja off, vratimo se temi "indigo djece".

Aj drugi put prije nego sto ovako brzopleto skvotas neki post, procitaj ga pa onda reci nesto. Napisala sam : prema onome sto sam do sad dozivjela u parku. Time to nije generalizacija, nego osobno iskustvo.

[Ifigenija]

moj je post reakcija na njeno izrugivanje moga posta, ništa više. čak sam bila i fina, s obzirom na njen post u kojem me tretira ko malog debilčića...

Draga Pinki,
ja sam prešla cijeli topic i nigdje nisam vidjela da sam uopće pisala nešto u odgovor na tvoj post, a nekmoli te vrijeđala...
Ali ako jesam negdje (a ja ne znam) - molim te da mi to ukažeš, čime točno sam te uvrijedila, i ja ću se ispričati. Ali nikakvu namjeru uvrijediti nikoga nemam; stavovi se razlikuju, i ponekad se možda zezamo na račun nečega što nam je smiješno, i naravno da to može uvrijediti nekoga tko drugačije misli - ali ako mi se kaže što točno je uvredljivo - ja se onda mogu ispričati. Ovako - fakat ne razumijem o čemu se radi

[blackberry]

Ako se smijem vratiti na temu- gospođa Dujmić je toliko angažirana oko razotkrivanja sekti i sektaškog djelovanja, koliko mi je poznato, iz vrlo osobnih razloga. Nakon što su joj majku navukli u Rijeci u jednu sektu (počelo je sve s bezalenom transcedentalnom meditacijom), izvlačili iz nje novac i najznad je dotukli materijalno i emotivno, gospođa je krenula u iznimno hrabru borbu i obračun s ovom pošasti. Uopće ne trebate sumnjati da ima dovoljno znanja i motivacije za to. I da umije prepoznati prevaru.
I to je po mom mišljenju dovoljno. Ako netko svjesno ili nesvjesno želi biti prevaren, široko mu polje. Ali ako čovjek unatoč nevoljama koje znaju tijekom života pritiskati sa svih strana želi zadržati prisebnost, onda mu treba pomoći u tome. U to ime, hvala gospođi Dujmić!

ovaj je svijet napućen prevarantima...to je činjenica. pa jednoj su bakici, od moje kolegice, uzeli stan. ženica je potpisala nekakav ugovor...i ode sve. tako je to kad živiš sam. teško je održati prisebnost kad ne možeš ni mehaničaru, ako nemaš nekakvog znanja, jer je evidentno da će te preveslati. a kamoli kad je u pitanju duh i srce... ako pomno razmišljam kojem ću mehaničaru dati auto u ruke, pa valjda ću malo više mućnuti glavom kad je nešto žešće u pitanju. ili su nam baš za sve potrebni spasitelji? ne znam, ja ne volim kad se od čovjeka radi takvog nesposobnjakovića.

[pikula]

Ja mislim da je objektivno informiranje uvijek dobro došlo, a i pravna regulacija sivih zona.

[Bubica]

Aj drugi put prije nego sto ovako brzopleto skvotas neki post, procitaj ga pa onda reci nesto. Napisala sam : prema onome sto sam do sad dozivjela u parku. Time to nije generalizacija, nego osobno iskustvo.

i dalje stojim iza onoga sto sam napisala - ispada da su parkovi puni adhd djece, kao i neodgojene djece, kao i ovakvih i onakvih roditelja. kako ja to, dapace, kao strucnjak u tom podrucju, ne vidim u svojim parkovima? Nebitno, osobna iskustva ne doprinose ovakvim općenitim raspravama.

[vertex]

moj je post reakcija na njeno izrugivanje moga posta, ništa više. čak sam bila i fina, s obzirom na njen post u kojem me tretira ko malog debilčića...

Aha, ti si njen post koji kaže da ne postoje indigo i kristalna djeca shvatila kao post upućen posebno tebi, i koji se sprda s tobom? Uh...

Mene nešto zanima.
Postoje neodgojeni zločesti probisvjeti (kažu neki od vas).
Postoje djeca s dijagnozama.
Ostala djeca su - sva ista? Istih sposobnosti, istih potreba, iste emocionalnosti? Istog doživljaja svijeta oko sebe?

[krumpiric]

I nedobog da su naša djeca ta koja rade nered i idu drugima na nerve, aa, nikad, ni slučajno. To samo tamo neka neodgojena djeca maltretiraju našu dobru dječicu.

[RozaGroza]

Ode tema u kupus kao i New Age.

[vertex]

Da ne bi ispalo da sad idem u smjeru postojanja indigo djece - ne, nikako ne.
Nego se ovdje opet, po ne znam koji put, pojavio stav da zdrava djeca mogu biti jedino neodgojena ili prosječna. Razumijem da ima roditelja koji svoju djecu drže na pijedestalu, toga ima odavno, valjda oduvijek. Ali opet ne razumijem tu potrebu za poricanjem postojanja djece koja se teško uklapaju u okolinu jer su - posebna. razmišljaju drugačije nego što je uobičajeno, doživljavaju drugačije nego što je uobičajeno, imaju druge interese, nešto ili sve od nabrojanog, ili nešto deseto... Posljedica toga, ako nemaju mudre odrasle uz sebe, neke koji dobro razumiju o kakvoj se djeci radi, neće imati adekvatno vodstvo u odrastanju i to može stvoriti probleme i u prilagođavanju, i u tome da ne pogube sebe.
Naravno, postoji argument da je svako dijete posebno. Jest, svako je posebno, i svakome treba da se odgaja baš njega, a ne neki uprosječeni model. Ali što je tako iritirajuće u tvrdnji da neka djeca (neki ljudi, na kraju krajeva) imaju više osobitosti? Jedino ako se natječemo, pa je to broblem. Ali u tom slučaju, ja se ne bi igrala.

