Caski rez - moda ili stvarno potreba

[sabaleta]

Danas sam čula od prijateljice koja je rodila prije 5-6 dana da je u Vinkovačkom rodilištu za to vrijeme bilo 12 carskih rezova. Informaciju nisam provjerila i uzimam je sa rezervom, ali ipak sve češće se čuje da porodi završavaju carskim rezom. Zanima me da li smo toliko mutirale da smo nesposobne za rađanje ili je to oportunizam kad su u pitanju bolovi ili možda ginekolozi misle da se tako brže riješe "zahtjevnih rodilja"?
Čini mi se da nije to pitanje samo našeg rodilišta, već je situacija identična u cijeloj Hrvatskoj. Moj jedini strah kod poroda je da NE RODIM na carski.

[Mirta30]

Zabilježeno je povećanje carskog u HR. Po meni, razlog zato je da se u zadnje vrijeme dešavalo nekoliko smrtnih slučajeva, ako liječnik pristupi carskom rezu ima alibi da je sve pokušao. Osim toga, u svojoj okolini primjetila sam da tokom vremena ima sve manje trudnoća koje prođu bez ikakvih problema, a kako liječnici opet ne žele riskirati živote rodilje, bebe a i svoje rješenje je carski.
Moja trudnoća je bila predivna ali sam rodila carskim. Ne želim propagirati carski, ali ukoliko te to zadesi carski nije ništa što nećeš izdržati. Ja sam za vrijeme ležanja na intenzivnoj bila spremna odmah na drugu bebu. :D

[ninaXY]

da je carski rez moda, mislim da sa mnom ne bi čekali 3 sata u noći, nakon cca 16 sati provedenih u boxu, nego bi to onda valjda obavili prije spavanja, zar ne? Ostale cure koje su bile sa mnom u sobi nisu se toliko mučile, ali jednoj su otkucaji počeli padati već kod prvih trudova, drugoj je ispala pupčana vrpca, a treća je imala premalu zdjelicu. Ja sam možda i mogla proći bez carskog reza u nekoj drugoj bolnici, s nekom drugom ekipom, možda koji dan kasnije. Možda da sam hodala, hopsala na lopti (koju sam donjela, ali mi ju nisu dali da ju upotrijebim), možda u nekim drugim okolnostima, a možda i ne. I to me jako muči, jer sam planirala i jako željela sasvim drugačiji porod. Stvarno je tih dana bilo puno carskih rezova, ali svejedno mislim da ih ne rade uzalud.

[sabaleta]

Jasno mi je da postoje opravdani razlozi za carski,ali broj je prevelik. Čini mi se da sam negdje na portalu pročitala da je tolerancija 10% carski u odnosu na vaginalne. Ipak, ne vjerujem da se u Vinkovcima u tjedan dana rodilo 120 beba.
Zabrinulo me što je ginekolog kad je vidio MM (koji 45 cm viši od mene), odmah pitao hoćemo carski. Do tada nije imao razlog to upitati. Rodila sam 2 prirodnim putem a bili su i dosta veliki (3850/52 i 3880/50), ali u prosijeku kad uspoređujem sa anketom "Koliko ste tešku bebu rodile?". Prvi porod je trajao 19, a drugi 12 sati, ali stvarno od prvih trudova. Nije mi bilo teško roditi, boljelo je nekako prirodno.
Mislim da bi više trebalo uložiti u tečajeve za trudnice, fitnes za trudnice, seminare za babice i dr. osoblje; općenito na prevenciji da do carskog ne dođe. Čini mi se da je danas u odnosu na prije 10 godina puno više žena s "uskim kukovima" i da je postalo bitno samo da porod prođe što brže.
Inače ne bojim se carskog kao operacije ili zbog dugod oporavka i sl., već zbog propuštanja onog divnog trenutka zadnjeg izgona koji se pomiješa sa divnim zvukom dječjeg plača.

[Romina]

ja još žalim za tim trenutkom. više od svega sam željela doživit taj trenutak ali smo morali na hitni carski jedina utjeha mi je slika koju je slikao mm čim je mrvica izašla iz sale

[ms. ivy]

znam da zadak danas često ide na carski jer doktori jednostavno nemaju dovoljno iskustva i ne žele riskirati. mogu ovako iz glave nabrojati 5-6 beba rođenih na zadak u našoj generaciji (sve iz moje familije ) i ni jedan carski. a danas: "zadak?? hmmm, to vam je za carski!", bez da uopće pitaju kolika je beba, kako je smještena, blabla.

meni je to bio najveći strah... znala sam da je sve u redu i silno htjela sama roditi svoju bebu. srećom, tako je i bilo!

vjerujem da je u većini slučajeva carski opravdan, bilo zbog zdravstvenog stanja mame i/ili bebe ili nekih komplikacija na porodu... ali čini mi se da se doktori lakše odlučuju na njega i kad nije baš apsolutno nužno, da ne riskiraju.

[VedranaV]

Zanima me da li smo toliko mutirale da smo nesposobne za rađanje ili je to oportunizam kad su u pitanju bolovi ili možda ginekolozi misle da se tako brže riješe "zahtjevnih rodilja"?

