 |
|||
Hvala, Optimist.
Divna je knjiga. Središnji dio mi je najdraži, ali ne nalazim mana ni prvom i trećem.
Knjiga mi je potresna, ali mi nije teška za čitanje. Meni nisu teške teme, nego više neko opće viđenje svijeta koje neke knjige imaju. Ovakve knjige u kojima se zna što je dobro i što je zlo, i što je sreća i što je nedostatak iste, mene ne uznemiruju, koliko god je patnje u njima.
Ne volim one koje sve relativiziraju i gdje piscu njegovi likovi idu na živce.
Htjela sam prije komentirati pa sam odustala, ali sad kad si napisala...Jurana prvotno napisa
Imam maaaalu zamjerku prvom dijelu knjige. Tema mi se svidjela od samog početka; prve stranice jako zainteresiraju čitača i vuku ga da čita dalje.
Ali…stekla sam dojam da je pisac imao malu zakočenost u prvom dijelu knjige, kao da je tek uzimao zamah i opustio se kad je krenuo na glavni dio.
Nekako mi je taj dio malo uštogljen (a zapravo je kao kul), isklišeiziran, kao da se fura na nekoga, na nečiji stil (iako nisam mogla procijeniti na čiji), osjetila sam mrvicu usiljenosti, teškoće pisanja.
Pravila pisanja postova
