Majstor i Margarita su meni u top 10 ikada pročitanih knjiga, svakako...
Mima, slažem se s tvojom ocjenom!![]()
Sue Townsend: "True Confessions"
Knjiga je koncipirana u 3 dijela: prvi dio je dnevnik, price i pisma Adriana Alberta Molea, drugi dio kratke price Susan Lillian Townsend, a treci dio je " tajni dnevnik "neke" Margaret Hilde Roberts, 14 3/4 godina".
Ukupan ton je drukciji, odrasliji, ironicniji, no uzivat cete.
Adrian je sada malo stariji, zivi sa roditeljima ali trazi vlastiti smjestaj, pise roman i radio je u knjiznici sve dok...
Klasican Adrian, malo stariji, mrvicu, ali samo mrvicu mudriji, no i dalje za krepat' od smijeha.
Sue je ubacila nesto iz svog dnevnika i neke eseje, sve mi se jako svidjelo (ton, slaganje recenica, razmisljanja u pozadini) - nisu pod muss komicne, ali neke su vise od drugih. Odlicna mi je "Zasto mi sve svidja Engleska", ta je zaista za smijanje naglas.
"Tajni dnevnik Margaret Hilde Roberts, 14 3/4 godina"- MHR je zenski counterpart Adrianu, a tko je zapravo MHR - necu vam pokvariti veselje.![]()
Jos jednom, velike preporuke za knjigu!
Krivo mi je sto moram stati sa Adrianom, naime u mojoj knjiznici nema slijedece knjige, pa moram pricekati da dodjem u HR i procitam ju tamo.![]()
No, trenutno citam Parsonsa, "Man and Boy". Uzivam.
Posljednje uređivanje od Elly : 23.09.2011. at 10:48
Miro Gavran, Klara. Zanimljiva Knjiga.
Dakle, Parsons - "Man and Boy" - zaista dobra knjiga; tema rastave, novog partnera, odnosa s bivsim partnerima, generacije djece s "vise" roditelja odlicno obradjena - tople preporuke!
Citam nastavak, "Man and Wife", i dojmovi su zasad isti kao i za prethodnu knjigu.
Parsons, "Man and Wife" - preporuke; IMHO cak i bolja od prethodne.![]()
Amos Oz-Iznenada u dubini šume- moja preporuka...kao i za sve druge njegove knjige
Netko je tu govorio o Majstoru i Margariti, meni je prvi dio knjige apsolutno briljatan, genijalan,dok mi se svaki put kad bih je čitala činilo da je Bulgakovu padala koncentracija pred kraj knjige... Inače, da , jako volim Bulgakova.
Pa da, kad uzmeš u obzir da ju je pisao 10 godina, dakle, imao je vremena za brušenje, još i više upada ta izgubljenost one čvrstine, genijalnosti, napetosti, mašte, čiste umjetnosti s početka...ne znam.. knjiga mi je među najdražima usprkos tome, ali svaki put kad bih joj se vraćala u raznim razdobljima života nekako bi mi taj kraj bio nategnut... Da me pitate u čemu je kvaka, ne znam da li bih znala odgovoriti... I usprkos tome mom osobnom osjećaju, jako volim tu knjigu, i mogla bih je opet pročitati...
Ja imam par knjiga kojima se uvijek vraćam, uglavnom to i jesu Rusi...
Ja ju čitam, ali pred spavanje pa se sutra moram vratiti stranicu-dvije, jer zaboravim što sam pročitala (prespavala). Odlučila sam ju nastaviti čitati dok mi je svijest još prisutna
Za sada mi je zanimljiva i dobro napisana.
Kakva je H.Hoseini 'Hiljadu čudesnih sunaca'? Tek sam počela
Da je Bulgakov sam pripremao Majstora i Margaritu za izdavanje - tko zna, možda bi nešto i mijenjao.
Koliko se sjećam on je prvu verziju tog romana čak i spalio (iako rukopisi ne gore)
zadnje pročitala Murakamija: Kad padne noć
Sad čitam Parsonsa: Novi početak
Posljednje uređivanje od VIPmama : 30.09.2011. at 10:24
Coetzee: Diary of a Bad Year - jako dobar roman, svakako bih ga preporučila.