Ma postale smo ti potpuno nesposobne za rađati. Čak i kod vaginalnog porod nas dripiraju jer imamo nesposobne maternice.

[VedranaV]

poroda

[Audrey]

Ja sam s prvom bebom krenula na vaginalni porod, ali smo završile na hitnom carskom, jer je bebi prestalo kucati srce. Kad sam drugi put zatrudnila, svi su mi, od mojeg ginekologa do osoblja u rodilištu, govorili da ne znači da ću i drugo roditi carskim, nego da će se pokušati ići na vaginalni porod. Tako je i bilo, i drugi porod je bolje napredovao od prvog, ali je svejedno bilo presporo pa se nije htjelo čekati da se ponovi priča s prvog poroda i opet sam išla na carski.
Ja shvaćam da je tako moralo biti radi dobrobiti prvenstveno moje djece, a i mene, ali neću nikad prežaliti što ih nisam vidjela kad su se rodili, i što ih nisam čula kad su prvi put zaplakali.

Ne mogu shvatiti žene koje namjerno žele tako roditi a nemaju za to nikakvih indikacija, pa ljudi moji to je ipak operacija! I sam zahvat i oporavak, su toliko teži, i postoji više mogućnosti da se sve iskomplicira. Doduše, kad planiraš carski, vjerojatno trbušne mišiće uzdužno razdvoje, a ne prerežu, nakon čega je oporavak sigurno lakši, ali ipak je tu rez na maternici. A bol... porod ajde ipak prođe, epiziotomija boli, ali kad se nakon carskog sam pokušaš dignuti iz kreveta i dovući do wc-a, a nedajbože da iznenada kihneš ili zakašlješ....

A jedan od najnemogućijih i najužasnijih razloga za carski koje sam pročitala (načitana žena uspješnog nogometaša) je da ako ti naprave carski u 37. tjednu, izbjegneš pojavu strija na trbuhu :shock: !!!

[Romina]

meni je nažalost uska zdjelica i beba bi trebala bit puno sitnija od M da mogu rodit prirodno teško da ću se odlučit za još jedan carski ali mislim da će želja za još jednom bebicom napravit svoje.eh da bar mogu birat

[Lu]

Ja sam možda i mogla proći bez carskog reza u nekoj drugoj bolnici, s nekom drugom ekipom, možda koji dan kasnije. Možda da sam hodala, hopsala na lopti (koju sam donjela, ali mi ju nisu dali da ju upotrijebim), možda u nekim drugim okolnostima, a možda i ne. I to me jako muči, jer sam planirala i jako željela sasvim drugačiji porod. .

meni isto tako. ja sam svojim porodom koji je zavrsio carskim rezom bila strasno razocarana....procitala sam sve o prirodnom bezbolnom porodu, spremala se na to...u rodilistu me docekala skroz deseta situacija i odnos prema rodiljama koji me sokirao. danas znam neke stvari koje tad nisam znala i o sebi i o svojim pravima i da se odlucim na drugo dijete vjerujem da bi i porod zavrsio drugacije.
dugo me mucio osjecaj neuspjeha i nesposobnosti jer sam imala osjecaj da je netko drugi rodio moje dijete.
taj me osjecaj i danas nije u potpunosti napustio i ne mogu da ne placem jkad citam price s poroda...zbog srece sta je kod njih sve zavrsilo tako lijepo i zbog tuge sta ja to nisam dozivjela. na taj nacin mi je posebno inspirativan majin porod ona se drugi put uspjela izborit za prirodan porod i bez epiziotomije.

s druge strane ima i zena koje misle da je carski super. moja frendica je sad trudna i rekla mi je da nece uspjet iznjet trudnocu psihicki ako ne bude znala da ce imat carski jer se toliko boji ocekivanja bolova da to ne moze zamislit.

a doktori....mislim da je to kod njih mjesano. ljudski rod je sve manje naklonjen prirodi a sve vise nadvladavanju prirode....doktori u tome prednjace....a kako neko rece i sve je vise komplikacija i kad se sve zbroji eto ti povecanog broja carskih rezova.

[Zara01]

Mogu govoriti samo iz svog iskustva i cini mi se da carski ipak nije moda. Na intenzivnoj smo bile samo tri mame poslije carskog, a na odjelu nije bilo slobodnih kreveta koliko je bilo rodilja. Govorim o Sv. Duhu, za ostale bolnice ne znam.

Cijela ekipa je bila uz mene punih 18 sati, svi su bili apsolutno predivni i svi su se jako, jako trudili da rodim vaginalno, ali jednostavno nije islo. Nisam to dozivjela kao svoj neuspjeh, bila sam ludo sretna sto sam rodila zivo i zdravo dijete makar i carskim, mozda bi bilo drugacije da nisam bila budna i da nisam cula prvi plac svog andela.

Druga mama koja je rodila prije mene je imala veliku bebu, oko 5 kg, pa se nisu usudili da rodi vaginalno, a treca mama je prije zaceca imala operaciju maternice, nesto u tome stilu. Eh da te mame su rodile 10-tak sati prije mene i sestre su im donjele bebe na intenzivnu.
Svega 2 moje frendice su rodile carskim.

Medutim ogroman je broj zena koje misle da je to velika privilegija, meni osobno, roditi pod epiduralnom na carski bas i nije bila najugodnija stvar na svijetu, radije bi da nije bilo tako.