[pikula]

Ja mislim da b ise po duljni postova moglo izmjeriti koliko se pojedini forumaši angažiraju oko argumentacija, a koliko oko pdbadanja i prepucavanja i truda da tema ode u kupus. Uvijek isti dođu samo spuštati, a naivci se raspišu...

[vertex]

I nedobog da su naša djeca ta koja rade nered i idu drugima na nerve, aa, nikad, ni slučajno. To samo tamo neka neodgojena djeca maltretiraju našu dobru dječicu.

Tako je. Tamo neka otpisana djeca nikakvih roditelja.

[Ifigenija]

Vertex, naravno, ali to je priča uvažavanja osobe, i sposobnosti roditelja da razumije, prepozna, vidi i čuje svoje dijete, i ako je potrebno da potraži stručnu pomoć - ne samo ako dijete ima problema, nego ako roditelj ne zna kako bi na kraj s određenom stvari, taman banalnom kao što je jelo i spavanja, ili povučenost,ili nekontroliranje bijesa itd.
Samo je stvar u tome da učimo, i da pružimo djetetu ozbiljnu i pametnu terapiju, a ne džidže-midže koje zamućuju problem i na koncu rade štetu.
Ja ne bih da odem psihologu u dobroj namjeri, a da ispadne da će mi on učlaniti dijete u neku sektu, ili raditi po metodama neosmišljene, primitivne i štetne teorije na kojoj raste nečiji bankovni račun, ego ili broj štovatelja sekte.

[vertex]

Ja ne bih da odem psihologu u dobroj namjeri, a da ispadne da će mi on učlaniti dijete u neku sektu, ili raditi po metodama neosmišljene, primitivne i štetne teorije na kojoj raste nečiji bankovni račun, ego ili broj štovatelja sekte.

Ne bih ni ja.

[cvijeta73]

I nedobog da su naša djeca ta koja rade nered i idu drugima na nerve, aa, nikad, ni slučajno. To samo tamo neka neodgojena djeca maltretiraju našu dobru dječicu.

ne znam, ja sam znala sa svojom djecom ići u restoran. i oko nas znala sam gledati, sve neka fina djeca - nit viču, sjede, strpljivo čekaju, ne trče u krug. moji su (ajde, sad ne više ovaj veći) znali bit ispod stola, oko stola, da ih pustiš, bili bi valjda i na stolu, uvijek se neko s njima od odraslih morao baviti, vani dok čekamo jelo itd.
šta ja znam, djeluju koji put malo neodgojeno.
znaju biti i fini, da ne mislite.

a ima naravno i posebne djece koja se teško uklapaju u okolinu. samo jednu stvar ne razumijem. zašto to teško uklapanje u okolinu često znači da ih neuko oko promatrača može svesti pod "neodgojene", evo - pod navodnicima. s neprihvatljivim ponašanjem. ozbiljno ovo pitam.

izuzimam ovdje dijagnoze, i odmah da ponovim da ne razlikujem uopće djecu s autizmom, s ADHD-om, posebnu i prosječnu djecu.
jer mislim da više - manje nema djeteta koje se koji put ne ponaša kao dijete s problemima autističnog spektra, npr počne urlati radi bezvezne sitnice.
ne komentiram nikoga, osim u stilu - znam kako ti je.

dakle, lijepo je znat da kad me slijedeći put bilo sram ponašanja svoje djece u restoranu, da će promatrači pomisliti da su to djeca visoke razine potreba, posebna, zahtjevna, možda i indigo ili kristalna.

eto, na ovakvu situaciju sam mislila. ima valjda i takvih situacija.

[bleeda]

i dalje stojim iza onoga sto sam napisala - ispada da su parkovi puni adhd djece, kao i neodgojene djece, kao i ovakvih i onakvih roditelja. kako ja to, dapace, kao strucnjak u tom podrucju, ne vidim u svojim parkovima? Nebitno, osobna iskustva ne doprinose ovakvim općenitim raspravama.

aha..znaci obzirom da imam samo osobna iskustva nisam podobna za ovakvu raspravu...daj...molim te...je l' ćemo sad morati prije pisanja posta podnositi i svjedodžbe i diplome na uvid da se vidi jesmo li kompetentni za određenu temu.

generalizirano iz ovog svega je samo tvoje shvaćanje mog posta. mislim da nisam nigdje rekla da imam iskustva sa stotinama djece, niti da se ovakav ili onakav obrazac ponasanja generalno odnosi na svu djecu, niti da je moj park pun bilo adhd ili neodgojene djece.
govorila sam o necem iz mog osobnog iskustva, a ja na osobnim a i tuđim iskustvima mogu jako puno naučiti.

