Ja sam pročitala sva njegova djela i ni u jednom nisam našla naznake da je iskompleksiran, a što se provincijalizma tiče - rado bih da mi netko objasni što to uopće znači u književnosti.

Iz njegovih djela izbija duboki iskreni humanizam, dakle humanizam bez patetike i licemjerja, ja sam ga tako doživjela. Svaki veliki svjetski pisac odnosno njegova djela kod čitatelja izazivaju određeni efekt procjene vlastite svijesti i educiranosti, pa tako primjerice kada čitamo Dostojevskog sa 20 ili sa 40 godina života imamo osjećaj da nije riječ o istome djelu niti o istome piscu, a u biti smo se kao čitatelji izmijenili. Dobar čovjek vidi dobre stvari, mudar mudre, a netko ne vidi ništa.

Imam dojam da ljudima više smeta osobnost M. Jergovića pa kroz prizmu njegove osobnosti koja je stvorena kroz medije procjenjujemo njegova djela što je po mom mišljenju pogrešno i odvlači pozornost od sadržaja. Zapravo mislim da je njegov jedini grijeh - njegov uspjeh i da je dobro poznati hrvatski jal na djelu. Ovo s kompleksima i provincijalizmom mi je slično kao optužba za nedostatak hrvatstva - ma dajte molim vas.