[marta]

Druga mama koja je rodila prije mene je imala veliku bebu, oko 5 kg....

Meni je jako cudno sta se u ovakvim slucajevima uopce ne pokusa vaginalno, nego se zenu dooobro isplasi i posalje na carski. I onda svi pricaju kako je dobro prosla... ko zna kako bi TO rodila vaginalno... u Americi rade carski i za manje...

[Janoccka]

Meni se čini da u zadnje vrijeme puno žena ima "usku zdjelicu" i tako završi planirano na carski! To se i meni dogodilo, ali je Jan sve zeznuo, porod je kratko trajao i umjesto da završim pod nožem u 17.30, Jan se rodio vaginalno u isto vrijeme! Da mi nije puknuo vodenjak i trudovi krenuli, završila bi na carskom. Cijelu trudnoću sam razgovarala sa ginekologom i rekla mu da ne želim završiti na carskom samo zato da bi izbjegla malo teže porod.
Pitam se kako će sada biti? Koliko se uopće može dobro procijeniti da li je zdjelica uska ili ne?

[marta]

Jaaaako je tesko dobro procijeniti je li zdjelica uska ili ne. Mislim da se to uopce ne moze "procjenjivati" nego zapravo treba izmjeriti nekakvom spravicom. Osim toga, rodila si vaginalno jednom, pokusaj i drugi put pa ces znati jel uska il nije... U biti sad ce ti se kosti rasiriti i vise nego u prvom porodu, tako da doista mislim da se ne trebas brinuti.

Nego moja mati ima 1,60m i nosi djecju odjecu, pogotovo hlace kupuje u djecjim ducanima. Pa joj zdjelica nije uopce bila uska. Rodila je i mene i brata vaginalno, oboje smo imali preko 4 kg. AL njoj nitko niti nije pricao da ima usku zdjelicu i da treba carski.

[Poslid]

Što se tiče zdjelica, istina je da se odjećom (čitaj, uskim trapericama) može doći do slabijeg razvoja karličnih kostiju. E sad, da li je to stvarno takva epidemija, ne znam.

Međutim, smatram da su velikom broju CR krivi isključivo lječnici i ostalo med. osoblje koji žene tjeraju da rađaju u nehumanim uvjetima, u neprirodnom položaju i uz neprirodne medicinske tretmane. I ako te nakljukaju razno raznim lijekovima i stave ležat 8-10 sati, naravno da trudovi neće biti efikasni, žena će postati malodušna i scpljena, dijete iscrpljeno i otkucaji - hop, dolje. I onda je čudno što toliko žena rađa carskim rezom.

[Janoccka]

Kod mene je priča završila tako da sam rodila u 36om tjednu, beba 2500gr, pa je eto zato vaginalni porod uspio!
Inače, moja guza je oširoka i ne nosim ništa usko....

[marta]

Tvoj bi vaginalni porod vjerojatno uspio u svakom slucaju da te nitko nije plasio uskom zdjelicom.

Ja sam vizualno prilicno uska (bila ), a drugo dijete mi je imalo opseg glavice 39cm.

[Romina]

bojali su se da ne zaglavi, a Maurenac je dobio tahikardiju tako da sam morala na carski.

[marta]

Budite svjesne cinjenice da u polozaju na koljenima odnosno cucnju, promjer otvora zdjelice naraste oko 1 cm u prosjeku.

Poznata americka babica Ina May Gaskin, tim polozajem rjesava zaglavljenje ramena u porodu (sto je cesce kod sitnih zena s velikim bebama). Kaze da je uvijek djelotvoran. Cak je i nazvan po njoj, Gaskin manevar.

Dakle, mogu samo potpisati Poslid, nepremnost na promjenu uzrokuje i povecanje broj carskih rezova. nazalost.

[Mirta30]

Inače ne bojim se carskog kao operacije ili zbog dugod oporavka i sl., već zbog propuštanja onog divnog trenutka zadnjeg izgona koji se pomiješa sa divnim zvukom dječjeg plača.

To je ono što me muči još i danas, nedostaje mi dio filma

[Janoccka]

Meni i ovako nedostaje dio filma.... S obzirom da se sve brzo odvijalo, a da ne govorim da su mi ga, prije nego su ga odveli u dječju sobu, pokazali na par sekundi, uopće se ne sjećam tog prvog kontakta... kako je izgledao.... Mama kaže da su ga iz rađaone odnijeli pokazati van njima i da je bio sav plav, a ja... ja se uopće ne sjećam...

[Sanjica]

Ono što mene muči i dan danas je cijeli film koji sam imala u prvom porodu. A taj film nije iz američkih filmova i nema prekrasan trenutak zadnjeg izgona sa prekrasnim zvukom dječjeg plača. Taj moj film je cjelodnevno mučenje, nasilno bušenje vodenjaka, beba na suhom cijeli dan, nasilno širenje i zatim odluka (vrlo, vrlo loša) da se beba isto tako nasilno na vacuum vadi van. I taj zadnji izgon ostao je u sjećanju po malom, smežuranom biću koje nije zaplakalo....

