Imala sam ga jednom iz knjižnice, ali nije došao na red, zapravo, samo sam ga prelistala i zaključila da nemam strpljenja za Bauera ovaj put
Inače ga jako cijenim kao autora, a najdraži mi je njegov "Toranj kiselih jabuka", nakon tog djela prilično sam promijenila svoja razmišljanja o njegovim likovima i zaključila da sam ga previše simplificirano tumačila.
I ja Ferica i Bekima ovog ljeta
ali Ferica odmah nakon Kalendara Maja
a Bekima nakon njegove drige dvije, manje razvikane, a po meni puno bolje knige
rezultat s obojicom je bio totalni overdose
bas su mi na nos izasli
svaki sa svojim opacinama
Hahaha, ja to stalno radim.
Mislim na overdose.
Naročito to volim raditi s Murakamijem![]()
![]()
Samo da prokomentiram Ferića - meni se neke njegove stvari dopadaju, a neke su mi onak, prenaporne.... i nedorečene (tu mislim na Kalendar Maja od kojeg sam više očekivala... iako ima dobrih dijelova, izgleda mi kao da je još godinu dana trebao raditi na toj knjizi, ali to je samo moj dojam). Osama mi je puuuno bolja, iako i tu priče osciliraju u kvaliteti.
Meni ja n na osami blizu mora prefora. i inače volim priče, A osim tih nekih njegovih fora, prisjetila sam se i jednog davnog ljetovanja na Rabu![]()
Ponukama preporukama odavde uzela sam Moju borbu, prvu knjigu. Nije mi se svidjela. Prisilila sam se pročitati ipak do kraja, da bih dokučila zbog čega je toliko hvaljena, ali nisam našla. Na momente mi je bilo baš mučno. Meni je jedina dobra stvar u njoj uvid u funkcioniranje norveškog društva.
Nemam želju čitati drugu knjigu. Žao mi je.
Susjed - Marina Vujčić
Tek sam na početku, još nemam formiran dojam.
Od nominiranih s tportala sam pročitala Policijski sat Luke Bekavca koji mi se svidio zbog svoje povezanosti s trilogijom Drenje-Viljevo-Policijski sat iako je najslabiji dio trilogije.
Vidjela i ne znam što bih rekla, koliko god ga volim. Mislim da je u neku ruku nefer jer on ima puno veći doseg nego književnici koji samo pišu![]()
meni je drago za Dylana.
taj Nobel doživljavam kao priznanje vrijednosti cijeloj pop-kulturi.
pročitala sam Mlakićev roman Majstorović i Margarita. bas sam se dobro zabavila citajuci ga. u pitanju je vrlo pitko stivo - krimic, s plejadom uvrnutih likova i referencama na Twin Peaks. no to je samo okvir (majstorski sastavljen) koji mu je posluzio da pise o ratu, poracu, sveopcoj estradizaciji, infantilizaciji, kapitalizmu - o mnogim "blagodatima" danasnjice.
Evo šta o Dylanovom Nobelu kaže Nick Hornby:Anyone who thinks Dylan doesn't deserve the Nobel must be able to explain what Patrick Modriano, Mo Yan, Jean-Marie Gustave L Clezio, Elfriede Jelinek and Wislawa Szymborska have that he doesn't.
Ja pocela Atlas oblaka
Ne vuce me ni priblizno kao Murakami
Nadam se da ce mi se prvobitni dojam popraviti...
ja sam se isto šokirala. totalno sam se nadal da će dobiti Roth, Dylan mi nije bio ni u primisli. ali sad kad mi je sjelo, drago mi je. ako nista zbog- just like a woman.
Marina Vujčić "Mogla sam to biti ja", pravo me uhvatilo negdje od sredine knjige, prije mi se činilo too much tuge i čemera i da radnja nekako stoji u mjestu. Svekupni dojam mi je jako dobar, poslije te baš zgrabi. I svidio mi se njen epistolarni roman "Godišnjica mature" koji je napisala s Ivicom Ivaniševićem. Zanima me dojam o "Susjedu", želim čitati još njenih stvari.
Epistolarni roman o kojem pišeš zove se "Otpusno pismo"da se netko ne zezne ako bude tražio knjigu pod krivim naslovom.
Inače, Marinu Vujčić rado čitam i pratim jer sam je upoznala i prije nego je postala poznati pisac (na radionici književne kritike).
