Uzmi Crnu kutiju.
I meni je jako draga Prica o ljubavi i tmini (samo je debela).
I ova nova, Medju svojima je lijepa. To su price iz kibuca.
Uzmi Crnu kutiju.
I meni je jako draga Prica o ljubavi i tmini (samo je debela).
I ova nova, Medju svojima je lijepa. To su price iz kibuca.
Imam dojam da su ženski likovi Amosu Ozu slabija stranaProbaj ove knjige koje ti je Anci preporučila. Moj favorit je Priča o ljubavi i tmini, nijedna druga nije me se tako dojmila (iako on općenito jako lijepo piše, pa to može nadomjestiti i nedostatke u karakterizaciji likova).
I meni je izbor knjige cudan. Ocekivala sam nesto drugo, npr. Manzonijeve "Zarucnike" ili nesto slicno. Bas sam ostala paf.
I iskreno se nadam da ce, kad moja dospije do te "e. medie" (8.) promijeniti knjigu.
(Ne bih voljela da promijene profesoricu, jer mi se, sa tih par razgovora kod upisa, cini zena na svom mjestu, a E. je imala par pripremnih predavanja i jako joj se dopala).
RE: ovo boldano, da ga vise ne shvacas autenticno - to se i meni dogodilo nakon "Tisucu zarkih sunaca". Cak nekako nemam uopce namjeru procitati "A planine su odjekivale", bas iz tog razloga.
Upravo citam Mary Wesley, "The Camomile Lawn" - i odusevljena sam, ne mogu je ispustiti iz ruku.
Stil i tema su me, barem na pocetku, posjetili na McEwanovo "Okajanje", medjutim poslije me je posve obuzela vlastitim stilom i ritmom.
Planiram i ostale njene knjige staviti na wish-listu za godisnji.
I moj favorit, meni je ta knjiga predivna. Ali mozda neće u svakom trenutku svakome odgovarati, čini mi se da se za nju treba pripremiti. Ja sad čitam "Među svojima", i ona je jako lijepo pisana, meni je Oz baš drag.
I Tanja, ovo što si napisala za Hosseinija, upravo to je i moj dojam.
U zadnje vrijeme sam pročitala "Sluškinje" i "Kradljivicu knjiga", obje su prekrasne. Nemam potrebu komentirati previše jer uglavnom čitam knjige po preporuci sa ove strane pa je već sve rečeno
Trenutno čitam i "Socijalizam će se vratiti" (zbirka kratkih horor priča)-Petar Hajdić. Kratke horor priče predstavljaju trenutno stanje u Hrvatskoj![]()
nije ni meni bio wow mozda zato sto su mi sv rekli to je must read pa sam ocekival vise.
procitala sam sve od Elif Shafak
40 prvila ljubavi mi je predivna ( unatoc naslovu)
kao i Kopile Istanbula, a i Usljiva palata i Cast su ze preporuciti
Munro ce pricekati jos malo ali sam se bacila na Franzena citam Slobodu so far so good.
Jel netko čitao 100% pamuk ivane simić bodrožić?
ne mogu se sjetiti jel netko o tome pisao...
tražim neki rođendanski poklon, a htjela bih da bude, ako je moguće, knjiga nekog hrvatskog autora. ako ne nađem nešto prigodno, uzet ću stanišićakoji niti je iz hrvatske niti piše na hrvatskom, ali mi je super
i da, izvrstan mi je novak, jedino je tematika teška :/ pa ne znam jel prigodna za poklon.
Posljednje uređivanje od Anci : 12.08.2014. at 15:56
Kupi radije njene pjesmice 'Prijelaz za divlje životinje' - meni je njena poezija draža od proze, premda inače uopće nisam poetična.
Tog Stanišića, dakle 'Kako vojnik popravlja gramofon' sam sad pročitala, samo sam se zapisala na krivoj temi, i stvarno je jako dobra knjiga.
Samo da se nadovezem, nedavno bila kod prijatelja koji imaju sina od 18 godina - i on je u '3. media' (8. rz) citao "Gonica zmajeva". Bas izgleda da je neophodna i nezaobilazna. :/
Knjigu sam dovrsila i ostala pri prvom dojmu, stvarno mi je odlicna.Upravo citam Mary Wesley, "The Camomile Lawn" - i odusevljena sam, ne mogu je ispustiti iz ruku.
