Valentinovo špiljskog čovjeka, dražesni otkačeni krimić
Valentinovo špiljskog čovjeka, dražesni otkačeni krimić
Svet posle rodjendana - predobra. autorica Lajonel Srajver ( ista kao Moramo razgovarati o Kevinu)
Pre toga "Bojni poklic majke tigra"
Pozdrav!! procitala sve djelove igre prijestolja... presavrseno!! jadranka odusevit ces sesada trenutno citam "celestinsko prorocanstvo" i borim se da je procitam do kraja..
![]()
Trenutno mi je "mozak na paši", pa je na tapeti Ljeto&grad by Candace Bushnell![]()
Procitala Tramvaj zvan zudnja, i u pisanom obliku je snazno i potresno kao i u filmskom i kazalinom, izvanredno dijelo.
Pročitala Iana Mcewana, Utjehu stranaca.
Radije bih da nisam. Tjeskobnije i mučnije djelo dugo nisam držala u ruci.
Let's talk about Kevin još uvijek nisam dovršila.
Curke, toplo preporucam: "Koliba" (the Shack), od William P. Young! Daje jednostavne odgovore na (nama) komplicirana zivotna pitanja. Mene je bas dotakla do srzi i pomogla da pojmim Sekspirovske nedoumice 'biti ili ne biti', kroz potpuno duhovno rasterecenje.
Ljeto je bilo plodno. Svašta sam pročitala i jako sam zadovoljna pročitanim. Svih 6 knjiga Dine (Herbert, SF saga- izvsna, filozofsko-mistična, ne baš laka za čitanje, to je bio poduhvat na koji sam se spremala od Božića), Igre gladi (1. knjigu, SFić tinejdžerski, odličan za odmor između knjiga Dine), Protiv sjevernog vjetra (Daniel Glattauer, toplo preporučujem, čitljivo, fora, romantično, zanimljivo), 3.i.4. dio serijala Prava krv (prevedeno u Srbiji, kod nas samo prva dva dijela) te strip Šavovi (David Small - to će tek izaći, mm piše predgovor pa sam dobila na čitanje, isto preporuka, jako dobro). Sad čitam Bez vrata, bez kucanja - novi hrvatski prozaici, zbirku pripovjetki autora rođenih nakon 1980. i ugodno sam iznenađena izborom. Pripovjetke su mi idealne za uspavljivanje - svako veče pročitam par komada dok Jana ne prestane brbljati i zaspe.
Ako usporedim Korekcije i Slobodu, Korekcije mi imaju čvršću i uvjerljiviju fabulu i bolju karakterizaciju likova, ali Sloboda je baš odlična knjiga. Nisam je mogla ispustiti iz ruku. Zadnjih 200 stranica sam je čitala kao ovisnik i bilo mi je neugodno da zajedničku subotu provodim izdvojena od obitelji uz knjigu, ali objasnila sam mužu da je ovo posebna knjiga i da si ne mogu pomoći i nije mi zamjereno.
Potpuno sam se uživjela u živote likova, vrlo su životni, osim Connie - ona mi je, onako, plošna. Ili je ja nisam razumjela do kraja.
A jednu sam zgodnu stvar naučila iz Slobode: zašto netko u Americi odluči biti republikanac (to mi je prije bilo)
Kud svi, tud i...ja. Pa sam kupila, već danas, prvi dan prodaje, Pedeset nijansi sive.
Vidjet ću što sam to kupila...
i ona je životna
meni je ta knjiga isto bila odlična. totalno sam se uživjela u priču, u likove koji su mi super oslikani i kakvi god da jesu, totalno ih kužiš. super su opisani, nisu crno bijeli.
sad sam konačno našla korekcije i totalno izgubila motivaciju za čitanje
nekako sam u serije mood-u pa ću vjerojatno morati vratiti korekcije i opet se staviti na listu čekanja![]()
pročitala H. Murakami-Ljetopis Ptice Navijalice.
Murakami, ko Murakami! najviše ga volim zbog likova i snovite atmosfere.
Suzanne Collins: "Igre gladi" trilogiju pročitala u par dana. Tko voli knjige tipa "Sumrak" svidjet će mu se sigurno. Meni odlična trilogija.
Procitala jos tri drame od Tennesse Williamsa, mnogo mracan, ali i dobar lik.
Malo prije sam tek uzela knjigu i pročitala desetak strana. Da ne pričaju toliko o tih Pedeset nijansi sivoga, ne bih nastavila. Početak je poput ljubića. No, valjda ću promijeniti mišljenje kad dođem do pornografije...