[sirius]

dakle, lijepo je znat da kad me slijedeći put bilo sram ponašanja svoje djece u restoranu, da će promatrači pomisliti da su to djeca visoke razine potreba, posebna, zahtjevna, možda i indigo ili kristalna.

.

Samo se nadaj. Sigurana sam da će misliti da su samo standardno raspuštena.

[pikula]

A natpisi vani na finim resotoranima "If you can not control your children please do not enter" ili "Screaming children will not be tolerated" ? Ima ih sve više, na žalost.

[sirius]

A natpisi vani na finim resotoranima "If you can not control your children please do not enter" ili "Screaming children will not be tolerated" ? Ima ih sve više, na žalost.

Srećom da nemam za fine restorane.

[pikula]

http://consumerist.com/2010/09/resta...ming-kids.html
Ovaj znak bum is ja montirala u dnevni boravak

[pikula]

Nemam ni ja al ko brani čitanje menua na ulazima Slinjenje je besplatno

[vertex]

a ima naravno i posebne djece koja se teško uklapaju u okolinu. samo jednu stvar ne razumijem. zašto to teško uklapanje u okolinu često znači da ih neuko oko promatrača može svesti pod "neodgojene", evo - pod navodnicima. s neprihvatljivim ponašanjem. ozbiljno ovo pitam.

Pa logično je da drugi zamjećuju ono što im smeta. Ako je dijete povučeno i po cijele dane čite, nikome ne smeta, neuko oko promatrača ga i ne registrira. Baš je fino "seen, but not heard".
I slažem se s tobom sasvim, većina djece se nekad loše ponaša, i neka im. Bit će odgojeni kad odrastu, dok su djeca, još ih se odgaja, to je proces. Samo što je tako drago okolini donositi brzinske sudove.

[Ifigenija]

Ja se skroz slažem s time da su djeca djeca, i da ih je normalno povremeno skidati s krovova, otimati im oružje kojim zlostavljaju poštare, susjede i nepoznate ljude, povremeno ih čovjek stera u kut jer psuju, ritaju se, deru, svade, to je sve dio odrastanja.
Ali ja se nikako se slažem s idejom - on je teško dijete, pa nek mu bude kako god hoće. To je odustajanje od djeteta, od njegove sretne i normalne budućnosti.
I ta ekspanzija tih tituala u lošem ponašanju (ne kažem, ima toga nažalost, ali koliko čitam i čujem - pretjeruje se) mislim da pridonosi jednom lošem trendu da se određenu djecu otpisuje. Neka djeca trebaju više stege, ili više razgovora, ili više kazni, ili više zaduženja, uglavnom trebaju možda čvršći odgoj u bilo kom smislu jer im je zbog karaktera i naravi i ostalih osobitosti teže uklopiti se u društvo, i naučiti se ponašanju koje stvara pozitivno i ugodno ozračje za svih, koje je konstruktivno, prožeto veseljemm, skrbi za slabe i nemoćne...


Primjerice, znam ženu koja sad ima oženjenog sina, divan čovjek, postao djed, radi, ima divnu ženu, kuću, stabla oko kuće, normalan. I priča ona meni - ona je imala visoke škole, ali je ostala doma. Veći dio svog kućanskog staža provela je tjerajući propalice od svog sina, ćuškajući ga na povratku iz još jednog kvara, špijunirajući ga dok je pušio, pio, krao,r azbijao, bježao s nastave, vrebala ga iz grmlja i tako dalje i tako dalje. Njezin muž je uvijek sa suzama u očima govorio da nikad neće dovoljno zahvaliti ženi jer je spasila sina
.
Oni su ga štapom tjerali na učenje, i jedva su ga uspjeli nagurati da završi višu školu. Završio je, na poslu pronašao divnu ženu, i kad ju je vidio, jednostavno je dobio razlog i svrhu i prestao činiti zlo, i od onda je to normalan čovjek.
Ali on je bio sve - i teško odgojiv, i dragi Bog zna koje bi mu sve dijagnoze danas prepisali, i zapravo nije stvar u tome da ON nije bio izazov obitelji, ili da on nije imao neke aberacije ili muke ili tipove poromećaja (ima i braću i sestre koji su oduvijek bili kao anđeli...nije do obitelji ), nego je njegova majka jasno razumjela što joj je činiti. Kao kad imaš živicu - moraš je rezati da ne podivlja. Isto je i s djecom. Samo što je danas bavljanje djecom na ozbiljan način, znači da ima nekoga da iskoči iz grmlja i isčuška dijete, odvuče ga doma vukuć za uhu, i stavi ga da kleči na kukuruzu, luksuz, i nedostatak vremena čini kaznu faktički nemogućom. Tko će znati da li je dijete cijeli dan u kazni, ako su roditelji cijeli dan vani? Nitko.