I tu vam ionako iste sekunde nestaje sljedeći dio filma kada ne vidiš i ne znaš šta se radi s tvojom bebom niti s tobom...

Devet mjeseci nosila sam predivnu, živahnu djevojčicu u svojoj utrobi, a onda je nisam bila sposobna pustiti van. Moja maternica nije odradila taj dio kao na filmu, bez obzira na moju odličnu psihičku spremnost. Nešta je bilo krivo u cijeloj slici, osobito kraj.

Oživljavanje i nedostatak kisika ostavile su posljedice za čitav život. I to je moj film. I najmanje mi je bitan porod, boli kako god uzmeš, više ili manje. Mi ostajemo živjeti s nečijim krivim odlukama i žderati se do kraja života da je sve moglo biti drugačije samo da je...

Ne želim propagirati carski rez, drugi puta sam rodila potpuno prirodno bez ijedne injekcije, ali sve je išlo po planu, školski, i bilo je čarobno...

Treći puta nije sve bilo savršeno i po planu, i ono jutro kad je sestra došla po mene odvesti me na obradu za carski, plakala sam od sreće i olakšanja što će moje već veliko i zrelo dijete bez rizika izaći van iz moje utrobe.

Tih dana kružila je po bolnici priča o ženi koja je puna tri tjedna nakon termina vukla trbuh po bolnici čekajući tko zna šta. Na kraju je rodila dijete od 4 800g - mrtvo... I tih dana bila sam u šoku misleći stalno na nju i na činjenicu da je njena beba mogla biti u to vrijeme stara punih pet tjedana, da su mogle uživati dojeći se i mazeći, mogla je biti potpuno sretna.... Ona sigurno ne čita ove stranice, kao i mnoge druge koje sada svoju djecu zovu anđelima ili ih vode na Goljak.

Mislim da samo mali dio žena zbog razmaženosti ili straha od bolova ide na carski (ako ima dobru vezu da si to sredi). Sve se u ovom ludom svijetu promijenilo, žene puno teže zanesu, masa je neplodnih parova, rizičnih trudnoća, sve veći broj tzv. gigantskih beba, ne treba se čuditi previše...

Samo još ovo - svaki puta kada primim svoje dijete u naručje, kada mi se nasmije, kada trči, korača - kao pravo dijete, svaki puta sjetim se one ekipe na carskom i doktora koji je dozvolio taj zahvat i u sebi im se zahvalim. I pomislim tada da je sve moglo biti drugačije, jer ja sam podizala dijete s motoričkim i psihičkim oštećenjima i znam svaku razvojnu
fazu takvog djeteta.

I ako vam je ikada falio komad filma i taj trenutak zadnjeg izgona - nemojte biti previše žalosne. Bolje da vam fali taj mali dio života nego da vam čitav život fali sretno i zdravo odrastanje vašeg djeteta.

[Poslid]

Joj Sanjica
Točno znam o čemu govoriš. Nasreću, moje dijete se potpuno oporavilo.

[VedranaV]

Sanjica, sve najbolje želim i tebi i tvojoj djeci i skroz suosjećam s tim kroz što prolazite. No, moram reagirati na ovo.

Treći puta nije sve bilo savršeno i po planu, i ono jutro kad je sestra došla po mene odvesti me na obradu za carski, plakala sam od sreće i olakšanja što će moje već veliko i zrelo dijete bez rizika izaći van iz moje utrobe.

Ovo "bez rizika" je takva zabluda...
Pridonose joj i mnogi liječnici koji gledaju na svaki porod kao na potencijalnu katastrofu, interveniraju i prije nego što je potrebno, na taj način sami podižu rizik u porodu jer siluju prirodu, a vjerujem često ni ne obavještavaju žene o rizicima carskog za njih i njihovo dijete, makar bi trebali po zakonu. I onda nekima žene budu krive i glupe kad traže carski i kad ne treba, a kad tuže zbog carskog ispada da se liječnici osjećaju prisiljeni na nepotrebne carske.

I uvijek kad je diskusija o carskom se sve zapetlja jer se miješaju carski koji su zaista bili potrebni, carski koji su se dogodili zbog prethodnih intervencija u vaginalnom porodu, carski koji su se trebali dogoditi (a nisu) zbog prethodnih intervencija u vaginalnom porodu, nestručnost zbog koje se uopće nije pratilo ni interveniralo na vrijeme, carski na zahtjev žena koji su se možda mogli izbjeći s malo edukacije i kvalitetnog komuniciranja, a to su sve zasebne teme.

Mislim, ako kažeš nekoj ženi da je carski rizična operacija za nju i za dijete, nabrojiš joj rizike, a ona i dalje inzistira na carskom, očito postoji neki dublji problem kojim se treba pozabaviti i pokušati ga riješiti. Vjerujem da će se većina žena, pod uvjetom da su upoznate s rizicima, na takvu operaciju odlučiti samo ako su im ti rizici manji od onih ako ne idu na carski.

