Ajde dobro je, već sam mislila da sam jedina kojoj ne valja 50 nijansi sive. Svi oko mene su u transu.
Pročitala sam Slatki okus suza i Doba Šive, obje su mi dobre.
Ajde dobro je, već sam mislila da sam jedina kojoj ne valja 50 nijansi sive. Svi oko mene su u transu.
Pročitala sam Slatki okus suza i Doba Šive, obje su mi dobre.
Bok, da se i ja pridružim temi kao veliki knjigoljubac.
Trenutačno čitam Kradljivcu knjiga. Jako su je nahvalili. U početku mi nije nikako legla, a sad sam se nekako uspjela ufurati (pročitala sam 100-tinjak stranica pa mi je bilo bezveze ne nastaviti). Mislim da je ipak malo teška knjiga ukoliko želite nešto za opuštanje, jer se radi o 2. svjetskom ratu.
Prije toga sam pročitala Zafonovu Anđelovu igru. Puno bolja mi je bila Sjena vjetra.
Prije toga Coelhov Aleph. Nije mi baš posve legla sve do pred kraj. Puno mi se bolja činila prema citatima. Možda sam se samo umorila lagano od njega, tko zna.
Prije toga Celestinsko proročanstvo. Počela sam ga davno čitati i nekako su me u međuvremenu privukle neke druge knjige pa sam je tek ljetos uzela čitati dalje i onda me posve bila zaokupila.
Što se tiče 50 nijansi sive, prijateljica koja radi u knjižari mi je zabranila da je čitamkaže da je to totalni šund, da je očigledno da je prodaje samo seks, a da je knjiga katastrofa loša pisana.
Trinaesta priča je bila vrlo zanimljiva i okupirala mi je pažnju.
Zaboravih napisati da me je ugodno iznenadila knjiga Crveni šator. Mislim da bi se mogla svidjeti onima koji vole gledati Sulejmana iz razloga što prikazuje život žena u prilično muški orijentiranom društvu. Radnja se odvija u doba radnje Starog zavjeta.
Ne gledam Sulejmana, ali upravo čitam "Crveni šator" i baš mi je sjela knjiga. Imam osjećaj da sam tamo dok čitam. Još par stranica i biti će mi žao kad dođem do kraja. Odlični opisi. I krajeva i ljudi.
A "Lov na losose u Jemenu" mi je odlična knjiga, toliko dobra da sam išla i film pogledati. I to je jedan od rijetkih filmova koji su mi bili bolji od knjige.
off: tko je sad Sujelman?
Ajd da sad ne postam samo off, da prijavim i što čitam.Pročitala Tajni život Pipe Lee, zgodno.
Beti, na tvoju preporuku od pred par stranica čitam Biosuprugu. Slatko.![]()
Dok sam bila na moru, morala sam u neke posjete, kupila Barcaffe kavu i knjigu, odnijela kavu, ostavila knjigu. I sva sam ponosna što konačno opet čitam nešto da nije vezano za djecu.
Posljednje uređivanje od Mojca : 01.10.2012. at 00:36
"Crveni sator" mi je odlicna knjiga, nakon sto sam ju procitala, kupila ju i planiram ju pokloniti E. kad dodje u pubertet... Vjerujem da bi ju sve djevojke/zene trebale procitati.
Ja sam, pak, procitala "Fallen in Love" od Lauren Kate... Taj dan nije bilo u knjiznici nista zanimljivog na polici gdje se nude nove knjige, nisam imala vremena ceprkati po ostalim policama, nije me cekalo nista sto sam ranije narucila, i evo mene opet sa Lauren Kate, iako sam se nakon "Tormenta" zaklela da vise ne uzimam nijednu njenu knjigu.
I sad, ova je puno kraca, ima unutra par kratkih prica sa sporednim likovima iz "Fallen" sage, i - zanimljivija je od "Fallen" sage![]()
Tako da ono - onima kojima se "Fallen" saga svidja, procitajte, ostali - zaobilaz, nista niste propustili.