Riječ je o cijenjenom starijem australskom književniku južnoafričkih korijena koji dobije ponudu da za jednu njemačku izdavačku kuću napiše niz eseja o svojim pogledima na suvremeni svijet. Na početku knjige je svaka stranica romana podijeljena na dva dijela, na gornjem su eseji, a na donjem su njegove privatne bilješke. U veš-kuhinji svoje zgrade sreće lijepu mladu ženu kojoj ponudi da mu tipka i uređuje rukopis. Ona prihvaća ponudu i vrlo brzo stranice romana postaju podijeljene na tri dijela, na esej, na njegove i na njezine bilješke. Njihov odnos postaje prilično osebujan, u cijelu priču se miješa i njezin partner, koji ima vrlo ciničan pogled na svijet... Njegovi se eseji vremenom, pod njezinim utjecajem, mijenjaju, mijenja se i ona, mijenja se i njezin ljubavni odnos...
Jennifer Weiner: Fly Away Home - IMHO, jedna od njenih losijih. Onako, moze proci, ali pred kraj mi je bila sve gora i gora, pa ju ipak ne bih preporucila dalje.
Posljednje uređivanje od Elly : 06.10.2011. at 12:15
Ja trenutno čitam Razmjena od Lodge-a prema vašim preporukama i oduševljena sam, stvarno je duhovita.
Ovo ljeto sam čitala: Crveno- Uwe Timm
http://www.kgz.hr/default.aspx?id=2007 , meni se jako svidila. Glavni lik se vraća u prošlost kad je bio mladi revolucionar u Njemačkoj , uspoređuje sebe nekad i danas, društvo i Njemačku državu.
Snovi o zabranjenom(priče o djetinjstvu u haremu)- Fatima Mernissi, zanimljiva knjiga, opisuje odrastanje u haremu iz perspektive djeteta. Meni je rasvijetlila kakav sve harem može biti a i to da se i njihove žene razvode.
Žena u najboljim godinama-Elizabeth Buchan , ovo sam isto vidila tu na forumu, na početku mi je izgledalo da će biti limunada, ali nije. Ok je knjiga.
Kate Long: The Daughter Game - slučajno sam je vidjela na polici knjižnice i sjetila se da se pojavila na ovom topicu, pa sam je uzela. Knjiga je tak-tak; sama srž je vrlo neuvjerljiva (tj. radnja se nimalo ne poklapa s opisom likova) i nikako se nisam uspjela saživjeti s glavnom junakinjom. Znam da je autorica vjerojatno htjela pokazati da i hladni i manipulativni ljudi imaju neki svoj unutarnji svijet ili prošlost koja opravdava njihove postupke i tako dalje, yada-yada-yada, ali svejedno.![]()
Hiljadu sjajnih sunaca-dobar, ali mi je u toj formi bolja bila Doba šive (Manil Suri) -o ljubavi, majčinskoj ljubavi, njenim posljedicama...
A najbolje što sam ove godine imala u rukama su Rasjedi od Nancy Houston-radi se o 4 generacije ispričano iz perspektive djece, kako roditelji svojim ponašanjem utječu na živote svoje djece, njihovu budućnost i frustracije..
Trenutno Korekcije, Franzena nisam još čitala( zapravo jesam, ali neku autoboigrafiju, krivim redoslijedom sam išla
) pa me oduševljava svojim stilom
U knjižnici sam zgrabila Nomatkinju (podsjetila me na Pustinjski cvijet), sad sam pročitala da je prije ove knjige napisala Nevjernicu, valjda se mogu čitati i obrnutim redoslijedom. Netko čitao?
Nomatkinja je svojevrsni nastavak Nevjernice, ali se puno toga ponavlja. Možeš čitati i obrnutim redoslijedom, iako bi bilo bolje da prvo pročitaš Nevjernicu.