I na koncu, čovjek je socijalno biće, i nema tu puno ja sam indigo - ti si možda vaki-naki, ali zadatak ti je da poštuješ društvo, jer samo tako možeš biti sretan. Kad se nađeš na poslu ima da radiš kao drugi i da se ophodiš prema drugima, svarima, zahodu kao i svi drugi inače ćeš imati problema u svom radu i životu. Znači -gdje se ne vrišti, ne vrišti se, i mislim da je to prepopustljivo dati djetetu da urla po restoranu ili nešto. Ako ne može to izdržati - fakat mu tamo nije mjesto. Tek time da dijete osjeti da je zakinuto za neko iskustvo ili benefit ako ne slijedi pravila mislim da će imati poticaj popraviti se, svladati se i slično.
Ne kažem da dijete zaurla, to je normalno, ali nije normalno mirno jesti dok dijete urla u restoranu. Izvuci ga van, pokaži da to nije ispravno. Uči ga malo po malo - po cijenu da koji put odeš doma prije vremena, dok ne nauči. Jednom će naučiti - ako ga učiš.


U tom svjetlu mislim da su ta indiga opasna - kakvi bakrači! Dijete se mora vladati najbolje što može u određenoj dobi. I uvijek će biti malera, i mora biti - frigaš dječaka koji nikad ne donese živu zmiju, gvalju blata u džepu, ili curicu koja se ne namaže najskupljim kremama u oči, po tijelu, po odjeći, štogod, ali je samo stvar u tome da to nema drugo ime nego ime - pogriješio. I kad vidiš da roditelj intervenira - super. Ako samo sliježe ramenima i brani se predamnom dijagnozama, ili indigoima ili nečim - meni djeteta može biti samo žao.

Taman da dijete ima dijagnozu, opet trebaš ustat, opet trebaš napravit ono što se najviše može. Neće se svijet okrenuti naglavce ni zbog mene, ni zbog mog djeteta, pa da ja mogu pustiti da sve ide niz struju kako god. I moje dijete ima svojih uvrnutosti, i znam da tu ne smijem tražiti čitabu da je ekstra ovo ili ono. Nego mu pomoć da ostavi iza sebe loše, i izgradi najbolje što može od onoga što na određenom polju ima.

Drugim riječima - mrkva za dobro i batina za loše, u konačnici. Ne indigo.

[sirius]

Baš zanimljivo Ifigenija, kao da roditelji djece sa dijagnozama ne ustaju. Ustaju oni itekako, barem X puta više nego oni bez dijagnoza. Ali znaš što se događa sa takvom djecom , zašto ona postaju problem (između ostalog) u budućnosti?
Izgube samopouzdanje od silnog ustajanja i reagiranja , nekad bude dana da se samo treba ustajati, od silnog ustajanja i sprečavanja upadanja u opasnost i štete zaboravimo da li je dijete napravilo jednu dobru stvar toga dana . I to je tužno .I teško.
Davno sam pročitala tu knjigu o Indigo djeci i onda sam rekala da se sa takvim opisima tješe roditelji djece bez kontrole. Ne mislim na to da njih roditelji ne kontroliraju , nego da oni ne mogu kontrolirati sami sebe, da su rođeni bez kočnica koje bi im rekle kada stati.

Ako imaš takvo dijete, tada možeš ostati doma 100 godina ono će i dalje biti takvo, sa godinama će biti bolje, ali ne dovoljno da ga društvo i okolina ne bi okarakterizirala razmaženim ,nespretnim i neodgojenim.
I da, djetetom čiji roditelji ne znaju postaviti granice. Jel dobar dio roditelja koji imaju takvu djecu ne radi ništa drugo nego postavlja granice , a dobar dio takve djece ne radi ništa dugo nego ih konstantno gazi. I ne mogu si pomoći u tome.

[Ifigenija]

Baš zanimljivo Ifigenija, kao da roditelji djece sa dijagnozama ne ustaju. Ustaju oni itekako, barem X puta više nego oni bez dijagnoza. Ali znaš što se događa sa takvom djecom , zašto ona postaju problem (između ostalog) u budućnosti?
Izgube samopouzdanje od silnog ustajanja i reagiranja , nekad bude dana da se samo treba ustajati, od silnog ustajanja i sprečavanja upadanja u opasnost i štete zaboravimo da li je dijete napravilo jednu dobru stvar toga dana . I to je tužno .I teško.
Davno sam pročitala tu knjigu o Indigo djeci i onda sam rekala da se sa takvim opisima tješe roditelji djece bez kontrole. Ne mislim na to da njih roditelji ne kontroliraju , nego da oni ne mogu kontrolirati sami sebe, da su rođeni bez kočnica koje bi im rekle kada stati.

Ako imaš takvo dijete, tada možeš ostati doma 100 godina ono će i dalje biti takvo, sa godinama će biti bolje, ali ne dovoljno da ga društvo i okolina ne bi okarakterizirala razmaženim ,nespretnim i neodgojenim.
I da, djetetom čiji roditelji ne znaju postaviti granice. Jel dobar dio roditelja koji imaju takvu djecu ne radi ništa drugo nego postavlja granice , a dobar dio takve djece ne radi ništa dugo nego ih konstantno gazi. I ne mogu si pomoći u tome.

Sirus, ja o tome ne znam, i nisam pisala ni o jednom specifičnom slučaju - osim o onoj gospođi. Ja pišem o onome što vidim u općoj populaciji i o trendu koji se vidi iz pisanja medija, iz nevezanih razgovora, iz emisija na TV-u i nešto studija koje sam čitala uzgred, jer moje zanimanje ajmo reć u određenom dijelu može susrest psihologiju itd.

Bolest je bolest.