Kupila moja prijateljica neki dan, pročilata desetak stranica i ostala osupnuta lošom kvalitetom pisanja (ili prijevoda, ne zna sigurno). Zaključila je da knjiga ne valja, ali je marketing odradio svoje.
David Trueba, "Četiri prijatelja"
Iskreno, sadržaj romana pročitan na ovitku nije me naročito privukao (četiri nedozrela, kako da kažem, mamlaza, u bijegu pred odrastanjem i u potrazi za seksom kreću na "nezaboravni" ljetni provod). Privuklo me ime autora, jer mi je njegov roman "Otvoreno cijelu noć" jedno od najboljih i najsmješnijih djela koje sam čitala u zadnjih par godina. Sklonost bizarnom humoru i oštroj ironiji i ovdje je došla do izražaja, bar u prva dva dijela romana. Treći dio je, pak, dobrano zagazio u patetiku, pa mi je bio pomalo razočaranje nakon odličnog početka. Ali u cjelini, vrlo dobra knjiga (uz malu napomenu da obiluje prostotama, ali iznesenima otprilike kao kad dečki u pubertetu prostače umjesto točke, zareza i velikog slova).
Nakon sto sam posjetila Granadu ovog ljeta, uhvatila sam se ponovo stiva koji se dotice tog grada i Alhambre, pa sam ponovo procitala djelic prve knjige iz serije o Tudorima Philippe Gregory (da ne trazim sad, radi se o Catarini, spanjolskoj Infanti) - ostatak knjige mi je jos u zivom sjecanju, ali zeljela sam osvjeziti dio o osvajanju Alhambre.
Sada, takodjer ponovo, citam "Povratak" Victorie Hislop (ovdje preveden kao "Povratak u Granadu"), s posebnim naglascima na opise grada (inace je prica sama za sebe sladunjava i ni u ovom drugom citanju mi nije nista bolja nego sto mi je bila u prvom citanju) i povijest spanjolskog gradjanskog rada.
i ja sam odustala negdje oko stotke.
međutim, do kraja sam pročitala Pijev život. duhovit i napet roman, koji preporučam, iako ima manjkavosti.
pomalo nedosljedan, ali prilično uspješan pripovjedač, Yann Martel u tom romanu donosi priču o dječaku-borodolomcu. knjiga propituje odnos čovjeka i životinje te koliko je čovjek zapravo životinja, inteligentna i sposobna gaziti različite granice kada se bori za opstanak.
film snimljen prema knjizi upravo je došao u hrvatska kina.
Pijev zivot mi je bio dobar do pred kraj, al me sam kraj razocarao. I to mi nekako cijelu knjigu pokvarilo. Fenomenalan mi je kraj knjige Ljubav u doba kolere. A najbolji zavrsetak uopce mi je onaj filma Zivot drugih ljudi, 'nein, das ist fur mich'
Trenutno čitam Trinaestu priču, http://books-and-lemonade.blogspot.c...sta-prica.html, svaku večer prije spavanja.
Kažu da je spooky, i jest, ali n eutječe na kvalitetu sna, dapače spavam bez snova nakon nje.
A i radnja i stil pisanja su mi odlični.
Preporučujem, ali ne čitati usput, nego baš kad imate malo vremena i mira za sebe, npr. tijekom izležavanja u kadi, prije spavanja, vikendom kad klinci i muž zalegnu...
Margare Mazzantini: Napokon rođen
Preporiučila mi je prijateljica, pa sad kad sam pročitala idem vidjeti je li se spominjala ovdje.
Vidim da je iki čitala i dala preporuku, ali preporuka se nekako utopila među Franzenom, Nesboom i Larssonom.
Dakle, knjiga je potresna kao i npr. 1000 žarkih sunaca ili Nevjernica, ali s obzirom na bliskost događaja (i vremensku i prostornu) - još mi je i potresnija.
Njen stil pisanja mi je u početku bio pretenciozan, pjesnički, pomalo i patetičan - na karaju mogu reći da je samo takav mogao i biti.
Vjerojatno i ne možeš predočiti intenzivne osjećaje na drugačiji način (doživljaj rata, doživljaj neimanja a silne želje za vlastitim djetetom...).
Mada je u početku tok radnje išao predvidljivo, i mislila sam da je to - to, kraj me ipak iznenadio.
Preporučujem svim srcem.