Hvala, Angie! A sad sam već počela čitati Nomatkinju, dobro da ne ovise jedna o drugoj.
Nakon duljeg vremena, napokon sam se prihvatila knjige koja zaista zapošljava mozak.
Malba Tahan: Beremizov svijet - zbirka matematičkih avantura
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=7724
Priče su kratke, čitljive, svaka sadrži neki matematički ili logički problem koji se pritom rješava. Zabavno i korisno![]()
Emma Donoghue: Soba
Priča o djevojci,žrtvi otmice, koja godinama boravi u jednom sobičku i tamo na svijet donosi sina.Priča i o posebnoj ljubavi između njih dvoje,toplo,potresno,posebno
Lauren Kate, "Passion" (3. dio Fallen sage). Znam da sam rekla da necu dalje nastaviti jer je drugi dio bio bas bezveze, ali eto... imala sam malo vremena za totalno-mozak-na-pasu literaturu. Dakle, mrvicu, ali samo mrvicu, bolja od prethodne (Torment), no i dalje se ne desava nista znacajno... Ako ste citali prvi i drugi dio OK, ako niste - nemojte.
Lindsey Fraser: "Conversations with J.K. Rowling"- prvi dio knjige (interview) dosta zanimljiv, ostalo nista novoga.
Michal Viewegh: Biosupruga.
Viewegh odličan po običaju, a temu kao da je našao na ovom forumu. I doula, i joga, i alternativna medicina i bubnjanje i kućni porod i vrt....
I sve to s pravom dozom humora i znanja o muško-ženskim odnosima. Apsolutno preporučujem.
Javier Cercas: Brzina svjetlosti
Tema je dosta teška (vijetnamski rat) i knjiga je pisana stilom koji nije odmah "uhvatljiv", potrebno je malo truda za probijanje kroz autorove dugačke rečenice i misaone i vremenske skokove, ali knjiga vrijedi tog truda. Stvarno je dobra. I tako obuzme čovjeka, u dva dana pročitala sam više od pola i sad se počinjem pribojavati da će prebrzo završiti, a istovremeno me i pomalo strah što ću još u njoj otkriti...
<"Sjajne zeznute godine" od Viewegha (zna li netko kako se to, zaboga, izgovara?!), prema mnoštvu preporuka odavdje. Totalno razočaranje. Svi su komentari išli u smjeru urnebesno smiješnoga, a ja se nisam ni osmjehnula. OK, možda ja nisam za njega/tu knjigu.
Posljednje uređivanje od klu. : 23.10.2011. at 11:01
klu., baš mi je žao što te je Viewegh razočarao. Meni su "Sjajne zeznute godine" njegova daleko najbolja knjiga.
Ovako nekako i meni. Ali možda je dojam pojačan odličnom ekranizacijom tog romana (jedan od bisera češkog filma).
A što se knjiga tiče... iako sam nakon "Freelandera" odlučila da više neću čitati Jergovićeve romane jer su me sve više razočaravali, ipak nisam mogla odoljeti i posudila sam u knjižnici roman "Otac". Dalo bi se tu svašta zaključivati, ali još neću, jer još nisam došla do kraja knjige. Osim da, između tone kompleksa, ima i vrlo zanimljivih zaključaka i zapažanja, a ako ništa drugo, barem ovaj put glavni lik nije auto![]()
Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa.![]()
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam...![]()
![]()
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla?), a negdje u drugoj polovici spominje se i jedna naša forumska kolegica. "Lijepa je i plava", kaže Jergović.
![]()
Posljednje uređivanje od Sanja : 08.11.2011. at 16:49
![]()
Zbog kojeg dijela, prvog ili drugog?
Ovdje nije u pitanju faktografska pogreška, nego vremensko neslaganje radnje. (Dio radnje je tako složen da se drugi dio nije uopće mogao dogoditi.)