Pozitivno je sto je totalna razbibriga/mozak na pasu i sto se cita brzo i jos brze zaboravlja.
Jos sam procitala od Lauren Weisberger "Last Night at Chateau Marmont" - preporucujem zaobilaz u sirokom luku.
Naime, talijanski prijevod joj je "Il diavolo vola a Hollywood" ("Vrag leti u Hollywood"), pa sam se ponadala da je to nekakav nastavak knjige "Vrag nosi Pradu", koja mi je bila zgodna.
Kad ono, totalna navlakusa s talijanskim prijevodom naziva knjige.
Sad me ceka Tariq Ali i “Shadows Of The Pomegranate Tree”.
Drago mi je da se i vas dojmio "Crveni šator"I ja imam svoj primjerak. Dobra ideja je ovo za poklanjanje potomcima.
Mojca, Sulejman iz turske sapunice koja je trenutačno jako popularna. Priča o sultanu, haremu, ljubavi, ratu (ne gledam, pa nek me netko ispravi ako sam što pogrešno opisala).
Nisam sada stigla detaljno gledati sto sve citate, ali sam rpesretna da sam otkrila ovaj topic jer jako volim citati i super mi je da ne moram bauljati kad kupujem/posudjujem knjige.
Trenutno citam Raising Cainrotecting the emotional life of boys. Napisali Dan Kindlon, Michael Thompson i Teresa Barker.
I meni se svidio Crveni šator, pročitala sam ga prije par mjeseci. Sada sam pročitala Otok što mi je baš drago, jer sam odgledala prvih nekoliko serija, onda su promjenili termin pa više nisam pratila. Svidjela mi se i knjiga Pod limunovim stablima, o mladoj indijskoj djevojci koja živi s obitelji u Kaliforniji, stroge tradicije se moraju poštivati, a njoj se to baš ne sviđa...
Kako smo različiti! Baš to što je iskarikirano mi se i sviđa. I smiješno mi je. Ne može u stvarnosti netko biti poput Wieveghove biosupruge. Nema šanse.
Ili sam ja posve u krivu...
sad čitam blaga je noć od fitzgeralda. prvi put je čitam i sviđa mi se.
navodno postoje dvije verzije, jedna, kao originalna i kronološki zbrkana i druga kronološki posložena. ne znam je li on sam to posložio u nekom izdanju ili je to učinjeno nakon njegove smrti.
uglavnom, imam ovu kronološki zbrkanu :D, dobro ih pratim i zadovoljna sam pročitanim
a i gatsby mi je bio odličan
Joj da, Rebbeca, i ja sam prije tjedan-dva pročitala Otok. Izvrsna mi je knjiga. Čula sam da je snimljen film, ali ga još nisam gledala da mi ne pokvari "okus" koji je ostavila knjiga. Možda ga pogledam za koji mjesec.
Je li netko čitao novog Murakamija?
Fitzgerald je stvarno izvrstan.Vidiš, baš si me podsjetila na njega, mogla bih ga ponovno uzeti malo u ruke (sve mi je tu iznad glave, na policama).
Ja u zadnje vrijeme stvarno nemam sreće s izborom knjiga.Nakon onog pretragičnog Engleza (Paul Torday, spomenut na topicu), uzela sam "Basne o komunizmu" Slavenke Drakulić i muku mučim dok čitam. Knjiga je koncipirana tako da pojedine životinje iz svoje perspektive pričaju o pojedinim (bivšim) komunističkim zemljama. Ideja je u redu, ali izvedba je preloša. Tu i tamo neki duhoviti trenutak, neka zgodna opaska, a ostalo se svodi na samozadovoljno dociranje.
na pola sam rothove američke pastorale. strasno je dobra za sad i toplo ju preporučujem svim ljubiteljima franzena!
Hvala, Saša!
U Franzenu sam baš uživala, prošle godine u "Slobodi", a ovo ljeto u "Korekcijama".
