 |
|||
Zbog obaSanja prvotno napisa
Zbog kojeg dijela, prvog ili drugog?
Ovdje nije u pitanju faktografska pogreška, nego vremensko neslaganje radnje. (Dio radnje je tako složen da se drugi dio nije uopće mogao dogoditi.)
A što se tiče vremenskog neslaganja radnje, ako je mogao Tolstoj napraviti nekoliko sličnih propusta u "Ratu i miru", može onda i mali Miljenko
A što se tiče vremenskog neslaganja radnje, ako je mogao Tolstoj napraviti nekoliko sličnih propusta u "Ratu i miru", može onda i mali Miljenko
Ma znam, ima dosta takvih primjera u književnosti, ali na (manje-više svakoj) knjizi radi mala vojska ljudi i zaista mi je čudno da je to uspjelo proći.
Kaže jedna moja frendica da se nitko ne usudi dirati njegove tekstove, pa radije puste svašta u tisak, nego da mu se zamjere.
Eh, a sad malo o onom što čitam...
Dopala mi pod ruku najnovija knjiga Borisa Veličana "Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše". Iako je tematika vrlo interesantna (autor je propješačio put od Zagreba do juga Tunisa, tj. do Sahare), ne mogu u potpunosti probaviti autorov macho-frajerski stil. Jest, mjestimice je duhovit, mjestimice vrlo interesantan, ali kad prva dva poglavlja posveti detaljnom opisu svojih žuljeva i to zato što je na put krenuo u ganc novim nerazgaženim tenisicama, ili kad frajerski opisuje kako je cijeli Velebit prešao samo s malom priručnom auto-kartom, ne mogu to shvatiti drukčije nego kao neozbiljnost, i to na pubertetskoj razini.
Cijelo vrijeme čitanja nužno mi se nameće usporedba s autorom koji poduzima slične putničke pothvate, s Jasenom Bokom. Njegova knjiga "Na Putu svile" jedna mi je od najboljih putopisnih knjiga koje sam pročitala u zadnjih par godina. Iako i on ima svojih stilskih specifičnosti, piše puno zrelije, smislenije i suvislije (i s puno manje prostota!).
Ali, za opuštenu razbibrigu, nije ni ovo loše... iako, ne vjerujem da ću se primiti ijedne druge Veličanove knjige, u ovoj mi ga je bilo sasvim dovoljno
Tanja, ostale smo same na topicu.
Ja prijavljujem jedno braindead štivo, Sophie Kinsella (inače autorica serije knjiga o šopingholičarki), "The Undomestic Goddess".
Iako ima dosta klišeja, a radnja je predvidljiva (npr. glavni negativac i zaplet su jasni čim se dogode, čudno je da glavnom liku, vrsnoj pravnici obrazovanoj u Cambridgeu treba par mjeseci da skuži o čemu se radi
You are not alone
Ja se upoznajem s Rabbitom Armstrongom, Updikeovim likom koji mi se užasno svidio. Na žalost, iz cijelog serijala o njemu ja sam :debil: prvo posudila Rabbit at Rest, u kome on ...
neću dalje jer će biti spoiler.
Uglavnom, mislim da ću si malo proučiti Updikeov lik i djelo, pogotovo sve o Rabbitu.
Dosad sam od Updikea pročitala samo Terorista, zanimljiv romančić u svjetlu današnje opasnosti od terorizma, no ne baš oduševljeno prihvaćen od strane kritike.
Niste same, evo ja napokon čitam "Norvešku šumu" od Murakamija.
Zaboravih reći, Voda za slonove mi se jako svidjela, preporuka svima koji nisu čitali.
Posljednje uređivanje od dunja&vita:-))) : 18.11.2011. at 14:14
Čitam "Sjaj tišine" i nakon 100 str. zaključujem da je presladunjava, nadam se da će ostalih 400 pobiti dojam o prvih 100
"Norveška šuma" mi je jedino donekle prihvatljivo Murakamijevo djelo, mada ga nikad ne bih preporučila, meni je osobno bilo vrlo dosadno
"Nomatkinju" sam pročitala bez prethodne "Nevjernice", možda je u tome greškaMalo je prerazvezala, pretpostavljam da je "Nevjernica" bolja, ali mi se ne da čitati.
