Sve ti je jasno![]()
Meni se Penelopeja jako svidjela.
Dakle, Jurana, ne uzimaj
Anci, ti i ja, čini mi se, tu smo negdje.
Ustvari, što si ti ono rekla za Otmjenost ježa i Korekcije?
Svimbi
Meni je Otmjenost jeza bila dosa dobra, onako topla i neobicna.
Korekcije ne procitah :D
Aha, ja niti jednu od te dvije nisam uspjela pročitati.
Pa onda smo na pola![]()
Bijeli tartufi zimi http://booksa.hr/knjige/proza/bijeli-tartufi-zimi , mislila sam se par puta da je ostavim i uzmem Otmjenost jeza koji me čeka, ali izdržala sam do kraja . Ako izuzmem detaljne opise hrane sve drugo mi je bilo površno.
Za knjigu Osmi povjerenik se slažem, bila mi je divna, predstavu nisam gledala, a nakon vaših komentara neću se ni truditi![]()
Meni se isto Penelopeja svidila, iako je se ne sjećam puno i mislim da je jako bitan trenutak i mjesto na kojem me pronašla
a Otmjenost ježa... pročitala sam je do kraja, bilo je dijelova kad mi nije bila loša, ali me bar 70% nervirala. Točnije, nervirale su me dvije glavne junakinje strašno, bogati, one su jako pametne i profinjene, i s visokog trona promatraju sve ljude oko sebe, svi su ostali debili.
Ja sam od njega čitala baš samo taj, Pričaj mi o njoj, i bio mi je ok, ali ništa što bih dugo pamtila. Zato se i nisam toliko žurila s njegovim drugim djelima, pa još nisam stigla ni do Osmog povjerenika...
A sad kako sam krenula s Pjesmom vatre i leda, ne znam ni kad ću stići išta drugo
aaaaaaa, život je jednostavno prekratak![]()
Osmi povjerenik je stvarno odlican! Ja bih htjela procitati i Pricaj mi o njoj.
Inace, Penelopeju dam procitala, nije mi nesto.
Sad sam uzela Srednji spol i nesto od Jergovica, Drugi poljubac Gite Danon.
Jergovica ja i nisam puno citala, sarajevski marlboro i rutu tannenbaum. Ruta mi je bila nelosa. Recimo, 3 od 5![]()
Osmi povjerenik je u odnosu na druge njegove romane kao da je ukrao nekome rukopis, kao u onom filmu Woodija Allena.
Pričaj mi o njoj toliko asocira na stvarnu sudbinu Siniše Glavaševića da je meni bilo nelagodno čitati tu knjigu.
Pricaj mi o njoj sam prvu procitala, i to nakon sto ju je Zrinka pohvalila na ovom topicu broj 1
dobra mi je bila, stvarno dobra
ali Osmi je majstorski
ustvari, potpisujem Mimu
EllyI ja sam jednu takvu prosli tjedan. Jedino nije Britich nego Americal chick-lit:Tales from the yoga studio, Rain Mitchell.British chick-lit. Onako, za opustanje i zaboravljanje
Uf, ovo je zato što ga nisi puno čitala.
Meni je tek kad sam pročitala pravu biografiju Lee Deutsch postalo jasno koliko je Ruta Tannenbaum loša knjiga. Ali baš loša.
Od Jergovića su mi puno bolja neka njegova ranija djela, Mama Leone, npr., ili druge njegove priče. Njegovi romani su mi s vremenom postali predvidljivi i sve teže čitljivi. Roman "Otac" sam doživjela kao puko izbacivanje frustracija, a ovaj novi "Rod" se ni ne usuđujem uzeti u ruke![]()
Zaboravljate li pročitano? Mislim, naravno da zaboravljate, ali događa li vam se da neku knjigu možete opet čitati, a da vam je većina knjige kao da ju prvi put čitate (znate kostur priče, ali ostalo…)?