Ali nije svako dijete koje bježi sa sata, loče iza škole ili psuje nastavnike jednostavno bolesno na način da od njega ništa ne možeš očekivati jer je, nažalost, oštećeno u bilo kojem smislu. Samo ne treba indigo terapiju nego dovoljno puta da ga netko dovuče doma i učini mu život jadnim, pa da se zamisli gdje ide i što radi.

[sirius]

Sirus, ja o tome ne znam, i nisam pisala ni o jednom specifičnom slučaju - osim o onoj gospođi. Ja pišem o onome što vidim u općoj populaciji i o trendu koji se vidi iz pisanja medija, iz nevezanih razgovora, iz emisija na TV-u i nešto studija koje sam čitala uzgred, jer moje zanimanje ajmo reć u određenom dijelu može susrest psihologiju itd.

Bolest je bolest.

Ali nije svako dijete koje bježi sa sata, loče iza škole ili psuje nastavnike jednostavno bolesno na način da od njega ništa ne možeš očekivati jer je, nažalost, oštećeno u bilo kojem smislu. Samo ne treba indigo terapiju nego dovoljno puta da ga netko dovuče doma i učini mu život jadnim, pa da se zamisli gdje ide i što radi.

Prvo i osnovno jako je žalosno kad misliš da od djeteta koje je impulsivno ,nemirno i sa dijagnozom ne možeš ništa očekivati. Velika većina njih sa godinam uspije smiriti (u sebi) svoj urođeni nemir i završti dobre škole , te postati kvalitetni ljudi. Poželjno je da im ostane do tada barem malo samopuzdanja...
Određeni broj na žalost ne uspjeva jel je problem prevelik.
A drugo, kad već dođe do toga da se dijete opija ili bježi iz škole, tj. kad već dođe u dob kada to postaje moguće, tada ga nitko neće nazvati indigom ili kristalnim ili štoveć.

[krumpiric]

A mislim da je savršeno okej prihvatiti činjenicu da možemo i mi pogriješiti s pristupom, pa da mrkve i batine mogu završiti-fatalno.

[seni]

mislim da je ovaj clanak napisan prilicno povrsno i zbrckano. te siri paniku, kojoj uopce nema mjesta.
prvenstveno mislim, da indigo i kristalna djeca nemaju veze sa sektama, te se u tekstu brkaju kruske i jabuke.
osobno nemam puno znanja o indigo i kristalnoj djeci. vidjela sam nesto knjiga o toj temi u knjizarama i nekako me nisu privlacile, te mi se cini da je to velikim djelom ponesto pomodno.
medutim, ne mislim da se toj djeci dogada nesto strasno, te da to, sto ih roditelji smatraju ovakvima ili onakvima, bi za njih bilo stetno.
zivim u eu zemlji, drzim da sam prilicno informirana, te se ne sjecam da sam igdje naisla na napise o mozebitnim "stetnim" terapijama, ili uopce bilo kakvim terapijama vezanim na indigo ili kristalnu djecu.

poziv da drzava tu treba nesto regulirati, mi je izvan pameti.

doticna gospoda se bavi sektama, te kao sto rekoh indigo i kristalna djeca ne pripadaju nikakvim sektama.
razumjem, njene osobne motive, te sigurno nije lose ako postoji organizacija (a cini mi se da ih ima posvuda u svijetu) koja pokusava pomoci osobama koje zele izaci iz sekti, te njihovim obiteljima.

medutim i dalje ne vidim, sto bi tu drzava trebla regulirati, a kako vidim ovdje drzave ni nemaju namjeru tu nesto regulirati.
sto odrasla punoljetna osoba vjeruje ili ne vjeruje je njena privatna stvar.
ne razumjem sto bi trebalo biti opasno u trancedentalnoj meditaciji?

ps. pasus o autisticnoj djeci ne mogu komentirati, jer mi tu fali znanja, a i prilicno sam skepticna kako nase novine uopce pisu o mnogim fanomenima, tako da je pitanje sto su 2 doticne psihologinje zaista izjavile slobodnoj dalmaciji.

[vertex]

Pa dobro, je li taj trend dijagnoza baš toliko podivljao? Možda Split zaostaje pa ja to ne primjećujem.

Ifigenija, slažem se s tobom u neodustajanju od djeteta, ali s ovom pustom represijom koju si nabrojala, pa makar bila simbolična, uopće se ne slažem. Ni načelno, a ni iz vlastite prakse.

[pikula]

Baš zanimljivo Ifigenija, kao da roditelji djece sa dijagnozama ne ustaju. Ustaju oni itekako, barem X puta više nego oni bez dijagnoza. Ali znaš što se događa sa takvom djecom , zašto ona postaju problem (između ostalog) u budućnosti?
Izgube samopouzdanje od silnog ustajanja i reagiranja , nekad bude dana da se samo treba ustajati, od silnog ustajanja i sprečavanja upadanja u opasnost i štete zaboravimo da li je dijete napravilo jednu dobru stvar toga dana . I to je tužno .I teško.
Davno sam pročitala tu knjigu o Indigo djeci i onda sam rekala da se sa takvim opisima tješe roditelji djece bez kontrole. Ne mislim na to da njih roditelji ne kontroliraju , nego da oni ne mogu kontrolirati sami sebe, da su rođeni bez kočnica koje bi im rekle kada stati.

