Napravila popis prema zadnje dvije stranice topica, i evo već ulovila nešto!
Vidimo se tamo gore me osvojila već na drugoj stranici, a po tematici me podsjeća na Zaruke su dugo trajale i već sam sretna!
Inače, čitam knjigu Zapisci s uzglavlja, japanske autorice iz 10. stoljeća Sei Shonagon, prema preporuci prijateljice.
Ta me knjiga također osvojila. Nije roman, više kao blog dvorske dame od prije 1000 godina.
Ako vam dođe pod ruke, obavezno uzmite. Može se dugo čitati, nema radnju koju treba pratiti, pa može stajati kraj uzglavlja vrlo dugo.
Osim nekih događanja u svome životu, opisa života na dvoru, odjeće, običaja, tradicije, puno piše što joj se sviđa, što je veseli, što je rastužuje.
“U proljeće, najljepša je zora. Dok svjetlost mili brežuljcima njihovi su obrisi obojeni blijedim rumenilom i po njima se vuče pramenje grimiznog oblaka.
Ljeti, to su noći. Ne samo za mjesečine, već i za tame kad noću krijesnice svjetlucaju, pa i kad kiši, o kako je lijepo!
S jeseni večeri, kad iskričavo sunce utone gotovo do ruba brežuljaka i vrane se vraćaju svojim gnijezdima, po tri, četiri ili po dvije; još ljupkiji je niz divljih gusaka, poput šara na dalekom nebu. U srce vas dira šum vjetra i zuj kukaca.
Zimi, rana jutra. Doista je divno kad snijeg napada noću, a prekrasno je i kad se zemlja zabijeli od mraza; ili, čak i kad nema snijega ni mraza, kad je samo jaka studen a poslužitelji hitaju od sobe do sobe raspirujući vatru i noseći ugljen, kako to dobro pristaje ugođaju tog godišnjeg doba! Ali kad se približi podne i hladnoća popusti, nitko više ne pazi da li žeravnici gore i domalo ne ostaje ništa do hrpe bijelog pepela.”
 |
|||
jennifer_gentle prvotno napisa
