o, znači, bit će zanimljivo , ja sam sad na kraju prvog dijela knjige
 |
|||
|
|
|||
o, znači, bit će zanimljivo , ja sam sad na kraju prvog dijela knjige
Michal Viewegh: Biosupruga, bas sam se glasno smijala na nekim mjestima
Bela Hamvas, preporučujem bilo koju njegovu knjigu.
Vicki Myron : Dewey
Predivna knjiga o jednom mačku odnosno knjiga o obitelji, ljubavi i životu.
Toplo preporučujem
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 02.04.2012. at 21:37
Jo Nesbo "Đavolja zvijezda"------ za sada mi je super krimić
imperfekcionisti- priča o jednoj novinskoj redakciji, jako mi se svidjelo
i zadnje sam čitala dva kakti ljubića. jedan je one day, dosta dobra, snimljen je i film kome se neda čitati
i jedan baš ful ljubić (a fakat ne čitam ljubiće, ovo sam dobila s preporukom)- posljednje pismo tvog ljubavnika. i dobro jenisam se mogla odvojiti do kasno u noć od knjige. a to je bilo onu noć kad se pomicao sat
u zadnje vrijeme mogu čitati paralelno više knjiga, ali moraju biti potpuno različitog žanra.
tako uz ove ljubiće
Čitam svašta, nastojim se samo rukovoditi vrsnošću (uvijek se sjetim savjeta jednog profesora, koji je naš poznati kroatist i kome se imena ne mogu sjetiti, da treba čitati samo dobru literaturu,jer za lošu nema vremena). Znam da zvuči pretenciozno, ali fakat nemam ni vremena ni živaca za slabu literaturu.
I tako, čitala sam Eugenidesa, "Nevina samoubojstva" (Virgin suicides), koji secira američko društvo '70-tih kroz jednu bizarnu i morbidnu opsesiju, pa onda Hornbyja, koji mi je bio silno zabavan i vrlo pitak, ali nipošto ne i plitak, u "All about a boy", trenutno čitam "Gospođu Bovary" (zaostatak iz lektire) i Hornbyjevu "Kako biti dobar", koja me s nije dojmila kao "All about a boy".
Probala sam "Čovjeka bez sudbine" od Kertesza, ali ne leži mi nikako, što zbog stravičnosti teme, što zbog stila, koji me jako podsjeća na stil "izgubljene generacije" (što ima smisla, ako malo promislim), a ja taj stil ne uspijevam probaviti.
Jesam li dobro čula da se upravo snima film "Djeca ponoći"?
Angie75 prvotno napisa
wow, baš me zanima na što će to ličiti
I mene, jedva čekam!wow, baš me zanima na što će to ličiti
Dvije knjige domaćih autorica:
Ankica Tomić: Naročito ljeti - roman dobitnik nagrade VBZ-a za 2011. godinu. Iako inače nisam ljubitelj VBZ-ovih izdanja, ima i iznimaka. Ovaj roman je ugodno štivo, nepretenciozno, bez nekakvih dramatičnih obrata, praktički bez fabule, opisuje djetinjstvo na otoku (Braču, ako sam dobro pohvatala) 70-tih godina, pisan je opušteno, duhovito, ali kvalitetnim stilom. Dobra knjiga za opuštanje i "mozak na pašu".
Zrinka Pavlić: 5 priča i krafne - zbirka 6 priča (šesta, tj. centralna priča su "Krafne"
Oho, Zrinka Pavlić izdala knjigu priča!
To joj je već druga knjiga, ako sam dobro shvatila.
Ovdje ima i razgovor s njom povodom ove zbirke.
nisam još pročitala "krafne", al' jesam "svijet i praktična žena", ima tome već neko vrijeme... bila mi je zgodna...
i sad sam se sjetila, kad sam već naletjela na ovaj topic, da se tu dugo nisam javljala...
budem vam pripremila kratko izvješće
Da, ali prva nije fikcija nego eseji - možda zapravo ono što je objavljivala na blogu ili nekakve kolumne ?! pojma nemam
Objavljivala je ona i priče na blogu, tako da mi se sadržaj ovih Krafni čini kao da sam ga već pročitala, za razliku od stila u kolumnama njen stil u pričama mi se nije baš sviđao; možda se popravila.
Je, prva knjiga joj je uglavnom s bloga, no u međuvremenu je s njega obrisala najveći dio sadržaja, tako da se više ne može besplatno pročitati.