Ako imaš takvo dijete, tada možeš ostati doma 100 godina ono će i dalje biti takvo, sa godinama će biti bolje, ali ne dovoljno da ga društvo i okolina ne bi okarakterizirala razmaženim ,nespretnim i neodgojenim.
I da, djetetom čiji roditelji ne znaju postaviti granice. Jel dobar dio roditelja koji imaju takvu djecu ne radi ništa drugo nego postavlja granice , a dobar dio takve djece ne radi ništa dugo nego ih konstantno gazi. I ne mogu si pomoći u tome.

Dirnuo me tvoj post. Iskreno suosjećam s roditeljima djece koja imaju bilo kakav problem ili poteškoću za koju društvo u cijelini nema razumjevanja. Na žalost mislim da su obitelj i odgoj tako zanemarene kategorija da se marginaliziraju svi ozbiljni, ali i oni rješivi problemi. To je tužno, kad posmiliš da neko dijete neće imati jednake šanse usprkos trudu obitelji.
Zapravo je po mojem mišljenju velika šteta da roditelji koji bi mogli sustavnim odgojem odgojiti empatičnu i konstruktivnu, suradljivu djecu, svojim zanemarivanjem zamagljuju sliku djece s poteškoćama. Ta bi djeca bila velika podrška svojim kolegama u rz ili vrtiću, bolji prijatelji u parku, a i vjerujem da bi okolina imala puno više razumjevanja kad bi doista djeca s poteškoćama trebala povremenu asistenciju, a ostali manje nego što je to sad slučaj.
Htjela bih napisati kako je jedna mala otočka sredina koja ima svojih problema naravno zbog dislociranosti posebno tolerantna prema ljudima s posebnim potrebama. Svi su bliski, svi znaju svačije ponašanje predvidjeti pet koraka unaprijed i vjerojatno nemaju pojam kako se dotična bolest ili poremećaj zove, ali prihvaćaju ih najrnormalnije, sudjeluju u svemu. Nedavno je umro omiljeni otočanin s Downovim sindormom koji je poživio u duboke pedesete i ja nisam nikad vidjela nikakvo kolutanje očima, podsmjehivanje ili čak nepristojno igrnoriranje u njegovoj blizini (to je rezervirano za puregere he, he), klinic koij djeluju onako prirodno razularen ona plaži uvijek znaju kako s jednim malim koji je zbog nekih loših događaja u obitelji završio u domu itsl. Nikakvo suosjećanje s visine ili sažaljevanje. Baš onako zdravo seljački. To me jako ugodno iznenadilo. A ovdje u metropoli sam se ja znala osjećati ko luđak u nekim situacijama samo zato što mi je malo dijete preglasno plakalo ili što su se moji počupali oko slanca. Tamo je sve to nekako normalnije - djeca se posvađaju, netko grakne, ko naiđe i nikom niš. Ovdje se zove HHO, ako djetetu čupaš upaljač iz ruke koji je zgrabio sa stola u prolazu. Onda ljudima bude neugodno pa ne reagiraju, pa doma su fini pred gostima,pa u dućanu su fini, pa su fini u parku i sve ignoriraju i kad onda odgajat djecu - po noći?

[fritulica1]

Sori ako se ponavljam, ne stignem sve citati.
Uopce ne vidim potrebu za dramatiziranjem. Ista je stvar, otisao roditelj s djetetom kod gdje Carevic, kod svecenika, popa, bioenergeticara ili Dalaj Lame. Bitno je da je ucinak postignut, tj. da se roditelji, a samim time i djeca osjecaju bolje. Tko ce u sto vjerovati - njegova stvar.

[Ifigenija]

Pa dobro, je li taj trend dijagnoza baš toliko podivljao? Možda Split zaostaje pa ja to ne primjećujem.

Ifigenija, slažem se s tobom u neodustajanju od djeteta, ali s ovom pustom represijom koju si nabrojala, pa makar bila simbolična, uopće se ne slažem. Ni načelno, a ni iz vlastite prakse.

Vertex, ja volim pretjerivati na riječima. Nije toliko važno jel u pitanju kut ili oštar pogled ili dreka - važno je da ima granica i da dijete zna da će ga spopasti nešto neugodno ako divlja. To je sve.

[maria71]

ja smatram da postoje neodgojena djeca, netko vjeruje da postoje indigo ,oktarinska i kristalna .

a netko smatra da je moje stajalište krivo i da su sva djeca divna i krasna, a da ja ne vidim dobro .

i to mi je prihvatljivo.

p.s. danas sam čula povratnu info od sedmaša koji su imali prve sate kod mene, vele sve je rekla što može što ne može , postavila pravila i poslije smo radili da smo zaboravili na zvono , meni je to pohvala , a nekima od vas teror nad djecom

[Ifigenija]

j
p.s. danas sam čula povratnu info od sedmaša koji su imali prve sate kod mene, vele sve je rekla što može što ne može , postavila pravila i poslije smo radili da smo zaboravili na zvono , meni je to pohvala , a nekima od vas teror nad djecom

To se meni sviđa, i tako bih ja za svoju djecu u školi. Ja ne vjerujem ni u kakve posebnosti na dnevnoj osnovi i deset ekstra genijalaca u svakoj učionici s kojima dobar nastavnik ne može. Ima ih pametnih i trebaju više, ali nisu indigo i gotovo.