Stil i tema su me, barem na pocetku, posjetili na McEwanovo "Okajanje", medjutim poslije me je posve obuzela vlastitim stilom i ritmom.
Planiram i ostale njene knjige staviti na wish-listu za godisnji.
Trenutno zajedno sa E. citam 5. po redu iz The Royal Ballet School Diaries.![]()
maruska, meni je ozova crna kutija bas dobra
Pročitala Priča o gospodinu Sommeru. Knjiga je Patricka Suskinda, autora Parfema. Kritika kaže potvrđivanje talenta.
Duža pripovijest, crtica iz djetinjstva u kojem svi mi imamo nekog tajanstvenog, upletenog u rekla-kazala priče, lika. No, možda sam ja više očekivala. Malo, kao da se autor nije mogao odlučiti koliko će kao pripovjedač imati godina. Nekad mi je djelovao predjetinjasto, možda imam krivi dojam. Na kraju je više o njemu, razumljivo, a tako malo o gospodinu S. Nekako sam imala valjda na osnovu kritika drugačija očekivanja, no pitka je. Nije ostavila velikog traga na meni. Mogu je čitati i klinci.
Čitam sada Ljubav malim slovima Francesca Mirallesa. O samotnjaštvu jednog profesora. Čini se dobrom.
Ja ne bih Ivanu Bodrožić za poklon. Meni nije sjela, a poznam i dosta ljudi kojima ne leži. Nekog bih drugog izabrala.
Oliver Bottini "Po nalogu očeva"
ne znam jel se tu spominjao, njemački kriminalistički roman.
Interesantan jer se spominju volksdojčeri iz Hrvatske, Bosne i Srbije, radnja se djelomično odvija i u našim krajevima, ali nikako mi nije sjeo stil pisanja, radnja teče iritantno nečitko.
Angie, meni je bio ok, ne odlican, ali ok za citati.
Ian McEwan: Chesil Beach. Odlicna, hvala na preporukama!
Slijedece na lageru imam njegov Amsterdam.
Konacno da se jos nekome svidja! :D
Meni je to predivna knjiga.
Ja sam jutros dovrsila svog drugog Faulknera![]()
I meni. Nije lak, ali bas ga volim. Nevjerojatna mi je ta njegova duboka studija ljudskih karaktera odredjenog razdoblja, podneblja, kulture odgoja.... I ta neizrecena misao koliko su zapravo blizu bili svemu sto su zeljeli - a ujedno i miljama daleko... onaj feeling na kraju 'sto bi bilo kad bi bilo'... Odlicno poslozeno.
"Confort of Strangers" je osjecajem bio vrlo blizu toga, ali CB... odlicno.
Jesi li citala "Amsterdam"? Dojmovi?
Posljednje uređivanje od Elly : 18.08.2014. at 14:43
Amsterdam je meni bio malo predvidljiv, iako neloš. Najdraža njegova mi je Okajanje, a odlična mi je i Trajna ljubav.
I meni je dosad "Okajanje" najdraza, no zapravo nisam puno toga njegovoga procitala.... "The Comfort of Strangers" (koja me se duboko dojmila, bas ono, brrr...), "On Chesil Beach", "The Daydreamer" (koja je djecja knjiga, E. je je morala citati za lektiru pa sam i ja)...
Trenutno kod sebe imam "Amsterdam" (mislila sam poceti to) i zbirku prica "First Love, Last Rites" - pa ne znam koju da pocnem prvu?
Ma svejedno, čini mi se.
Počela sam jučer čitati Juliana Barnesa, Osjećaj kraja. Odličan je, jedva čekam doći doma i nastaviti.
Meni je McEwan dobar. Ali nakon što sam pročitala nekoliko knjiga, sve su mi iste :/
Najviše mi se svidjelo Okajanje. I Utjeha stranaca je jako dobra, Betonski vrt također.
Amsterdam je meni tako-tako. I SUbota.
A možda mi je samo dodijao
Ja sam nekako zaglavilau lektirnim naslovima. Baš mi je to pasalo. Nisam nikad čitala Krik i bijes, Faulknera uopće. Pa sam počela prvo sa Svetištem i nastavila s Abšalome, sine moj. Ova druga me oduševila: inače obožavam priče s američkog juga, tu atmosferu. Ovdje se, naravno, isprepliću i različita vremena i mjesta radnje, pripovjedači i sve skupa je genijalno!