Niste same. Čitam ono što je već prežvakano u ovom topicu, pa nemam šta dodati.
Osim eventualno da sam pročitala Egiptologa, malo zamorno za čitati, ali kraj zanimljiv mada predvidljiv.
Sada čitam Umijeće ratovanja za žene. Za nas "obične" žene nije baš primjenjivo, ali mnoge ideje nisu za odbaciti.
Eva Luna od I. Allende - ne znam zašto nisam ovu knjigu pronašla prije? Prekrasna je, lagano se čita i iako na trenutke mučna vrlo lako se sve žene mogu s njom poistovjetiti. O prekasnim opisima Južne Amerike da i ne pričam.
Cure koje su pričale o Game of thrones - bit će ukupno 7 ili 8 ako autor ne stisne sve u dvije. I nije star u raspletu nego u putovanju....
Marina Lewycka: Kratka povijest traktora na ukrajinskom - knjiga se reklamira kao "urnebesno smiješna", što po mom mišljenju nije. No, bez obzira na to, svidjela mi se i mogla bih je preporučiti (samo ne treba očekivati knjigu uz koju ćete se glasno smijati).
Radi se o ostarjelom udovcu iz Ukrajine koji živi u Velikoj Britaniji i koji se zaljubljuje u tridesetšestogodišnju Ukrajinku koja u tom starcu vidi mogućnost dobivanja britanske vize i življenja što lagodnijeg života. Na početku romana još i ima duhovitih prizora, no vrlo brzo mlada žena zbog financijskih frustracija i neostvarenih ambicija počinje maltretirati i zlostavljati svog starog i nemoćnog muža, a njegove dvije kćeri pokušavaju ga izvući iz te neugodne situacije. Kako radnja napreduje, sestre, koje su se tijekom života udaljile, postaju sve bliskije, a na vidjelo izlaze i tužne obiteljske tajne, nesretne prilike u kojima je obitelj živjela u Ukrajini te težak put od Ukrajine preko njemačkih radnih logora do Britanije.
Na žalost, prijevod je izuzetno loš, a tekst je također prepun tipfelera i drugog šlamperaja.
Alan Bennett: Suverena čitateljica - odlična, duhovita, pametna satira o tome što se događa kad kraljica u poznim godinama počne čitati i otme se okovima strogog kraljevskog i državničkog protokola.
I izvrstan prijevod, moram napomenuti.
"Sjaj tišine" - jedna od meni najdražih knjiga, žao mi je što nema više prevedenih knjige odIndu Sundaresan.
"Kći moje najbolje prijateljice" od D. Koomson- držala me uz knjigu bez obzira što mi je odmah bilo jasno što i kako će se desiti, razviti i završiti.
"Puhač stakla s Murana", M. Fiorato - nagnalo me da potražim još koju njenu knjigu.
"Čudo u Poskokovoj Dragi", A. Tomić - stvarno, ali stvarno za nasmijat se od srca!
Jergovic "Otac"
Jedan dan-David Nicholls, evo malo opsirnije
http://www.najboljeknjige.com/conten...okID=615&tab=2
Slazem se s ovim.
Kratka povijest traktora na ukrajinskom mi je takode bila odlicna.
Posljednje uređivanje od darva : 02.12.2011. at 00:09
evo ja nadoknađujemo zaostatke
čitam budizam za majke
Marinko Koščec: Wonderland - izvrsna i duhovita knjiga, odlično napisana, jedna od najboljih koje sam čitala u posljednje vrijeme.
Riječ je o četrdesetogodišnjem sveučilišnom profesoru, o susretima (da ne kažem sukobima) njegovog unutarnjeg svijeta i stvarnog života, o braku, odnosu s majkom i supruginim roditeljima, o fakultetu na kojem predaje i akademskoj zajednici (neke je stvari tako dobro opisao da sam u nevjerici trljala oči
Knjiga je stilski izbrušena do posljednje riječi, često britka, često autoironična. Vidi se da ju je pisao čovjek koji se razumije u književnost i koji zaista zna pisati.