S tim u vezi, roman "Mogla sam to biti ja" mi je zbilja odličan, ali prema kraju mi je bio preintiman. Imala sam dojam kao da otkriva čitatelju previše od svojeg života - a zašto - zato što se točno sjećam nekih okolnosti koje opisuje u knjizi, a koje su joj se dogodile u stvarnom životu. I bilo mi je preteško čitati to u knjizi.
"Otpusno pismo" mi je također sjajan roman, ali mislim da je tu glavni ton dao Ivanišević kao autor (koji mi je fantastičan, što god sam dosad od njega pročitala bilo je izvrsno, sad vrebam njegov najnoviji roman "Primavera").
"Susjed" mi se možda još i najviše svidio, usprkos kraju koji mi nije baš... (neću kvariti dojam onima koji još čitaju). Ali roman je baš odlično pisan, užitak za čitanje, a dosta dobro ulazi u psihologiju osamljenih i otuđenih ljudi.
Procitala sam Susjeda, simpatican roman, alí nakon njega nisam pozeljela dalje posegnuti za autoricinim djelima. Odbila me ta neka 'samoca' o kojoj pise Vujcic, za koju ne vjerujem da postoji, a iz koje izvire cijela prica.
Sad sam uzela debitantski roman Nuzno zlo, Borne Vujcica (njena sina), koji je napisao s 22 godine, hvalili su ga kriticari.
Procitala sam Amy i Isabelle, E. Strout, tang ju je spominjala i Jurana. Meni je odlicna. Iako po mom ukusu ima previse malogradjanstine u romanu, odnos kceri i majke je vrlo dojmljivo opisan.
Preporucam i Dekice, C. Thompsona, strip o odrastanju u vrlo religioznom okruzenju. Inace volim 'coming of age' teme i uvijek iznova osjetim melankoliju citajuci o kraju djetinjstva.
Ja kilavim Atlas oblaka. Imam ga cijelo ljeto, a umjesto njega pročitala uz njega 6 drugih knjiga.
Ostalo mi još 50-ak strana. Ne želim odustati od njega! Kako se primičem kraju sve bolji.
Hvala ti, super za Zapreščance, to mi je malo predaleko. Ako netko bude išao - napišite dojmove.
Kerry Hudson: Tony Hogan bought me an ice cream float before he stole my ma
Malo sam se patila sa škotskim dijalektom, ali pri kraju mi je prirastao srcu. Knjiga o odrastanju uz samohranu, katkad zlostavljanu mamu, povremeno alkoholičarku, povremeno ovisnicu, ispričana iz perspektive sveznajućeg djeteta, no sve skupa vrlo toplo i duhovito. Lajk.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 18.10.2016. at 08:31
Ja se odmaram od beletristike čitajući Bryana Sykesa: Sedam Evinih kćeri - genetička povijest Europe: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sedam_Evinih_k%C4%87eri
To je sad već stara knjiga, ali nabasala sam na nju u knjižnici. Prva polovica knjige je baš zabavna, tipičan znanstveno-popularni stil, kao da čovjek čita National Geographic.
Vidjet ćemo kako će ići dalje, jer druga polovica knjige je u drugačijem stilu, ali još nisam došla do toga.
Sad mi je krivo što čitam prijevod, možda potražim original.
Nakon Pettersena sam od jednog romana odustala, a onda sam pročitala i Treptaj Malcolma Gladwella.
Sad ponovo čituljim Kako uživati u piću, dovoljno je pametno da ne iritira i dovoljno nezahtjevno da ne umara.
Julian Fellowes, Past Imperfect - odlicna, sve preporuke!
Posljednje uređivanje od Elly : 18.10.2016. at 16:46
pročitala sam plavu lisicu i prije pada
navodno obje knjige totalni hitovi, a meni su totalno bezveze
http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/...---447860.html
http://www.bibliovca.com/recenzija/plava-lisica-sjon/
Evo tek sad uhvatila Prtenjačino "Brdo"
Lijepo, refleksivno, tjera na razmišljanje.
Ja sad citam Salman Rushdie Tlo pod njenim nogama.