Mislim da ću si sad uzeti Krik i bijes kojeg sam se dosad bojala :D i možda sam spremna. I Svjetlo u kolovozu.
A trenutno, puput našeg premijeračitam Turgenjeva, Očevi i djeca. Čeka me još cijeli tatin Dostojevski, ali to polako. Dosad sam samo dvije njegove pročitala: Zločin i kazna i Idiot.
Tek sam na početku i iskreno, uopće se ne mogu sjetiti jesam li Očeve i djecu čitala u srednjoji da jesam, vjerojatno bi mi tad bio fora Bazarov, a sad me nervira
Starim :D
Kažu da neke pisce ne treba čitati nakon određene životne dobi- da je to najgora stvar koju im možeš napraviti :D
Pocet cu sa zbirkom prica "First Love, Last Rites" - letimicno sam procitala recenziju, spominje se adolescencija, to me sad slijedi pa mi je tema aktualna.![]()
Shvatila sam da njegove knjige ne mogu citati jednu za drugom, moram napraviti pauzu: ili me uznemiri, ili se laganini ponavlja... sa pauzama izmedju mi je bas dobar.
A ja, kako ne mogu dočekati da dođem doma i nastavim čitati, nađem sad ovo http://www.jutarnji.hr/julian-barnes...-danu/1136228/
i tek sad ne mogu dočekati nastavak![]()
Ovdje prijavljujem samo knjige koje smatram vrijednima, ne svaki krimić. Upravo završila Leptirovu kožu (Sergej Kuznjecov) i tko voli horore, ima moju preporuku: http://www.lumenizdavastvo.hr/knjiga/leptirova-koza/19
Velika preporuka za Osjećaj kraja, Juliana Barnesa
Evo samo kratki citat iz recenzije, da otprilike steknete dojam o čemu se radi:
"Koliko često pripovijedamo svoju životnu priču? Koliko često prepravljamo, dotjerujemo, izvodimo lukave rezove? I što dulje život ide dalje, to je manje oko nas onih koji bi nam mogli osporiti priču, podsjetiti nas da naš život nije naš život, nego tek priča što smo je ispričali o svom životu. Ispričali smo je drugima, ali - poglavito - sebi"... Tim riječima Barnes zatvara ovu višedesetljetnu petlju o zavaravanju samih sebe, i detaljima života koje smo potisnuli i izbrisali."
Tkogod je napisao tu recenziju... ok, zaista sam ju procitala vrlo letimicno prije citanja, ali isla sam u smjeru sasvim drugih ocekivanja (ovo moje "to me slijedi, aktualna tema", bla-bla-bla.).
McEwanova "First Love, Last Rites" je strasno uznemirujuca - pogotovo stoga sto su tema pojedinih prica odnosi odraslih prema djeci - grozan osjecaj zla koje prevladava, intuitivno znas sto ce dalje biti, i zelis prestati citati - a opet ne mozes. Kao kad svjesno ides autom u provaliju, znas da je tamo, znas sto ce se dogoditi ako se ne zaustavis, ali eto... ides.
Cijelo vrijeme mi je bilo gotovo pa mucno.... ali procitala sam ju do kraja.
Ako mozete, procitajte, to je on u punoj spisateljskoj forci.
Ali se pripremite na taj osjecaj.
"Okajanje" je mila majka prema ovome, barem meni.
I sad mi je za neko vrijeme dosta McEwana (a kasnije me cekaju njegove "Amsterdam" i "For You" ).
Sad sam zapocela citati knjigu od Paole Mastrocola, "La scuola raccontata al mio cane" (nisam nasla da je prevedena na hrvatski, inace je nagradjivana talijanska spisaateljica; procitala sam prosle godine njenu "Palline di pane" i bila mi je nelosa (pomalo pretenciozna na tipican talijanski nacin). Ovo nije roman, nego esej o stanju u talijanskom skolstvu; trebalo bi mi biti zanimljivo i aktuelno.
I da, pls preporucite mi nesto novog humora za godisnji odmor, treba mi dost' knjiga za 3 tjedna, pa ono.... pucajte.