Mazohistički sam se prihvatila Thomasa Bernharda. Pročitala sam knjigu "Hladnoća. Izolacija", koja je jeziva, ali ono što me zapravo fasciniralo je sličnost tematike i sadržaja i opisa onima iz Mannove "Čarobne gore". Samo, kod Manna nikad, baš nikad nisam naišla na taj osjećaj gađenja, raspadanja i međuljudskog prezira (ajde, donekle je atmosfera neugodnija u noveli "Tristan", ali ona i ne govori o tuberkulozi nego zapravo o nečem drugom).
Baš me potaklo na razmišljanje, nekoliko dana sam pokušavala u glavi izvesti neke paralele između te dvije knjige. Nisam baš daleko otišlajer mi fali podloge za sustavnu analizu teksta, ali da je knjiga vrlo dobra, u to nema sumnje. I nije nimalo ugodna, ali lako i brzo se čita.
ako je knjiga uvjerljiva nije ni bitno može li u stvarnosti biti ili ne može biti. ali ta knjiga (meni) nije nimalo uvjerljiva. po mom sudu, grosteske i karikaturalnosti u Biosupruzi je naprosto previše.
inače, i ja volim iskarikirano, ali onako kako piše Kishon, ili kod nas Tomić (ali samo u kolumnama). kad u jednoj Kishonovoj knjizi (Kod kuće je najgore, mislim) perilica rublja u centrifugi odskače iz kuće, ja vidim i svoju kako odmiče hodnikom
ont.
trenutno čitam Lionel Shriver, We need to talk about Kevin, i oduševljena sam. ne mogu vjerovati da je prije objavljivanja 30 izdavača odbilo taj naslov i da kod nas još nije prevedena.
dovršila sam knjigu i stvarno je divna
likovi su super oslikani i kroz roman se baš vidi kako on propada
ima tako predivnih dijaloga da mi dođe da si prepišem neke.
sad sam konačno ulovila amosa oza i njegovu priču o ljubavi i tmini. dosad sam čitala samo crnu kutiju i panteru u podrumu. volim njegov stil pisanja. zamolila sam gospođu u knjižnici da mi odmah produlji maksimalnojer ovih 700+ stranica ne bi stalo u moja tri tjedna :D
Meni je Priča o ljubavi i tmini uvjerljivo najsnažnije njegovo djelo, najjače me se dojmilo. Nakon uspjeha te knjige, postao je popularan kod nas pa je Fraktura izdala još tri njegova djela (Pantera u podrumu, Iznenada u dubini šume i Rimovanje života i smrti), te mi nisu tako dobre (iako nisu ni loše).
Ja sam danas zbog ukočenih leđa prisilno u kući (iako je praznik i prekrasno vrijeme vani), pa sam u jednom danu pročitala roman "Mjesečeva palača" Paula Austera. Odličan roman, svakako preporučujem!
Amosa i ja čitam. I već sam ju jednom produljila, ali se bojim da opet neću stići pročitati ju na vrijeme.
baš mi je knjiga za polagano čitanje. Nekako mi sve mora polako sjesti
pročitala sam We need to talk about Kevin.
Lionel Shriver je sjajno dekonstruirala majčinstvo, pitanje roditeljske krivnje i krivnje uopće, ali i oprosta.
knjiga definitivno daje više odgovora od filma, baš onako fino popunjava priču. među ostalim, u knjizi ima crnog humora.
da, tema je teška i morbidna (rađa li se čovjek zao, ili je riječ o krivom odgoju), ali riječ je o naslovu koji zavrjeđuje biti pročitan.
Čitam "Zlatni dečko, smaragdna djevojka" od Yiyun Li. Zbirka pripovjedaka koje sve redom tematiziraju samoću/usamljenost, kao odabir i/ili životnu okolnost, u suvremenoj Kini. Odlično pisano, finim, stišanim stilom (ono što b' se reklo, "understatement", jel'te). Melankolično i duboko. Za svaku preporuku.
ne želim pisati o svojim razmišljanjima, jer bi sigurno odala dio radnje. spoileri ovdje nisu dobrodošli.
bitno je da, bez obzira na odgovor, je li Kevin rođen zao ili su ga starci za.ebali, Evin osjećaj krivnje nije manji.
