ok. sad sam malo u čudu ostalaAngie75 prvotno napisa
nikakve slike ja ne vidje...
 |
|||
|
|
|||
ok. sad sam malo u čudu ostala
nikakve slike ja ne vidje...
Ma znam, možda bi i meni na kraju bila dobra, ali se nikako nisam mogla s njom saživjeti. Posebno dok me sa strane čeka McEwan.
Laumi, preporučam ti Subotu, pa Amsterdam. Ne preporučam Utjehu stranaca, ne zato jer bi knjiga bila loša, nego zato jer me je psihički dotukla.
Atonement još nisam započela.
Zadnje pročitala Tony Parsons "Obitelj".
Women power knjiga.
Meni izvrsna, i baš mi je uletila u pravo vrijeme, kada mi je potrebno tapšanje po ramenu i podizanje samopouzdanja.
Da, meni je takav Atlas oblaka.
Potpisujem ti i za Derviš i smrt.
pa čitala sam englesko izdanje, vintage books
ali evo, valjda ću uspjeti linkati pravu sliku http://www.google.com/imgres?imgurl=...9QEwBw&dur=178
ajme, hvala ti na ovome
ne mogu vjerovati da sam njegovog tatu zamišljala doslovno ovako!
I ja sam tatu zamislila totalno vjerno slici, ali mama mu je puno ljepša nego što sam se i usudila zamisliti. Najviše me iznenadio sam mali Amos, kojeg sam zamišljala šiljastog, kržljavog i rahitičnog, a zapravo je bio presladak dečkić...
kad sam vidjela sliku Ozove obitelji, njegova Priča mi je postala još zeru draža.
uz već napisane romane veće od života, dodajem Majstora i Margaritu, Kratke rezove i Slobodu.
da, i ja sam ga zamišljala kao i ti. a stvarno je sladak
tanja, i meni su martinove strune divan roman
moja djeca obožavaju sanju lovrenčić
Ne mogu zaboraviti kako sam zaboravila Djecu ponoći.
I Kunderinu Šalu (ali nijednu drugu).
Slobodu sam tek nedavno pročitala, za nekoliko mjeseci ću znati je li VOŽ.
I meni su i Zaposjedanje i Majstor i Margarita bili veliki užitak u čitanju.
A što se tiče Priče o ljubavi i tmini (slijedi spoiler), najbolniji mi je taj zaborav u koji je njegova majka pala, odnosno u koji su je oni gurnuli - to što je više nikad nisu spomenuli i što je otac sve njene stvari bacio - to mi i sada lomi srce. Preselili se, otac se preoženio, dobio još djece, a onaj njihov život otprije - kao da nije ni postojao. Nije ni čudo da je čovjek doživio krizu identiteta i da je morao napisati knjigu s osobnom i obiteljskom poviješću koja seže do davnine.
Baš sam se sažalila nad tom njegovom majkom i njenim očajem. Pa zamislite da i vas tako, nakon (nedajbože
Eto, ispao lancun.
ovo su i moja razmišljanja.A što se tiče Priče o ljubavi i tmini (slijedi spoiler), najbolniji mi je taj zaborav u koji je njegova majka pala, odnosno u koji su je oni gurnuli - to što je više nikad nisu spomenuli i što je otac sve njene stvari bacio - to mi i sada lomi srce. Preselili se, otac se preoženio, dobio još djece, a onaj njihov život otprije - kao da nije ni postojao. Nije ni čudo da je čovjek doživio krizu identiteta i da je morao napisati knjigu s osobnom i obiteljskom poviješću koja seže do davnine.
Baš sam se sažalila nad tom njegovom majkom i njenim očajem. Pa zamislite da i vas tako, nakon (nedajbože
Eto, ispao lancun.
Oz kaže da on i tata nikad, ni jedan jedini put, nisu razgovarali o mami nakon što je umrla. mogu zamisliti kako je to Amosu bilo bolno.
stoga uopće ne čudi činjenica da su se on i tata toliko udaljili i da je Oz poželio prekinuti sve veze sa svojim prijašnjim životom.
ni sa svojom ženom nikad nije razgovarao o majci.baš mi je tužan i potresan taj krug šutnje u njegovoj obitelji. ova mu je knjiga bila jedina terapija, čini mi se.
definitivno snažna i potresna knjiga.
Meni je ta šutnja jako poznata i baš to je jedan od načina kako se ljudi brane od navale emocija koje ne mogu probaviti. Ne kažem da je dobra, ali prepoznatljiva mi je.ovo su i moja razmišljanja.