Sad mi je palo napamet da mi je davno super bila Povijest pornografije od Tribusona, ali nemam pojma o čemu se više radi. Zapamtim naslov baš zbog toga što mi je knjiga bila dobra, što me se dojmila, ali često ono napisano ispari.
Lastane...
Kad sam bila mlađa sam ustvari dosta prepisivala iz knjiga, citata, zanimljivosti i sl., ali kako sam se i dosta puta selila takvi su mi moji notesi postali i teret, pa sam prestala, čak ne znam ni gdje su mi više oni stari. Iako, kad sad gledam, žao mi je što sam prestala. Sjećam se koliko sam listala stare i koliko su mi se neki citati zbog toga urezali u sjećanje za cijeli život. Ovako kad čitam sve mislim zapamtit ću to, no nakon sljedeće 3-4 knjige sve ispari...![]()
Sad mi je lakšeJa sam isto zapisivala, također više to ne radim
![]()
Baš iz ovog razloga (a i nekih drugih) sam prije 6 godina počela voditi bilješke o pročitanim knjigama. Ne zapisujem radnju, nego dojam, mišljenje, stav. I baš mi je zgodno s vremena na vrijeme prolistati te bilješke. Samo mi fali kazalo, npr. znam da sam neku knjigu pročitala, ali ne znam više koje godine, pa moram sve listati ispočetka![]()
Ja sam pocela zapisivati prije godinu i pol, cak mislim poucena iskustvima s ove teme.
Zapisujem mjesec i godinu kad sam citala, svoj dojam, a ponekad i citat.
Biljeznica je jako lijepai super mi je to!
Tanja, vezano za Rutu... nisam citala biografiju Lee Deutch, gledala sam film
Ne znam koliko je film slican stvarnim dogadjajima, no razlikuje se u svakom slucaju od Rute. Iako Jergovic sam kaze da je odustao od namjere da opise zivot Lee Deutch i da je namjerno promijenio social background jer nije uspio napisati pravu biografiju. No nije mi jasno zasto nije potpuno promijenio pricu. Zasto je odabrao prakticki najupecatljivije detalje Leine biografije: gluma, ples, HNK, spominjanje cuda od djeteta itd. Jer sve to previse podsjeca na Leu D.
Posljednje uređivanje od Anci : 02.02.2014. at 11:00
Ako misliš na film "Lea i Darija", on je još gori od Jergovićevog romanau stvari, film mi je totalni promašaj. Bio je par puta na tv, prvi put sam ga još odgledala iz znatiželje, drugi put mi je bio negledljiv.
Knjiga o kojoj sam govorila je ova: http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=4822
Znam da nije više top tema, ali Atlas oblaka sam jedva pročitala.(Jurana, moram
) Točnije, zadnjih 100 str. niti nisam, pogledala sam film
Fascinirana sam samom maštom autora, pričom, vještinom i stilom pisanja, ali…nije mi to bila jedna od onih knjiga koju ne mogu ispustiti iz ruku.
Film na nju mi je baš sjeoOnih sto stranica je zauvijek ostalo nepročitano zbog njega.
Evo ja ću.
Potpisati tangerinu za Otmjenost ježa.
Ali mene je više od junakinja nervirala činjenica da je u ovim godinama, u 21. stoljeću ponovo čitam Proljeća Ivana Galeba. Kakav crni roman-esej u ovo vrijeme?!
Vrhunac mi je razmišljanje samouke kućepaziteljice o položaju mladih znanstvenika na sveučilištu.
A u principu, bez tih njenih promišljanja, knjiga bi imala 45 stranica
Palomu mogu lakše svariti, jer se i ja ponekad osjećam kao ona, nikako da uhvatim pola sata da mislim u miru.
Čitam Divljinu.