Pročitala sam Folletta i njegove Stupove zemlje I i II dio.. preporuka svima, a vidim da će na jednoj od naših televizija biti prikazana istoimena serija...
Pročitala sam i Brake no bones ili kako su to kod nas preveli Kosti kao dokaz od Kathy Reichs.. Tempe Brennan u pisanoj riječi mi se možda više sviđa od one na ekranu.. lagano štivo, preporučam.
Trenutno čitam Anne Rice - Razgovor s vampirom.. nedavno sam dobila preporuku da je obavezno pročitam, pa eto... uopće nemam sumnje hoće li biti dobra ili ne
Neznam, po tempu kojim piše, nećemo mi to dočekati... Pročitala sam sve do kraja samo radi male Starkovice.
Ajde da te opet potpišembar ovo u zagradi. Mene knjiga nije baš fascinirala, a spominjanje "ukrajinskog" u naslovu mi sugerira da je nacionalna komponenta izuzetno bitna u romanu, valjda to što su likovi porijeklom iz Ukrajine treba biti egzotično pa samim tim i privlačno zapadnom tržištu (ovdje zadržavam pravo na totalnu subjektivnost, i sama imam ukrajinske pretke
Ali imam drugu knjigu koju sam htjela preporučiti, roman Sadie Jones "Otpadnik" (izdavač: Algoritam). Vrlo jaka psihološka studija dječaka kojeg sredina odguruje kao obilježenog (majčinom tragičnom pogibijom), a koji izrasta u neprilagođenog i nesretnog mladog čovjeka koji, što god pokušao učiniti u svoju obranu, uvijek ispada "onaj koji upada u nevolje". Morala sam je čitati u malim dozama, neki dijelovi su mi bili naprosto preteški, ali u cjelini, knjiga je vrlo dojmljiva i svakako je preporučujem, možda ne kao ležernu literaturu, nego kao nešto nad čim se vrijedi zamisliti.
tanja_b, meni su se sve tvoje dosadašnje preporuke jako svidjele i uvijek im se veselim. Izgleda da imamo sličan ukus.
U međuvremenu sam pročitala Jergovićevu knjigu "Psi na jezeru" i Murakami, "Lov na divlju ovcu".
Murakamija nisam ranije čitala i njegove knige su mi otkriće.
Drago mi jetanja_b, meni su se sve tvoje dosadašnje preporuke jako svidjele i uvijek im se veselim. Izgleda da imamo sličan ukus.
Milana Vlaovic:Blato
Kader Abdolah : Kuca imama - procitala sam vise od poal i zaista uzivam
prosli tjedan Nasatavak Dnevnika jedne dadilje, Povratak u New Yor- zali Boze vremena kojeg sam potrosila na tu knjigu
isto, i nisam oduševljena uopće
U potrazi za jednom knjigom tek sad sam otkrila ovu temu...
Upravo sam počela citati
Ledena princeza - Camille lackberg
Imam spremno Cecilia Ahern - ps. I love you
Nakon toga se bacam na Sumrak (na engleskome sam procitala sve 4 knjige, twilight)
Još mi je zanimljiva
Polovica žutog sunca, C. N. Adichie
I vidjela sam danas u wbz-u ; carlos ruiz zafon -marina
To mislim uzeti nakon ovih gore navedenih.....
evo ću vam se i ja malo pridružit
nabasala sam na ovo društvo tražeći preporuke (doduše za kupnju knjige za mog tatu)
trenutno čitam Ogled o sljepoći J. Saramago i tako ambivalentna sam: čas mi je veličanstvena čas se stvarno mučim jer je mučna
Posljednje uređivanje od anitalu : 12.12.2011. at 08:55
I meni su Tanjine preporuke dragocjene.
Uzela sam mm-u "Beremizov svijet" i kaže da mu se sviđa. Zapravo, veli da je tekstualni dio malo coehlovski, ali čovjek preskače tekst i rješava zadatke.