Oz kaže da on i tata nikad, ni jedan jedini put, nisu razgovarali o mami nakon što je umrla. mogu zamisliti kako je to Amosu bilo bolno.
stoga uopće ne čudi činjenica da su se on i tata toliko udaljili i da je Oz poželio prekinuti sve veze sa svojim prijašnjim životom.
ni sa svojom ženom nikad nije razgovarao o majci.
definitivno snažna i potresna knjiga.
I ne samo to. U toj knjizi sam prepoznala puno toga iz vlastitih razmišljanja i poimanja svijeta.
Na prijevod naslova nemam primjedbiinače, za ljubitelje engleskog izdanja, na tribini s Amosom Ozom u proljeće 2011. je rečeno da su iz engleskog izdanja izbačeni neki dijelovi (esejističkog karaktera), mislim da je riječ o 4. poglavlju i još nekim ulomcima.
Ja sam bila vrlo zadovoljna i s hrvatskim prijevodom (direktnim prijevodom s hebrejskog, a ne prijevodom prijevoda prijevoda).
i meni je poznat ovaj krug šutnje
shvaćam d aje teško progovoriti o nekim stvarima. u mojoj se obitelji dogodilo nešto slično, sjećam se kako me pogodilo kad sam saznala. posebno pogađa činjenica da netko o tome šuti i tko zna kako se osjeća kad ne može pričati :/
tanja, rat i mir nisam čitala. planiram svakako
obožavam debele knjige
naslov mi je predivan na engleskom. ali, nemam zamjerki na hrvatski naziv. meni je tmnina predivna riječ, bolje nego prazna tama :D
Murakami: Ljetopis Ptice rnavijalice
Kao i sve njegovo, ovo ima veliku preporuku!
moji su Djeca ponoći, Sloboda, Zaposjedanje (A.S.Byatt)
a jako me se dojmila i Madame Bovary
Davida Mitchella još nisam čitala, ali mi se čini da će mi se jako svidjeti
Knjige koje su me najvise dirnule bile su Demian od Hessea u srednjoj - cijelu noc sam imala kosmare nakon sto sam je procitala i jos sam dugo razmisljala o njoj, Ljubavnik lady C uz koji me potaknuo da zatrudnimi Tatarska pustinja, eto knjiga za totalno bacanje u depresiju, totalno upropasten zivot. Samo sam Demiana ponovo citala, al u drugom citanju vise nije bilo carolije i nije mi bas bilo jasno prvotno iskustvo.
Ajde da dodam još kojeg od "svojih" pisaca, kad se već nabraja
Uz spomenute Amosa Oza i Grossmana, životna otkrića su mi bili "Porodica Thibault" R. Martin du Garda, Čehovljeve "Stepa" i "Paviljon br. 6", Marinkovićev "Kiklop" i jedan kratak roman koji nije klasik, ali jako ga volim i često mu se vraćam - "Martinove strune" Sanje Lovrenčić.
Evo i još par mojih - Das weite Land, Arthur Schnitzler; Gloria, R. Marinković; Sloboda, J. Franzen.
I ja sam imala slično iskustvo s Demianom
I ja sam imala slično iskustvo s Demianom
sad, kad razmislim, najviše su mi u sjećanju ostale knjige koje sam čitala u srednjoj školi
tolstoj, ana karenjina
dostojevski, zločin i kazna
i marquez, pukovniku nema tko da piše. to mi je njegova najupečatljivija knjiga i još uvijek me trnci prođu kad se sjetim nekih dijaloga. kojih se, začudo, sjećam :munjena:
Meni je od Tolstoja još bolji Rat i mir.
Zapravo, tako mi je dobar da sam ga pročitala nekoliko puta i svaki put bila u transu. Tome je pridonijela i izvrsna Bondarčukova ekranizacija (ne znam je li itko gledao tu verziju filma, nekad se mogla posuditi u Filmoteci, dok je postojala).
Ima tamo nekih rečenica kojih se prisjećam gotovo svaki dan.
Jurana, mislim da ovo što si napisala ipak nije spoiler. Nije tajna što se desi s pripovjedačevom majkom, jer to piše i na ovitku knjige, a i spomene se relativno rano u samoj knjizi. Upravo je kompozicija ono što mi je posebno interesantno u Ozovom romanu, jer ne pripovijeda linearno, nego se sve vrti i malo-pomalo koncentrira oko središnjeg događaja.