Kad se priča o izletničkom carskom, uvijek se sjetim jedne žene koja se prije par godina javila u Rodu. Nju su doslovno zlostavljali na prvom porodu, vaginalnom. Za drugi porod je inzistirala na carskom (tko ne bi), tražila rodilište u kojem bi joj napravili carski na njen zahtjev, pronašla ga, dugo razgovarala o svemu s liječnikom i ipak se odlučila na vaginalni. Na kraju je dijete imalo srčanu manu i rodila je na carski zbog toga. Meni je poanta cijele priče kako se s malo razumijevanja i informacija može iscijeliti ženu i postići da mirno i informirano donese odluke koje su za nju ispravne.

[Davor]

Preskočila s jedino razliku u tarifi između vaginalnog i carskog. NARAVNO da će odluka porodničara biti u korist carskom ako mu se samo učini da bi porod mogao potrajati samo 5 minuta duže nego si je on zamislio isplativim.

[Poslid]

Ja sam doživjela suprotno. Meni su odgađali carski iako su sve indikacije za HITNI carski postojale i onda su mi tupili o mogućim rizicima caskog. Kao da ja to ne znam (imala sam ih 2 prije toga). A o rizicima za moje dijete i za mene, zbog toga jer su zavlačili, ništ!
Da pojasnim situaciju: treći porod, prethodna dva dovršena carskim rezom, puni termin, tlak 180-100 - i oni su čekali!!! Beba je udahnula mekonij i 5 dana se nije znalo da li će preživjeti, 3 puta oživljavana itd.

Ono kaj ja zamjeram je da prvi porod nije vođen kak treba, da drugi porod nije vođen kak treba i da su možda sva tri mogla biti vaginalna, da se pustilo moje tijelo da samo radi, a ne da me se nabifalo s ljekovima i prisililo ležati 9 i 18!!! sati.

[Jeluška]

Sve se oko nas mijenja. i ozonska rupa prije nije postojala, a kolika je sad. tako se naša tijela mijenjaju. samo neka karika u nizu kasni. i ja sam ležala 14 sati na stolu i na kraju završila pod hitnim carski, ali sam im prije jako glasno natuknula da sam imala spontani i da imam policistične jajnike.
Nije mi jasno zašto nekim ženama moraju dovest život u pitanje, a da ne pričam o tom malom djetetu koje još nije ni zrak udahnulo svojim plućima, a već se pati, dok neke žene kojima možda nije ni sila idu na planirani carski, i koliko puta ti carski ni nemaju dovoljno dobre argumente!!!
kada će se neke stvari dovest u red i hoće li uopće!!

[Felix]

I uvijek kad je diskusija o carskom se sve zapetlja jer se miješaju carski koji su zaista bili potrebni, carski koji su se dogodili zbog prethodnih intervencija u vaginalnom porodu, carski koji su se trebali dogoditi (a nisu) zbog prethodnih intervencija u vaginalnom porodu, nestručnost zbog koje se uopće nije pratilo ni interveniralo na vrijeme, carski na zahtjev žena koji su se možda mogli izbjeći s malo edukacije i kvalitetnog komuniciranja, a to su sve zasebne teme.

potpisujem svako slovo. vedrana, ti sve tako super kazes.

[VedranaV]

Davore, ne znam o čemu točno pričaš.

Liječnik dobiva jednako novaca od poslodavca, neovisno o tome koliko je napravio carskih, a koliko je bilo vaginalnih poroda. Bolnica od HZZO-a dobiva jedan iznos ako je vaginalni, a drugu ako je carski, neovisno o tome koliko se čega potrošilo.

[Davor]

Sad mi je malo bez veze tražiti, ali doma imam transkript nekakve porodničarske konferencije gdje su naveliko raspravljali o razlozima učestalih CR u EU i svodilo se na upravo to: više para namlate za manje vremena (cca EUR 2000 je razlika). Sve ostale priče se lako dadu svesti na to - naravno da je odmah puno veći broj "opravdanih" CR. Ostatak svijeta samo prati trend.
To je nešto poput shvaćanja da živiš u zaostaloj zemlji ako ti zemlja voda i zrak nisu zagađeni.

[Davor]

Evo jedan zgodan link s vrlo temeljitim osvrtom na stanje stvari: link

[VedranaV]

Onda sam ipak pogodila na što si mislio. Kod nas je drukčiji sistem financiranja pa nema direktne veze, a čini mi se i da porodničari kod nas porast broja carskih vide kao problem. Barem je takav dojam iz medija, da to nije nešto što je moderno i čim se ponose, nego baš suprotno, da je problem.

Kako će ga riješiti i mogu li ga riješiti, ne znam, jer ga često sami proizvode medikalizacijom poroda (u što spada i višesatno ležanje, prokidanje vodenjaka, kontinuirano praćenje CTG-om i sl.), a nekako sumnjam da su u stanju to sami sebi priznati i napraviti nešto da se praksa promijeni.

A i mi ćemo ih morati prestati gledati kao svemoguće, zahtijevati da budu savršeni i trebat ćemo prihvatiti da su neke stvari veće od nas, da ih nitko ne može kontrolirati i garantirati da će dobro završiti.

[Barbi]

Što se dijagnoze "uske zdjelice" tiče, postoji posebna pretraga koja se kod nas ne radi u praćenju trudnoće, a kojom se mjeri širina zdjelice.

Vizualna procjena nije realan pokazatelj, tako da mi je pojam porasta uskih zdjelica malo smiješan i svakako nerealan.