Moguće, danas je dosta popularno kolumne objavljivati kao knjigu. Nisam čitala.
A stil u ovim pričama nije loš; osim jedne (Zastrti srijedom), sve su mi priče jako dobro sjele (iako su gorke).
Opet malo braindead literature: Candace Bushnell: "Lipstick Jungle"
Trenutno citam njenu "One Fifth Avenue" -presjek karaktera i odnosa stanara jedne od "najpozeljnijih" zgrada na Manhattanu; ova mi se jos donekle i svidja, prva je za preskociti.
Najnovija od Sophie Kinsella, "I've Got Your Number" - tipicna vrkasta u njenom stilu, na mjestima sam se glasno smijala - za opustanje, svakako preporuka.
Nego, jeste li znali da je Hugh Laurie (dr. House, Bertie Wooster, itd. - kako god zelite) napisao knjigu? Zove se "The Gun Seller" - jucer sam dosla na red u knjiznici i veceras pocinjem, unaprijed se veselim.
Posljednje uređivanje od Elly : 14.04.2012. at 12:26 Razlog: dodala u post
edit: ima i istoimeni film s Meryl Streep, Nicole Kidman i Julianne Moore. davno sam ga gledala, mogla bih opet. jako je dobar.
Sati (The Hours), Michael Cunningham - roman o 3 žene iz različitih vremenskih razdoblja na koje je utjecala knjiga Virginije Woolf, Gospođa Dalloway.
Znam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
Posljednje uređivanje od Sanja : 18.04.2012. at 11:51
PotpisujemZnam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
ja sam je kupila nedavno, počela sam čitati i sviđa mi seZnam da među vama ima dosta štovateljica Nicka Hornbyja, pa bih vam preporučila "Juliet, Naked".
Riječ je o dvije paralelne radnje; u prvoj je par sa sjevera engleske provincije koji živi u lošoj dugogodišnjoj vezi, a u drugoj je bivša američka rock zvijezda, osoba kojom je muškarac iz engleskog para opsjednut od mladosti. Njihovi se putevi, naravno, sasvim neočekivano susretnu...
Izvrstan, izvrstan roman.
baš sam ga imala neki dan u rukama u Algoritmu i nisam ga kupila
sad ću definitivno kupiti
pročitala robinju
http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1461
potresna, ali odlična
samo 19,90kn na kioscima
pročitala cestu
ajme koja depresija
fakat jepročitala cestu
ajme koja depresija
ja sam se sva izbedirala s tom knjigom jer sam se stalno stavljala u situaciju tog oca
nisam je mogla ostaviti da je ne pročitam
Bela Hamvas: 'Kap prokletstva', zvanična knjiga..
Igor Mandić 'Sebi pod kožu', nasumična biografija, cinično, duhovito i bez cenzure..
Da li je tko čitao "Fatimin dlan"? I, Falcones. Prvih sto strana samo krv i nasilje.
"Katedrala mora" je bila odlična, ali ovdje nikako da izađem iz sukoba na vjerskim osnovama, gadno krvavih sukoba.
Još nisam odlučila da li da je odložim ili nastavim...
pročitala sam - točnije, progutala - Kradljivicu knjiga
predivna mi je, i smijala sam se i plakala
Slažem se!!
prekrasana je
Melinda Nadj Abonji: Tauben fliegen auf
Nisam sigurna da je knjiga već prevedena na hrvatski, ali bit će velika šteta ako se ne prevede. Roman o integraciji vojvođanske (zapravo mađarske) imigrantske obitelji u švicarsko društvo, s puno sjećanja na čarobno djetinjstvo na selu, referenci na rat na Balkanu, zanimljivih opaski o Švicarcima, no prije svega pisan stilom koji te samo vuče i vuče da čitaš dalje, s puno asocijacija i kritičkih razmišljanja. Baš sam sretna što sam naletila na ovu knjigu. Ne bih je vjerojatno nikad ni pogledala da na njoj nije bila naljepnica Spiegel Bestseller
Ja baš nešto nisam u trendu s čitanjem, od knjiga iz par zadnjih stranica ove teme pročitala sam čini mi se samo A. Tomića. Ja zapravo imam nekih desetak omiljenih knjiga kojima se uvijek vraćam, između njih čitam što mi dođe pod ruku. Evo nekih "mojih knjiga" koje sam pročitala najmanje dvaput:
Gabriel Garcia Marquez - "Sto godina samoće"
Predivan roman, svaki put kada ga čitam osjetim istu "čaroliju" i čitat ću ga opet. Ovaj roman je glavni razlog zbog kojeg je Marquez dobio Nobelovu nagradu, inače je moj omiljeni pisac.