Prije jedno mjesec dana na aerodromu u Finskoj u ducancicu s knjigama bio je popis 10 najprodavanijih knjiga, medju njima su bila 4 nastavka Igre prijestolja, 3 nastavka Igara gladi i 3 nastavka 50 nijansi sive. I to je to![]()
Je li netko pročitao Igre gladi? Nisam gledala niti film pa ne znam šta očekivati.
Igre gladi knjiga je odlična, ne kužim usporedbe sa Sumrak sagom, jer je potresna, navodi na razmišljanje, stalno sam neke poveznice vukla...
Filmsam gledala i razočarala se koliko je konteksta izgubljeno, naravno da se Hollywood bazirao više na ljubavnu priču nego na bolestan način vladanja, nešto kao Orwellova 1984 u postapokaliptičnom svijetu, mom mužu je sam koncept bio prejeziv , nije htio gledati
Ja bas neki dan gledala film, al zaspala na zadnjih pola sata, malo duze traje. Knjigu nisam citala, al filmu definitivno nesto fali, nekako je previse plitak, tj. nedorecen.
Pročitala Anđeli u mojo kosi -Lorna Byrne, predivna knjiga koja vas "digne" i osnaži
Sada čitam njenu drugu knjigu Stube prema nebu
završila huxley- kontrapunkt, udavilo me. krećem sa američkom pastoralom- philip roth
Pročitala "Jedan dan u životu" Lise Tucker.
Moram primijetiti da sam prilično razočarana. Počevši od toga što je knjiga sva prožeta atmosferom iznenadnih nesreća, pa do toga da mi je masa detalja u knjizi totalno neuvjerljiva. Sve se na kraju svodi na tipičnu američku limunadu. I povelik broj psihijatrijskih dijagnoza različitih likova, koje se uglavnom mogu svesti pod razne varijante anksioznog poremećaja, koga to zanima![]()
Pročitala do kraja "Trinaestu priču". U jednom trenu imala sam dojam da sam se pogubila i da sam se počela dosađivati ali autorica je uspješno održala moju pažnju do kraja.
Sviđa mi se što je roman ostavila bez konkretnog razrješenja, tako da sam se nakon završetka čitanja još neko vrijeme pitala tko je zapravo tko.
Na kraju, razveselio ipak happy end.
A i tematika blizanačke (opsesivne) ljubavi mi je zanimljiva obzirom da imam dupliće.
Pročitala i "Nevjernicu". Plakala sam nekoliko puta tijekom čitanja. Nevjerojatno koliko me ta knjiga ojačala, i koliko mi se još više gade slabići koji cvile da im je teško u životu a imaju ili sve što im treba pa ne znaju to iskoristiti ili sve predispozicije da budu sretni pa ih glupo unište.
Ne znam što dalje čitati.
Vjerojatno ću posuditi "Dom gospođice Peregrin...". Trenutno mi bolje odgovaraju crnjaci nego chick-lit ili ljubići.
Paul Torday: The Legacy of Hartlepool Hall
Knjigu sam uzela jer je u knjižnici stajala na polici najčitanijih knjiga, uz sve moguće pohvale osoblja. (Autor je, inače, napisao i razvikanu "Lov na losose u Jemenu", nisam čitala.) Na žalost, riječ je o neuvjerljivoj, stilski loše napisanoj knjizi u kojoj je jedini osvježavajući trenutak kad se jedan nezanimljivi i dosadnjikavi ženski lik razvije u psihopatsku ličnost, međutim, ta ideja nije razrađena do kraja, dapače, procurila je autoru kroz prste.I moram priznati da mi nije uspjelo uživjeti se u probleme glavnog lika.
![]()
Ma i sladunjavo nekad dobro dođe. Npr. prošlo ljeto sam u kampu, prvi red do mora, moji se kupaju a ja u debelom hladu ispod crnike, sa guštom progutala "Jedi, moli, voli", i baš mi je sjelo ko kec na desetku.
Ali je zato, u ove prohladne večeri, savršeno sjela "13. priča", pod poplunom, kraj otvorenog prozora, klinci čore u svojoj sobi, MM hrče na kauču kraj stišane telke, a ja i Margaret Lea odgonetavamo misteriju Angelfielda.
Mljac.
Kaj velite na Peregrinu, ima li smisla čitati?
Eh da, ako me išta živcira to je kad autor uzme fantastičnu ideju, razradi je do 80 % i onda mu se priča ispuše kad bi trebala biti najnapetija. Doslovno procuri kroz prste. Čak me to više smeta kod knjiga nego kod filmova. Film mogu ne odgledati do kraja, ali nekako mi žao ostaviti knjigu nepročitanu.