Obično se preporučuje prijevod Josipa Tabaka, mada može biti prearhaičan za današnju djecu.
Ove mi se čine dobre.
Ja nisam uspjela s Ozom, nikako mi nije sjeo. Produživala sam Priču o ljubavi i tmini, budući sa svih strana pršte preporuke, ali ubrzo sam skužila da ga uzimam po zadatku, bez istinskog gušta.
Za razliku od McEwana kojeg sustavno gutam, sad krećem s Okajanjem, nakon Subote koja mi je zasad najdraža (iako sam to tvrdila za Amsterdam) jer je za razliku od ostalog dosad pročitanog, najmanje (ako uopće) tjeskobna. Glavni lik i njegov život su mi se jako svidjeli, sve je tako...
Pridružujem se Tanjinim preporukama za Moon Palace, ali već sam pisala da sam veliki Austerov fan, pa to vrijedi za sve njegove knjige (osim za Nevidljivo koje sam već ovdje izogovarala).
Svimbi, meni Oz ide sporo. ok, pripisujem to i tempu i "neimanju" vremena, koliko god ne volim tu frazu :D
ali, sviđa mi se, meni je njegov stil drag (ovo je treća pa nije neki ogroman uzorak, ali, barem nešto)
mc ewan je meni odličan. nisam sve pročitala, morala sam malo napraviti pauzu. isto sam krenula sustavno čitati: okajanje, betonski vrt, the child in time, in between the sheets, na plaži chesil. možda ne tim redoslijedom, trebala bih ovdje provjeriti :D
onda sam stala :D
izdvajam ovu posljednju, baš jei meni vrlo tužna.
ja sam ovih dana završila Priču o ljubavi i tmini. stvarno sam uživala i jedva čekam da opet čitam Oza. jako mi se sviđa njegov pripovjedni stil.
sad sam počela Na plaži Chesil, to mi je prvi susret s McEwanom. što sve njegovo preporučate? sljedeće sam mislila pročitati Atonement.
A ja sam pročitala Na plaži Chesil i uopće mi nije jasno zašto se ljudima toliko sviđa. Ostali su mi upitnici iznad glave: o čemu? i čemu?
Svimbalo meni se uvijek desi tako kao tebi kad uzmem neku knjigu s kojom su svi oduševljeni
jako mi je teško oduprijeti se osjećaju da je čitam "po zadatku" i tada ne uživam istinski u štivu
sad čitam Tomićevu Smotru folklora i neku psihologiju o Manipulatorima
Ozovu Priču o ljubavi i tmini sam čitala sigurno dva mjeseca i drago mi je da sam je pročitala, vrijedilo je
i ja, dugo dugo mi je trebalo da se do kraja uživim (nije pomoglo ni to što sam je čitala na engleskom), ali fakat je vrijedilo!
I nije me čak smetalo ni što se ponavlja, nekoliko puta je ponavljao neke opise i osobine svojih roditelja, a kad sam pred kraj vidjela sliku njegove obitelji, dotuklo me totalno...
Ma znam, možda bi i meni na kraju bila dobra, ali se nikako nisam mogla s njom saživjeti. Posebno dok me sa strane čeka McEwan.
Laumi, preporučam ti Subotu, pa Amsterdam. Ne preporučam Utjehu stranaca, ne zato jer bi knjiga bila loša, nego zato jer me je psihički dotukla.
Atonement još nisam započela.
Zadnje pročitala Tony Parsons "Obitelj".
Women power knjiga.
Meni izvrsna, i baš mi je uletila u pravo vrijeme, kada mi je potrebno tapšanje po ramenu i podizanje samopouzdanja.