Isaac Bashevis Singer - "Rob"
Prekrasna ljubavna priča. Iako je njegov roman "Neprijatelji, priča o ljubavi" proglašen jednom od najljepših ljubavnih priča - meni je "Rob" ipak bolji.
Slobodan Selenić - "Očevi i oci"
Radnja romana je smještena u Srbiji u 2. svjetskom ratu. Meni jako dojmljiva i tužna knjiga, pred kraj su mi potekle suze iako uopće nisam plačljiva. Toplo preporučujem svima.
Howard C. Cutler - Dalai Lama - "Umijeće postizanja sreće"
Knjiga je pisana u formi intervjua, ovu knjigu čitam kada se malo pogubim u ovim ludim vremenima, pa me Dalai Lama podsjeti na stvari koje su zaista bitne u životu. Knjiga na mene djeluje smirujuće, predobra je.
Ja sam pročitala sva njegova djela i ni u jednom nisam našla naznake da je iskompleksiran, a što se provincijalizma tiče - rado bih da mi netko objasni što to uopće znači u književnosti.
Iz njegovih djela izbija duboki iskreni humanizam, dakle humanizam bez patetike i licemjerja, ja sam ga tako doživjela. Svaki veliki svjetski pisac odnosno njegova djela kod čitatelja izazivaju određeni efekt procjene vlastite svijesti i educiranosti, pa tako primjerice kada čitamo Dostojevskog sa 20 ili sa 40 godina života imamo osjećaj da nije riječ o istome djelu niti o istome piscu, a u biti smo se kao čitatelji izmijenili. Dobar čovjek vidi dobre stvari, mudar mudre, a netko ne vidi ništa.
Imam dojam da ljudima više smeta osobnost M. Jergovića pa kroz prizmu njegove osobnosti koja je stvorena kroz medije procjenjujemo njegova djela što je po mom mišljenju pogrešno i odvlači pozornost od sadržaja. Zapravo mislim da je njegov jedini grijeh - njegov uspjeh i da je dobro poznati hrvatski jal na djelu. Ovo s kompleksima i provincijalizmom mi je slično kao optužba za nedostatak hrvatstva - ma dajte molim vas.
Ovo vrijedi za baš svaku knjigu, film, muzej, glazbeno djelo...
Jako bih voljela kad bi se razgovori o pročitanim knjigama i osobna mišljenja o književnim djelima mogli odmaknuti od osjećaja osobne uvrijeđenosti kad se nekome ne sviđa naš ukus i podmetanja kritičarima nedostatak ukusa i mudrosti (ovo je više za lol-smajlić), osjećaj jala i sličnog.
Možemo li se složiti da se ukusi, kriteriji i ono što u književnom djelu tražimo i što od njega očekujemo razlikuju od osobe do osobe i da ono što je nekome vrhunac drugoj osobi može biti loše i obrnuto? Pri tome je zaista nepotrebno, da ne kažem ružno, ljude različitog ukusa i mišljenja pozivati na red i pritom se gađati ad hominem argumentima.
* * *
Što se novijih knjiga tiče, nemam baš mnogo za ovaj topic... Nedavno sam pročitala Perišićev roman "Naš čovjek na terenu" i oduševila se. Zatim sam, ponukana dobrim dojmom romana, uzela njegovu zbirku priča "Užas i veliki troškovi", koja mi se pak uopće nije svidjela.
Kod iznošenja vrijednosnog suda o djelu ili o piscu, ako uopće osjetimo potrebu iznositi vrijednosni sud, isti trebamo i obrazložiti a ne nabacivati se ad hominem ocjenama tako da se ne razumije da li se govori o djelu ili piscu.
Još uvijek mi nije jasno gdje si ti vidjela provincijalizam i "komplekse koji pršte i skaču poput vatrometa" (da li je ovo provincijalna lirika?) kada taj provincijalizam i komplekse ne primjećuju brojni čitatelji širom svijeta.
Ovo bi trebala biti uvreda?
Nemam ništa protiv rasprave o književnom djelu (iako mislim da detaljnije rasprave prelaze okvire i ovog topica i ovog foruma), ali i te kako imam protiv analize karaktera, ukusa, mudrosti i drugih osobina ili osjećaja onih koji o knjizi raspravljaju, pogotovo kad se neistomišljenicima imputira jal i neznanje ili ih se vrijeđa.