Je, okvirna priča je poprilično limunadasta, ali matematički problemi su vrlo zanimljivi. Meni su još bolji bili oni sasvim logički zadaciUzela sam mm-u "Beremizov svijet" i kaže da mu se sviđa. Zapravo, veli da je tekstualni dio malo coehlovski, ali čovjek preskače tekst i rješava zadatke.
Jennifer Weiner: zbirka prica "A Guy Not Taken" - sve u svemu, nije losa. Njurosko-okolisni zidovski fensi-smensi milje u chick-lit stilu. Za opustiti se. Gotovo pa da mi je (zanimljivije od samih prica) bilo procitati note autorice o podrijetlu svake od prica iz zbirke.
Madeleine Wickham (AKA Sophie Kinsella): "Sleeping Arrangements" - pitko u njenom stilu, losije od Sopingoholicarke, brzo se cita (nekoliko sati), jos brze zaboravlja.
Sad citam Marinu Fiorato, "The Botticelli Secret" - za pocetak je interesantnija od "Puhaca stakla s Murana".
Elly pretpostavljam da je to na hrv. "Gospa od badema"?
http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-7...azi-2-o-autoru
Upravo je završavam i meni je knjiga vrlo dobra, al meni se svidio i Puhač stakla, nekako volim te "pomaknute" teme.
Amos Oz : Rimovanje života i smrti
preporuka
Ne, nije. "Gospa od badema" je u originalu "The Madonna of the Almonds", a "The Botticelli Secret" je ova . Tema je lov na simbole iz Botticellijeve slike "La Primavera", tj. "Proljece"; tematikom podsjeca na Dan Brownove knjige, jedino sto su ovdje u glavnim ulogama firentinsko-venecijanska prostitutka i fratar koji jos nije dao zavjet.
Mislim da u HR jos nije objavljena (citam ju na talijanskom). "Gospu od badema" jos nisam citala, a "Puhac stakla s Murana" mi se nikako nije dopala (puna je povijesno-fakticnih pogresaka, kad se cita pazljivije. No kao razbibriga, moze proci).
U njegovom inženjerskom pogledu na svijet logika = matematika. Provjereno.Je, okvirna priča je poprilično limunadasta, ali matematički problemi su vrlo zanimljivi. Meni su još bolji bili oni sasvim logički zadaci
Hm, dakle.... IMHO, iskljucivo kao razbibriga. Brzo se cita, jos brze zaboravlja. Do bola je predvidljiva, znaci nula od suspensa (kojeg se autorica zdusno trudi posticiNe, nije. "Gospa od badema" je u originalu "The Madonna of the Almonds", a "The Botticelli Secret" je ova . Tema je lov na simbole iz Botticellijeve slike "La Primavera", tj. "Proljece"; tematikom podsjeca na Dan Brownove knjige, jedino sto su ovdje u glavnim ulogama firentinsko-venecijanska prostitutka i fratar koji jos nije dao zavjet.
ispremijesala je zaista sve i svasta....
Posljednje uređivanje od Elly : 18.12.2011. at 22:57
Već danima natežem rani Franzenov roman "Strong Motion", mučim ga, a muči i on mene. Kao da ga nije pisao isti čovjek koji je dvadesetak godina kasnije napisao "Slobodu", u kojoj sam uživala od prve do posljednje stranice.
Nisam sigurna hoću li ga pročitati do kraja, zaista.
Jane Austen - Ponos i predrasude.. moram priznati da do sad nisam imala ovu knjigu u ruci, ali mi je potpuno jasno zašto je jedna od najboljih ljubavnih romana.. strašno je.. dražesna
Pročitah i Postanak Bernarda Becketta, ali mi nikako nije sjela.. na kraju mi ostao samo osjećaj nepotrebnog gubitka vremena na tu knjigu...