[Davor]

Ah čuj, upirati prstom na jednu ili drugu "foru" neće pomoći u rješavanju ukupnog problema. Za inspiraciju, oštećenja međice su drugi najvažniji "razlog" zašto žene nikako nisu u stanju prirodno roditi dijete. Činjenica je da kod poroda gdje je CR stvarno indiciran postoji višestruko veći rizik ako ga se nastavi "normalno". S druge strane, CR je sam po sebi višestruko riskantniji od normalnog poroda, kakvih je zapravo debelo najviše.
Kad se podvuče crta, dođe se do jednoznamenkastih postotaka CR gdje bi apsolutni rizik bio stvarno minimalan.
Sve ostalo je luk, voda i marketing.

U suprotnom će se pokazati da su muškarci jednostavno bolji, jednostavniji, praktičniji i manje grintavi za iznijeti trudnoću i roditi. Unatoč prirodno užim zdjelicama. (sarkazam je ovdje namjeran)

Ne slažem se da ne postoji razlika u cijeni poroda kod nas. Na crno. Dakle, marketinške fore svejedno igraju i kod nas.

[snorki]

znam da zadak danas često ide na carski jer doktori jednostavno nemaju dovoljno iskustva i ne žele riskirati. mogu ovako iz glave nabrojati 5-6 beba rođenih na zadak u našoj generaciji (sve iz moje familije ) i ni jedan carski. a danas: "zadak?? hmmm, to vam je za carski!", bez da uopće pitaju kolika je beba, kako je smještena, blabla.

meni je to bio najveći strah... znala sam da je sve u redu i silno htjela sama roditi svoju bebu. srećom, tako je i bilo!

vjerujem da je u većini slučajeva carski opravdan, bilo zbog zdravstvenog stanja mame i/ili bebe ili nekih komplikacija na porodu... ali čini mi se da se doktori lakše odlučuju na njega i kad nije baš apsolutno nužno, da ne riskiraju.

Ja ne znam je li to slucaj u drugim dijelovima Austriji, ali ovdje u Tirolu obavezno rade carski rez ako je beba okrenuta na zadak.
Naravno, pricekaju 38,39 tj. jer postoji mogucnost da se i tada beba okrene glavicom prema dole.
Od vecine ljekara sam cula da je za bebicu manja opasnost ako se radja na carski, nego vaginalno, na zadak.
ja sam imala srecu pa sam i Edi i Samija rodila prirodno, iako je Edita bila teska 3 700, a Sami 4 300.
Bas me interesuju da li je i u drugim "razvijenijim " zemljama ovakav slucaj kao i u Tirolu.

[ms. ivy]

joj, snorki, meni se od te teme diže kosa na glavi! andrejček se rodio nakon 3 i pol sata trudova, u dva tiskanja. tjednima prije poroda guza je bila fiksirana u zdjelici, a ja se počela otvarati. u rodilište sam došla bez trudova, otvorena 5 cm.

ZAŠTO bi za nas bilo manje opasno da sam rodila carskim?!

to je kao kad mudri doktori vele da se dijete preko 4 kile ne može roditi vaginalno ili da će biti jako teško...

[Natasa30]

znam da zadak danas često ide na carski jer doktori jednostavno nemaju dovoljno iskustva i ne žele riskirati. mogu ovako iz glave nabrojati 5-6 beba rođenih na zadak u našoj generaciji (sve iz moje familije ) i ni jedan carski. a danas: "zadak?? hmmm, to vam je za carski!", bez da uopće pitaju kolika je beba, kako je smještena, blabla.

meni je to bio najveći strah... znala sam da je sve u redu i silno htjela sama roditi svoju bebu. srećom, tako je i bilo!

vjerujem da je u većini slučajeva carski opravdan, bilo zbog zdravstvenog stanja mame i/ili bebe ili nekih komplikacija na porodu... ali čini mi se da se doktori lakše odlučuju na njega i kad nije baš apsolutno nužno, da ne riskiraju.

Ja ne znam je li to slucaj u drugim dijelovima Austriji, ali ovdje u Tirolu obavezno rade carski rez ako je beba okrenuta na zadak.
Naravno, pricekaju 38,39 tj. jer postoji mogucnost da se i tada beba okrene glavicom prema dole.
Od vecine ljekara sam cula da je za bebicu manja opasnost ako se radja na carski, nego vaginalno, na zadak.
ja sam imala srecu pa sam i Edi i Samija rodila prirodno, iako je Edita bila teska 3 700, a Sami 4 300.
Bas me interesuju da li je i u drugim "razvijenijim " zemljama ovakav slucaj kao i u Tirolu.

Nije Snorki. U Nizozemskoj radjas i dalje prirodno bez obzira na zadak a mislim i u Canadi.


Meni se sve to nekako vrti u krug tj zacarani krug.

Radi se jako puno UZV u trudnoci kod nas. Pa onda fantaziraju beba prevelika, nema sanse prirodno pa rade carski a beba 3 500 gr na kraju.
Ili izazivaju porodjaj jer kao beba je velika a beba na kraju premala. Vani se ne zamaraju sa UZV nego te samo prate kako se osjecas.
Mojih oboje su bili preko 4kg tj Annabel 4050 a Noah 4300.