Ako pročitaš topic, vidjet ćeš da ni Tanja_b ni ja nismo nijednom rječju (pogotovo ne negativno!) spomenule Jergovićeve štovatelje, već smo pisale samo o knjizi. Upravo ti, s druge strane, o djelu nisi napisala ni slovca, ali uporno ideš ad hominem i seciraš nas kao osobe, imputirajući nam štošta, od jala do nedostatka dobrote (?!) i mudrosti (?!).
I što znače "brojni čitatelji", odnosno, zašto bi moj ukus morao biti jednak njihovom? Mnogi književnici/glazbenici/glumci imaju milijune obožavatelja diljem svijeta, znači li to da se moraju svima svidjeti i da oni kojima se ne sviđaju moraju šutjeti?
Za mene ovakve rasprave nemaju smisla i da me nisi citirala, ne bi mi palo na pamet da u njoj sudjelujem (smatram nepristojnim ne odgovoriti na pitanje, iako mi je sad žao što sam imala potrebu biti pristojna). Ovo je moj posljednji post na tu temu, a ako nastaviš s podbadanjem i vrijeđanjem, neću oklijevati s prijavom moderatorima (prvi put u osam i pol godina na forumu). Sve ima svoje granice, pa tako i nepristojnost koju sam spremna tolerirati.
pročitala hipnotizera
odlična, ali meni prilično zastrašujuća knjiga
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=7616
Ali Sanja, stvarno mi nije bila namjera vrijeđati bilo koga, ako jesam ispričavam se.
Samo sam tražila odgovor na vrlo jednostavno pitanje: što je to provincijalizam u književnosti? I pomirila sam se s tim da neću dobiti odgovor.
Pokušat ću obrazložiti svoj stav o Jergoviću, iako nisam naročito vična pisanju o književnim temama (struka mi je skroz drugačija i zahtijeva drugi stil, što'š
Kako rekoh, iskompleksiranost u Jergovićevim djelima nisam oduvijek uočavala, nego tek kasnije. Valjda je to vještina koja se stječe i životnim iskustvom
Vrhunac mi je, ipak, bio već spomenuti roman "Otac", u kojem Jergović svojim početkom aludira na Camusovog "Stranca" ("Umro mi je otac" - "Danas je mama umrla"), da bi krenuo u upravo neugodnu analizu i trančiranje svojeg odnosa s ocem koji, suprotno očekivanom, nije bio nepostojeći ili katastrofalan, nego naprosto - nedovršen. Jer nije odrastao s ocem pod istim krovom. Što ne znači da nisu bili u kontaktu, i to relativno čestom.
Jako sam dobro svjesna što za dječaka i mladića znači odrastati bez oca (primjer iz najuže okoline), i baš zato mislim da ga Jergović u svom djelu debelo pretjeruje. Zapravo, liječi komplekse. I opet, čitatelj bi očekivao da svoj osobni primjer pokuša uzdignuti u nešto općenito, u neke univerzalne vrijednosti odnosa oca i sina (što bi itekako podiglo kvalitetu djela i bar donekle opravdalo svu tu detaljnu samoanalizu). Ali ne! priču o svom ocu autor koristi kao polaznu točku za seciranje prošlosti Bosne, Jugoslavije i Balkana, svih naroda i narodnosti. E, za mene je to čisti provincijalizam, ako nije, onda ne znam što provincijalizam jest.
Dakle, od zanimljive polazne priče, autor je izgradio roman koji me na kraju poprilično razočarao, najviše svojim skretanjem u politiku. Nema tu univerzalnih vrijednosti kakve nalazim kod stvarno velikih pisaca. Ne kažem da je knjiga loša, ali... nije to ono pravo. Bar ne za mene.
Ali, kako sam zapisala svojedobno u svojim bilješkama - u ovom romanu bar mu glavni lik nije auto
Tanja_b hvala ti na odgovoru.
Kada sam pisala o Jergovićevim djelima uopće nisam mislila na roman Otac jer je to roman izvan svih formi, pisan po mom mišljenju iz duboke unutrašnje potrebe i predstavlja katarzu samog pisca. Taj roman se razlikuje od svih njegovih romana i po stilu i načinu pisanja i po samoj tematici je vrlo osoban tako da se zapravo djelomično slažem s tobom jer mislim da su kompleksi, frustracije i ostala emocionalna prtljaga neizbježan dio svake osobnosti. Također mislim da neka čitanost odnosno popularnost tog romana samom piscu nije bitna niti se taj roman može uzeti kao osnova za ocjenjivanje njegovog rada.