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=7649
Dakle, samo zbog ovog tvog zadnjeg odlomka sam mazohistički u knjižnici uzela "Pse na jezeru" i sad se pitam što mi je to trebalo
Ali ipak sam uspjela saznati koja je to spomenuta forumska kolegica
Stupovi zemlje - Ken Follet
Povijesni roman, bila nedavno serija na TV-u, ali je knjiga puno bolja i uzbudljivija.
3096 dana - Natascha Kampusch
Autobiografija cure iz Beča, koja je bila oteta i zlostavljana 8 godina i prije par godina uspjela je pobjeći svom otmičaru.
Teška je za čitati, jer opisuje zlostavljanja, ali je svakako preporučujem svim onima koji to mogu "podnjeti".
Koliba - William P. Young
Pretpostavljam da je većina vas pročitala ovu knjigu, ali evo za sve one koje nisu.
Anđeli u mojoj kosi - Lorna Byrne
Autobiografija suvremene irske mističarke, koja ima "moći" komunikacije s anđelima i preminulim osobama.
Preporučujem je pogotovo osobama koji su izgubili voljene osobe i ne mogu se nositi s tim gubitkom.
Sad imam grižnju savjesti, mogla sam ti jednostavno poslati pp.Dakle, samo zbog ovog tvog zadnjeg odlomka sam mazohistički u knjižnici uzela "Pse na jezeru" i sad se pitam što mi je to trebalo
Dunjin djed je bio ustaški časnik koji je par dana prije oslobođenja Sarajeva pobjegao sa svojom tajnicom u Hrvatsku te u Sarajevu ostavio ženu s djetetom. Odmah po oslobođenju, desetak dana nakon njegovog bijega, u stan žene (muško dijete staro 18 mjeseci igra se kraj nje) ulaze partizani i pokušavaju saznati gdje joj je muž. Ona to zaista ne zna, a jedan od partizana joj u bijesu kundakom razbija zube i ona se jednim od tih njih uguši. Znači, u toj priči imamo muško dijete i mrtvu majku. Kasnije kad priča o toj obitelji, Jergović kaže da se kći (Dunjina majka) rodila šest mjeseci nakon što joj je otac napustio Sarajevo. Kako, kad je majka umrla desetak dana nakon njegovog odlaska? Idući se put opet vraća prvobitnoj radnji u kojoj je majka ubijena, otac nestao, a djecu (koju sad djecu, kad je u priči tada bio samo sin?!) uzima neka teta.
Eto.
Fakat sam ubrzala tempo, uopće nisam skužilaSad imam grižnju savjesti, mogla sam ti jednostavno poslati pp.
Dunjin djed je bio ustaški časnik koji je par dana prije oslobođenja Sarajeva pobjegao sa svojom tajnicom u Hrvatsku te u Sarajevu ostavio ženu s djetetom. Odmah po oslobođenju, desetak dana nakon njegovog bijega, u stan žene (muško dijete staro 18 mjeseci igra se kraj nje) ulaze partizani i pokušavaju saznati gdje joj je muž. Ona to zaista ne zna, a jedan od partizana joj u bijesu kundakom razbija zube i ona se jednim od tih njih uguši. Znači, u toj priči imamo muško dijete i mrtvu majku. Kasnije kad priča o toj obitelji, Jergović kaže da se kći (Dunjina majka) rodila šest mjeseci nakon što joj je otac napustio Sarajevo. Kako, kad je majka umrla desetak dana nakon njegovog odlaska? Idući se put opet vraća prvobitnoj radnji u kojoj je majka ubijena, otac nestao, a djecu (koju sad djecu, kad je u priči tada bio samo sin?!) uzima neka teta.
Eto.ali na tom mjestu mi je već bio pun kufer Jergovića, pa valjda zato
Što se čitanja tiče, imam još jedan biser, ovaj put prevodilački.
Dobila sam za rođendan najnovije izdanje Goetheovog "Fausta" u prijevodu Ante Stamaća. Prijevod je... hmmm, vrlo interesantan
Ta bit mi budi čemer ljut,
I sve me više mori;
Na nogama po prvi put
Ne stojim čvrsto, sori.
(baš tako piše - fonetski "sori"!)