Nikad mi niko nije rekao ooooo velika ti beba mozda to ne bude islo.

Dodjes roditi i to je to. Noah je bio na zadak do 39 tjedna. Kad sam otisla na pregled 40 tjedana okrenuo se glavom dole. Meni su u Nl rekli da se moze cak okrenuti i na dan poroda.

[VedranaV]

Postoji jedna međunarodna studija iz 2000. (Planned caesarean section versus planned vaginal birth for breech presentation at term: a randomised multicentre trial) koja je pokazala da je u prosjeku bolji ishod za djecu koja su okrenuta na zadak ako se rode carskim pa vjerojatno zato tako tvrde.

Komentar Henci Goer na tu temu se može pročitati na http://parenting.ivillage.com/pregna...,,767q,00.html

[ms. ivy]

u prosjeku, možda - ali tu ima toliko faktora. kako je beba postavljena (nogice uz tijelo, nogice dolje, jedna dolje...), veličina bebe (premala ili prevelika glavica u odnosu na tijelo)... ali svaka trudnoća je posebna i ne može se tako olako generalizirati. mamin stav prema porodu je isto strašno važan, a naravno da otežava stvari ako je doktori unaprijed isprepadaju.

[VedranaV]

U studiju su ušle samo bebe koje nisu išle prvo nogom. Evo detaljnije:

The researchers carefully designed this trial to finally settle the question:

- They only accepted full term, normally-formed babies of average weight into the trial.
- They excluded babies coming feet first, or whose heads were tipped back -- problems that increase the risk of complications during labor and birth.
- Randomly assigning women to one group or the other assured that the groups of women and babies were similar at the start.
- The large number of participants meant that differences in the rates of adverse outcomes would emerge, even if they were rare.
- Only doctors experienced with vaginal breech birth were to attend women assigned to the planned vaginal birth group.
- The breech delivery technique used was that which is currently considered best and safest.
- The researchers limited their assessment of complications to those that were potentially life-threatening or could mean permanent injury.

Zaključak komentara mi je super:

In short, the many strengths of this trial leave no room to doubt the validity of its conclusions. And its results give new emphasis to the importance of external cephalic version, a technique whereby in the last few weeks of pregnancy, doctors try to turn the baby head down by manipulating the mother’s belly.

Osim toga, ima još tehnika kojima se može pokušati okrenuti dijete, Marta zna detalje.

Zgodno mi je isto bilo pročitati kako primalja Mary Cronk radi:

If the pregnancy has reached term we still need to consider whether there is any reason why this baby is presenting by the breech. Placenta praevia is a possibility. Women with this condition do not always bleed antenatally, and this possibility is an occasion where selective ultrasound is of considerable value, as it can identify a placenta praevia, or other objects in the pelvis, such as fibroids or ovarian cysts which would make caesarean section advisable. There may be a bi-cornuate uterus - a uterus which is divided. This condition does not necessarily exclude a vaginal birth, it will depend on the degree.

A midwife will also be considering whether the baby has a problem. Fetal anomalies such as hydrocephaly and conditions involving generalised laxity, for example, brittle bone disease, can lead to a breech presentation and these conditions should be excluded if possible.

A normal breech birth

Having excluded the above complications, the "normal" woman who at term has a baby in a breech position which shows no inclination to turn can, I believe be born easily and spontaneously, if the labour proceeds spontaneously and easily. Just like a cephalic presentation (head down), if the labour progresses and all is well, the woman is supported and cared for, the baby will be born. There is one major difference. Where in a cephalic presentation, labour is incoordinate, or lacks progress, augmentation is occasionally justified. I do not believe that there is any place for induction or augmentation in a breech labour. If a breech labour does not progress, this woman's body is telling us something, and we should listen. There is no emergency, there is no rush, this labour just isn't progressing, and this baby should be delivered by caesarean operation.

http://www.aims.org.uk/Journal/Vol10...dOffbreech.htm

[ms. ivy]

pa onda su žene u mojoj familiji medicinski fenomen, moja mama je rodila dvoje djece (od četvero) na zadak, teta isto dvoje, ja (zasad, hehe) jedno i sve bez i najmanje komplikacije.

i nikad ne bih dozvolila da mi doktor okreće bebu.

[VedranaV]

Super za vas .

[marta]

Bila je jos neka studija, koja je pokazivala kako neke bebe ostanu na zadak radi nekakvih (potpuno nedefiniranih) neuroloskih problema. Pa su onda zakljucili da bi za te bebe kao carski rez bio povoljan jer su kakti ti problemi onda manji. Odnosno pretpostavili su jednostavnim rjecnikom receno, da te bebe koje se ne okrenu kako treba sigurno nisu najnormalnije pa ih zato treba porodit na carski. Po mom osobnom misljenju, cista idiotarija. Super su novce potrosili. Bolje da se obrazuju kako pomoci i educirati zene da smanje sansu da im se dogodi zadak ili posterior...

Zadak je samo jedan od polozaja koji beba moze zauzeti u maternici. Mozda zbog oblika i polozaja maternice, mozda zbog polozaja posteljice, mozda (kao sto neki kazu) zato sto beba zeli biti blize majcinom srcu, a mozda su u šumi... Dogadja se u 3 % trudnoca, najcesce prvorotki.