Da, samo što je on svoju emocionalnu prtljagu puno diskretnije i bolje upakirao u zbirku priča "Mama Leone", iz koje se mogu sasvim dobro iščitati činjenice, a bez suvišnog detaljiziranja o roditeljskoj prošlosti.
O "Ocu" sam pisala zato jer je to zadnje od Jergovića što sam uspjela dočitati do kraja. Od "Pasa na jezeru" sam odustala, bilo mi je svega skupa previše. Nemam kod sebe bilješke o drugim njegovim romanima, jer sam ih većinom čitala prije 2007., ali trenutno mi samo padaju na pamet "Ruta Tannenbaum" i "Freelander" kao primjeri razočaravajućih knjiga. Koliko je "Ruta Tannenbaum" loša, shvatila sam tek nedavno, nakon čitanja prave biografije Lee Deutsch (Pavao Cindrić).
Ali sad mi je postalo bedasto raspravljati o piscu kojeg sve manje čitam
Zasad čitam samo "Ljubavno pismo klinopisom" češkog pisca Tomaša Zmeškala i još se dvoumim hoću li je dovršiti ili ne. Čim autor uplete psihotične likove u radnju, postaje mi sumnjiv, jer u takvu priču može upakirati doslovno sve što mu padne na pamet. Vidjet ću još...
čitam Zafonovu Sjenu vjetra - dosta je zanimljiva, ali nešto mi fali
pročitala. i dalje ostajem pri tome da je jako zanimljiva i napeta, sviđa mi se ugođaj. ali se ne mogu oteti dojmu da su neki dijelovi malo nategnuti i pozicija pripovjedača nije uvijek jasna. kao da mu fali sveznajući pripovjedač pa onda te "rupe" popunjava drugim pripovjedačkim licima, što je inače ok, ali kao da se Zafon nije najbolje snašao u tome.
to je neka moja mala zamjerka, ali knjigu bih svakako preporučila.
Sanja, Mima, tanja_b, jeste li vi čitale ovu knjigu? baš me zanimaju dojmovi.
"Sjenu vjetra" nisam čitala. Čitala sam "Anđelovu igru" istog autora i dojmovi su mi bili vrlo slični tvojim dojmovima za "Sjenu vjetra". Sve u svemu, knjiga mi je bila dobra, ali nije me pretjerano oduševila.
Nisam, na žalost, čitala ništa njegovo. Zadnjih mjeseci sam u stručnoj literaturi, već mi je pomalo dosta.
Eli Wiesel - Noc
potresno, istinito, svjedocanstvo. Eli je kao djecak odveden u konc. logor, sa roditeljima i sestrama
jedna od najpotresnijih knjiga koje se citala, i jedna od onih koje bi rado imala doma na polici
Abdulah Sidran - Otkup sirove koze
biografska proza. pjesnik izvire iz svake recenice. divno pise, zanimljivo i duhovito, skace iz proslosti u sadasnjost, pa se vraca 10 godina unazad, pa opet dalje, u svoje djetinjstvo. Njegov otac, Meho, je Kusturicin (i Sidranov) Otac na sluzbenom putu, nisam imala pojma o tome.
steta da roman zavrsava smrcu oca. nadam se da ce napisati i ostatak svoje biografije
uzivala sam citajuci
Simon Beckett - Zapisano u kostima
odlican krimic. jedan od onih gdje se moras suzdrzavati da ne bacis oko na zadnjih par stranica. sasvim neocekivani rasplet
zasto ne prevedu i ostale njegove knjige??
trenutno citam Nesboa - Spasitelj, a vidjela sam u Profilu da je izasao i Sismis
Ja sam pod stare dane počela čitati poeziju i to domaću pa sad čitam Danijela Dragojevića, Ivanu Bodrožić, Tatjanui Gromaču i Tomicu Bajsića
čini mi se da sam neki dan pročitala preporuku za knjigu o dječaku koji je sa ocem odveden u konc logor
tužio oca za neki prekršaj
oca su ubili, a dječak nakon x godina izašao iz logora sa ogromnom grižnjom savjesti
navodno postoje sumnje da li je pisac to zaista proživio
jel ikome poznato to što sam napisala?
Pravila pisanja postova