Treba biti vrckast,o lagano, za mozak na pasu... da izbjegnem 'angazirajuce' knjige na GO. I da se naglas smijem na plazi.![]()
Posljednje uređivanje od Elly : 20.08.2014. at 16:20
Elly, bas si ga izreklamirala
Mene takve price privlace i volim ih citati koliko god uznemirujuce bile :kauč:
Stavi ju na wish listu... al' nemoj reci da te nisam upozorila.![]()
Za ono drugo ti se javim na PP naknadno.
Ponavljam molbu za popis laganih leprsavih knjiga s puno smijeha za godisnji.![]()
E & MM se upravo vratili iz knjiznice i donijeli mi nesto sto bi moglo biti generalno zanimljivo, ali ne zadovoljava gornje leprsave kriterije (E. Freemantle: Queen's Gambit; M. Wesley: A Sensible Life (Welsey mi je otkrice, ali i ona zna biti uznemirujuca) i F. Neill: Friends, Lovers and other Indiscretions).
Elly, meni je genijalna knjiga bila Jack Frusciante je izašao iz grupe
Debitantski romančić Enrica Brizzija, Talijana. Knjiga je doslovno srušila moje predrasude o Talijanima kao šminkerčićima koje zanima samo odjeća i cuga.
ono, ima tu i rockera
Ok, ja sam veliki fan rhcp-a pa me možda i to privuklo, ali svejedno, preporučam, super simpa ljetno štivo.
Elly, ja sam bas juce zavrsila Mirni dani u Miksing Partu norvezanina Erlend Lua: par sa djecom ode na odmor u Njemacku i radnja se i desava na odmoru. Brzo se cita, vecinom su dijalozi. Nije WOW, ali je nelosa ljetna knjizica.
Sad citam Lice djeteta, Sophie Hannah. Tek sam na pocetku.
Posljednje uređivanje od Vjeverica77 : 21.08.2014. at 10:19
demantiram samu sebe
više mi nije odlično, sad mi je postalo otprilike kao da sam na nekoj opakoj drogi pa čitam nekog ko je na još jačoj pisao nešto
eto takav osjećaj imam
mjesec dana čitam i neda mi se odustati, ali ovaj dio sa budućnosti, sonmi, vidovitima i konama me razočarao skroz..
A neee, to je jako bitno za cijelu priču, shvati to kao rollercoaster
gdje će nas dovesti ljudska pohlepa ako je na vrijeme ne zaustavimo...
ma da, pokušavam to doživljavati kao pouku, eto pogled unatrag, kamo idemo, što radimo, koju cijenu će plaćati nadolazeća pokoljenja...
ali svejedno mi ne leži obrada teme na takav način...
Ja sam taj dio knjige bila preskočila, na Angien užas
Inače se slažem s Anci o McEwanu i Austeru.
Ali ja ipak sad manijakalno čitam Llosu, nakon završene Knjige o Uni, koja svakako nije lagano ljetno štivo, Diskretni heroj mi je popravio okus u ustima.
I tamo negdje prije dvije stranice se Mimi nije svidio Murder Room
Kako, kako?!
hahaa, ne mogu ja preskočiti
perfekcionist u meni bi svisno od muke
toga sam se i ja bojala ali nije kao coelho meni je najbolja od sve 4 njene koje se prevedene na nama razumljive jezike.
Meni je u jednomtrenutku Franzen postao ...onako :/ pa sam u par veceri procitala Najljuca jela tatarske kuhinje. Ok knjiga ali sam ok.
vracam se na Frazena pa cemo vidjeti
Tatjana Gromača, Božanska dječica
potresno, preporučam.
svakako ću pročitati i njenog "Crnca"
Noah Gordon: Rabin.
Nakon Iscjelitelja koji je bio odličan pročitala sam Šamana koji je bio na granici podnošljivosti. Preskakala sam čitave stranice.
Rabin mi je isto tako nekakav. dobar je za upoznati se sa židovskim običajima u suvremenom svijetu, ali čak ne bi rekla ni da je tu potpun.
Čini mi se da odustajem od njega kao autora.