Radi se o planinarenju Stazom pacifičkih vrhova, dugom više od 4500 km. Kad sam pročitala opis knjige, sjetila sam se dokumentarca o stazi po Apalačkom gorju koji sam gledala na TV, a koji me je fascinirao, odnosno fascinirala me činjenica da ljudi daju otkaz i odu pješačiti nekoliko tisuća kilometara pa planinama, od zadnjeg snijega proljeća do prvog snijega jeseni.
Knjiga je vrlo čitljiva, rekla bih kao neki putopisni Jedi, moli, voli, ali bez religije.
Zapravo bi bilo preciznije reći da je autobiografska proza nego putopis.
Sviđa mi se.
Vecina knjiga koje sam citala u zadnjih 15-ak godina su bile moje pa sam si onda dala oduska sa potcrtavanjem i prepisivanjem nekih citata na unutrasnje strane korica i na kraju datum kad sam ju procitala i par recenica mog dojma.
Iiiiiiiii, sad moram priznati da sam neke citala po drugi puta i cudom se cudila od kuda sve te zabiljeske i to jos mojim rukopisom-a ja se nicega ne sjecam!
A bilo je i situacija da sam citala posudjene knjige i cinile mi se poznatima pa bi onda tek nakon pola knjige shvatila da sam ju u nekoj dalekoj proslosti vec procitala.
Sad od kad imam e-citac situacija je jednostavnija jer imam lijepo statistiku sve sto sam procitala, cak i sa slicicama korica od svake knjige.
Kasnu obitelj
teško mi se skoncentrirati, te duuuge rečenice me pomalo iscrpljuju
s druge strane mi se čini tako primamljiva, svka stranica me vuče na još...
Nemoj odustati, to je stvarno izvrsna knjiga! Ući ćeš u štos s tim njezinim dugim rečenicama, možda počneš i razmišljati kao Zeruya nakon nekog vremena![]()
Ne, ne, ne odustaj!
Posljednje uređivanje od Anci : 08.02.2014. at 07:58
neću odustati, užasno sam znatiželjna kako će se odvijati stvari![]()
Ja citam Srednji spol i dosla sam izraziti svoje odusevljenje tom knjigom! Otprilike sam na pola.
To mi se desilo upravo ovog vikenda sa Kinsellinom "Can You Keep a Secret?". Znam, sjecam se, da sam ju procitala; dopala mi je ponovo u ruke, krenem ponovo i ono - blank, kao da citam prvi puta.
S obzirom da se radi o apsolutnom chick-litu, zapravo i nije bilo lose da se ponovo nasmijem. Inace onak, srednja zabava i ocito lako zaboravljiva..
Jos sam kroz ova kisna popodneva procitala Sophie Hart, "The Naughty Girls' Book Club" - apsolutno bezveze, preskocite.
Trenutno citam Margaret Simpson, "Rivals for the Crown" - onak, mrvicu povrsna no vrlo pregledna engleska povijest od Henrika VIII do Elizabete I. Mozda je (previse) jednostavno napisana, no sasvim je zgodna za lagano povijesno stivo i ne zadire u banalu.
čitam odličnu autobiografiju Ludwiga Bauera, Toranj kiselih jabuka
po preporuci tanje.b, čini mi se
baš guštam, ne mogu se odlijepit od nje
laumi, hvala na preporuci! i tanji
ja sam si baš snimila negdje tu njegovu knjigu i planirala je posuditi. jesi čitala još što njegovo?
ja sam dovršila Srednji spol i svaka preporuka, čista petica! predivna je knjiga.
tko nije upoznat... radi se o priči jednog hermafrodita, rođenom kao djevojčica koja u pubertetu otkriva da je dječak. priča započinje još oko 1920. dolaskom njezinih (njegovih) djeda i bake u ameriku i prati povijest njihove obitelji. u svakom slučaju- odličan roman!
sad razmišljam što bih čitalapa malo čituckama neke jergovićeve priče (drugi poljubac gite danon) i neke su mi ok, a u nekima je baš pretjerao i nije mi sjeo.