Ali ima to i svoju dobru stranu - sad pažljivo čitam čak i teško probavljivi drugi dio ne bih li naišla na još neku ovakvu "bravuru". Inače, osim čudnog prijevoda, pogovor i popratne bilješke su za svaku pohvalu, vrlo su detaljni i iscrpni i nadopunjuju čitanje samog spjeva (izdanje: "Vrhovi svjetske književnosti", Školska knjiga).
jucer procitala Đavolju zvijezdu
Nesbo - majstore
nakon dugog vremena čitam knjigu za odrasle
Alfabetist
http://skolskaknjiga.i-mall.hr/alfabetist-torsen-petterson-26004
odličan predstavnik skandinavskog krimića, ali i više od toga
Nisi propustila ništa epohalno.Fakat sam ubrzala tempo, uopće nisam skužila ali na tom mjestu mi je već bio pun kufer Jergovića, pa valjda zato
Ne čudi me što su bilješke i pogovor odlični, a što se tiče prijevoda, čitala sam intervju (hm... objavljen u "Mostu", ako se ne varam) u kojem je Stamać pričao o tome da studenti i mladi ljudi općenito sve manje poznaju Fausta i da se upravo zbog njegove popularizacije odlučio upustiti u novo prevođenje na suvremeni, životni hrvatski jezik. Znam da je na prvi pogled čudno čitati takav prijevod, ali klasici se najčešće zaista prevode na suvremeni jezik. Hrvatski jezik je mali (ima malo govornika i malo izdavaštvo), pa se kapitalna djela prevedu jednom, maksimalno dvaput i zbog toga smo navikli na starija izdanja i zastarjeli jezik, ali kod većih jezika, koji imaju brojnije prijevode, su vidljive takve stilske i jezične razlike među starim i novim prijevodima.Što se čitanja tiče, imam još jedan biser, ovaj put prevodilački.
Dobila sam za rođendan najnovije izdanje Goetheovog "Fausta" u prijevodu Ante Stamaća. Prijevod je... hmmm, vrlo interesantan
Ta bit mi budi čemer ljut,
I sve me više mori;
Na nogama po prvi put
Ne stojim čvrsto, sori.
(baš tako piše - fonetski "sori"!)
Ali ima to i svoju dobru stranu - sad pažljivo čitam čak i teško probavljivi drugi dio ne bih li naišla na još neku ovakvu "bravuru". Inače, osim čudnog prijevoda, pogovor i popratne bilješke su za svaku pohvalu, vrlo su detaljni i iscrpni i nadopunjuju čitanje samog spjeva (izdanje: "Vrhovi svjetske književnosti", Školska knjiga).
I da, strane riječi koje su ušle u korpus hrvatskog i koje se normalno koriste (uključujući deklinaciju, konjugaciju i sl.) pišu se fonetski (npr. intervju, dosje, tramvaj, bide...).
Posljednje uređivanje od Sanja : 01.01.2012. at 14:57
Da, očito smo navikli na dosadašnji Strozzijev prijevod, tek sad vidim koliko ga imam u uhu iako sam "Fausta" dosad čitala samo jednom. Ali često ga se citira u drugim djelima, i onda se i opet izvlači Strozzijev prijevod, i tako to ide dalje... ma nije ovaj Stamaćev prijevod ništa lošiji (dapače, u nekim dijelovima je čitljiviji od starog prijevoda), nego nisam navikla na razgovorni jezik u takvom djelu. Ali mi onaj "sori" ipak nikako ne sjeda, bez obzira na namjeru i fonetsko pisanje ostalih stranih riječi
I ja sam pročitala Bennetta, doduše u originalu, i slažem se sa Sanjinom recenzijom, bila mi je odlična (a odličan je i HR prijevod naslova, u originalu je The Uncommon Reader-sviđa mi se da se izbjeglo doslovno prevođenje koje bi bilo promašeno).
Na momente mi je samo malooo falilo bolje poznavanje unutarnjih britanskih poslova, jer bi mi neke aluzije bile jasnije.
