A vidi kako se lijepo dopisivala s Alice Munro.
I u ovom intervjuu doživljena je kao mjestimično holivudska, ali meni se uoće nije činila takva.
A vidi kako se lijepo dopisivala s Alice Munro.
I u ovom intervjuu doživljena je kao mjestimično holivudska, ali meni se uoće nije činila takva.
Nedavno sam ovo procitala i nije mi bila tako losa. Zapravo, ipak mi se cini da je do kraja puta na neki nacin sazrela. Kod te mi je knjige smetalo sto je manje fokus na prirodu i samo pjesacenje, nego na njen zivot prije puta. Ona mi se nije svidjela kao lik, ali fascinantno mi je da se netko odlucio na taj put tako sam jer sam bila u Sierrama i ne pada mi napamet provesti tamo ni jednu noc kampirajuci, kamoli prehodati citav put sama samcata.
Ne znam, ja je uopće nisam doživjela "holivudski", nego naprosto neozbiljno![]()
Ja sam baš sinoć čitala kako se Šalković penjao na neku planinu na Novom Zelandu u kratkim hlačama i majici i kako je krenuo u 14 sati iako su mu rekli da treba 9 sati za uspon i povratak i kako je u vijetnamki išao na Antarktiku. Tako da ih ima itekako neozbiljnih svugdje.
I onda se čudimo Česima na Velebitu u japankama!
Zanimljivost: kad je Rostuhar htio ići u džunglu na Papua Novoj Gvineji, vodič ga u prvu ruku nije htio voditi jer je po govoru zaključio da je R. Čeh, a čovjek je odlučio da nikad više neće voditi Čehe. Vodio je neke ranije i vidio da su totalno neozbiljni i da nepripremljeni idu na ekstremne ekspedicije. Dobar glas daleko se čuje!![]()
E, baš to.
Meni bi stvarno bilo žao da netko pod utjecajem takvih knjiga ili avanturista poželi npr. prehodati Velebit ili Biokovo bez ikakvog prethodnog planinarskog iskustva, ili da se dovede u opasnost, a sve zbog "viših duhovnih ciljeva".
Inače, od takve "planinarske" literature, neusporedivo mi je bolji "Put" Nejca Zaplotnika, pa preporučujem, tko još nije imao prilike čitati.
Haha, napisala sam da je to putopisni Eat Pray Love bez religije.
Ali ja bez problema mogu odvojiti osobnost autorica od napisanoga. Meni je to jednostavno gušt čitati jer pripovijedanje ide glatko, ima autoironije i duhovitosti (više kod Gilbert), a zanimljiv mi je i taj faktički dio - čega sve ima na ovom svijetu. Što pritom mislim o protagonisticama ne kvari mi dojam.
Baš sam nakon Divljine uzela čitati hrpu putopisa - i Boris Veličan je išao na velike hodačke ture - od Petrograda do Pariza i od Zagreba do Sahare, pa zatim Boku i Šalkovića - i svi su mi oni kao osobe strani - ali knjige svejedno klize.
Također svi pokušavaju prodati neku ideologiju vezanu uz svoja putovanja, na što uopće ne nasjedam, ali me ni ne nervira.
Još nešto: meni ne ide na živce kad ljudi u knjigama rade gluposti. Vjerojatno to govori o meni nešto nelaskavo, ali ja se osjećam bolje sama sa sobom kad vidim kakav nered ljudi znaju napraviti od svog života.
Ipak neću staviti škartoc![]()
Eh da, i Veličan mi je svojedobno išao na živce
A Boku jako volim čitati i jedva čekam novu knjigu.
Meni kod svih naših putopisaca ide na živce njihov snobizam - razlikovanje turista od putnika - jer su oni svojim načinom putovanja zasigurno zadužili čovječanstvo i nisu ista vrsta kao jadni nepustolovni turisti
Baš svi imaju tu spiku, čak i Boko, ali je Rostuhar ispao pomirljiviji vezano uz to u Degustaciji slobode.
Kad ste već kod Šalkovića, bile su mi izvrsne njegove kratke priče "Ne primamo vilenjake", nema veze s putovanjima
i fora je zaokruženo
završila kasnu obitelj, napokon
moram reći da me iznenadila, nisam očekivala takav završetak
dojam nakon ove knjige uopće ne mogu uobličiti u riječi
izazvala je u meni i znatiželju i melankoliju i tugu i olakšanje, sve u jednom
u svakom slučaju preporučujem je za čitanje
Citam Tumac boesti Jumpha Lahiri. Divne i emocionalno savrseno rezonirane pripovijetke. Za sve ljubiteljice Alice Munro- mene se Jumpha jos vise dojmila!