VedranaV, skroz mi se ova babica svidja. Mene uzasava mogucnost da za koju godinu zadak vise nitko nece htjeti vaginalno.

[Sanjica]

Zanimljivo, a ja znam dva poroda na zadak (moja kolegica s posla i susjedina kći) i obje su bebe u porodu umrle. Lijepo sam vam napisala da vas ne čitaju one koje su bebe izgubile, a ja sam vjerojatno rijetka koja sam se odlučila javiti svojim primjerom. Ne možemo ravnopravno raspravljati o toj temi i nikada nećemo. Ja sam jako dobro znala šta je carski, i da može doći do milion komplikacija opasnih za mene, i da se mogu ne probuditi nikad više... I Bogu sam se pomolila prije operacije da me pusti da ja ostanem i podižem svoju djecu. Bojala sam se, ali na prvom mjestu mi je bilo samo moje dijete.

Ja i suprug smo se pripremali za normalan porod, on se veselio da će prisustvovati prvi puta porodu svog djeteta... Nije bilo lako toga se odreći. Ja se bojim cjepljenja, vađenja krvi, a pomisao na operaciju me užasava, kateter, intubacija, kanile, ispikane vene....užas...

Niti jedan liječnik nije mi rekao da će me on poroditi i da će biti sve u redu. Mogli su nagađati da bi ipak sve moglo dobro proći, no postojale su indikacije za masu komplikacija. Ja zbog liječničke pogreške već podižem jedno invalidno dijete, a za carski sam potpisala hrpu papira i preuzela odgovornost. Na žalost, kod prvog poroda tu je odgovornost preuzeo netko drugi i netko potpuno strani i meni i mom djetetu.... I fućkaj ga, malo se zeznuo u procjeni!

Nisam sigurna da ću više učestvovati u ovoj raspravi, previše me pogađa i uznemiruje.

I nemojte zaboraviti,nekada su se djeca rađala na zadak, i imala po 4500g, i sve je to lijepo i krasno, ali nekada su isto tako djeca umirala u ne malom broju, isto tako i majke. Danas medicina spašava, oživljava, neka se djeca izvuku bez posljedica, a neka ostaju živjeti - samo kako?

[Jeluška]

sanjice,meni je stvarno žao zbog svega što si prošla i što te sve snašlo.
ja sam također za carski. traume imam od poroda i noćima sanjam porod. tješi me što iduća trudnoće ide planirano na carski. neka kaže tko šta hoće, ali mene je strah poroda i ne može me niti jedan psihijatar pripremiti za normalan porod. teorija je jedno jedno, a praksa je nešto sasvim drugo.
ne smijem si ni zamisliti šta bi bilo da su još malo čekali. i ovako je bila napaćena beba.

[Sanjica]

Upravo sam o tome htjela progovoriti, ja sam drugi porod išla prirodno, čekala sam u bolnici uz dogovor s doktorom ako sve bude prirodno ići će vaginalno, ako postoji bilo kakav, makar i mali rizik za bebu, ići će carski. Moj jedini uvjet je bio nikakvih medikamenata, čak ni protiv bolova. I tako je i bilo. Krenuli su trudovi, dozorila sam, otvarala se...

U trećoj trudnoći su se pojavili rizici sa 37. tjedana, i s moje strane i što se bebe tiče. Od tog časa nitko živ mi više nebi mogao pomoći, ni meni ni mom mužu. Strah je paralizirajući, NE ŽELIŠ preuzeti rizik za svoje dijete i možda ga oštetiti ili čak izgubiti, imali smo 37. godina, toliko smo željeli još jedno dijete i jedva si tu želju ispunili na pragu četrdesetih godina. Jedina misao nam je bila da se naš sin što bezbolnije i bez patnje izvadi van.

[snorki]

Sanjice, shvatam te. I ja bih pored porada na zadak ili CR izabrala carski.
Ljekari idu logikom da je najbitnije da isklizi djetetova glava.
Kod poroda na zadak, glava izlazi zadnja, te ako dodje do ne daj Boze komplikacija, dijete se gusi. ne znam sad kolika je minutaza da dijete smije ostat u porodjajnom kanalu? Ako dodje do komplikacija na samom tiskanju, onda vise ni carski ne pomaze
Komplikacije mogu nastat recimo (sto je bio kod mene slucaj na drugom porodu) da jednostavno na tiskanju nestane trudova, ili da su trudovi minimalni. Sta onda?Kako ce onda izac glavica?
Kada sam Samija radjala, trudovi su bili minimalni. Oko cetiri minute njegovo pola glavice je virilo iz mene. (doduse on je bio pravilno okrenut) Mene je uhvatila tolika panika da sam tiskala i kad nije bilo trudova. Srecom, uspjela sam! I prosla bez pucanja i rezanja.

Sto sam primijetila je to da se veoma rijetko radi carski rez pod totalnom anestezijom. Ona je mnogo opasnije od ove lokalne, posebno za majku.
Kakav je slucaj u HR? Koja anestezija je cesca?

[Romina]

ja mislim da je češća spinalna,a ja sam bila u totalki

[Janoccka]

Mislim da se u Vinkovcima radi samo opća!