U zadnje vrijeme mi fali takvih "velikih" knjiga, stalno nešto čitam, ali puno toga zaboravim u roku od tjedan dana
Veliki potpis pod ovo!Meni je od Tolstoja još bolji Rat i mir.
Zapravo, tako mi je dobar da sam ga pročitala nekoliko puta i svaki put bila u transu.
U zadnje vrijeme mi fali takvih "velikih" knjiga, stalno nešto čitam, ali puno toga zaboravim u roku od tjedan dana
Osim "Rata i mira" (kojemu se svake godine, pocevsi negdje od mojih teen-godina, vratim jednom godisnje, za gust), u takve knjige bih nabrojala i Steinbecka, "Istocno od raja", Maupassanta opcenito, Hemmingwaya, posebno s njegovim kratkim pricama (jako mi je draga "Brda kao bijeli slonovi"), Selimovica i "Dervis i smrt", Fitzgeralda s "The Great Getsby",
Od onoga sto nisu klasici, posebno su mi drage Andrea Newman i "A Sense of Guilt" i John Irwing, "A Widow for One Year", te Anita Diamond, "The Red Tent".
I ima toga jos, ali to je ono sto mi pada na pamet u ovom trenutku.
meni isto tolstoj ostavlja jedan poseban dojam
rat i mir nikada nisam dovršila, sad ste me sjetile
idealno za ovu zimu...
Uletila flopica, pa da editiram: u Priči o ljubavi i tmini mi je bilo tako lijepo kad je pisao o pričama koje mu je mama pričala, čudnim pričama, npr. o starom čovjeku u šumi koji je njegovao još starijeg čovjeka. Naizgled besmislena priča, al sam je probala ispričati svojim dečkima - i nevjerojatno, bili su oduševljeni.
Posljednje uređivanje od Angie75 : 26.10.2012. at 08:43
on topic: završila sam Na plaži Chesil i počela Coetzeeov Summertime
Dopuštate li da odem još offtopic?
Zar nije, laumi, svimbi i Angie, ljepši prijevod naslova A Tale of Love nad Darkness, nego naš Priča o ljubavi i tmini? Meni je naš zapravo neprivlačan, nekako neritmičan; da nisam našla na preporuke ovdje, ne bih je nikad uzela u knjižnici. Ja bih je, evo sad sam naš arogantna, prevela kao Priča ljubavi i tame (slog manje i više glasa a
Jutros u tramvaju započela Rushdieja "Istok, zapad" (TeFil - fali lipa na knjigicama!), početak obećaje, nadam se da je ostatak knjige zanimljiv kao prvo poglavlje!
iskreno, ne bi mi pasalo Priča ljubavi i tame
Priča o ljubavi i tmini mi je dobar naslov. naročito mi se sviđa odabir riječi "tmina" umjesto "tama" jer je "tmina" baš onako, poetična
viktorijanko jedna
Posljednje uređivanje od Angie75 : 26.10.2012. at 10:23
da, sva sam moody i gloomyviktorijanko jedna
Moram i ja procitati tu Pricu o ljubavi i tmini, sve mi bolje zvuci. A i Rat i mir
Jurana, je
već sama riječ tale je ljepša od priče, a o tmini da ne govorimo!
U medjuvremenu, palac dolje za "Fifty Shades of Grey". Banalno do boli, preporucujem preskok.
I palac gore za Tariq Ali, "U sjeni narova drveta". To je prva knjiga iz njegovog "Islamskog kvarteta". Ono sto mi se svidja je pitkost pisanja, opisi koji ti omogucuju da se uzivis u krajolike i mirise, odlicno opisana povijest Andaluzije nakon pobjede Isabelle i Ferdinanda, i uglavnom, za vikend pocinjem slijedecu knjigu iz kvinteta, "The Book of Saladin", i unaprijed se veselim.
Posljednje uređivanje od Elly : 26.10.2012. at 10:23
i ja sam zadovoljna s prijevodom na hrvatski direktno s hebrejskog
slažem se, tanja_b, za šutnju. to je sasvim legitimni i razumljivi obrambeni mehanizam. ali nakon nekog vremena, stvari treba izreći i imenovati, kako bi rane mogle zacijeliti.
Ma sve to stoji, samo što neki ljudi to naprosto - ne mogu. Ili ne znaju?
Na tu temu, izvrsnu knjigu (preporučujem svakako) napisala je Nancy Huston: "Rasjedi". Jedno od boljih djela koja sam čitala u zadnje 2 godine.