Inače, Bennetta mi je zanimljivim još davno učinila Sue Townsend
Jučer sam završila Paula Austera, "Nevidljivo" i imam jako ambivalentne osjećaje prema knjizi. Autora inače obožavam i navikla sam na neke njegove sitne pretencioznosti, odnosno očekivala sam da će me nečime iživcirati, kad-tad tijekom knjige, ali ovaj put me je i iznervirao i uznemirio u nekoliko navrata.
Ali sam ga, s druge strane, jedva čekala čitati.
Ne znam bih li preporučila ili ne, ako inače volite Austera, uzmite.
Kužim, ni ja se ne mogu priviknuti na fonetsko pisanje nekih riječi (npr. rock, jazz, punk... kad ih vidim fonetski, prođe me jezaAli mi onaj "sori" ipak nikako ne sjeda, bez obzira na namjeru i fonetsko pisanje ostalih stranih riječi
Drago mi je da se još nekom sviđa.I ja sam pročitala Bennetta, doduše u originalu, i slažem se sa Sanjinom recenzijom, bila mi je odlična (a odličan je i HR prijevod naslova, u originalu je The Uncommon Reader-sviđa mi se da se izbjeglo doslovno prevođenje koje bi bilo promašeno).
Na momente mi je samo malooo falilo bolje poznavanje unutarnjih britanskih poslova, jer bi mi neke aluzije bile jasnije.
Inače, Bennetta mi je zanimljivim još davno učinila Sue Townsend
Preko praznika, apsolutan izbor braindead literature
- Sarah Bower, "Grijesi obitelji Borgia" - doslo mi pod ruku, a sjecam se knjige o Lucreziji koju sam procitala davnih, davnih dana Burchard Johann, Prema zapisima Burcadusa, "Lucrezia Borgia, Papina kci" koja mi je bila dosta zanimljiva, pa me je i ova naslovom zainteresirala, medjutim.... unutra sve i svasta;
- kako sam pregledala ponovo sve sezone "Seksa i grada", procitala sam Bushnellinu "Summer and the City" - i pozalila sto ju nisam citala u originalu jer je prijevod ocajan; knjiga je uvod u "Sex and the City", opisuje Carryin dolazak u grad i kako je upoznala Samanthu, Mirandu i Charlotte;
- Lisa Gabriele, "The Almost Archer Sisters" - chick-lit o odnosu dviju polusestara, zabavna, ali ne vise od toga, preskocite.
Bas nesto gledam moj profil iz knjiznice, u 2011 sam procitala 61 knjige (vecina novih, neke stare koje sam citala po +x puta), od kojih su mi za apsolutnu preporuku:
Guy de Maupassant, Bel-Ami
Tony Parsons, Man and Wife
Kate Long, The Bad Mother's Handbook
Susanna Tamaro, Va' dove ti porta il cuore
Orhan Pamuk, Muzej nevinosti
Khaled Hosseini, A Thousand Splendid Suns
Jennifer Weiner, zbirka prica A Guy Not Taken
i ponovo, Sara Gruen, Water for Elephants
i jos neke od Philippe Gregory (The Constant Princess, The Other Boleyn Girl i Earthly Joys - iako ih preporucujem citati kronoloskim redom, no neke su bolje (IMHO, ove navedene), a neke losije....)
Ja otkrila naručivanje knjiga preko Ebay-a jer naša gradska knjižnica nema ništa na engleskom.
Tako sam naručila i pročitala Melissu Nathan: The Learning Curve (jako zabavno, ženskasto, od autorice one knjige Dadilja koja mi je isto bila super) i J. Franzena: Freedom i Toni Morisson: A Mercy (ove dvije još nisam počela čitati).
Trenutno čitam i sviđa mi se, ne toliko radi priče koliko radi lijepog stila pisanja, Bhira Backhaus: Pod limunovim stablima.
Chimamanda Ngozi Adichie: Polovica žutog sunca
http://www.vbz.hr/Polovica-%C5%BEuto...a-_b23434.aspx
Pravila pisanja postova