Ja sam citala njezinu knjigu Imenjak. Ne pamtim puno jer je bilo davno, ali se sjecam da mi se svidjela.
Hvala za preporuku, posudit cu je, vidim da je ima moja knjiznica i bas sam nesto sve pocela brljati s citanjem, nikako da mi nesto sjedne. I pocela sam vise gledati tv![]()
Ja sam krenula s For Your Own Good: Hidden Cruelty in Child-Rearing and the Roots of Violence.
Ne znam zasto sam pozeljela citati o traumaticnom djetinjstvu Hitlera. Ali eto, uzela sam je u ruke.
I pretesko mi je. Ne pisanje i stil, vec sadrzaj.
Bas me jeza prolazi dok je citam. Ovako nesto vec duuuugoooo nisam citala. Borim se s time da je ostavim (jer je prestrasna) i da je zavrsim (jer mi je interesantno).
Knjiga polu-znanstveno opisuje jedan od uzroka nasilja: odgoj tj. (ne)suptilno zlostavljanje i maltretiranje djece, te kako to utjece na individuu (one individue koje su razvile neko zlostavljacko ponasanje kasnije u zivotu).
U slucaju da te zanima tematika stanja svijesti u Njemackoj i Austriji u doba Hitlerovog djetinjstva mozda nije lose pogledati film Bijela vrpca. Mislim da njegova psihologija nije izoliran slucaj, ali je splet povijesnih okolnosti doveo do njegovog politickog proboja.
Ontopic, citam All Joy and No Fun: The Paradox of Modern Parenthood
Po preporuci odavde sam posudila dvije super knjige: jhumpa lahiri, tumac bolesti i ludwig bauer, partitura za carobnu frulu.
Odlicne su obje.
Alice Munro "Runaway"
Ne znam je li objavljena kod nas, nije tako nova, ali mi je najbolje njezino djelo koje sam pročitala. Totalno sam fascinirana pričama. Ovaj put u nekoliko pripovjetki zaredom piše o istom liku, tako da se dobije stvarno dubok uvid u njega. Baš ti da misliti.
Hvala, Angie! Bas cu je potraziti.
Ja vise nisam tako odusevljena carobnom frulom
Naime, puno, puno bolja mi je prva polovica romana. Nakon toga mi se nekako sroza :/
Posljednje uređivanje od Anci : 23.03.2014. at 17:07
Zavrsila Hosseinijevu "A planine su odjekivale"
Vec je ovdje na nekim ranijim stranicama napisano sve o njoj; nije ostavila neki poseban dojam na mene, ali svakako da nije ni jedna od onih koja bi se zaboravila nakon par procitanih drugih knjiga. Naravno, preporucujem je dalje
Šopingholiarka se udaje od Sophie Kinsella
obavezna lektira za sve šopingholičarke i buduće madenke![]()
Elizabeth Buchan: "Beatrix Potter : the story of the creator of Peter Rabbit" - brzinska biografija Beatrix Potter - E. je imala nesto za skolu, pa je i mene zaintrigiralo... Brzinsko, zanimljivo stivo bez previse "novih" podataka.
Julia Stuart: "The Pigeon Pie Mystery" - viktorijanski krimic sa Hampton Court dvora, zabavno, atmosferom malcice podsjeca na A. Christie, no svjeze, s hrpom zanimljivih trivia podataka. Preporuke.
Zadie Smith: "On Beauty" - nije mi legla. Da stavim skartoc?![]()
Super je povremeno od djece ukrasti knjigu. Ja sam nedavno bas uzivala u maji gluscevic
Zadie smith
Meni je ta bila dobra, bas mi se svidjela. Drugo nisam citala, pocela sam, doduse, bijele zube ali nike islo, nisam bila in the mood :D
Angie, dokopala sam se munroice i runawaya!
I dovrsila sam partituru. Na kraju sam ipak zadovoljna. Dobro je pisana. Bauer ima bas lijepe recenice. Malo mi je sredina romana isla na zivce i oni amerikanci koji su mi kao neka sekta, ali knjiga je u globalu dobra.
Ne primamo vilenjake - nimalo originalne priče Hrvoja Šalkovića, predvidive, ogoljene, plitke.
Pocela Prijevremene izbore prije par dana i zao mi sto nemam dovoljno vremena da je brze citam
Posljednje uređivanje od Vjeverica77 : 28.03.2014. at 22:56
Osmi povjerenik - po preporuci odavde - mogao bi mi biti dobar, tek sam počela pa ne mogu reći više
u zadnjih nekoliko mjeseci sve knjige sam pročitala po preporuci s ovog topica, pouzdan se pokazao moram priznati...