[pikula]

maria71, upisujem svoju djecu kod tebe - nema veze što predaješ

[ronin]

Pa dobro, je li taj trend dijagnoza baš toliko podivljao? Možda Split zaostaje pa ja to ne primjećujem.

meni se čini da je trend dijagnoza podivljao samo na forumima...tako se razbacujemo hiperaktivnošću,darovitostima...

no situacija-u praksi-postaje bitno drugačija.u našoj hrvatskoj stvarnosti je realan problem iskamčiti običan papir i priuštiti svom djetetu barem najosnovnija prava,pomoć i terapiju koja bi mu pomogla u suočavanju s dijagnozom
u stvarnosti se roditelji krvavo bore za svaki i najmanji postotak invaliditeta,za status roditelja njegovatelja kad je i malom djetetu jasno da nema šanse drugačije podići dijete,i tako dalje...i tako dalje

tako s jedne strane,kad čitamo iskustva roditelja s foruma,čini nam se da svako drugo dijete ima "dijagnozu",no stvarnost je upravo suprotna...dijagnozu(potvrđenu vještačenjem,da se razumijemo)je teško dobiti,a još je teže boriti se s vjetrenjačama sustava

kad su me kao mamu djevojčice s autizmom cure s foruma koje su to i same prošle upozoravale na ono što nas čeka u borbi sa sustavom-od nemogućnosti rane dijagnostike,nemogućnosti rane intervencije i gubljenja najdragocjenijeg vremena na listama čekanja-ni sanjala nisam što nas čeka.

tako da o divljanju dijagnoza nema ni govora

[bleeda]

meni se čini da je trend dijagnoza podivljao samo na forumima...tako se razbacujemo hiperaktivnošću,darovitostima...

no situacija-u praksi-postaje bitno drugačija.u našoj hrvatskoj stvarnosti je realan problem iskamčiti običan papir i priuštiti svom djetetu barem najosnovnija prava,pomoć i terapiju koja bi mu pomogla u suočavanju s dijagnozom
u stvarnosti se roditelji krvavo bore za svaki i najmanji postotak invaliditeta,za status roditelja njegovatelja kad je i malom djetetu jasno da nema šanse drugačije podići dijete,i tako dalje...i tako dalje

tako s jedne strane,kad čitamo iskustva roditelja s foruma,čini nam se da svako drugo dijete ima "dijagnozu",no stvarnost je upravo suprotna...dijagnozu(potvrđenu vještačenjem,da se razumijemo)je teško dobiti,a još je teže boriti se s vjetrenjačama sustava

kad su me kao mamu djevojčice s autizmom cure s foruma koje su to i same prošle upozoravale na ono što nas čeka u borbi sa sustavom-od nemogućnosti rane dijagnostike,nemogućnosti rane intervencije i gubljenja najdragocjenijeg vremena na listama čekanja-ni sanjala nisam što nas čeka.

tako da o divljanju dijagnoza nema ni govora

nije li onda potpuno ispravno da se roditeljima poput vas kosa digne na glavi kad netko neodgojeno dijete izjednačava u ponašanju sa njihovom djecom. a isto tako mislim da imate i pravo na zaštitu i sebe i svog djeteta od šarlatana koji će iskamčiti zadnji dinar od vas jer eto gle čuda baš oni znaju, mogu i žele uz malu donaciju pomoći i vašem djetetu i vama.
kad je roditelju dijete bolesno, bila to gripa ili bilo koja teža dijagnoza, svaki roditelj će okrenuti i nebo i zemlju da svom djetetu pomogne, ali pri tome treba dobro paziti tko uistinu može pomoći a tko samo izvlači svoju korist.
i žalosno je kad država i sustav takve šarlatane ne prepoznaju i ne sankcioniraju, jer na kraju pate oni koji to nisu uopće zaslužili - djeca.

[Ifigenija]

nije li onda potpuno ispravno da se roditeljima poput vas kosa digne na glavi kad netko neodgojeno dijete izjednačava u ponašanju sa njihovom djecom. a isto tako mislim da imate i pravo na zaštitu i sebe i svog djeteta od šarlatana koji će iskamčiti zadnji dinar od vas jer eto gle čuda baš oni znaju, mogu i žele uz malu donaciju pomoći i vašem djetetu i vama.
kad je roditelju dijete bolesno, bila to gripa ili bilo koja teža dijagnoza, svaki roditelj će okrenuti i nebo i zemlju da svom djetetu pomogne, ali pri tome treba dobro paziti tko uistinu može pomoći a tko samo izvlači svoju korist.
i žalosno je kad država i sustav takve šarlatane ne prepoznaju i ne sankcioniraju, jer na kraju pate oni koji to nisu uopće zaslužili - djeca.

Potpisujem!

