Drage moje, imam jednu tužnu vijest... I mi smo danas dobili jednog anđela... Na žalost, jedna bebica više nije s nama.

Otišao je polako, nećujno, bez ijednog znaka, bez ijedne kapi krvi... Bio je doduše nešto manji od ostalih, ali izgledao je u redu, kucalo je srce... sada se vidi samo prazna gv koja će polako nestati.

Bez obzira koliko sam se bojala trudnoće s trojkama, ovo me jako rastužilo, suze su nekako krenile same od sebe. Dr je okrenio sondu i pokazao nam druge dvije bebice, jednojajčane blizance. Živahno su mahali nožicama, vidjeli smo glavice, sve je izgledalo savršeno u redu. I opet suze, ovaj put od sreće... Toliki splet različitih emocija nisam doživjela nikad u životu.

Sada se osjećam čudno, nekako tužno... Znam da će svi reći da je bolje ovako, da je manje rizično za mene i bebe... Ali jedan mali dio srca uvijek će ostati prazan.

Tako je i moj treći uzv završio u suzama...

Možda će taj mali anđeo čuvati svoju braću (ili seke) da od sada sve bude u redu... Možda je i otišao da spasi njih dvoje...

Možda će moj sljedeći uzv napokon završiti bez suza...

... jer ja vjerujem u anđele...