Fantastican mi je, stvarno uzivam, iako mi je kad sam tek pocela bilo malo tesko ga pratiti, puno toga zna nadrobit. Al sad il sam se navikla il je malo.skratio recenice (mislim da je oboje)
Da, za Rushdija doslovno treba imati predznanje da bi se sve moglo pratiti i uživati u potpunosti. Iako, pisac mi je izvrstan, genijalan, a kao čovjek mi se smučio (zbog odnosa prema ženama).
Ja ću sad platiti zakasninu ako ne produljim posudbu - posudila Drugi spol, debela je ... ufff....sve mi ju je teško držati, ali znam da vrijedi truda.
http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-20751
Samo da dodam - nije mi to prvi put, čitala sam davno bigz-ovo izdanje i imalo je dva dijela, ako se dobro sjećam.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.10.2016. at 13:17
Ja ovu više nisam mogla. Bila je cijelo ljeto kod mene. 90 dana.
A nikak mi ni išlo, a opet, dobar je, nisam htjela odustati. Imam običaj vaditi citate iz knjiga. Odavde sam dosta ispisala.
Uz Atlas oblaka pročitala paralelno 6 drugih knjiga.![]()
Čitam Angelin prah i previše sam se uživila. Stalno pitam djecu jesu li gladna i provjeravam je li im hladno.
Budući da sam Učitelja več pročitala, prilično sam sigurna da ću nakon Angele pročitati i srednji dio trilogije, Irca u New Yorku.
Meni je Angelin prah bio i ostao najdraži od trilogije. Iako, teško mi je uopće zamisliti da je netko mogao biti toliko izgladnjen. Stvarno predobro živimo a nismo ni svjesni.
meni je Angelin prah jedna od najdražih knjiga uopće
sjećam se oduševljenja dok sam čitala, a prošlo je preko 15 godina
tako mučna tema, takav jad i bijeda tako dobro napisano da se pola knjige groziš, drugu polovicu smiješ
podsjetila me na benigni-ev "život je lijep"
toliko mi je bila super da sam irca uzela s velikim očekivanjima i na kraju se razočarala
nije loš, da sam ga čitala prije angelinog praha vjerojatno bi mi bio super
učitelja nisam čitala, nakon irca me ne privlači
Li Cunxin, Mao's Last Dancer.
Za ljubitelje baleta, preporuke. Takodjer i jako, jako zanimljiv opis zivota u Kini.
Kao biografija nelose pisano, tece skoro kao da je roman, medjutim pred kraj mi Li postaje naporan... ja pa ja pa ja... To mi se dogodilo i sa biografijom Carle Fracci (no u puno vecim dozama :rolleyes: ).
(E. ju je imala radi pripreme za malo-maturski rad (dio za povijest: hladni rat i baletni prebjezi na Zapad), pa mi je nakon nje dopala u ruke.)
Uzimam Angelin prah kao preporuku. Znači, trebala bi Irca i Učitelja pročitati prije pa Angelu zadnju.
Jeste gledale film Angelin prah? Njega ću odgledati nakon knjige.
Da, Anđela je kronološki prva, ja sam slučajno počela od Učitelja.
I ne mogu prestati pisati Anđela
Posljednje uređivanje od Jurana : 26.10.2016. at 11:24
Krenula sam čitati Boginje sa Žitkove. Od prvih stranica mi se jako dopala.![]()
pročitala sam Ulli Lust: Danas je posljednji dan ostatka tvog života.
meni je to odličan crtani roman, pomalo sirovog crteža koji odlično prenosi priču. riječ je o autobiografskom putopisu jedne punkerice. u dvomjesečnom bijegu od kuće i skitnji po Italiji ona i njena frendica (nimfomanka) suočavaju se sa stalnim seksualnim nasrtajima, pa čak i nasiljem. Ulli ostaje privržena svom snu o slobodi, pa njeno otriježnjenje nije ni brzo ni jednostavno.
meni je ovo knjiga iz kategorije obavezne lektire za mlade.
Tarashea Nesbit: The Wives of Los Alamos
Pocetak mi je bio naporan jer je sve pisano u prvom licu mnozine, no upravo u trenutku kad sam se na to navikla dosla sam do zakljucka da bi bez toga ova (istinita) prica bila nedorecena. Ovako je iskrena, i smijesna, i dirljiva, i zastrasujuca... Vrlo humana i vrlo skromna.
Najtoplije preporucujem (a predlozila bih ju i srednjoskolcima).