[ronin]

nije li onda potpuno ispravno da se roditeljima poput vas kosa digne na glavi kad netko neodgojeno dijete izjednačava u ponašanju sa njihovom djecom.

moram priznati da mi se kosa diže na glavi od upravo obrnutog procesa-kad netko bolesno dijete proglašava -neodgojenim.to boli.

a što se tiče ovog drugog,iskreno,u svakom demokratskom društvu neminovno ćemo naći na takve likove,razne Brace,"terapeute" čiju dobrobit osjećaju samo vlastiti džepovi ....prodavača magle bilo je i bit će,po logici stvari i kupovača magle(očito i ovdje funkcionira sistem ponude i potražnje)

ne možeš zabraniti ovima da prodaju,kao što ne možeš zabraniti ovim drugima da kupuju.

mislim da na kraju ipak nekako prevlada zdrav razum.ljude ipak ne možeš dugoročno varati.

[seni]

nije li onda potpuno ispravno da se roditeljima poput vas kosa digne na glavi kad netko neodgojeno dijete izjednačava u ponašanju sa njihovom djecom. a isto tako mislim da imate i pravo na zaštitu i sebe i svog djeteta od šarlatana koji će iskamčiti zadnji dinar od vas jer eto gle čuda baš oni znaju, mogu i žele uz malu donaciju pomoći i vašem djetetu i vama.
kad je roditelju dijete bolesno, bila to gripa ili bilo koja teža dijagnoza, svaki roditelj će okrenuti i nebo i zemlju da svom djetetu pomogne, ali pri tome treba dobro paziti tko uistinu može pomoći a tko samo izvlači svoju korist.
i žalosno je kad država i sustav takve šarlatane ne prepoznaju i ne sankcioniraju, jer na kraju pate oni koji to nisu uopće zaslužili - djeca.

koji sarlatani?
kako ih sankcionirati?
kakva su to i gdje su ta silna neodgojena djeca?

[seni]

ifigenija kakve veze ima netko tko pusi, pije, bjezi s nastave i slicno sa indigo i kristalnom djecom?

[pikula]

Seni, bleeda piše o šarlatanima o kojima svi pišemo ovdje,nije ona neke nove izmislila. Kako ih sankcionirati,kao i svugdje u svijetu kad dr.opće medicine npr uputi dijete na terapiju grahom, a ne da mu lijek koji treba, onda dobije suspenziju i sud. Eto tako na svim područjima.

[cvijeta73]

koliko god uvodni članak smatram manipulacijom, ako ga zanemarimo (a teška srca to činim), ostaje i dalje - ovo:
http://www.ikm.hr/Default.aspx?dsplT...ristalna-djeca
stranica o kristalnoj/indigo djeci.
koja me je dobro - nasmijala
dakle, prvo govore o fenomenu indigo djece - koja su spasitelji, s posebnim sposobnostima, koja će našem planetu donijeti mir, ljubav itd itd
i onda takvoj djeci se nudi - terapija.
da ih se što? pretvori u nas koje treba spašavati.

majko moja, luđu stranicu već davno nisam vidjela. meni se čini da su uvažene psihologice previše čitale npr. Arthura Clarka i njegovu legendarnu knjigu "Kraj djetinjstva" iz ja mislim pedesetih godina.
bome, i ja sam bila dugo pod dojmom kad sam ju pročitala, a eto, neko je i biznis iz nje napravio

[pikula]

Gle jedna gđa je meni nedavno nadogradila tu teoriju teorijom o atlantidi i delfinima,kaj je najbolje,krasno se uklopilo, a gđa je VSS medicinske struke

[n.grace]

ja smatram da postoje neodgojena djeca, netko vjeruje da postoje indigo ,oktarinska i kristalna .

a netko smatra da je moje stajalište krivo i da su sva djeca divna i krasna, a da ja ne vidim dobro .

i to mi je prihvatljivo.

X

[seni]

koliko god uvodni članak smatram manipulacijom, ako ga zanemarimo (a teška srca to činim), ostaje i dalje - ovo:
http://www.ikm.hr/Default.aspx?dsplT...ristalna-djeca
stranica o kristalnoj/indigo djeci.
koja me je dobro - nasmijala
dakle, prvo govore o fenomenu indigo djece - koja su spasitelji, s posebnim sposobnostima, koja će našem planetu donijeti mir, ljubav itd itd
i onda takvoj djeci se nudi - terapija.
da ih se što? pretvori u nas koje treba spašavati.

nije bas da me stranica odusevila.

ali ja u njoj ne vidim nista opasno.
terapija bojom, terapija glazbom? pa tko voli nek izvoli.

inace sto uopce pedijatri nude djeci sa dijagnozom ADHD? (stvarno nisam upucena) tablete?

kakva se inace terapija nudi autistickoj djeci? da li im se ista nudi?

[Mima]

Nude im se različiti tretmani kod psihologa, defektologa, radne terapije.

Drugo je pitanje koliko se toga u Hrvatskoj može 'dobiti' preko HZZO-a, odnosno koliko je toga roditeljima besplatno, a koliko toga se plaća. (nisam najbolje shvatila da li je to pitanje, ili je pitanje kakve uopće terapije postoje za djecu sa ADHD ili autističnu)

Situacija u Hrvatskoj sa takvim tretmanima sasvim sigurno nije bajna, i roditelji koji puno rade, rade uglavnom sami.

"Opasnost" koju ja vidim u terapijama kakve se gore opisuju, uz trošenje novaca, je da zamijene pravi rad sa npr. autističnim djetetom. Premda - neki roditelji će se sigurno zakleti da npr. glazbena terapija pomaže njihovom djetetu.