I ja sam zadovoljna prijevodom s hebrejskog, samo sam na prijevod samog naslova imala zamjerku, i to vrlo subjektivnu.
Tanja, je li Rasjedi beletristika ili psihologija?
Beletristika.
potpis pod rasjede. tu sam uzela preporuku za tu knjigu, jako dobra.
nakon američke pastorale, koja je uzgred rečeno zaista dobra, sa snažnom karakterizacijom likova i fino ispletenom radnjom, počela sam sa "the black album" hanif kureishi. nisam ga još čitala iako me mm uvjerava da je njegov roman intimnost sjajan.
mislim da jednostavno ne mogu. možda je netko odrastao da se o tome ne priča, ne spominje i jednostavno je tako nastavio.
sad si me
baš ću potražiti ovu knjigu koju si preporučila.
vjerujem da je mnogim ljudima teško izreći, imam toga dosta u svojoj obitelji. tužno mi je to jer problemi nisu nestali, samo su gurnuti pod tepih, a odnosi su i dalje loši.
Oz priča o toj tišini na takav način da se vidi koliko je ta tišina razorno djelovala na odnose u njegovoj obitelji. ne samo tišina u vezi smrti majke; općenito je to bio obrazac u njihovoj obitelji, kao i u mnogim drugim obiteljima.
Jurana, skroz se slažem s laumi vezano za tamu i tminu, imamo i iste razloge.
A i obje smo gloomy i moody.
On topic, posudih (napokon) Slobodu, a doma me čekaju još od prošlog puta Okajanje i America.
America je nešto sasvim novo, uzela sam jer mi se čini dobrim, vidjet ćemo.
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=8542
ja sam sinoć uzela rat i mir i uspjela sam uz moju sisavicu ciglih 30 str.pročitati
ovaj topic na mene djeluje jako dobro, moram priznati
apropos tmine i tame, meni je tmina toliko primamljiva i poetična riječ da mi jednostavno nijedna druga u ovom kontekstu ne može parirati...
Oz je bio prelijep dječak a ja ga nisam zamišljala baš takvog, dok je mama nerealno lijepa i sva je profinjena, a u mojoj mašti je bila više markantna nego lijepa...
pročitala dobar krimić- sestra i potresnu plavu bilježnicu
http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-1...ava-biljeznica
Hilary Mantel - Wolf Hall, je povijesni roman o Engleskoj iz vremena Tudora, pisan iz perspektive glavnog lika Thomasa Cromwella, kraljevog savjetnika i jedne od ključnih ličnosti raskola između Engleske i Vatikana/Rima. knjiga je napisana vješto i sjajno dočarava razdoblje.
na početku me mučilo mnoštvo likova, te silni henriji i tomasi, no brzo sam se našla uvučena u radnju i mogu reći da sam do kraja uživala u opisima intriga, ondašnjih pravnih i političkih odnosa, engleskog društva, itd.
Wolf Hall je prvi dio trilogije o Cromwellu, što sam doznala kad je autorica dobila Bookera za drugi dio, a istu nagradu je dobila i za prvi dio.
Anamar, hvala za ovu preporuku.
Cromwell je bas zanimljiv karakter, npr. u seriji "Tudori" mi se jako dopao nacin na koji su objasnili njegove motivacije i karakter, bas sam zeljna procitati neku ovakvu knjigu. Jos ako je dobro napisana, gdje ces bolje.
Upravo sam ju rezervirala.
David Trueba: Otvoreno cijelu noć, pročitala prema preporuci tanje_b.
Riječ je o dobrom romanu o obitelji sa šest sinova, koji se lako može zamisliti kao scenarij za (Almodovarov) film. to nije ni čudno, budući da je autor uspješan filmski scenarist.
Trueba piše o ljubavi (prije svega onoj muškoj), kako mladenačkoj, tako i onoj zreloj, naoko potrošenoj, te požudi. Muškarci u romanu su mahom nesretno zaljubljeni, a žene u začaranom krugu tipičnih rodnih uloga i zlostavljane.
Knjiga je puna humora i ironije, a čita se u jednom dahu!
gledala sam Truebu neki dan na TV-u i jako mi se svidio
ovo ću svakako pročitati
jel netko čitao Coetzeea? ja sam pročitala Summertime, nisam nešto očarana. ima netko kakvu preporuku za još nešto njegovo?
sad sam uzela Lodgeove Misli.
Misli su odličan roman!
A od Coetzeea sam, isto kao anamar, čitala Sramotu.
Pravila pisanja postova