A što se tiče traženja i pronalaženja faktografskih i svih ostalih pogrešaka, ta sam.![]()
![]()
Dakle, samo zbog ovog tvog zadnjeg odlomka sam mazohistički u knjižnici uzela "Pse na jezeru" i sad se pitam što mi je to trebaloDakle, ovo je zaista Jergović u punom svjetlu. Njegov guslarski stil (kako je to svojedobno dobro karakterizirala jedna forumašica
) u potpunosti je došao do izražaja. Mislim da mi je puknuo film na mjestu gdje potanko opisuje kako su se razbijale čaše iz nekog servisa za vino, prva čaša, pa druga, pa treća... kod desete i jedanaeste sam poželjela knjigu šutnuti u drugi kraj stana.
Ali ipak sam uspjela saznati koja je to spomenuta forumska kolegicaVremenska greška mi je promakla, vjerojatno zato što sam jako ubrzala tempo čitanja i možda sam preskočila neki bitan detalj.
Sad imam grižnju savjesti, mogla sam ti jednostavno poslati pp.
Dunjin djed je bio ustaški časnik koji je par dana prije oslobođenja Sarajeva pobjegao sa svojom tajnicom u Hrvatsku te u Sarajevu ostavio ženu s djetetom. Odmah po oslobođenju, desetak dana nakon njegovog bijega, u stan žene (muško dijete staro 18 mjeseci igra se kraj nje) ulaze partizani i pokušavaju saznati gdje joj je muž. Ona to zaista ne zna, a jedan od partizana joj u bijesu kundakom razbija zube i ona se jednim od tih njih uguši. Znači, u toj priči imamo muško dijete i mrtvu majku. Kasnije kad priča o toj obitelji, Jergović kaže da se kći (Dunjina majka) rodila šest mjeseci nakon što joj je otac napustio Sarajevo. Kako, kad je majka umrla desetak dana nakon njegovog odlaska? Idući se put opet vraća prvobitnoj radnji u kojoj je majka ubijena, otac nestao, a djecu (koju sad djecu, kad je u priči tada bio samo sin?!) uzima neka teta.
Eto.![]()
Mene silno zanima gdje u Jergovićevoj literaturi pronalazite iskompleksiranost i provincijalizam, ako netko od domaćih pisaca nije iskompleksiran onda je to definitivno Jergović. Njegova djela su prevedena na dvadesetak jezika, dobio je razna domaća i međunarodna priznanja, pa mi se čini da iskompleksiranost (jal) dolazi od njegovih kritičara. Ja bih za Jergovića rekla da je samo pitanje dana kada će njegova djela biti obvezna školska lektira.
Pa, u skoro svakom njegovom novijem djelu (u onim ranijima nisam to uočavala), a naročito u romanu "Otac".
Ali da ne bude da ga samo kritiziram, njegovo stvarno dobro djelo mi je zbirka priča "Inšallah Madona, inšallah" (iako mi je za čitanje trebao rječnik), tamo je drukčiji nego u drugim svojim djelima.
Nekad sam ga rado čitala, sad ga zaobilazim, uglavnom zato što se ponavlja i jer iz njegovih djela progovara sitna svađalačka duša.
Što se tiče školske lektire, zašto ne - ima u lektiri i neprikladnijih naslova, samo bi mu bilo dobro izlektorirati knjige da bar padežni oblici - kći i kćer - budu ispravno napisani.
Pročitala sam Kena Folletta i dobro se namučila s njim... ne zato šta je knjiga loša, već zato šta sam je nekoliko puta izgubila u procesu čitanja
Dapače, jako mi se svidjela, likovi su žipovisno opisani i sam kraj te tjera da uzmeš i drugu knjigu, ipak mi triba malo odmora od srednjeg vijeka
Pročitala sam i Julie&Julia, koju sam digla s police isključivo jer je na naslovnici Meryl Streep, al me knjiga strašno razočarala. Glavni lik (ujedno i spisateljica) je puno opsjednuta svim i svačim, zamara čitatelje nepotrebnim podacima i nema nit jednog čitavog recepta .. a nadala sam se bar skuhati juhu od poriluka prema njenom receptu :D
Trenutno čitam Maturalne večeri iz pakla i mozak mi je na paši :D