Sad čitam Zadie Smith O ljepoti. Ustrajat ću neko vrijeme, ali do pedeset stranice nije me dojmila. Više mi izgleda kao da gledam neki ne baš tako dobar film :/
Malo sam gledala recenzije, mnogi kažu da im je njen roman Bijeli zubi puno bolji. Je li to netko čitao?
ja sam bijele zube citala prije cca 15 - 20 godina
ne sjecam se vise ničega osim da mi je bila dobra knjiga
Isti tako i ja. Znači - dobra, al' se lako zaboravlja.
Bijeli zubi mi je bio dobar roman, ja ga se uglavnom sjećam, čitala prije otprilike 3-4 godine.
Završila Na plaži Chesil, odlična mi je. A Jarčevo slavlje, genijalna, baš me oduševila. Hvala za preporuku, dajte još nešto slično![]()
Potpis na Bozansku djecicu, odlican, potresan roman.
Flopi
Ja sam gledala film :D oa cekam da ga malo zaboravim pa cu citati knjigu :D
Ja citam Faulknera, imam jos jednu knjiznicku pa da i to procitam
Trenutno cutam Dok lezah na samrti.
No dosad najnajbolja mi je Absalome, sine moj. Jako je dobra i Svjetlo u kolovozu. Ona se i puno lakse prati od ove prve. Procitah i famoznu Buku i bijes i jako mi se svidjela. Odlican mi je Faulkner! Volim takve knjige, atmosferu americkog juga, a sve prozeto odnosima u obitelji u kojoj cesto nema ljubavi i iz koje izlaze osakaceni ljudi, sto nije ni cudno. Ima i rasizma, mrznje- cesto prema zenama. Preporucam onima koji ga nisu dosad citali i cak ga se bojali poput mene![]()
Anci Svjetlost u kolovozu sam čitala prije nekih 10 godina i pamtim je po brutalnosti, brzo se čita i ne zaboravlja se![]()
Kari Hotakainen: Riječ božja
http://www.vecernji.hr/knjige/roman-...rinceze-928976
Rituali, Cees Nooteboom
Zanimljiva, nije da baš obara s nogu, ali početak me bio oduševio, izvrstan je, na temu sjećanja, odnosno možemo li birati ono čega ćemo se u nekom trenutku sjetiti; već sam s prve stranice prepisala citat (ne znam zašto me u zadnje vrijeme toliko intrigiraju sjećanja) "Ali sjećanje je kao pas koji legne gdje poželi"
Krik i bijes mi je bio najdraža knjiga u srednjoj školi, čak sam uvježbavala neki monolog-struju svijesti iz nje za školu glume, točno se sjećam nešto kao kozja krv, Caddy (jel se tako zvala?), kozja krv, kozja krv...
Knjižnica je ko poharana, štogod sam htjela uzeti - nema. Počela sam Austera, Mjesečevu palaču (nisam još ništa njegovo čitala). Nisam sigurna, malo mi je stil bljedunjav, podsjeća me na tisuću i jednu knjigu koju sam već pročitala (nijednu konkretno), likovi su mi isto onako, previše poznati i već viđeni. Čitam dalje.
Pročitala sam ovih dana novoprevedenu Alice Munro, "Javne tajne", odlična je kao i uvijek, knjiga za polagano uživanje.
Paralelno, pročitala sam i "Najljuća jela tatarske kuhinje" A. Bronsky, ali nije me knjiga oduševila. Podsjetila me na svojedobno popularnu "Kratku povijest traktora na ukrajinskom", koja mi je bila potpuno bezveze, a spominjanje ukrajinskog u naslovu služilo je valjda privlačenju čitatelja (kao, egzotično zvuči!). E, u ovoj knjizi istu funkciju ima riječ "tatarski". Osim što glavna junakinja (pripovjedačica) svako malo na početku naglašava kako je ona tatarskog porijekla (to se tijekom romana nekako izgubi), sve skupa s Tatarima nema veze, više sa Sovjetskim savezom i društvenim uređenjem samim po sebi. Ali i inače mi se dosta toga u toj knjizi čini pretjeranim i isforsiranim, a neke epizode sasvim suvišne, kao slijepi rukavci radnje koji ne vode nikamo.
Sad čitam roman P. de Witta, "Braća Sisters", isprva sam bila malo podozriva prema literaturi takvog tipa (Divlji Zapad u punom smislu te riječi!), ali kako odmičem dalje, knjiga mi je sve bolja. A ujedno predstavlja i mali odmak od tematike kakvu inače čitam, što ponekad dobro dođe.