Prijevremeni izbori su baš zanimljivi i pitki
meni idealno štivo za odmoriti uz čaj i dekicu, onako baš za dušu
Također sam u čitanju Osmog povjerenika....![]()
Posljednje uređivanje od palčica : 04.04.2014. at 19:32
Jeste li čitale Doris Lessing i Zlatna bilježnica i Ugrešičkinu Šteficu Cvek u raljama života. Negdje sam zagubila cijelu malu knjižicu sa preporukama i dojmovima meni dragih knjiga u razdoblju kada sam ih valjda četiri tjedno gutala. A njih sam se iz ne znam kojeg razloga danas sjetila.
jesam, davno i jos se sjecam da mi je bila odlicnaUgrešičkinu Šteficu Cvek u raljama života.
Upravo sam dovrsila roman kristiana novaka, crna mati zemla.
Uh.
Potresan je i jako, jako dobar.
Ne bih htjela spojlati buducim citacicama ovog romana... Ali
Roman izmedju ostalog pokazuje djecje vidjenje svijeta, njegovo poimanje dogadjaja oko sebe, tumacenja recenica koje izgovaraju odrasli. Pausalnih recenica koje dijete shvaca doslovno. I sto mu se nakon toga dogadja.
Puno sam i rekla. Procitajte ako vec niste![]()
Posljednje uređivanje od Anci : 05.04.2014. at 23:30
Meni je to jedna od najboljih (ako ne i najbolja) knjiga pročitana prošle godine
I posebno mi je drago što sam prije 2 tjedna imala prilike sudjelovati u razgovoru s autorom - u sklopu književne radionice CeKaPe-a. I bilo je baš super, čovjek je vrlo normalan, simpatičan i ugodan sugovornik.
Problem je u knjigamaNego, digla sam i Polusan od Ratka Cvetnića i Đavle od papira od Zorana Pilića. Je li itko čitao, jeste pisale o tome?
Đavlima sam dala fore oko 100 str., ali nije išlo, ne sviđa mi se ni tema ni stil pisanja.
S Cvetnićem nešto drugačiji dojam, lijepo i pametno piše, ali je dosadan, što jest jest![]()
Posljednje uređivanje od Optimist : 29.04.2014. at 21:00
Pročitala sam Rasjede.
Odlična je. Nakon Črne mati zemle mi je izvrsno sjela - još priča iz perspektive djeteta. Ovo je jedna od onih knjiga koje ne bih ispuštala iz ruku, ali sam se ipak disciplinirala da je ne progutam prije vremena.
Pogledala sam komentare ljudi na internetu i vidim da je mnogo ljudi zgroženo likom Sola, prvim dječakom. Meni nije ništa posebno odvratan, a vama?
Ali bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi on bio kao roditelj.
Moram priznati da joj jednim malim dijelom nisam povjerovala - možda baš taj Sol - kao da piše manifest o modernom odgoju, a i Kristina, uz nju mi je ostalo najviše nepoznanica, a i bilo mi je teško povjerovati da se takva promjena tako jednostavno dogodila u šestogodišnjoj djevojčici.
Svejedno za svaku preporuku.
Hvala, Optimist.
Divna je knjiga. Središnji dio mi je najdraži, ali ne nalazim mana ni prvom i trećem.
Knjiga mi je potresna, ali mi nije teška za čitanje. Meni nisu teške teme, nego više neko opće viđenje svijeta koje neke knjige imaju. Ovakve knjige u kojima se zna što je dobro i što je zlo, i što je sreća i što je nedostatak iste, mene ne uznemiruju, koliko god je patnje u njima.
Ne volim one koje sve relativiziraju i gdje piscu njegovi likovi idu na živce.
Htjela sam prije komentirati pa sam odustala, ali sad kad si napisala...
Imam maaaalu zamjerku prvom dijelu knjige. Tema mi se svidjela od samog početka; prve stranice jako zainteresiraju čitača i vuku ga da čita dalje.
Ali…stekla sam dojam da je pisac imao malu zakočenost u prvom dijelu knjige, kao da je tek uzimao zamah i opustio se kad je krenuo na glavni dio.
Nekako mi je taj dio malo uštogljen (a zapravo je kao kul), isklišeiziran, kao da se fura na nekoga, na nečiji stil (iako nisam mogla procijeniti na čiji), osjetila sam mrvicu usiljenosti, teškoće pisanja.
![]()