na ebook readeru imam kratke priče georgea saundersa, tenth of december pa i to malo čitam: http://www.goodreads.com/book/show/1...th-of-december
posudila sam siri hustvedt, ljeto bez muškaraca no nisam još počela. njezin roman što sam volio mi je bio super.
jel netko čitao ljeto bez muškaraca?
nisam još ništa njegovo čitala, ali svakako hoću
Srednji spol sam gledala u knjižnici, stavljam na listu
Anci, jesi čitala Alice Munro? nedavno je objavljena kod nas i treća zbirka njenih pripovijetki, Dragi život.
jesam, čitala sam too much happiness. super mi jeno naša knjižnica je prilično slaba to pom pitanju
pa ću probati naći za ebook čitač.
ja bih htjela pročitati bauerov zavičaj, zaborav: http://fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=466
I meni je roman "Što sam volio" odličan i svojedobno mi je bio pravo otkriće. Zato me "Ljeto bez muškaraca" tim više razočaralo. Pročitala sam ga do kraja, ali uopće mi nije sjela knjiga.
Drago mi je da vam se sviđa Ludwig Bauer. Ja ga rado čitam jer zaista lijepo piše, ima odmjeren stil i lijepe rečenice, iako mu je stil u nekim djelima pomalo uštogljen. Ali "Toranj kiselih jabuka" mi je bio puno bolji nego što sam očekivala.
Također mi je od njega dobar "Zavičaj, zaborav", i sad već antologijska "Kratka kronika porodice Weber". "Patnje Antonije Brabec" i "Karusel" su mi bili tak-tak (za Karusel se uopće više ne sjećam o čemu se radi), a "Zapise i vremena Nikice Slavića" nisam uspjela pročitati do kraja, koliko su mi bili dosadni.
E da, i "Partitura za Čarobnu frulu" mu isto nije loša.
Meni je pala šaka knjiga Svjetlo za duhove http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=9254
Probala sam je pročitati onak, s pol guzice, kako čitam zabavnu literaturu, ali nije išlo. Morala sam si dati truda, ali se isplatilo.
Topla preporuka za one koji vole Jamesa Joycea i takav stil pisanja. Za one koji se boje starenja - savjet: izbjegnite ovu knjigu
Ponovo čitam Snježnicu i Tajnu lepezu, imam ju na svojim policama, definitivno mi je to najdraža knjiga. A u njoj nema nimalo dragosti, već puno bolnosti i tuge, kinesko podvezivanje stopala, prestrašno. Ali i snažni ženski duh.
Maloprije sam posudila Darkroom i Naš čovjek na terenu. Za Jegericu očekujem da bude na nivou, ali za Perišića ne znam što bih očekivala, jer ga do sada nisam čitala. Što kažete?
Ja posudila Josipa Mlakića, Ljudi koji su sadili drveće.
Još ga nisam čitala, ne znam što da očekujem.
Zadnje pročitala Mame strogo povjerljivo, onak, recimo zabavno, kao što bi Peterlin rekla, za čitanje s pola guzice.
Prije toga Stephen King, Zmajeve oči. Bajka, ne horror, dakle atipično, a čitam i da se stoga njegovim hard-core fanovima ne sviđa.
Meni je ok, a bit će OK i vašim starijim klincima, ljubiteljima fantasyja.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 01.03.2014. at 12:14
Pročitala obje u jednom dahu. Dobro, u dva daha, ipak su bile dvije knjige
Oduševljena sam i jednom i drugom! Naš čovjek na terenu je genijalna knjiga, a pretpostavljam da sam ja među malobrojnima koji nisu pročitali Darkroom pa ju ne trebam posebno hvaliti. Ipak, za one koji ju nisu pročitali, preporuka, lagana, duhovita, na momente sjetna knjiga pisana u obliku dnevnika, anegdota, razbacanih sjećanja.
Zivjet cemo bolje, Maje Hrgovic...odusevila se
Prije toga Pintarica, U tvom zagrljaju zaboravljam....umrla od smijeha![]()